REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj: Pr-4/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji tog suda Rajki Ćubela u pravnoj stvari tužiteljice ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nikola Pervan, odvjetnik u Vrgorcu, protiv tuženika Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, Split, Kavanjinova 2, OIB: 04847852112, kojega zastupa zakonski zastupnik, ravnatelj PG, a njega punomoćnik Alen Nola, odvjetnik u Makarskoj, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave dana 17. lipnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 20. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku DOMU ZDRAVLJA SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE, Split, Kavanjinova 2, (OIB: 04847852112) isplatiti tužiteljici ČG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] iznos od 4.800,00 eur zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 08.03.2022.god. do 31.12.2022.god. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, te za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te je dužan tuženik naknaditi troškove ovog parničnog postupka tužiteljici, sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.250,00 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 08. ožujka 2022. god. oko 15,25 sati u zgradi tuženika u Domu zdravlja Splitsko – dalmatinske županije, Ispostava Vrgorac, kao djelatnica laboratorija tuženika, zadobila ozljedu na radu na način da je prilikom izlaska iz radnih prostorija laboratorija nogom zapela o dovratnik ulaznih vrata kojom prilikom je pala na tlo i teško se ozlijedila, a odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja je utvrđena rješenjem HZZO od 30.08.2022. god. kojom je tužiteljici priznata ozljeda na radu u navedenom štetnom događaju. Tužiteljica je prije podnošenja tužbe tuženiku uputila odštetni zahtjev, a na koji se tuženik oglušio. U navedenom događaju tužiteljica je zadobila tjelesne povrede, uslijed kojih joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje, zbog čega je trpjela dugotrajne bolove, jak strah, zaostala joj je naruženost, te trajne posljedice, pa tužiteljica od tuženika potražuje slijedeće iznose zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana nastanka štetnog događaja do isplate, i to: za pretrpljene fizičke boli 1.000,00 Eur, za pretrpljeni strah 800,00 Eur, za naruženost 500,00 Eur, za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 2.000,00 Eur, za tuđu pomoć i njegu i troškove liječenja 500,00 Eur, odnosno ukupno 4.800,00 Eur. Slijedom navedenog, tužiteljica je podnijela ovu tužbu i predložila da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva, a to iz razloga što tužiteljica najprije nije dokazala, odnosno na tu spornu okolnost priložila valjan dokaz, da je njezina ozljeda uopće imala veze s radom kod tuženika, a kako je to definirano u čl. 3. st. 1. točka 14. Zakona o zaštiti na radu, a niti je dokazala da je njezina ozljeda nastala dok je obavljala poslove za poslodavca (tuženika), a da bi se uopće moglo smatrati da potječe od rada (kod tuženika) i da bi slijedom toga tuženik za pretrpljenu štetu zbog te ozljede odgovarao po načelu objektivne odgovornosti. Dakle, Postaja granične policije Vrgorac, čiju potvrdu tužiteljica prilaže kao dokaz na okolnost da se ozlijedila baš na radu kod tuženika, nije dokaz na tu okolnost, obzirom da se radi o pismenu koje je policija sastavila po nečijem naknadnom kazivanju, a to je po svemu sudeći bila sama tužiteljica. Slično je i sa Rješenjem HZZO-a, Klasa:

