REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] R 5

Poslovni broj: Us I-1543/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu koji je pokrenuo tužitelj RI, rođen **.**.1988., državljanin Arapske Republike Egipat, EBS: 1102988090906, kojeg zastupa opunomoćenik Daniel Ćukušić, odvjetnik u Zagrebu, Štefanićeva 6/IV, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode u kretanju u postupku na granici, 20. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/26-06/4609, URBROJ: 511-01-213-26-2 od 6. kolovoza 2026.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć za tužitelja RI u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova da opunomoćeniku tužitelja Danielu Ćukušiću, odvjetniku u Zagrebu, kao pružatelju pravne pomoći isplati iznos od 625,00 (šesto i dvadeset i pet eura) eura, u roku od 60 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/I-216-03/26-06/4609, URBROJ: 511-01- 213-26-2 od 6. kolovoza 2026., točkom 1. tužitelju, državljaninu Arapske Republike Egipat, rođenom **.**.1988., odredio da je obvezan boraviti u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Dugi Dol (u nastavku teksta: Prihvatilište). Točkom 2. je određeno da je tužitelj, u svojstvu tražitelja, dužan biti dostupan nadležnim tijelima radi provođenja svih radnji u postupku međunarodne zaštite. Točkom 3. je određeno da se obveza boravka iz točaka 1. i 2. izreke određuje u trajanju od 12 tjedana od dana uručenja rješenja, odnosno do ranijeg završetka postupka na granici.

2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da se tužitelj nalazi u iznimno lošem fizičkom i psihičkom stanju. Zadržavanje bolesne i traumatizirane osobe na izoliranoj lokaciji Dugi Dol, koja funkcionira kao tranzitno područje i nema materijalne ni infrastrukturne uvjete za pružanje hitno potrebne specijalizirane medicinske i psihijatrijske skrbi, za tužitelja da predstavlja neposrednu ugrozu zdravlja i života te uzrokuje nenadoknadivu štetu. Tuženik na stranici 2. pobijanog Rješenja da navodi posve arbitrarnu i neistinitu tvrdnju: „ Utvrđeno je da kod tražitelja nisu utvrđene okolnosti koje bi onemogućavale provođenje postupka na granici ili njegov boravak u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Dugi Dol ” Ovakav zaključak da je iznesen paušalno. Tuženik da je u potpunosti propustio provesti stvarni, dubinski liječnički i psihološki pregled tužitelja. Tužitelj se nalazi u teškom narušenom zdravstvenom stanju, zbog čega da uopće nije sposoban procesno pratiti ubrzani granični postupak. Ignoriranjem stvarnog zdravstvenog stanja tužitelja, tuženik je donio odluku na temelju potpuno pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Sukladno članku 53. nove Uredbe (EU) 2024/1348, tuženik da je bio pravno dužan procijeniti posebne prihvatne i postupovne potrebe tužitelja. Budući daje tužitelj u iznimno lošem psihofizičkom stanju, tuženik je morao primijeniti blaže alternative, odnosno omogućiti tužitelju boravak izvan lokacije određenje za granicu (smještaj u otvoreno prihvatilište Porin u Zagrebu) radi hitne medicinske skrbi. Tvrdnja tuženika da bi to bilo protivno svrsi postupka iznesena je bez ikakve pravne analize. Pobijano Rješenje da koristi generičke, unaprijed pripremljene formulacije. Ono da ne sadrži niti jednu konkretnu činjenicu o osobnosti ili zdravstvenom stanju RI. Budući da akt ne sadrži jasne razloge na temelju kojih bi se mogla ispitati zakonitost ove mjere, rješenje je nezakonito i ne može opstati u pravnom poretku. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i da se odobri zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je u konkretnom slučaju bilo potrebno najprije utvrditi jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za provođenje graničnog postupka, a tek potom ispitati postoje li pretpostavke za određivanje obveze boravka u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Dugom Dolu kao lokaciji određenoj za provedbu postupka na granici. U postupku donošenja osporavanog rješenja, uvidom u službenu dokumentaciju Policijske uprave osječko-baranjske da je utvrđeno da je imenovani dana 28. srpnja 2026. godine izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu. Tijekom dubinske provjere da je utvrđeno da je tužitelj državljanin Arapske Republike Egipat, države za koju prema posljednjim dostupnim godišnjim podacima Eurostata stopa odobravanja međunarodne zaštite na razini Europske unije iznosi 20% ili manje. Slijedom navedenog da je utvrđeno da su ispunjeni uvjeti iz članka 45. u vezi s člankom 42. stavkom 1. točkom (j) Uredbe (EU) 2024/1348 za razmatranje njegova zahtjeva u graničnom postupku. Stoga da nisu osnovani navodi tužitelja kojima se osporava zakonitost provođenja graničnog postupka. Nadležno tijelo nije proizvoljno odlučilo da će zahtjev razmatrati u graničnom postupku, već je bilo dužno primijeniti zakonom propisani postupak jer su za to bile ispunjene sve zakonske pretpostavke. Štoviše, kada tražitelji međunarodne zaštite na koje se primjenjuje postupak na granici ne bi boravili na lokacijama predviđenim za provedbu postupka na granici, takav postupak više ne bi bio postupak na granici u smislu Uredbe (EU) 2024/1348, što znači da se smještaj u lokacije za postupak na granici može osporavati jedino iz razloga zbog kojih se može osporavati primjena postupka na granici. Unatoč tome što opunomoćenik tužitelja osporava provođenje stvarnog, dubinskog liječničkog i psihološkog pregleda tužitelja, da je neosporno da je provedena pojedinačna procjena osobnih okolnosti tražitelja, uključujući procjenu posebnih prihvatnih i postupovnih potreba tijekom dubinske provjere, te da je donesen zaključak da tužitelj nije pripadnik ranjive skupine, obzirom da je proveden preliminarni zdravstveni pregled i preliminarna procjena ranjivosti te posljedično nije utvrđena ranjivost tužitelja. Dapače, tužitelj da je prilikom zaprimanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu izjavom na zapisnik potvrdio da nema zdravstvenih problema koju mogu utjecati na zaprimanje navedenog zahtjeva. Netočan da je i navod opunomoćenika tužitelja da Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite Dugi Dol nema materijalne ni infrastrukturne uvjete za pružanje hitno potrebne specijalizirane medicinske i psihijatrijske skrbi. Navodi da tužitelj ima pravo na specijaliziranu medicinsku i psihijatrijsku skrb, jednako kao i svaki građanin Republike Hrvatske, ali na trošak ministarstva nadležnog za zdravstvo, kao što propisuje članak 57. stavak 3. i 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Konkretno, u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Dugi Dol zdravstvenu zaštitu provodi Dom zdravlja Karlovac, odnosno tim opće i obiteljske medicine koji redovito pruža zdravstvenu zaštitu izravno u Prihvatilištu. Nadalje, da je neosnovan navod tužitelja da nedostaju relevantne informacije obzirom da je proveden potpuni ispitni postupak i tužitelju je omogućeno da se očituje o svim činjenicama i okolnostima, što je i učinio. Naime, zaprimanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu odnosno saslušanje tražitelja međunarodne zaštite provodi se radi utvrđivanja činjenica i okolnosti odlučnih za odlučivanje o osnovanosti zahtjeva za međunarodnu zaštitu, odnosno razloga zbog kojih osoba traži međunarodnu zaštitu, a ne radi utvrđivanja pretpostavki za određivanje obveze boravka u Prihvatilištu. U konkretnom slučaju odlučne činjenice za donošenje pobijanog rješenja utvrđene su već prije donošenja rješenja iz službene dokumentacije, potvrde o registraciji, dubinske provjere te izjava samog tužitelja. Na temelju tako utvrđenih činjenica da je provedena individualna procjena okolnosti relevantnih za primjenu članka 42. stavka 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te Uredba (EU) 2024/1348 da zahtijevaju da nadležno tijelo provede individualno procjenu svakog pojedinog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, uzimajući u obzir osobne okolnosti tražitelja, razloge zbog kojih traži zaštitu i sve relevantne činjenice konkretnog slučaja. Uvidom u spis upravnog postupka da je razvidno da je nad tužiteljem, koji je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, provedena dubinska provjera u skladu s Uredbom (EU) 2024/1356 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. godine o uvođenju dubinske provjere državljana trećih zemalja na vanjskim granicama i izmjeni uredaba (EZ) br. 767/2008, EU 2017/2226, (EU) 2018/1240 i (EU) 2019/817 (SL L 2024/1356, 22.05.2024., dalje Uredba (EU) 2024/1356), pri čemu je utvrđeno da tužitelj ne posjeduje osobne isprave, a osobno se izjasnio kao državljanin Arapske Republike Egipat. Izjava tužitelja u dubinskoj provjeri da mu je krajnja destinacija Republika Italija, zajedno s činjenicom da je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku bez identifikacijskih isprava, da predstavlja skup individualno utvrđenih okolnosti iz kojih proizlazi da Republiku Hrvatsku nije smatrao državom u kojoj namjerava ostati tijekom provedbe postupka međunarodne zaštite. Nadalje, tijekom upravnog postupka tužitelj da je na zapisnik izjavio da je Egipat napustio iz ekonomskih razloga, odnosno radi zapošljavanja i poboljšanja životnih uvjeta, te da u Egiptu nije izložen opasnosti od progona ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde u slučaju povratka. Tužitelj navodi da su poslovi koje je radio bili slabo plaćeni i da nije u mogućnosti skrbiti o obitelji. Izjava da jasno pokazuje da tužitelj ističe ekonomske razloge, a ne strah od progona. To je ključna pravna činjenica jer ekonomske teškoće, siromaštvo ili nemogućnost pronalaska posla u pravilu ne predstavljaju temelj za odobrenje azila ili supsidijarne zaštite prema važećim propisima. Navedene okolnosti, zajedno s izjavom tužitelja tijekom dubinske provjere da mu je namjeravana destinacija Republika Italija te činjenicom da u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno mjesto boravka niti postoje druge okolnosti koje bi upućivale na njegovu namjeru ostanka, da predstavljaju individualno utvrđene činjenice koje opravdavaju zaključak da postoji stvarna opasnost od bijega te da je, radi osiguranja njegove prisutnosti tijekom provedbe graničnog postupka, potrebno odrediti obvezu boravka u Prihvatilištu. Tome u prilog ide i činjenica da je imenovani naknadno pokušao pobjeći iz Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Dugom Dolu, o čemu je tuženika izvijestila AKD zaštita koja osigurava navedeni prostor. Odlučne činjenice da su utvrđene na razini izvjesnosti koja isključuje svaku razumnu sumnju u njihovu istinitost, a saslušanje tužitelja u ovom stadiju postupka međunarodne zaštite na granici ne može dovesti do drugačijeg rješenja stvari. Osobno izjašnjavanje tužitelju da je omogućeno u upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu. Prilikom procjene mogućnosti primjene blažih mjera odlučne da nisu samo njihove zakonske pretpostavke, već i okolnosti konkretnog slučaja te njihova stvarna sposobnost da osiguraju dostupnost tražitelja tijekom provedbe graničnog postupka. S obzirom na činjenicu da je tužitelj nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, da nema osobne niti identifikacijske isprave, da je izjavio kako mu je krajnja destinacija Republika Italija te da nema prijavljeno mjesto boravka niti druge osobne ili obiteljske veze u Republici Hrvatskoj, pravilno da je ocijenjeno da se svrha mjere ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera. Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti predviđeno je da se blaža mjera ograničenja slobode kretanja može izreći na način da se izriče mjera zabrane kretanja izvan mjesta određenog za boravak izvan određenog vremena, osobnim javljanjem nadležnim tijelima u određeno vrijeme, polaganjem financijskih ili drugih jamstava za osiguranje nazočnosti te putnih isprava. Međutim, ocijenjeno je da se navedenim mjerama u konkretnom slučaju ne bi mogla ostvariti svrha osiguravanja stalne dostupnosti tužitelja tijekom provedbe graničnog postupka. Takva ocjena proizlazi iz prirode graničnog postupka, budući da se postupovne radnje provode na određenoj lokaciji i zahtijevaju neposrednu dostupnost tužitelja nadležnim službenicima tijekom cijelog trajanja postupka. Nadalje, radnje u graničnom postupku poduzimaju se u kratkim rokovima, zbog čega je nužno osigurati njegovu stalnu prisutnost na lokaciji određenoj za provedbu postupka U skladu s načelom razmjernosti da je utvrđeno da je izrečena mjera prikladna i nužna za ostvarenje zakonitog cilja te da se svrha osiguravanja prisutnosti tužitelja u konkretnom slučaju ne može jednako učinkovito postići blažim mjerama te je primijenjena kao najmanje restriktivna mjera kojom se mogla ostvariti zakonom propisana svrha. Slijedom navedenog, da je razvidno da su sve pojedinačne okolnosti predmeta ispitane i obrazložene, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, kao i da je cjelokupno službeno postupanje potpuno zakonito i pravilno rezultiralo provođenjem graničnog postupka i obvezom boravka u Prihvatilištu. Obzirom na sve navedeno, mjera smještaja u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Dugom Dolu da je određena nakon temeljite, savjesne i individualne procjene svih okolnosti zajedno i pojedinačno te se smatra da je ovakva mjera opravdana i jedina svrhovita. Navodi da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo, ovdje tuženik, odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari. Temeljem svega navedenog, smatra da je tužba opunomoćenika neosnovana, te predlaže Upravnom sudu potvrditi rješenje ovog Ministarstva, odnosno odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja i odgovora na tužbu

4. Podneskom od 19. kolovoza 2026. tužitelj ističe da je suglasan da se ovaj upravni spor provede bez održavanja rasprave i dostavlja troškovnik.

5. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, 39/26, dalje: ZUS), Sud je spor riješio bez rasprave, a nakon što je strankama, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika.

7. Na temelju izvršenog uvida u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta i razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja (saslušanje tužitelja i medicinsko vještačenje), smatrajući da je činjenično stanje u provedenom postupku utvrđeno na potpun i pravilan način, te da za donošenje odluke o zakonitosti pobijanog rješenja tuženika nije potrebno provođenje daljnjih dokaza.

8. Ispitujući zakonitost osporenog rješenja u granicama tužbenog zahtjeva, sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, ovaj Sud je utvrdio da u postupku donošenja rješenja nisu počinjene povrede pravila postupka, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te da je materijalno pravo pravilno primijenjeno i smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Odredba članka 54. Uredbe (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2013/32/EU (u nastavku teksta: Uredba), glasi: „Lokacije za provedbu postupka azila na granici

Tijekom razmatranja zahtjeva na koje se primjenjuje postupak na granici država članica zahtijeva, na temelju članka 9. Direktive (EU) 2024/1346 i ne dovodeći u pitanje njezin članak 10., da tražitelji u pravilu borave na vanjskoj granici ili tranzitnim područjima ili u njihovoj blizini ili na drugim određenim lokacijama na njihovom državnom području, u potpunosti uzimajući u obzir posebne zemljopisne okolnosti te države članice.

Ne dovodeći u pitanje članak 47. države članice osiguravaju da obitelji s maloljetnicima borave u prihvatnim objektima primjerenima njihovim potrebama nakon procjene najboljeg interesa djeteta i osiguravaju životni standard primjeren tjelesnom, psihičkom, duhovnom, moralnom i društvenom razvoju maloljetnika, uz potpuno poštovanje zahtjeva iz poglavlja IV. Direktive (EU) 2024/1346.

Svaka država članica obavješćuje Komisiju 11. travnja 2026., o lokacijama na kojima će se provoditi postupak na granici, među ostalim i ako se primjenjuje članak 45. Države članice osiguravaju da je kapacitet tih lokacija dovoljan za razmatranje zahtjeva obuhvaćenih člankom 45. Komisiju se obavješćuje o svakoj promjeni lokacija na kojima se provodi postupak na granici u roku od dva mjeseca nakon što je došlo do tih promjena.

Zahtjev za boravak na određenom mjestu u skladu sa stavcima 1., 2. i 3. ne smatra se dozvolom ulaska na državno područje države članice i boravka na njemu. Ako tražitelja na kojeg se primjenjuje postupak na granici za potrebe takvog postupka treba transferirati do tijela odlučivanja ili nadležnog prvostupanjskog suda ili ga treba transferirati u svrhu liječenja, takvo putovanje samo po sebi ne predstavlja ulazak na državno područje države članice.“

10. Odredbom članka 42. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 70/15, 127/17, 33/23, 17/25 i 59/26, u nastavku teksta: ZMPZ), kojim je uređen postupak na granici, propisano je da se postupak odobrenja međunarodne zaštite povodom izražene namjere ili naknadnog zahtjeva provodi se nakon izvršene dubinske provjere u graničnim postupcima kada je ispunjen bilo koji od uvjeta iz članaka 43., 44. i 45. Uredbe (EU) 2024/1348 (stavak 1.). Tražitelji na koje se primjenjuje postupak na granici obvezni su boraviti na lokacijama predviđenim za provedbu postupka na granici te se ne smatraju osobama koje se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske u smislu članka 43. stavka 2. Uredbe (EU) 2024/1348. (stavak 2.). Organizacijama koje se bave zaštitom prava izbjeglica te koje na temelju ugovora s Ministarstvom pružaju pravno savjetovanje iz članka 59. stavka 5. ovoga Zakona, osigurat će se učinkovit pristup tražiteljima tijekom postupka azila na granici (stavak 3.). Opunomoćeniku i predstavniku organizacije iz stavka 3. ovoga članka može se privremeno ograničiti pristup tražitelju kada je to prijeko potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske (stavak 4.). Protiv rješenja Ministarstva kojima se odlučuje u postupku odobrenja međunarodne zaštite na granici nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od pet radnih dana od dana dostave rješenja (stavak 5.). Ministarstvo će dostaviti spis predmeta najkasnije u roku od pet radnih dana od dana zaprimanja rješenja kojim upravni sud traži spis predmeta (stavak 6.). Presudu o tužbi upravni sud donosi u roku od osam dana od dana dostave spisa predmeta, odnosno u roku od 15 dana od dostave spisa predmeta ako je potrebno provesti raspravu (stavak 7.). Ako rješenje o zahtjevu nije izvršno u roku od 12 tjedana od registracije namjere, odnosno u roku od 16 tjedana ako je taj rok produljen u skladu s člankom 51. stavkom 2. Uredbe (EU) 2024/1348, tražitelju će se dopustiti ulazak u Republiku Hrvatsku radi provođenja postupka odobrenja međunarodne zaštite (stavak 8.).

11. Odredbama članka 54. stavcima 1. i 2. Zakona, propisano je da Ministarstvo može tražitelju i strancu u transferu ograničiti slobodu kretanja zbog razloga: zaštite javnog reda ili sprječavanja bijega ili u svrhu provedbe transfera u drugu državu članicu ili radi osiguravanja nazočnosti tražitelja koji je vraćen u Republiku Hrvatsku (stavak 1.). Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama: zabranom kretanja izvan prihvatilišta ili mjesta određenog za boravak izvan određenog vremena; osobnim javljanjem nadležnim tijelima u određeno vrijeme; polaganjem financijskih ili drugih jamstava za osiguranje nazočnosti te putnih isprava.

12. Iz posebnih odredaba članka 54. Uredbe i članka 42. Zakona proizlazi da tražitelji azila tijekom postupka na granici u pravilu borave u lokacijama predviđenim za provedbu postupka na granici, što je ovdje Prihvatilište. Nije riječ o automatizmu, ali je riječ polazišnom pravilu, dok je iznimke u primjeni pravnih normi općenito potrebno tumačiti restriktivno. Prije svega je na tražitelju azila dokazati da u konkretnom slučaju postoje razlozi za odstupanje od tog pravila.

13. Osporavanim rješenjem tuženika od 6. kolovoza 2026., tužitelju je izrečena mjera ograničenja slobode kretanja smještajem u prihvatilište za traženje međunarodne zaštite.

14. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 28. srpnja 2026. izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu, za kojega je tijekom dubinske provjere utvrđeno da je isti državljanin Arapske Republike Egipta. Prema posljednjim dostupnim godišnjim podacima Eurostat, stopa odobravanja međunarodne zaštite za državljane navedene država iznosi 20% ili manje.

15. Tijekom postupanja imenovani je izjavio da mu je krajnja destinacija Republika Italija, što zajedno s činjenicom da je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku bez identifikacijskih isprava, upućuje da tužitelj Republiku Hrvatsku nije smatrao državom u kojoj namjerava ostati tijekom provedbe postupka međunarodne zaštite. Tom prilikom je također izjavio da je Egipat napustio iz ekonomskih razloga, odnosno radi zapošljavanja i poboljšanja životnih uvjeta, te da u Egiptu nije izložen opasnosti od progona ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde u slučaju povratka, da je obavljao poslove koji su bili slabo plaćeni i da nije u mogućnosti skrbiti o obitelji. Što se tiče zdravlja, izjavio je da ima problema sa kralježnicom i da ne može raditi teške poslove.

16. Zbog navedenog, zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu se razmatra u graničnom postupku i stoga je potrebno osigurati njegovu prisutnost na mjestu na kojem se provodi granični postupak, a pogotovo što tužitelj u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno mjesto boravka. U tom smislu je tuženik razmotrio primjenu i drugih mjera iz članka 54. stavak 2. Zakona, te je opravdano ocijenio da se navedenim mjerama ne bi mogla ostvariti svrha osiguranja stalne dostupnosti tražitelja u tijeku provođenja graničnog postupka.

17. Sud je suglasan i s argumentacijom tuženika, sadržanom u osporavanom rješenju i u odgovoru na tužbu, koja se odnosi na određivanje trajanja ograničenja slobode kretanja u Prihvatilištu, uključujući mogućnost da to ograničenje u konačnici traje kraće. Također je Sud suglasan i sa svim navodima tuženika iz odgovora na tužbu.

18. Također se ističe da je tuženik zakonito ocijenio neosnovanima tužiteljeve navode o lošem zdravstvenom stanju. Iz službene zabilješke od 10. kolovoza 2026. proizlazi da je tužitelj u više navrata postupao protivno pravilima ponašanja u prihvatilištu, te da je na taj način negativno utjecao na mir drugih korisnika i da je sklon svađalačkom i agresivnom ponašanju te verbalnim sukobima. Istom je pritom objašnjeno da će se poduzeti potrebne radnje radi osiguranja psihološke i zdravstvene pomoći, te potrebne terapije sukladno procjeni nadležnog zdravstvenog osoblja.

19. Navedena mjera ne predstavlja mjeru zadržavanja niti lišenja slobode, već mjeru ograničenja slobode kretanja za koju je utvrđeno da prikladna i nužna za ostvarenje zakonitog cilja, sve u skladu s načelom razmjernosti. Obzirom da je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao nezakonito, da je izjavio kako mu je krajnja destinacija Republika Italija, te da nema prijavljen boravak u Republici Hrvatskoj, ispravno je ocijenjeno da se svrha mjere ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera.

20. Slijedom navedenog, na temelju cjelokupno provedenog postupka u sporu je utvrđeno da je u upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje uz pravilnu primjenu materijalnog prava pa je stoga po ocjeni ovog Suda upravno tijelo pravilno postupilo odlučivši kao u pobijanoj odluci, dok prigovori koje je tužitelj iznio u tužbi odnosno u ovom sporu nisu doveli u sumnju zakonitost osporavane odluke, te je stoga na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

21. Za odlučivanje o zahtjevu za odobravanja besplatne pravne pomoći, mjerodavne su odredbe članka 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 70/15, 127/17, 33/23, 17/25 i 59/26), te Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj 140/15 i 155/22, u nastavku teksta: Pravilnik).

22. Iz podataka sadržanih u tužiteljevom zahtjevu proizlazi da tužitelj ispunjava pretpostavke za odobravanje prava na besplatnu pravnu pomoć propisane člankom 8. Pravilnika. Tuženik nije dostavio dodatne s time povezane podatke pribavljene tijekom postupka, u smislu članka 8. stavka 10. Pravilnika. Sukladno prethodnom, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

23. Tužitelju je odobrena besplatna, pa je stoga opunomoćeniku tužitelja, kao pružatelju pravne pomoći priznat zatraženi trošak sastava tužbe u ukupnom iznosu od 625,00 eura, (članak 9. Pravilnika, vezano uz Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“, broj 38/23 i 107/25). Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26). Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Rijeci 20. kolovoza 2026.

S u t k i nj a

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Danielu Ćukušiću, odvjetniku u Zagrebu, Štefanićeva 6/IV,

- Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektoru za međunarodnu zaštitu, Službi za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite