Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ovr-144/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović u pravnoj stvari ovrhovoditelja DUPIN S. L. d. o. o., OIB: 18466715353, Šestavina 25, Veli Lošinj, zastupanog po punomoćnici RIĆ, protiv ovršenika RI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nevenu Kneževiću, odvjetniku u Rijeci, radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, od 12. studenog 2024., poslovni broj Ovr-1452/2024, dana 20. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, od 12. studenog 2024., poslovni broj Ovr-1452/2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu žalbenog troška.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem određena je ovrha na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Rijeci P- 1162/10 od 20. svibnja 2013., rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1162/10 od 11. svibnja 2018. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-971/2014 od 6. rujna 2017. radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 13.411,26 EUR uvećano za zateznu kamatu na iznos od 10.893,78 EUR od 24. rujna 2024. do isplate, kao i radi naplate troškova ovog ovršnog postupka uvećanog za pripadajuće zatezne kamate od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Ovrha je određena na novčanim sredstvima ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama. Ujedno je Financijska agencija obvezana da naloži bankama da izvrše prijenos zaplijenjenih sredstava po ovršenikovim računima na račun ovrhovoditelja . Rješenjem je nadalje određeno da je, ako se osnova za plaćanje nije izvršila u cijelosti, Agencija dužna u roku od osam dana od dana primitka osnove za plaćanje o tome obavijestiti nadležno tijelo i ovrhovoditelja, a ako po dostavi rješenja o ovrsi i naloga Agencije na računu ovršenika nema novčanih sredstava iznad iznosa za koji je određena ovrha, da Hrvatska narodna banka ne smije po nalogu ovršenika s njegova računa isplaćivati novac trećim osobama. Konačno određeno je i da rješenje ima učinak rješenja o ovrsi kojim su određeni zapljena novčane tražbine i prijenos radi naplate. Sud je odlučio i da će se prijenos radi naplate na ovrhovoditelja izvršit i prije pravomoćnosti rješenja te je odlučio da se ovrhovoditelju dodjeljuje trošak u iznosu od 518,14 EUR.

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedeno rješenje o ovrsi pobija ovršenik iz razloga određenih u čl. 50. st. 1. točke 3.,7., 9. i 10. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka USRH, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ). U bitnome tvrdi da je ovrhovoditelj svoju tražbinu trebao prijaviti u predstečajnom postupku iako u to vrijeme ovršna isprava nije postala pravomoćna ni ovršna, a kako to nije učinio da je izgubio pravo naplate iste.

3. Ovrhovoditelj u odgovoru na podnesenu žalbu obrazlaže da nisu ispunjeni žalbeni razlozi koje ovršenik navodi jer je njegovo potraživanje nastalo nakon otvaranja predstečajnog postupka nad ovršenikom.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći pobijano rješenje o ovrsi prvostupanjski sud nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 50. st.1. točaka 1., 3., 5. i 6. OZ-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu st. 5. citirane odredbe, a niti i jednu bitnu povredu odredaba parničnog (ovršnog) postupka iz čl. 50. st. 5. OZ-a i u vezi sa čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) na koje povrede ovaj sud pazi također po službenoj dužnosti.

6. Žalbeni navodi da je ovrhovoditelj izgubio pravo namirivati svoju tražbinu prema ovršeniku jer ju je propustio prijaviti u postupku predstečajne nagodbe , prema ocjeni ovoga suda neosnovani su.

7. Naime, prema stanju spisa proizlazi da je Trgovački sud u Rijeci 27. siječnja 2017. u predmetu posl. br. Stpn-26/16-10 odobrio sklopljenu predstečajnu nagodbu između dužnika pojedinca RI, vl. "APIRUDI –APSYRTIDES“ [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i vjerovnika predstečajne nagodbe čije su tražbine utvrđene, a među kojima nije bila i ovdje ovrhovoditelja. U tom trenutku među strankama ovog postupka u tijeku je bio parnični postupak u kojem je ovdje ovršenik kao tužitelj tražio da sud zabrani ovdje ovrhovoditelju da ga uznemirava u ostvarivanju vlasničkih prava nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da mu naknadi nastalu štetu. Odlučujući u tom parničnom postupku Trgovački sud u Rijeci odbio je tužbeni zahtjev ovdje ovršenika i presudom poslovni broj P-1162/2010 od 20. svibnja 2013. odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Na takvu odluku trgovačkog suda ovdje ovrhovoditelj je uložio žalbu i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 6. rujna 2017. (dakle nakon odobrenja sklopljene predstečajne nagodbe) u predmetu poslovni broj Pž-971/2014-1 preinačio presudu Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1162/2010-48 od 20. svibnja 2013. u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima te je naložio RI, vlasniku obrta [obrt] naknaditi trgovačkom društvu Dupin S.L. d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 82.079,20 kn.

8. Dakle, nedvojbeno je da su parnične radnje u odnosu na koje se potražuje namirenje nastalih troškova parničnog postupka, izvršene prije odobrenja sklopljene predstečajne nagodbe te je ovrhovoditelj znao za svoju tražbinu i njen opseg. Međutim, njegov zahtjev za namirenje troškova postupka (unatoč odbijanju tužbenog zahtjeva ovdje ovršenika) odbijen je presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P - 1162/2010-48 od 20. svibnja 2013., a on je nakon uložene žalbe u vrijeme vođenja postupka sklapanja predstečajne nagodbe tek čekao odluku o žalbi na troškove, koja je donesena nakon odobrenja sklopljene predstečajne nagodbe.

9. U smislu odredbe čl. 81. st.1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine 108/12., 144/12., 81/13., 112/13. dalje ZFPPN) na temelju predstečajne nagodbe dužnik se oslobađa obveze da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi, a rokovi plaćanja odgađaju se u skladu s predstečajnom nagodbom, te je st. 2. istog članka propisano da nakon sklapanja predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog, upravnog ili parničnog postupka protiv dužnika radi utvrđenja i ostvarenja tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a u tom postupku nije prijavljena od strane vjerovnika niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima iz čl. 60. st. 3. toga zakona, dok je st. 3. istog članka propisano da će se u odnosu na tražbine vjerovnika utvrđene u postupku predstečajne nagodbe i obuhvaćene predstečajnom nagodbom, ovršni i upravni postupci pokrenuti prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe obustaviti, a u parničnim postupcima da će sud u odnosu na te tražbine odbaciti tužbu, na prijedlog dužnika podnesenog nakon sklapanja predstečajne nagodbe.

10. S obzirom na navedeno, valja zaključiti da vjerovnik koji pravovremeno nije prijavio svoje potraživanje prema dužniku, niti je sudjelovao u postupku radi sklapanja predstečajne nagodbe nad dužnikom, protekom roka za prijavu potraživanja u tom postupku, više ne može pokrenuti, ali isto tako niti nastaviti voditi postupak za ostvarenje te tražbine (troškova sudskih radnji poduzetih u parničnom postupku) nastale prije pokretanja postupka sklapanja predstečajne nagodbe, s obzirom na to da se radi o tražbini koja nije nikada bila predmetom postupka predstečajne nagodbe, kao u konkretnom slučaju. Takvo stajalište izraženo je u odlukama i zaključcima na koje se poziva ovršenik u svojoj žalbi.

11. Međutim, Europski sud za ljudska prava (ESLJP) je u postupku Merćep protiv Hrvatske 21. siječnja 2025. donio presudu u kojoj je iznio stajališta da iz ukupnosti odredaba Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi proizlazi da je svrha predstečajnog postupka bila namirenje samo sporazumnih i drugih nespornih dugova, a ne svih postojećih ili potencijalnih obveza između dužnika i njegovih vjerovnika, kao i da je tuženik htio da se o tražbini podnositelja odluči u predstečajnom postupku, mogao je tu tražbinu jednostavno uvrstiti u popis obveza. "

12. Iz navoda stranaka i dokumentacije priložene tijekom postupka proizlazi da ovrhovoditelj svoju tražbinu nije prijavio u postupku odobrenja sklapanja predstečajne nagodbe, iako su sudske radnje već bile učinjene u parničnom postupku i mogao je znati koje radnje i u kojem iznosu potražuje, ali isto tako proizlazi da niti ovršenik koji je znao da je njegov zahtjev u parničnom postupku odbijen i da postoji žalba na odluku o troškovima postupka, ovu tražbinu nije prijavio.

13. Prema ocjeni ovoga suda u okolnostima konkretne pravne stvari čl. 81. st. 3. ZFPPN potrebno je tumačiti na način koji za konkretnog ovrhovoditelja ne predstavlja nerazmjeran teret pa sukladno citiranoj odluci ESLJP i stavu Ustavnog suda RH iznijetog u odluci broj: U-III-987/2024 od 21. siječnja 2026. u ovom postupku nema mjesta odbijanju prijedloga za ovrhu, a sud prvog stupnja donoseći rješenje o ovrsi pravilno utvrdio je sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.

14. To tim više jer je postupanje ovršenika protivno i odredbama čl. 22. i 23. ZFPPN kojima bila je propisana obveza dužnika da u postupku predstečajne nagodbe jednako i u dobroj vjeri postupa prema vjerovnicima, kao i čl. 42. točkom 3. istog zakona kojim je bilo propisano da izvješće o financijskom stanju i poslovanju dužnika obvezno sadrži popis njegovih obveza prema vjerovnicima.

15. Zbog navedenog ovaj sud je odbio žalbu kao neosnovanu i primjenom čl. 380. točka 2. ZPP-a u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a potvrdio pobijano rješenje.

16. Budući ovršenik nije uspio sa žalbom nije bilo osnove dosuditi mu zahtijevane troškove sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

17. Trošak sastava odgovora na žalbu sud nije ocijenio potrebnim za odlučivanje pa temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 21. OZ-a nije priznat.

U Varaždinu 20. kolovoza 2026.

Sutkinja

Mr. sc. Bojana Skenderović