Poslovni broj: Usž-4777/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik iz Zagreba, Frana Vrbanića 20, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 4863/2024-11 od 17. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4863/2024-11 od 17. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-224-02/19-01/5166, urbroj: 511-01-203-24- 35 od 26. listopada 2024., kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih zakonom propisanih razloga, odnosno zbog bitne povrede pravila upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava.
Dalje u žalbi tužiteljica iscrpno navodi kronologiju događaja i opisuje slijed radnji poduzetih u postupku. Navodi da su ona i njezin pokojni suprug živjeli kao pripadnici hrvatskog naroda, a što potvrđuje niz dokaza koji prileže spisu, a da se 1991., početkom ratnih zbivanja u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini izjasnila kao pripadnica hrvatskog naroda. Dodaje i da je njezin pok. suprug VI bio pripadnik HVO-a "Viteška" brigada od 20. listopada 1992. te je smrtno stradao kao pripadnik HVO-a u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Napominje i da je njezin suprug posthumno, kao sudionik Domovinskog rata primio jedno od najviših državnih odlikovanja Republike Hrvatske RH, odličje Red Zrinskog i Frankopana te da je i ona u Domovinskom ratu sudjelovala kao dragovoljac-volonter, a i tijekom popisa stanovništva se izjasnila kao pripadnica hrvatskog naroda. Dodaje da je dugogodišnja članica Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva "Napredak" Vitez od 1992., kao i drugih udruga, a da je u prilog svoje pripadnosti hrvatskom narodu dostavila i izjave svjedoka.
Napominje da je pripadnost narodu isključivo subjektivna kategorija, a što tuženik ne uvažava, već pogrešno tumači isprave koje prileže spisu. Tužiteljica ukazuje i na primjenu odredbe članka 12. Zakona o hrvatskom državljanstvu, na koje se sud nije osvrnuo, a napominje da zbog svih okolnosti konkretnog slučaja ima iznimnu povezanost i odanost prema Republici Hrvatskoj, tim više jer je udovica smrtno stradalog hrvatskog branitelja. Tužiteljica ukazuje i na temeljna načela upravnog postupka, kao i mjerodavne odredbe Zakona o općem upravnom postupku, čija svrha i cilj su upravo da se ne donese rješenje koje bi bilo nepravično i nezakonito. Ukazuje i na stajališta iznesena u ustavnosudskoj praksi, prema kojima dokazna sredstva za utvrđivanje hrvatske narodnosti nisu samo i isključivo isprave, već da se ta pripadnost može utvrditi svim prikladnim dokaznim sredstvima.
Tužiteljica predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu ili je podredno ukine i predmet vrati sudu na ponovni postupak, u kojem će donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku, sukladno žalbenim navodima i temeljenim načelima te mjerodavnim zakonskim odredbama. Tužiteljica u žalbi traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ostaje kod razloga već navedenih u osporenom rješenju, na temelju kojih je zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo odbijen, a prethodno tome su utvrđene sve odlučne činjenice i okolnosti na temelju kojih je to rješenje doneseno. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo na temelju članka 16. Zakon o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", 53/91., 28/92., 113/93., 130/11. i 110/15. – dalje: Zakon), s osnove pripadnosti hrvatskom narodu.
6. Tuženik je tijekom postupka ocijenio sve dokaze koje je tužiteljica priložila uz zahtjev, zaključivši da se osnovanost primitka u hrvatsko državljanstvo s navedene zakonske odredbe u svakom konkretnom slučaju utvrđuje, uvažavajući sve konkretne okolnost slučaja, zaključivši da tužiteljica ne ispunjava pretpostavke propisane u članku 16. stavku 1. Zakona.
7. Tuženikovo rješenje je doneseno u izvršenju presude Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usž-4128/2022-2 od 19. srpnja 2023., kojom je poništena prvostupanjska presuda (Upravnog suda u Zagrebu) poslovni broj: Us I-2873/21-9 od 31. kolovoza 2022. i ranije tuženikovo rješenje od 23. srpnja 2021., kojim je zahtjev tužiteljice odbijen.
8. Tuženik je u nastavku postupka, uvažio sve primjedbe i upute dane u navedenoj presudi ovog Suda od 19. srpnja 2023., a posebno okolnost da je pripadnost određenom narodu primarno subjektivna kategorija. Međutim, izjašnjavanje određene osobe pripadnikom hrvatskog naroda treba biti ne samo neprekidno, već i neproturječno. Isticanje te pripadnosti u javnim ispravama je samo jedan od oblika takvog deklariranja u pravnom prometu, a ta pripadnost se može dokazivati i svim drugim prikladnim dokaznim sredstvima. Također i sudjelovanje te angažman u navedenim udrugama može biti odlučan, ukoliko njegov sadržaj i kontekst nesporno potvrđuje nacionalnu pripadnost, a što se ocjenjuje u svakom konkretnom slučaju, što navodi i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi. Dak le, utvrđene činjenice na temelju svih pripadnih dokaza, uvjerenja nadležnih javnopravnih tijela te danih izjava mora isključiti svaku sumnju u vjerodostojnost ocijenjenih dokaza. Sukladno tome, ocjena je tuženika, koju potvrđuje i prvostupanjski sud da članstvo tužiteljice u navedenim udrugama koje su vezane uz Domovinski rat, ne dokazuje njenu nacionalnu pripadnost, već je njezino članstvo u tim udrugama vezano uz okolnosti stradavanja i ratnog sudjelovanja niti je kriterij članstva u tim udrugama na bilo koji način vezan uz nacionalno izjašnjavanje članova. Također, tužiteljica nije na bilo koji način dokazala svoje hrvatsko podrijetlo, tj. da su njezini roditelji bili pripadnici hrvatskom narodu, u smislu članka 16. stavka 3. Zakona.
9. Dodaje se i da je sud pravilno odbio provesti daljnji dokazni postupak, tj. prijedlog tužiteljice da se provede grafološko vještačenje, jer sporni upis u točki 12., rubrika "nacionalnost" koji sadrži upis "Srpkinja", iz upitnika uz zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva od 5. prosinca 2006. nije uzeo kao vjerodostojan dokaz o drugačijem nacionalnom izjašnjavanju tužiteljice. Sud je, na temelju uvida u izvornik upitnika te usporedbom navedenog rukopisa vezano uz upis s ostalim dijelovima popunjenog obrasca utvrdio da rukopis odstupa u karakteru i potezu slova od ostatka teksta, što upućuje na mogućnost da navedeni upis nije izvršila ista osoba, a zbog čega je ocijenio da nema potrebe provesti grafološko vještačenje.
10. Stoga je tuženik, ocijenivši sve dokaze pojedinačno, kao i okolnost da je tužiteljica bila član hrvatskog kulturnog društva u BiH, pravilno zaključio da priloženi dokazi sami po sebi ne dokazuju njezinu nacionalnu pripadnost, a niti je tužiteljica na bilo koji drugi način svoju pripadnost hrvatskom narodu dokazala, osim činjenice svoje povezanosti s hrvatskom državom, uslijed navedenih životnih okolnosti.
11. Slijedom iznesenog, ovaj Sud nalazi da je tuženik u cijelosti postupio danim uputama i primjedbama iz ranije presude, utvrdivši da tužiteljica nije dokazala da ispunjava zakonom propisane pretpostavke, uvažavajući pri tome da je pripadnost određenom narodu primarno subjektivna kategorija, koju tužiteljica, uvažavajući sve okolnosti slučaja i standarde na temelju kojih se takvo deklariranje može ocijeniti vjerodostojnim, ocijenio da nema osnove za primitak tužiteljice u hrvatsko državljanstvo na temelju članka 16. Zakona.
12. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao valjane, pravilne i obrazložene razloge zbog kojih je prihvatio zaključke i stajališta tuženika pravilnim, tj. dao je razložne i argumentirane razloge, koje prihvaća i ovaj Sud u cijelosti.
13. Stoga, utvrdivši da žalbeni razlozi nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, ovaj Sud na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.
14. Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 147. ZUS-a.
U Zagrebu 20. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća:
Ljiljana Karlovčan-Đurović