UP/I-502-03/22-02/272 od 30.08.2022., koje pismeno je sačinjeno znatno nakon što se navodni štetni događaj uopće zbio i to opet po kazivanju nekog trećeg (vjerojatno same tužiteljice), a bez da je to tijelo provelo nekakav kontradiktoran postupak u kojem su sukladno pravilima Zakona o općem upravnom postupku utvrđivane sporne činjenice i u kojem je sudjelovanje bilo omogućeno i dugoj (zainteresiranoj) strani, u ovom slučaju tuženika kao njezina poslodavca. Dakle, HZZO je ustanova ustrojena pod upravom Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, čija nadležnost se odnosi na provođenje osnovnog, dopunskog i dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja. Ta nadležnost uključuje i pružanje specifične zdravstvene zaštite radnika u svojstvu osiguranih osoba iz obveznog zdravstvenog osiguranja, slijedom čega navedena ustanova nije ovlaštena utvrđivati odgovornost za nastanak štetnog događaja, odnosno štete koja je prouzročena radniku kao osiguranoj osobi iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Tuženik ovime želi istaći da HZZO nije ovlašten utvrđivati činjenična stanja, odnosno potvrđivati ima li neka konkretna pretrpljena ozljeda „status“ ozljede na radu ili u svezi s radom, tako da sadržaj ovih dvaju pismena valja zanemariti. Nadalje, sve da se tužiteljica zaista i ozlijedila na radu kod tuženika kao njezina poslodavca, što se naravno poriče, do ozljede je moglo doći samo uslijed krajnje nepažnje same tužiteljice, što bi onda imalo za posljedicu ekskulpaciju tuženika, odnosno njegovo oslobođenje od odgovornosti za štetu. Naime, ako je vjerovati historijatu tužbe, a to je da je tužiteljica pala na pod kao posljedica toga tako što je (kako to ona tvrdi) prilikom izlaska iz laboratorija zapela nogom od dovratnik ulaznih vrata, to nas navodi na nepobitan zaključak da je do pada došlo isključivo zbog njezine nepažnje i to one krajnje. Notorno je da prolazak kroz vrata standardne širine predstavlja toliko jednostavnu i banalnu radnju koja ne zahtijeva nikakav poseban fizički ni intelektualni napor. Dovratak vrata ne nalazi se na podu, pa da je tužiteljica mogla za takav jedan dovratak zapeti i pasti, već je dovratak (ili narodski „štok“) sastavni dio vrata i obično je standardne širine od minimalnih 80 cm pa naviše, kroz koji se može proći posve sigurno i bez opasnosti po život i tijelo. Stoga nije jasno kako je to tužiteljica uspjela zapeti za dovratnik i pasti, pa ako se to zaista i dogodilo, to zapinjanje i pad mogao je biti samo rezultat njezine krajnje nepažnje, što se opet može tumačiti samo na način da tužiteljica nije upotrijebila ni onu dužnu pažnju koji bi upotrijebio svaki prosječan čovjek, odnosno sasvim je očito da se radilo o nerazumnom ponašanju koje se prema recentnoj sudskoj praksi često izjednačava s namjerom, tako da krivnja i odgovornost za štetu u tom slučaju isključivo leži na radniku/radnici - ovdje tužiteljici. Ovo štoviše što je i sam radnik/radnica, u ovom slučaju tužiteljica, dužna (čl. 68. Zakona o zaštiti na radu) postupati kako je cit. Zakonom propisano odnosno: „Radnik je obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu.” Citiranom zakonskom odredbom jasno je propisano da radnik poslove mora obavljati dužnom pažnjom vodeći pri tom računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, a o čemu tužiteljica zasigurno nije vodila računa, kada toj radnji običnog prolaska kroz vrata standardne širine nije poklonila potrebnu dužnu pažnju. Da je još uvijek krajnje upitno to da se pad tužiteljice dogodio za vrijeme radnog vremena, jasno proizlazi iz navoda same tužbe, jer je notorna činjenica da laboratoriji u tako malim mjestima poput [adresa], rade samo prvu smjenu s početkom u 7:00 i trajanjem do 15:00 sati, a kako tužiteljica navodi da je do pada došlo u 15:25 sati, upitno je i mjesto i vrijeme ozljeđivanja. Kako je ranije i navedeno, pored osnova, poriče se i visina tužbenog zahtjeva, koja je previsoko postavljena, jer povreda prava osobnosti, ukoliko i vuče posljedicu iz štetnog događaja za koji bi odgovarao tuženik, ne daje tužiteljici pravo na onoliku visinu postavljene novčane naknade, posebice u onom dijelu koji se odnosi na naruženost i na pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti. U konačnici, ističe se prigovor zastare, odnosno tuženik smatra da je tužiteljica preludirana u svom eventualnom pravu za naknadu štete. Naime, tužiteljica dana 5. ožujka 2025. tuženiku podnosi izvansudski odštetni zahtjev i već tada ističe točno specificiran i obrazložen odštetni zahtjev. Navodni štetni događaj zbio se, kako to tužiteljica tvrdi, 8. ožujka 2022. godine, a tužiteljica je već tada saznala i za štetu i za (tako to naime ona sama tvrdi) štetnika, pa bi joj se baš od tog datuma počeo računati subjektivni zastarni rok od 3 (tri) godine (čl. 230. st. 1. ZOO-a). Podnošenje izvansudskog odštetnog zahtjeva ne prekida zastarijevanje, već do prekida zastarijevanja dolazi samo podnošenjem tužbe, a koja je u ovom konkretnom slučaju podnesena tek 31. ožujka 2025. godine, dakle, nakon proteka subjektivnog zastarnog roka od tri godine. Slijedom svega naprijed navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev uz obvezu tužiteljice da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. Izvedeni su dokazi uvidom u sve priložene isprave, potvrdu PGP Vrgorac od 16. ožujka 2020., rješenje HZZO-a, Regionalni ured Split od 30. kolovoza 2022., medicinsku dokumentaciju, Pravilnik o uporabi osobne zaštitne opreme, Pravilnik o normativima i standardima za obavljanje zdravstvene djelatnosti, Odluku o standardu radne odjeće radnika u zdravstvenim ustanovama i saslušanjem svjedoka ŽG te saslušanjem tužiteljice.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kojim od tuženika potražuje naknadu štete u iznosu od 4.800,00 €, zajedno sa zateznim kamatama, koju je pretrpjela prilikom ozljede dana 08. ožujka 2022. u zgradi tuženika u Domu zdravlja Splitsko – dalmatinske županije, Ispostava Vrgorac, kao djelatnica laboratorija tuženika.

6. Među strankama nije sporno da se tužiteljica ozlijedila u zgradi tuženika u Domu zdravlja Splitsko – dalmatinske županije, Ispostava Vrgorac dana 08. ožujka 2022.

7. Iz Rješenja HZZO-a, Regionalni ured Split od 30. kolovoza 2022. proizlazi da je tužiteljici priznata ozljeda na radu u navedenom štetnom događaju.

8. Sporno je, je li njezina ozljeda imala veze s radom kod tuženika, kako je to definirano u čl. 3. st. 1. točka 14. Zakona o zaštiti na radu , je li njezina ozljeda nastala dok je obavljala poslove za poslodavca (tuženika), a da bi se uopće moglo smatrati da potječe od rada (kod tuženika) i da bi slijedom toga tuženik za pretrpljenu štetu zbog te ozljede odgovarao po načelu objektivne odgovornosti.

9. Tuženik tvrdi da je isključivi uzrok nezgode krajnja nepažnje tužiteljice, tako da krivnja i odgovornost za štetu u tom slučaju isključivo leži na tužiteljici.

10. Prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti za štetu jedino ako dokaže da je šteta nastala iz razloga koji ga oslobađaju odgovornosti.

11. S obzirom da tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti isti se može osloboditi odgovornosti jedino ako dokaže da je šteta nastala iz razloga koji ga oslobađaju odgovornosti.

12. Također u skladu s odredbom čl. 103. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje ZR), ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

13. Svjedok ŽG je iskazao da je liječnik i obiteljske medicine pa ima ordinaciju u prostorima Doma zdravlja u [adresa]. Inače je i obiteljski liječnik tužiteljice. Sjeća se da je otprilike prije 3 godine, dok je ispred svoje ordinacije u čekaonici razgovarao s nekim od pacijenata, tužiteljica došla do njega, i to "došeprljala", mučila se prilikom hodanja jer je imala bolove u ramenu i ruci. Njegova ordinacija se nalazi na udaljenosti 30-40 m od laboratorija gdje je tužiteljica radila. Te prigode je tužiteljicu odmah uputio na hitnu pomoć kako bi je obradili, jer su oni ti koji upućuju na daljnje pretrage u KBC Split, što se kasnije i dogodilo. Tužiteljica mu je te prigode rekla da se nezgodno ozlijedila u laboratoriju, da se mučila da se digne, uspjela se dići. Ne zna kako je došlo do nezgode, ali vjerojatno je nezgodno posrnula i pala. Zna da se događalo da je tužiteljica ostajala prekovremeno raditi jer su se vadili nalazi pa bi se skupilo posla, a ona je htjela sve to dovršiti. Osim tužiteljice, koja je bila voditeljica laboratorija, bila je još jedna laborantica. Sjeća se da je bio popunjen formular prijave ozljede na radu jer je kao obiteljski liječnik popunjavao zadnju stranicu tog formulara, a što je poslano povjerenstvu, zna da sve nije išlo glatko te da se tužiteljica i žalila pa je na kraju priznato kao ozljeda na radu. Vjerojatno postoji odluka u vezi obuće djelatnika Doma zdravlja, ali ne zna je li itko to osigurao, odnosno je li praksa da se to osigurava. Tužiteljica je konkretne prigode sama produžila na hitnu pomoć.

14. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je umirovljena 14. lipnja 2025., a do tada je bila ing. biokemije u laboratoriju Doma zdravlja Vrgorac. Ozljeda se dogodila na Dan žena 2022. oko 15,15 h – 15,20 h. Dogodila se na način da je zapela na dovratku jednih od vrata u laboratoriju, i to vrata koja vode u skladište jer laboratorij ima 5 vrata, od kojih jedna vrata izlaze na hodnik, a ostala su unutar laboratorija. Ona je svakodnevno ulazila u to skladište jer su se u njemu nalazila dva ugradbena ormara za garderobu i potrepštine koje nisu obvezne čuvati se u hladnjaku. Njezino radno vrijeme je bilo od 7,00 – 14,30 h, a pola sata se prebacivalo u subotu jer su radili svaku drugu subotu u mjesecu do 12,00 h. Na nogama je imala stare klompe koje je zadužila od poslodavca prije 7-8 godina. Kod ovog tuženika je bila zaposlena od 2003. do umirovljenja, u kojem razdoblju je svega dva puta zadužila radnu obuću. Jedan put su zakasnili zatražiti radnu obuću jedan dan po povratku s godišnjeg odmora pa im nisu dali radnu obuću. Ne zna kako je u pravilniku propisano što se tiče zaduženja radne odjeće i obuće. Morala je skoro svakodnevno ostajati izvan radnog vremena jer nije mogla predvidjeti kada će se biokemijski analizator pokvariti. Iako je on redovno održavan i servisiran, događalo bi se kada bi zagrmilo da bi nestalo struje pa bi sam proces povratka u rad trajao. Svaki put je ostajala da bi dovršila nalaze jer bi joj bilo žao pacijenata te da bi imali nalaze taj dan. Nakon ozljede je otišla na hitni prijem te je sanitetskim prijevozom odvezena u KBC Split na daljnju obradu, o čemu je dostavila medicinsku dokumentaciju. Nakon pada trebalo joj je vremena, odnosno 10-ak minuta, da ustane jer je prvo sjedila na podu, nakon čega se uhvatila za kvaku vrata te tako ustala. Osim nje je bila zaposlena još samo jedna laborantica koja je odlazila kući na vrijeme. Ona je još jedne prigode prije ovog događaja doživjela ozljedu na radu na izlasku iz ostakljenog hodnika kada je bio jedan svjedok koji ju je vidio i pomogao joj. Te prigode je također vodila postupak na sudu pa joj je tuženik platio štetu i priznao joj ozljedu na radu. Doktor je ispunjavao prijavu ozljede na radu. Bila je dugo na bolovanju i nije vidjela nikoga od strane tuženika da bi je ispitivao u vezi nastanka ozljede na radu. Ispočetka je primala umanjenu naknadu za bolovanje, a kasnije joj je isplaćena razlika nakon što joj je priznata ozljeda na radu. Dva puta je bila na fizikalnoj terapiji u trajanju od 3 tjedna, a brat joj je unutar kuće pružao njegu i pomoć, odnosno pomogao joj je koliko je mogao, skoro tri mjeseca. Od strane poslodavca nije postojala pisana naredba da ostane taj dan dulje na poslu, ali dobivali su mailove da je radno vrijeme do 14,30. Kvar analizatora je po uputama servisera iz Zagreba popravljala sama jer bi joj on dao upute kako popraviti kvarove. Te prigode je išla po nešto u skladište, ali se ne može, zbog proteka vremena, sjetiti po što je išla. Nije žurila, a udaljenost do vrata je bila oko 3 metra. Nije ništa nosila jer je po nešto išla. Vrata su bila otvorena kada je zapela.

15. Ocjenjujući provedene dokaze zasebno te u međusobnoj povezanosti sud utvrđuje da nije osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.

16. Po stavu ovog suda, bez obzira na činjenicu što je tužiteljici priznata ozljeda na radu zbog navedenog štetnog događaja te slijedom toga i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja te da je do ozljede tužiteljice došlo na radnom mjestu, ta činjenica sama po sebi nije dovoljna za zaključak da je kod tužiteljice riječ o ozljedi na radu u svezi s radom, već je potrebna uzročno-posljedična veza između povrede i procesa rada, a što ovdje nije slučaj. Tužiteljica u tužbi i svom stranačkom iskazu navodi da je prilikom izlaska iz radnih prostorija laboratorija nogom zapela o dovratnik ulaznih vrata, pala i ozlijedila se. Pritom ne navodi koji su to propusti tuženika, odnosno tuženikovo protupravno ponašanje. Iako tuženik odgovora za štetu radniku uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava, po stavu ovog suda do ozljede na radu tužiteljice je došlo zbog njezine krajnje nepažnje. Osim toga, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je radno vrijeme laboratorija od 7,00 do 14,30 sati, a nezgoda se dogodila oko 15,15 do 15,20 sati, dakle izvan radnog vremena. Stoga, po stavu ovog suda ne postoji uzročno-posljedična veza između povrede i procesa rada tužiteljice niti postoji protupravnost na strani tuženika, slijedom čega tuženik nije odgovoran za štetu koju je tužiteljica pretrpjela.

17. Slijedom navedenog, sud je smatrao suvišnim provoditi dokaz medicinskim vještačenjem, kao i vještačenjem po vještaku zaštite na radu , jer je tužiteljica to vještačenje predložila na okolnost obuće koju je tužiteljica imala u vrijeme štetnog događaja. Tuženik je dostavio u spis zatražene Pravilnike u vezi službene odjeće i obuće, međutim iz njih nisu utvrđene relevantne činjenice za ovaj spor. Također iz iskaza svjedoka ŽG, obiteljskog liječnika tužiteljice, nisu utvrđene relevantne činjenice, jer iz njegovog iskaza proizlazi kako on ne zna kako je došlo do nezgode, ali da je tužiteljica vjerojatno nezgodno posrnula i pala te ju je on uputio na hitnu pomoć.

18. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje u tekstu ZPP). Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 €, trošak zastupanja na tri ročišta u iznosu od po 200,00 €, trošak sastava jednog obrazloženog podneska u iznosu od 200,00 €, sve u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN broj 138/23, 107/25), uvećano za 25 % PDV-a, u ukupnom iznosu od 1.250,00 €.

19. Zbog svega izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 20. kolovoza 2026.

S u t k i n j a:

Rajka Ćubela

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri (3) istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istog dana (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. Nikola Pervan, odvjetnik u Vrgorcu, e-Oglasna ploča

2. Alen Nola, odvjetnik u Makarskoj, e-Oglasna ploča