Poslovni broj: Usž-2271/2026-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja INA – INDUSTRIJA NAFTE d.d. Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB: 27759560625, kojeg zastupaju opunomoćenici LI, LIN, ČI, ČIN, ŠIN, ŠI, Petra Tošković i Manda Jergović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi unosa stana u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojima žive zaštićeni najmoprimci, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 287/2026-8 od 22. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 287/2026-8 od 22. travnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/I-371-01/24-13/1240, URBROJ: 531-14-3-25- 4od 2. svibnja 2025., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbačen je zahtjev tužitelja za unos stana u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci u odnosu stan br. 263. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E - 263), zgrada u [adresa], stan broj [broj stana] na plus prizemnoj etaži (+p), orijentiran prema jugu, koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, izbe, kupaone s wc-om, predsoblja i lođe, u ukupnoj površini od 70,19 m2, s pripadajućom drvarnicom, sagrađen na k. č. [katastarska čestica] neplodno-12 stambenih zgrada i dvorište niz 900, površine 8854 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ZK odjela Rijeka, Općinskog suda u Rijeci, u vlasništvu ovdje tužitelja, a u kojem status zaštićenog najmoprimca ima ĐI, [adresa], u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojima žive zaštićeni najmoprimci, uz obrazloženje, u bitnom, da se radi o stanu na kojem je prema posebnom propisu izvršena pretvorba vlasništva, a u kojem zaštićeni najmoprimci nisu iskoristili pravo otkupa iako su imali tu mogućnost, koji kao takav sukladno odredbi čl. 4. st. 3. Programa mjera izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. (dalje: Program mjera) ne ulazi u područje primjene Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 3242/2018 i dr. („Narodne novine“, 36/24., dalje: Zakon Statileo).

3. Protiv uvodno naznačene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Prvenstveno navodi da Zakon Statileo predstavlja opću mjeru koju je Republika Hrvatska poduzela radi izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) i otklanjanja triju nedostataka hrvatskog zakonodavstva kojima se uređuje institut zaštićenih najmoprimaca (neodgovarajuća visina zaštićene najamnine, restriktivni uvjeti za otkaz zaštićenog najma i nepostojanje bilo kakvog vremenskog ograničenja sustava zaštićenog najma) te da je zakonodavac pristupio sveobuhvatnom uređenju instituta zaštićenih najmoprimaca. U bitnom, tužitelj smatra da tuženik i prvostupanjski sud pogrešno zaključuju da se navedeno odnosi na sve zaštićene najmoprimce, izuzev onih koji se nalaze u stanovima čije je vlasništvo stečeno pretvorbom društvenog vlasništva, a koji pritom nisu iskoristili pravo otkupa iako su za to imali mogućnost. Poziva se na članak 2. Zakona Statileo te ponavlja navode iz tužbe o značenju stanarskog prava kao instituta iz ranijeg društveno- ekonomskog uređenja, a radi razrješenja tog pitanja je donesen i Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“ 27/91., 54/91., 6/92., 8/92., 8/92., 33/92., 46/92., 49/92., 69/92., 87/92., 25/93., 26/93., 48/93., 2/94., 29/94., 44/94., 47/94., 58/95., 103/95., 11/96., 76/96., 111/96., 11/97., 103/97., 68/98., 163/98., 22/99., 96/99., 120/00., 94/01., 78/02. i 113/02., dalje: Zakon o otkupu). Ističe da su nositelji stanarskog prava koji nisu iskoristili svoje pravo otkupa, zajedno s nositeljima stanarskog prava na stanovima u privatnom vlasništvu, stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18., 105/20. i 36/24. – dalje: Zakon o najmu stanova) stekli prava i obveze zaštićenih najmoprimaca. Smatra da su svi vlasnici stanova, neovisno o ranijoj prirodi vlasništva tih stanova (privatno ili društveno), u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci, s obzirom na visinu najamnine i trajnost najma, stavljen i u podređen položaj. Ukazuje na dijelove presude ESLJP-a te ističe da neuravnoteženost interesa postoji u odnosima svih najmodavaca i zaštićenih najmoprimaca, neovisno o tome koriste li oni stan koji je ranije bio u društvenom ili privatnom vlasništvu. Navodi da je Program mjera donesen temeljem Zakona Statileo, no da je podzakonskim propisom neutemeljeno i neopravdano ograničena primjena mjera samo na određene stanove, što da je protivno uputi ESLJP-a, utvrđenom području primjene Zakona Statileo i konkretno navedenom cilju koji bi se primjenom odabranih mjera trebao postići. Ponavlja da neuravnoteženost interesa postoji u odnosima svih najmodavaca i zaštićenih najmoprimaca, neovisno o tome koriste li stan koji je ranije bio u društvenom ili privatnom vlasništvu, te je mišljenja da se Zakon Statileo odnosi na sve zaštićene najmoprimce. Ističe da se prvostupanjski sud u potpunosti usredotočio na način stjecanja prava vlasništva predmetnog stana i mogućnost njegova otkupa, pri čemu je zanemario činjenicu da je riječ o stanu u kojem žive zaštićeni najmoprimci, kojima neminovno koristi neuravnoteženost interesa, a na potrebu njezina ispravljanja presudom je ukazao ESLJP. Dalje ukazuje na normativnu neizvjesnost i pravnu nesigurnost te iznosi svoje tumačenje Zakona Statileo, odnosno smatra da intencija zakonodavca nije bila isključiti kategoriju najmodavaca kojoj pripada tužitelj. Ističe da Zakonom Statileo nisu određene dodatne pretpostavke koje stanovi moraju zadovoljavati kako bi se upisali u predmetni registar, niti njegove odredbe pružaju mogućnost dodatnog tumačenja u smislu sužavanja opsega stanova na koje se odnosi. Zaključno, smatra da se predmetni stan tužitelja mora upisati u Registar stanova te naglašava da bi drugačijim tumačenjem tužitelj bio doveden u neravnopravan položaj u odnosu na ostale kategorije stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci, bez bilo kakvog racionalnog opravdanja i bez osiguravanja kompenzacijskih mehanizama koji se primjenom Zakona Statileo osiguravaju ostalim kategorijama najmodavaca. Predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske prekine upravni spor do donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, kojemu je podnio tužbu radi ocjene zakonitosti presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3995/2025, kojom je pravomoćno odlučeno u oglednom sporu Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: UsI-480/2025, u odnosu na koji je rješavan i ovaj konkretni predmet, te da poništi pobijanu presudu prvostupanjskog suda, poništi osporeno rješenje tuženika od 2. svibnja 2025. te naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka, kao i trošak sastava žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio, pazeći pritom na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno nisu odlučni za ocjenu njezine zakonitosti.

7. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava te pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja, uz detaljno i iscrpno obrazloženje s kojim je ovaj Sud u cijelosti suglasan. U obrazloženju pobijane presude sud je izložio sve bitne činjenice, koje među strankama nisu sporne te je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise koje je citirao u obrazloženju, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode koje tužitelj ponavlja i u žalbi. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.

8. Među strankama nije sporno da se u predmetu ovoga spora radi o stanu na kojem je tužitelj prema posebnom propisu stekao pravo vlasništva pretvorbom društvenog vlasništva u kojem žive zaštićeni najmoprimci koji nisu iskoristili pravo otkupa, iako su imali tu mogućnost.

9. Sporna je primjena prava, odnosno, potpada li predmetni stan u područje primjene Zakona Statileo i treba li ga upisati u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojima žive zaštićeni najmoprimci, kako je to tužitelj u svom zahtjevu i zatražio.

10. Ovaj Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda i izražen pravni stav o tome da se u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske radi o bitno različitoj pravnoj situaciji i bitno različitom odnosu najmoprimca i najmodavca u odnosu na ovdje predmetni stan na kojem je tužitelj prema posebnom propisu stekao pravo vlasništva pretvorbom društvenog vlasništva, a u kojem žive zaštićeni najmoprimci koji nisu iskoristili pravo otkupa, iako su imali tu mogućnost. Naime, skupina predmeta Statileo odnosi se na pravne i činjenične situacije u kojima je država dodjeljivala stanarsko pravo na stanovima u privatnom vlasništvu, bez suglasnosti i protivno volji vlasnika, a u kojima stanari nisu mogli ostvariti pravo otkupa jer takav zaključak proizlazi iz sagledavanja ove presude u cijelosti. S druge strane, u konkretnoj situaciji radi se o stanu u kojem su stanari mogli, no nisu ostvarili pravo otkupa, pa se, i po stavu ovoga Suda, radi o bitnoj razlici zbog koje ovaj predmet ne ulazi u doseg primjene Zakona Statileo. U tom smislu i odredba članka 4. stavka 3. Programa mjera (akta Vlade Republike Hrvatske donesenog u izvršenju presuda ESLJP -a) propisuje da se Program mjera ne primjenjuje na stanove nad kojima je prema posebnim propisima, izvršena pretvorba vlasništva, a zaštićeni najmoprimci u tim stanovima nisu iskoristili pravo otkupa, iako su imali tu mogućnost. U obrazloženju donesenih mjera navodi se da će status zaštićenih najmoprimaca u stanovima na kojima je prema posebnim propisima izvršena pretvorba vlasništva, a u kojima zaštićeni najmoprimci nisu iskoristili pravo otkupa iako su imali tu mogućnost i dalje biti uređen Zakonom o najmu stanova do donošenja novog Zakona. Kako se u konkretnom predmetu radi upravo o takvoj činjeničnoj situaciji, zahtjev tužitelja za upis predmetnog stana u Registar stanova pravilno je odbačen jer za to ne postoje zakonske pretpostavke.

11. Slijedom navedenog, imajući na umu Zakon Statileo u svjetlu presude ESLJP - a te činjenicu da je Program mjera donesen na temelju zakonske ovlasti iz odredbe članka 7. stavaka 3. i 4. tog Zakona, i ovaj Sud je stava da su tuženik i sud prvog stupnja pravilno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da nema zakonskih pretpostavki za upis predmetnog stana u Registar stanova.

12. Osim toga, potrebno je istaknuti da je o istovrsnom pravnom pitanju već pravomoćno odlučeno u oglednom sporu presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-3995/2025 od 5. studenoga 2025., kojom je potvrđeno pravno shvaćanje da se Zakon Statileo i Program mjera ne primjenjuju na stanove stečene pretvorbom društvenog vlasništva u kojima zaštićeni najmoprimci nisu iskoristili mogućnost otkupa. Radi osiguranja jedinstvene i ujednačene sudske prakse, kao i načela pravne sigurnosti, ovaj Sud nije našao razloga odstupiti od navedenog pravnog shvaćanja izraženog u oglednom sporu.

13. Stoga, kako se radi o navodima koje je tužitelj već iznosio u tužbi i na koje navode je sud prvog stupnja dostatno i valjano odgovorio, navodi iz žalbe ne dovode do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari.

14. Sud nije prihvatio kao osnovan prijedlog tužitelja za prekidom ovog upravnog spora. Okolnost da je protiv naprijed navedene presude ovog Suda podnesena ustavna tužba ne predstavlja ZUS-om propisanu osnovu za prekid postupka. Podnošenje ustavne tužbe nema suspenzivni učinak niti utječe na pravomoćnost i pravne učinke pobijane sudske odluke, osim ako Ustavni sud Republike Hrvatske ne odredi drukčije, što u ovom predmetu nije slučaj. Odluka Ustavnog suda o podnesenoj ustavnoj tužbi ne predstavlja prethodno pitanje o kojem ovisi odluka u ovom žalbenom postupku. Naime, mogućnost da bi u budućnosti moglo doći do drukčijeg ustavnosudskog ocjenjivanja ne može biti razlog za prekid sudskog postupka. Institut oglednog spora služi osiguranju ujednačene sudske prakse i učinkovitom rješavanju većeg broja istovrsnih predmeta. Prihvaćanje stajališta prema kojem bi samo podnošenje ustavne tužbe protiv odluke donesene u oglednom sporu predstavljalo razlog za prekid svih istovrsnih postupaka bilo bi protivno svrsi tog instituta i načelu učinkovitosti upravnog spora.

15. Kako tužitelj nije uspio u upravnom sporu, osnovano je pravilnom primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora. U kontekstu iste zakonske odredbe, nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

16. Slijedom svega navedenog, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a i odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 20. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan