REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2556/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalistice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pavičić & partneri, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica ZŽ, zaposlenica tuženika, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 20. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 2.330,00 EUR (dvije tisuće tristo trideset eura) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 600,00 EUR od 6. travnja 2024. do isplate i

- na iznos od 1.730,00 EUR od 30. siječnja 2026. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu zateznih kamata na iznos od 1.730,00 EUR od 6. travnja 2024. do 29. siječnja 2026.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 1.800,32 EUR (tisuću osamsto eura i trideset dva centa) sa zateznim kamatama od 20. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, koju je ovom sudu podnio 13. prosinca 2024., navodi da je 15. ožujka 2024. u Zagrebu (Slavonska avenija) stradao kao vozač vozila registracijske oznake [registarska oznaka]. Navodi da je za nezgodu odgovoran ŠŽ, koji je, upravljajući osobnim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], udario u stražnji dio vozila kojim je upravljao tužitelj i na taj način prouzrokovao prometnu nezgodu. Upućuje na to da je vozilo osiguranika tuženika u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika po osnovi Police broj [broj police]. Pojašnjava da je u opisanoj nesreći zadobio ozljede opisane u dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji, a zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u Općoj bolnici Zabok. Tužitelj navodi da mu je stoga nastala šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, no i po osnovi potrebne mu tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 1.700,00 EUR. Ističe da je stoga 05. travnja 2024. uputio odštetni zahtjev tuženiku, a da mu je potom tuženik po osnovi neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete isplatio 1.100,00 EUR. Stoga tužitelj traži donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti da tužitelju isplati 600,00 EUR sa zateznim kamatama od 06. travnja 2024. do isplate. Traži i da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim postojanje pasivne legitimacije u ovom postupku, zatim nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika za isti, no osporava visinu tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata. Ističe da je tužitelju po osnovi naknade štete koja mu je nastala u predmetnom štetnom događaju isplatio iznos od ukupno 1.100,00 EUR te da je isplaćenim iznosom u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade štete prema tužitelju. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te da tužitelj naknadi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. U nastavku postupka tužitelj navodi da iz cjelokupne medicinske dokumentacije proizlazi da isti trpi štetu po svim utuženim vidovima štete te da su povrede zadobivene u predmetnoj nezgodi značajno utjecale na smanjenje životne i radne aktivnosti tužitelja.

4. U podnesku od 28. listopada 2025. (list 46-47 spisa) tužitelj pojašnjava da od tuženika traži isplatu 550,00 EUR po osnovi neimovinske, a 50,00 EUR po osnovi imovinske štete te da mu je tuženik nesporno plaćenim iznosom isplatio 1.050,00 EUR po osnovi neimovinske i 50,00 EUR po osnovi imovinske štete.

5. Podneskom od 30. siječnja 2026. (list 74 spisa) tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev, nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem na način da od tuženika traži isplatu 2.330,00 EUR sa zateznim kamatama od 06. travnja 2024. do isplate. Ističe da je tužbeni zahtjev specificirao uzimajući u obzir i odlučnu činjenicu povećanja stope inflacije i porasta troškova života. Pojašnjava da po osnovi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti traži 1.900,00 EUR, a po osnovi imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege traži isplatu 430,00 EUR, prilikom čega za jedan sat pružene mu tuđe pomoći i njege traži 6,00 EUR.

6. Sud je izveo dokaz čitanjem izvješća o prometnoj nezgodi (list 5 spisa), medicinske dokumentacije (list 6-16 spisa), odštetnog zahtjeva (list 17-19 spisa), zdravstvenog kartona (list 49-60 spisa), dokaz medicinskim vještačenjem (list 64-65 spisa) i dokaz saslušanjem tužitelja (list 82-83 spisa).

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa po osnovi naknade neimovinske štete i imovinske štete (zbog potrebne mu tuđe pomoći i njege) koju je pretrpio zbog štetnog događaja (prometne nesreće) koji se dogodio 15. ožujka 2024., u kojoj je tužitelj sudjelovao kao vozač vozila registracijske oznake [registarska oznaka], a koji štetni događaj je prouzročio osiguranik tuženika ŠŽ, upravljajući vozilom registracijske oznake [registarska oznaka].

9. Tužitelj je podneskom od 30. siječnja 2026. preinačio tužbu na način da od tuženika, umjesto isplate 600,00 EUR kako je to tražio prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom, traži isplatu 2.330,00 EUR. O navedenoj preinaci sud je odlučio rješenjem od 16. travnja 2026. (list 81 spisa), a kojim rješenjem je predmetna preinaka u konačnici dopuštena (pisani otpravak rješenja-pismeno rednog broja 21).

10. Među strankama nije sporno da se 15. ožujka 2024. doista dogodio štetni događaj, da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, zatim da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja te da je tužitelju u tom događaju nastala određena šteta zbog čega mu je tuženik po toj osnovi prije podnošenja tužbe platio 1.100,00 EUR.

11. S druge strane sporna je visina tužbenog zahtjeva te tijek zateznih kamata.

12. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (da li je tužitelj pretrpio bolove i strah zbog predmetne nesreće, da li je kod tužitelja zbog predmetnog događaja zaostalo naruženje i jesu li trajne posljedice istoga umanjile njegovu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade neimovinske štete te da li su na eventualno smanjenje životne aktivnosti utjecale posljedice iz štetnog događaja i radi utvrđenja činjenice da li je tužitelju i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega), odnosno radi utvrđenja opsega nastale imovinske i neimovinske štete, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku doc. prim. dr. sc. Jakši Filipović-Čuguri (kirurg).

12.1. Iz nalaza i mišljenja spomenutog vještaka (list 64-65 spisa) proizlazi da je tužitelj pretrpio ozljedu trzajne povrede vrata, da je vještak prilikom kliničkog pregleda utvrdio kretnje vratne kralježnice fleksija-ekstenzija 30-0-50/ 50-0-70/, laterofleksija desno lijevo 30-0-30 /40-0-40/, rotacija desno lijevo 65-0-60 / 90-0-90, da se prilikom pregleda tužitelj žalio na bolnost vratne muskulature jače s lijeve strane, posebno u prisilnom položaju u kojem dugo boravi, kao dipl. ing. prometa te da je uputio da ima jaku nelagodu kao sudionik u prometu. Vještak je naveo da je liječenje tužitelja završeno 10. rujna 2024., da su po završenom liječenju zaostale trajne posljedice uslijed redukcije kretnje vratne kralježnice, a što jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Vještak u svom nalazu i mišljenju upućuje na to da su kod tužitelja po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice od 2 %; da je isti pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 45 dana (kumulativno); da je kod tužitelja primarni strah bio jačeg intenziteta i kratkotrajan , da je kod istog u daljnjem tijeku liječenja postojao tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, da je strah jačeg intenziteta trajao 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom kod tužitelja nastavilo stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 40 dana (kumulativno); da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno kroz 40 dana (kumulativno) i da kod tužitelja nije zaostalo naruženje.

12.2. Upućuje se na to da stranke nisu isticale prigovore na nalaz i mišljenje vještaka. Sud stoga nalaz i mišljenje vještaka prihvaća u cijelosti kao jasno, stručno i obrazloženo.

12.3. Prema tome, sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka nalazi utvrđenim da su kod tužitelja po završenom liječenju zaostale trajne posljedice uslijed redukcije kretnje vratne kralježnice, a što jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade; da su kod tužitelja po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice od 2 %; da je isti pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 45 dana (kumulativno); da je kod tužitelja primarni strah bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, da je kod istog u daljnjem tijeku liječenja postojao tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, da je strah jačeg intenziteta trajao 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom kod tužitelja nastavilo stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 40 dana (kumulativno); da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno kroz 40 dana (kumulativno).

13. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13.1. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti, zatim dob tužitelja, no i inflantorna kretanja od dana podnošenja tužbe pa sve do donošenja odluke u ovom postupku pa po ocjeni ovog suda tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u predmetnom štetnom događaju u iznosu 2.950,00 EUR.

14. Također, tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 80 sati pa je po toj osnovi pretrpio imovinsku štetu.

14.1. Na okolnost pružanja tuđe pomoći i njege tužitelju, sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja (list 83 spisa). Iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je tuđu pomoć i njegu pružala njegova majka koja živi s tužiteljem u istom kućanstvu. Tužitelj je iskazao da mu je pomoć trebala prilikom oblačenja, mijenjanja posteljine, čišćenja, kuhanja, odlaska u dućan i slično.

14.2. Iskaz tužitelja sud prihvaća kao istinit i vjerodostojan, jer je isti iskazivao uvjerljivo, logično i životno pa na temelju njegovog iskaza nalazi utvrđenim da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali njegovi ukućani u pogledu oblačenja te uobičajenih kućanskih poslova.

14.3. Sud na temelju čl. 223. ZPP-a nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u konkretnom slučaju 6,00 EUR. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu štete po toj osnovi u iznosu 480,00 EUR.

15. Dakle, tuženik je u obvezi tužitelju po osnovi neimovinske štete i imovinske štete (zbog tuđe pomoći i njege pružene tužitelju), koja je tužitelju nastala vezano uz predmetni štetni događaj, ukupno isplatiti 3.430,00 EUR.

16. Među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju već prethodno po osnovi naknade štete koju je isti pretrpio u predmetnom štetnom događaju isplatio 1.100,00 EUR. Stoga je utvrđenu novčanu naknadu po navedenim osnovama potrebno umanjiti za već ranije plaćeni iznos.

17. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u daljnjem iznosu od 2.330,00 EUR pa je na temelju čl. 1100. st. 1. i čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa te je odlučeno kao u dijelu točke I. izreke ove presude.

18. Tužitelj ima pravo i na isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos na temelju čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; dalje: ZOOP). Treba reći da je ZOOP i u pogledu odlučivanja o zahtjevu za isplatu zateznih kamata lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a koje uređuju spomenutu materiju. Stoga ovaj sud, kada odlučuje o zahtjevu za isplatom zateznih kamata tužitelja protiv tuženika kao osiguratelja po osnovi police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, primjenjuje odredbe ZOOP-a i to u odnosu na zatezne kamate na iznos neimovinske, ali i na zatezne kamate na iznos imovinske štete, koja je u ovom konkretnom slučaju nastala zbog potrebe tužitelja za tuđom pomoći i njegom. Tužitelj stoga ima pravo na isplatu zateznih kamata od tuženika na temelju čl. 12. st. 6. ZOOP-a. Na tijek zateznih kamata datum završetka liječenja tužitelja nema nikakvog učinka, s obzirom na to da je utvrđeno da je liječenje tužitelja završeno prije podnošenja tužbe (točka 12.1. obrazloženja), no i da nije tome tako zatezne kamate tekle bi od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, neovisno o datumu završetka liječenja s obzirom na to da bi nastala šteta u svakom slučaju bila predvidiva. Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 373/2022-3 od 29. studenog 2022.

18.1. Tužitelj je odštetni zahtjev tuženiku podnio 5. travnja 2024. (list 17-19 spisa) i to u pogledu neimovinske štete i imovinske štete po osnovi potrebne mu tuđe pomoći i njege. Stoga tužitelj, u okviru tužbenog zahtjeva, ima pravo na isplatu zateznih kamata na iznos od 600,00 EUR (obuhvaćen prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom) od 6. travnja 2024. do isplate.

18.2. Što se pak tiče tijeka zateznih kamata na preinačeni dio koji je obuhvaćen preinakom tužbe iz podneska tužitelja od 30. siječnja 2026., treba reći da je tuženik u obvezi tužitelju platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva (1.730,00 EUR) tek od trenutka kad je takav zahtjev postavljen u postupku, odnosno od trenutka kad je tužitelj preinačio tužbu, a ne od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva (odnosno za razdoblje prije negoli je tužitelj postavio takav zahtjev za naknadu štete). Tuženik dakle ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je tužitelj uopće preinačio tužbu (takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske primjerice u svojim odlukama broj Rev-1050/2024-2 od 28. kolovoza 2024., broj Rev-647/2023-2 od 18. lipnja 2024.). Stoga tužitelj konkretno ima pravo na isplatu zateznih kamata na iznos od 1.730,00 EUR od 30. siječnja 2026. (od dana preinake tužbe) do isplate.

18.3. Stoga je o tijeku zateznih kamata na utuženi iznos odlučeno kao u dijelu točke I. izreke te u točki II. izreke.

19. Odluka o parničnim troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a te čl. 155. ZPP- a u vezi s čl. 35. st. 1. ZPP-a, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) te Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba/23) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 50/26; dalje: Uredba/26), a donesena je u skladu s vrijednosti predmeta spora i troškovnikom tužitelja (list 72 spisa).

19.1. Tužitelju je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini 50 bodova (Tbr. 32/1 Tarife), zatim tužbe u visini 50 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podneska od 30. siječnja 2026. u visini 100 bodova i podneska od 23. lipnja 2025. u visini 50 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), zatim tri podneska (od 15. siječnja 2025., 28. listopada 2025. i 19. studenog 2025.) u visini 12,5 bodova. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška zastupanja na ročištu održanom 20. listopada 2025. u visini 50 bodova te na ročištima održanim 16. travnja 2026. i 8. srpnja 2026. u visini 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle, tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini od ukupno 537,5 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% po osnovi PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.343,75 EUR. Tužitelju je priznat i trošak medicinskog vještačenja u iznosu 300,00 EUR, kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 13,27 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe/23) te za presudu u iznosu 143,30 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe/26). Dakle, tužitelju su u ovoj parnici nastali troškovi u ukupnom iznosu 1.800,32 EUR. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na odmjerene troškove od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

19.2. Tužitelju pak s druge strane nije priznat trošak pristupa njegovog punomoćnika na ročište za objavu presude, s obzirom da se, u slučaju da stranka ne pristupi ročištu za objavu, a uredno je o istome obaviještena, presuda odmah nakon ročišta objavljuje na e-Oglasnoj ploči suda te je ista trenutno dostupna strankama u elektroničkom obliku. Također, u tom smislu treba reći da na ročištu za objavu nije potrebna prisutnost stranaka niti može utjecati na postupak pa takav trošak ovaj sud ne smatra potrebnim u ovoj parnici u smislu čl. 155. ZPP-a.

19.3. Tuženikov je zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka je odbijen.

19.4. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki III. i IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 20. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju – po punomoćniku

2. Tuženiku