Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-25/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Gašparuš-Horvat, predsjednice vijeća, Adele Turkalj, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Korana Ferdelji, odvjetnica u Zagrebu, Mirka Viriusa 16, protiv 1. tuženika Adria Zaposlenici d.o.o., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 53A, OIB: 45462110557, kojeg zastupa Andrija Zelenika, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Pavla Šubića 9/IV i 2. tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1757/2023-48 od 12. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice ĐĆ i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1757/2023-48 od 12. prosinca 2025. pod točkom IV. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1757/2023- 48 od 12. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III. i V. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je I. i II. tuženiku solidarno isplatiti tužiteljici iznos od 4.866,32 EUR s osnove naknade neimovinske i imovinske štete sa zateznim kamatama tekućim od 27. lipnja 2022. do isplate u roku od 15 dana (točka I. izreke), odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 30.361,97 EUR sa zatraženim kamatama (točka II. Izreke), odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatom naknade za izgubljenom zaradom u iznosu od 4.910,74 EUR sa zatraženim kamatama (točka III. izreke) odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatom rente od 66,36 EUR mjesečno sa zatraženim kamatama (točka IV. izreke) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove (točka V. izreke).

2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu navodeći da presudu pobija pod točkom II., III. i IV. Izreke radi bitne povrede odredaba parničnog postupka i to bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23, 146/25, dalje ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 781,25 EUR (uključen PDV).

3. Žalbu je podnio i 1. tuženik protiv točke I. i točke V. izreke presude iz svih žalbenih razloga, a posebno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prvostupanjski sud utvrdio da postoji ugovorena franšiza po polici osiguranja slijedom čega tuženici ne mogu biti odgovorni u istom dijelu u pogledu točke I. izreke pobijane presude. Predlaže preinačiti pobijane točke I. i V. izreke, po potrebi predmet vratiti na ponovno suđenje te sukladno tome donijeti i novu odluku o parničnom trošku. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR i trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 57,74 EUR.

4. Navedenu presudu žalbom pobija i 2. tuženik u dijelu točke I. izreke iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. ZPP i to bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je visinu pravične novčane naknade trebalo utvrditi u ukupnom iznosu od 3.346,71 EUR te navedeni iznos umanjiti za nesporno plaćeni iznos od 1.964,29 EUR i tužiteljici dosuditi daljnji iznos od 1.382,42 EUR, dok ju je s preostalim dijelom zahtjeva trebalo odbiti. Također ističe da ne mogu I. i II. tuženik biti obvezni u istom opsegu budući da je s II. tuženikom ugovorio obveznu franšizu po štetnom događaju u iznosu od 530,89 EUR. Nadalje, ističe da je sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, po potrebi predmet vratiti na ponovno suđenje te donijeti novu odluku o parničnom trošku. Potražuje trošak sudske pristojbe na žalbu bez navođenja u kojem iznosu istu potražuje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, dok su žalbe 1. i 2. tuženika osnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i izmaklu korist (razlika između naknade za bolovanje koju je primala i plaće koju bi ostvarila da nije bilo povrede na radu) te zahtjev za rentom s osnove trajne tuđe pomoći i njege, a koju štetu je pretrpjela na radu i koju zahtijeva solidarno od 1. tuženika kao svog poslodavca i od 2. tuženika kao osiguravatelja poslodavca.

8. Donoseći pobijanu presudu utvrđeno je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, 146/25, dalje: ZPP) u odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatom naknade neimovinske štete (točka I. i II. izreke), kao i u odnosu na zahtjev za isplatom naknade za izgubljenom zaradom (točka III. izreke) jer prvostupanjska presuda proturječi sama sebi i razlozima presude, nema razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi su nejasni i proturječni, na što osnovano žalbom upiru tužiteljica, 1 tuženik i 2. tuženik.

8.1. Naime, osnovano 1. tuženik i 2. tuženik ističu da presuda nema razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio da 1. i 2. tuženik solidarno odgovaraju za štetu nastalu tužiteljici s obzirom da je 1. tuženik (poslodavac) s 2. tuženikom (osiguravajućim društvom) u vrijeme nastanka štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima br. [broj], kojom je ugovorena obvezna franšiza od 4.000,00 kn (530,89 EUR). Dakle, zaključak prvostupanjskog suda o solidarnoj odgovornosti 1. i 2. tuženika je proturječan dokumentaciji u spisu (polici osiguranja) s obzirom da 1. i 2. tuženik ne mogu u istom opsegu odgovarati tužiteljici za štetu s obzirom na ugovorenu franšizu od 4.000,00 kn (530,86 EUR).

8.2. Osnovano 2. tuženik ističe u žalbi da presuda nema razloga niti o odlučnim činjenicama na temelju kojih je sud prvog stupnja tužiteljici dosudio iznos pravične novčane naknade koji u znatnoj mjeri premašuje orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Naime, orijentacijski kriteriji ne znače samo matematičku operaciju već naprotiv, upućuju da valja imati na umu i posebne okolnosti svakog slučaja za sebe, a u pobijanoj presudi sud prvog stupnja propustio je navesti razloge i posebne okolnosti slučaja kojima bi opravdao dosuđeni iznos.

8.3. Osnovano tužiteljica u žalbi ističe da je proturječan zaključak suda prvoga stupnja u točkama 45. do 49. pobijane presude u kojima obrazlaže razloge odbijanja njezinog zahtjeva za isplatom izgubljene zarade. Naime, sud prvog stupnja navodi da tužiteljica nije gubila na zaradi jer je za vrijeme privremene nesposobnosti za rad primala naknadu plaće koja joj se isplaćivala u iznosu od 100 % od prosječne plaće isplaćene joj u posljednjih šest mjeseci prije predmetnog štetnog događaja, što je u suprotnosti s dokumentacijom u spisu budući da joj je za vrijeme privremene nesposobnosti za rad (razdoblje od 22. rujna 2021. do 26. kolovoza 2022.) HZZO isplaćivao prosječni iznos od 220,00 EUR mjesečno, a iz obračunskih lista plaća tužiteljice proizlazi da je primala plaću u većem iznosu od navedenog.

9. Međutim, vezano za navode 1. tuženika da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegov dokazni prijedlog za provođenjem dokaza očevidom, treba reći da sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Time što nije prihvatio neki dokazni prijedlog sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. Naime, u konkretnom slučaju sud prvog stupnja odbio je provesti dokaz očevidom jer je isti ocijenio nepotrebnim, a sa čime se slaže i ovaj drugostupanjski sud budući da je 1. tuženik kao poslodavac ispunio prijavu o ozljedi na radu u kojoj su navedene sve okolnosti na koje je predložio provođenje dokaza očevidom.

10. Tužiteljica ističe u žalbi da je pogrešan zaključak suda da joj nije potrebna trajna tuđa pomoć i njega jer je takav zaključak utemeljio na pogrešno provedenom medicinskom vještačenju, odnosno ističe da je vještak u svom nalazu i mišljenju uzeo u obzir samo dijagnozu S93.4 iščašenje i nategnuće nožnog zgloba zanemarivši dijagnozu S82.6 prijelom lateralnog maleola. Također ističe da je zbog navedenog prenisko određena i naknada imovinske i neimovinske štete. Navedeni navodi tužiteljice nisu osnovani budući da je vještak usmeno na ročištu 14. srpnja 2025. otklonio navedene prigovore tužiteljice, kao i prigovore 1. i 2. tuženika, navodeći da kod tužiteljice nikada nije evidentiran prijelom vanjskog maleola, već je dijagnoza istog prijeloma postavljena kao sumnja na dijagnozu, izvršio je uvid u RTG snimke od 21. rujna 2021. i na istima nije uočio prijelom te je stoga osnovna dijagnoza kod tužiteljice bila iskrenuće gležnja nakon kojeg su zaostale trajne posljedice u vidu ograničenja opsega pokreta lijevog gležnja u lakom stupnju , a strah i bolovi, kao i potreba za tuđom pomoći ocijenjeni su sukladno tijeku liječenja i cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji. Stoga tužiteljica neosnovano prigovara provedenom liječničkom vještačenju i neosnovano predlaže povođenje novog , jer je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je medicinsko vještačenje po vještaku doc. dr. sc. Mladenu Miškulinu, prim. dr. med. provedeno stručno, savjesno i u skladu s pravilima struke, vještak je saslušan na ročištu, na kojem je obrazložio svoj nalaz i mišljenje i otklonio sve prigovore stranaka. Iz navedenih razloga sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je odbio zahtjev tužiteljice za isplatom rente od 66,36 EUR mjesečno s osnova trajne tuđe pomoći i njege, budući da iz nalaza i mišljenja gore navedenog vještaka ne proizlazi da bi tužiteljica imala potrebu za trajnom tuđom pomoći i njegom.

11. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom IV. izreke te zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, primjenom čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu presudu pod točkom I., II. i III. izreke i u ukinutom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. Osnovano 1. tuženik u žalbi ističe da je sud prvoga stupnja propustio pravilno primijeniti odredbu čl. 154. st. 2. ZPP s obzirom na uspjeh stranka u postupku, ali kako je ukinuta prvostupanjska odluka pod točkom I., II. i III. izreke, trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku jer je neizvjestan uspjeh stranaka u sporu (čl. 164. st. 4. ZPP).

13. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će uzimajući u obzir sve navedeno, otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja je utvrđena ovom drugostupanjskom odlukom na način da će ponovno ocijeniti provedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP, ponovno će ocijeniti prijedlog tužiteljice za izvođenjem dokaza financijskim vještačenjem na okolnost visine izgubljene zarade tužiteljice, za svoje zaključke će dati jasne razloge u pogledu osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, u odnosu na dosuđenu kamatu na iznos neimovinske štete uzet će u obzir da je liječenje tužiteljice završeno 16. svibnja 2023. te će cijeneći i ostale žalbene navode stranaka donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku. Sud će donijeti novu odluku i o troškovima postupka.

U Velikoj Gorici 19. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat