Poslovni broj: Usž-2196/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Bruno Damjanac, odvjetnik u Požegi, Pape Ivana Pavla II. 7, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Palmotićeva 5, Zagreb, OIB: 58831547726, radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-760/2025-15 od 2. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-760/2025-15 od 2. ožujka 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-112-07/25-01/305, URBROJ: 566-01/11- 25-2 od 16. lipnja 2025. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/25-01/305, URBROJ: 566-01/11-25-2 od 16. lipnja 2025. (dalje: drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionice u Požegi KLASA: UP/I-112-01/25-02/223, URBROJ: 514-10-05-04-01/1-25-01 od 1. svibnja 2025. (dalje: rješenje o rasporedu).
3. Protiv uvodno naznačene presude tužitelj je podnio žalbu osporavajući je u cijelosti iz svih zakonom propisanih razloga, odnosno zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude izostavio njegov navod s rasprave od 16. veljače 2026. da je protiv svakog upravnog akta u skladu s člankom 105. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21. – dalje: ZUP) dopušteno izjaviti žalbu, osim ako je zakonom isključeno te da je pobijano rješenje doneseno na temelju nezakonitog upravnog akta pa da je i samo nezakonito, kao i da prema članku 31. stavku 1. Uredbe o zvanjima, znakovlju i uvjetima stjecanja zvanja službenika pravosudne policije u zatvorskom sustavu („Narodne novine“, 22/24. – dalje: Uredba) pravosudni policajci koji su stekli zvanja po ranijim propisima zadržavaju stečena zvanja kao osobna zvanja službenika pravosudne policije. Ističe da je primjena navedene Uredbe od ključnog značaja za ovaj spor, odnosno da je više puta naglašavao kako je rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije KLASA: UP/I-118-02/25-01/83, URBROJ; 514-08-03-03/1-25-03 od 25. travnja 2025. nezakonito i neprimjenjivo, zbog čega smatra da je sud trebao sam riješiti prethodno pravno pitanje ili prekinuti postupak do pravomoćnog okončanja upravnog spora Us I-490/2025, koji se pred istim prvostupanjskim sudom vodi o zakonitosti tog rješenja, odnosno da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu članka 104. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.). Smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer sud nije utvrđivao treba li tužitelj biti raspoređen na mjesto pravosudnog policajca starijeg ili mlađeg te nije primijenio članak 31. stavak 1. Uredbe. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da se njegova žalba prihvati, poništi prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 i 39/26. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.
7. Prvenstveno, treba reći da je prvostupanjski sud detaljno i iscrpno odgovorio na sve prigovore tužitelja koje on sad ponavlja i u žalbi te dao razložno obrazloženje koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća, bez potrebe ponavljanja svih razloga koje su javnopravna tijela i prvostupanjski sud već naveli i obrazložili.
8. Iz podataka spisa proizlazi da je rješenjem Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije KLASA: UP/I-118-02/25-01/83, URBROJ: 514-08-03-03/01- 25-03 od 25. travnja 2025., tužitelj postavljen u zvanje mlađi pravosudni policajac s danom 1. svibnja 2025. Dalje proizlazi da je na temelju članka 32. stavka 4. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", 14/21. i 155/23. – dalje: ZIKZ), tužitelj raspoređen, s danom 1. svibnja 2025., na radno mjesto pravosudni policajac III. vrste u Odjelu osiguranja, Odsjeku osiguranja kaznionice u Kaznionici u Požegi utvrđeno pod rednim brojem 60. i točkom 10.5.4.4.2 Priloga 3.2 Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, na neodređeno vrijeme (točka 1. izreke), uz prava iz radnog odnosa pobliže navedena u točkama 2. do 7. izreke rješenja. Pod točkom 8. je riješeno da žalba protiv rješenja o rasporedu ne odgađa izvršenje rješenja.
9. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je naveo da je rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije KLASA: UP/I-118-02/25- 01/83, URBROJ: 514-08-03-03/01-25-03 od 25. travnja 2025. izvršno, stoga da je na temelju istoga pravilno tužitelj raspoređen na predmetno radno mjesto, odnosno da prvostupanjski sud nema razloga ocijeniti nezakonitim takav raspored.
10. Iz sadržaja žalbenih navoda proizlazi da se osporavanje zakonitosti predmetnog drugostupanjskog rješenja odnosno rješenja o rasporedu zapravo svodi na osporavanje zakonitosti prethodno donesenog rješenja o postavljanju tužitelja u zvanje mlađeg pravosudnog policajca, dok tužitelj, u biti, nije konkretno istaknuo niti jedan razlog zbog kojeg bi osporeno drugostupanjsko rješenje odnosno rješenje o rasporedu, bilo nezakonito. Naime, žalbeni navodi koji se tiču ocjene zakonitosti rješenja o postavljanju tužitelja u zvanje mlađeg pravosudnog policajca, nisu odlučni u konkretnom slučaju.
11. Prema ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski naveo da zakonitost rješenja KLASA: UP/I-118-02/25-01/83, URBROJ: 514-08-03-03/01-25-03 od 25. travnja 2025. uključujući i pravilnost pouke o pravnom lijeku, nije i ne može biti predmetom ovog spora, već će se o zakonitosti tog rješenja odlučiti u sporu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Us I-490/2025. Također, pravilno je prvostupanjski sud uputio tužitelja da će, ukoliko u tom upravnom sporu rješenje o postavljanju tužitelja u zvanje mlađeg pravosudnog policajca bude poništeno, imati na raspolaganju pravni institut obnove postupka u skladu s predviđenim pretpostavkama iz članka 123. ZUP-a, pa da su njegova prava na taj način zaštićena.
12. Postupajući na opisani način, prvostupanjski sud, prema ocjeni ovog Suda, nije povrijedio odredbe ZUS-a, tj. nije počinio nikakvu postupovnu povredu koja bi bila od utjecaja na zakonitost pobijane presude. Ocjena zakonitosti rješenja o postavljanju tužitelja u zvanje mlađeg pravosudnog policajca je predmet ocjene u posebnom postupku, a ne radi se o prethodnom pravnom pitanju zbog kojeg bi postupak u konkretnoj stvari trebalo prekinuti.
13. Naime, člankom 104. stavkom 1. ZUS-a propisano je da kad odluka suda u sporu ovisi o pravnom pitanju koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a o kojem drugi sud ili nadležno javnopravno tijelo nije odlučilo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako zakonom nije drugačije propisano, ili prekinuti spor do donošenja odluke o prethodnom pitanju.
14. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prethodno pitanje je pitanje koji čini samostalnu pravnu cjelinu o kojem drugi sud ili nadležno javnopravno tijelo nije odlučilo. Ne može se, dakle, raditi o pitanju za koje je stvarno nadležan upravni sud, kao što je to ovdje slučaj, već se radi o pitanju koji čini samostalnu pravnu cjelinu o kojem treba odlučiti drugi sud ili nadležno javnopravno tijelo. Takvo pravno shvaćanje je ovaj Sud izrazio u nizu odluka (primjerice Usž-1657/19-3 od 27. veljače 2020. i Usž- 398/22-4 od 4. ožujka 2022., Usž-2565/22-2 od 18. listopada 2022.).
15. S obzirom da tužitelj nije s uspjehom osporio zakonitost prvostupanjske presude, to je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.
16. Kako tužitelj nije uspio u upravnom sporu, osnovano je pravilnom primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora. U kontekstu iste zakonske odredbe, nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe, stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
U Zagrebu 20. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
