P-3142/2019-46

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

T 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu ovog suda Martini Miočević Šušnjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: TH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Šime Mrdeža, odvjetnik u Šibeniku protiv tuženika:1. THA, [adresa], koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici u ZOU Željko Živković i Josipa Simsig Zorić, odvjetnici u Šibeniku i 2. PH, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Frane Sladoljev, odvjetnik u Vodicama, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nakon javno održane glavne rasprave 12.svibnja 2026.godine u prisutnosti tužitelja osobno iz punomoćnika, punomoćnika tuženika ad.1., tuženicu ad.2.osobno uz punomoćnicu,a objavljene 19.kolovoza 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina upisana u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to suvlasništvo tužitelja za 1/2 dijela i tuženih svakog za ¼ dijela i to na način da svakom od suvlasnika pripadne fizički određeni dio predmetnih nekretnina.

2. Nalaže se tuženima naknaditi tužitelju parnični trošak.„

II. Nalaže se tužitelju da tuženici ad. 1 naknadi parnični trošak u iznosu od 3.000,00 eura u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku ad. 2 naknadi parnični trošak u iznosu od 3.000,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj TH (dalje: tužitelj) je dana 3.studnog 2016.godine podnio tužbu protiv tuženika ad.1. THA (dalje: tuženik ad.1.) i ad.2. PH (dalje: tuženika ad.2.) radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

1.1.U tužbi se u bitnom navodi ako je tužitelj upisan kao suvlasnik za 2/4 dijela spomenutih nekretnina, dok je prednik sada pok.LH upisan kao suvlasnik prestale 2/4 dijela, a kako tuženici osporavaju da bi postojalo suvlasništvo obzirom da su pravni prednici parničnih stranaka razvrgnuli suvlasničku zajednicu i da svaki od suvlasnika drži u posjedu svoj točno određeni fizički dio nekretnina.

1.2. Pok.LH da je preminuo 1978 godine,a njegovi nalsjnici su sinovi CH za ½ dijela i RH, za ½ dijela. Nasljednik ŠH da je tuženika d.2.,a RH tuženicia ad.1. Tužitelj je svoj suvlasnički udio stekao kupoprodajom od IH kao nasljednika ŽH.

1.3.Predmetne nekretnine su u rješenjima u nasljeđivanju označene kao nekretnine narodnog naziva Draga.

1.4. Rješenjem ovog suda od dana 27.rujna 2016.godine pod poslovnim brojem R1-100/2016 obustavlja se izvanparnični postupka po prijedlogu razvrgnuća suvlasničke zajednice podnesen od tužitelja, a tamo predlagatelja te se isti upućuje na pokretanje parničnog postupka radi razvrgnuća suvlasničke zajednice.

2. Tuženica ad.1.se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu navodeći kako je suvlasništvo nekretnina samo formalno upisano u zemljišnoj knjizi jer se u konkretnom slučaju znalo i zna kome pripada koji točno određeni fizički dio navedenih nekretnina, a koji da su ograđeni suhozidom te da su stranke u mirnom posjedu preko 40 godina.

3. Tuženik ad.2.se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako suvlasnička zajednica između parničnih stranaka ne postoji iz razloga što je među prednicima istih odavno provedena materijalna dioba na način da je prednika tuženice ad 1.pripao zapadni dio, prednika tuženika ad.2.središnji dio, dok je pravnog rednika tužitelja pripao istočni dio. Sukladno provedenoj materijalnoj diobi prednici stranaka su svoje dijelove ogradili suhozidovima, svatko je obrađivao svoj dio pa je tako tužitelj kupovinom od svog pravnog prednika IH stekao vlasništvo njegovog dijela koji je sa svih strana ograđen suhozidovima. Prednik IH je njgeov otac ĆH. Stranke su bile u vlasničkom posjedu svog dijela što je tužitelj obilaskom predmeta spora morao uočiti.

4. Presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1864/168.ožujk 2018.godine odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-700/2018 od dana 14.studenog 2019.godine.

5. U tijeku postupka sud je radi utvrđenja odlučnih činjenica izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to očevidom na mjestu spora uz učešće vještaka geometra, pregledom geodetske situacija od 19. svibnja 2016. izrađene po ovlaštenom inženjeru ZH, spisa ovog suda P-1370/08, rješenja o nasljeđivanju br. O- 10/08 od 22. veljače 2008., rješenja o nasljeđivanju o br. O-76/09 od 23. veljače 2009., izvatka iz zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška], rješenja R1-100/16 od 27. rujna 2016., rješenja o nasljeđivanju O-748/78 od 15. studenoga 1978., saslušanjem svjedoka JH, VH, KH, PHA, NH i FH i parničnih stranaka (osim tužitelja).

5.1. U ponovljenom pstupku sud je izveo dokaz ponovnim saslušanjem VH, KH, PHA, NH te saslušao svjedoka IH, HH i ČH.

5.2.Na ročištu održanom dana 12.svibnja 2026.godine saslušan je vještak geodetske struke MH dipl.ing.geod.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren na razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

8.Odredbe čl. 47. do 56. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 dalje ZV) propisuje način i postupak provedbe razvrgnuća suvlasničke zajednice.

9. Činjenice koje nisu sporne u ovom postupku su slijedeće:

- u zemljišnim knjigama na kat. čest. [katastarska čestica], sve zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] upisani su kao suvasnici tužitelj za ½ dijela i pokojni LH, prednik tuženika ad.1. i ad.2.također za ½ dijela;

- tužitelj je suvlasništvo na predmetnim nekretninama stekao temeljem kupoprodaje iz 2008.godine od IH kao pravnog slijednika i nasljednika ranijeg knjiženog vlasnika LHA;

- pravni prednik tuženika LH preminuo je 1978.godine te su njegovim nasljednicima proglašeni CH i RH, svaki za ¼ dijela, sve sukladno priloženom rješenju o nasljeđivanju;

- CH je preminuo 2007.godine i njegovim nasljednikom ¼ suvlasničkog dijela proglašen je sin PH, sada tuženik ad.2. ,sve sukladno priloženom rješenju o nasljeđivanju;

- RH je preminuo 2009.godine i njegovim nasljednikom ¼ suvlasničkog dijela proglašena je kćerka THA, sada tuženica ad.1, sve sukladno priloženom rješenju o nasljeđivanju.

10. Ono što je sporno i što je predmetom utvrđenja u ovom postupku je da li je postojanje suvlasničke zajednice isključivo formalne prirode, a da je faktična dioba suvlasničke zajednice provedena odnosno da je između suvlasnika postignut sporazum u diobi suvlasničke zajednice i da svatko od njih drži u posjedu svoj faktični dio nekretnine upravo u skladu s postignutim sporazumom.

11. Svaka stranka je dužna dokazati činjenice i predložiti dokaze koji govore u prilog svojim tvrdnjama pa su tako tuženici u ovoj pravnoj stvari dužni dokazati da je provedena materijalna dioba nekretnina.

12. Sporazum o diobi suvlasničke zajednice nekretnina mora bit u pisanom obliku međutim ukoliko je usmeni sporazum o diobi (primjerice, nekretnina ili pokretnina) u cijelosti ili pretežno realiziran/izvršen na način da su suvlasnici godinama u mirnom posjedu svaki svog određenog dijela priznaju se pravni učinci takve diobe (naknadna konvalidacija ugovora).

13. Na okolnosti provedbe materijalne diobe i držanja u posjedu svojih faktičnim dijelova, sud je izveo dokaz saslušanjem velikog broja svjedoka i to: JH, VH, KH, PHA, NH i FH.

13.1. U ponovljenom postupku sud je izveo dokaz ponovnim saslušanjem VH, KH, PHA, NH te saslušao svjedoka IH, HH i ČH.

14. Svjedoci saslušani prilikom održavanja uviđaja na mjestu spora i to JH (1949.), VH (1940.), KH (1940.), PHA (1946.), NH (1941.) i FH (1939.)su u svim ključnim dijelovima iskazivali identično oko obrađivanja predmeta, a saznanja imaju jer su vlasnici maslinika u neposrednoj blizini predmeta spora (svjedok JH, CHA) ili su pomagali tuženiku ad.2.brati masline (svjedokinja VH), majci tuženika ad.2. P (svjedokinja NH) ili tuženici ad.1.(svjedokinja VH). Svjedoci su dali identične iskaze oko dijelova obrađivanja predmeta spora od davnina od strane LH i ŽH i kasnije njihovih nasljednika, bez da je bilo sporova među posjednicima koji su uredno obrađivali masline dok se dio koji je pripadao ocu od IH, BH obrađivao dok se isti nije rastao od prve žene, prestao obrađivati.

14.1.U ponovljenom postupku ranije saslušani svjedoci su nadodali i pojasnili kako slijedi:

-svjedokinja OH je decidiran iskazala kako je sigurna da su L i LH podijelili zemlju prije njezinog dolaska u [adresa] (1963.), što bi bilo prije sigurno sedamdesetak godina, da je ŽH dopala kvalitetnija zemlja prema jugu, a LH lošija. L i rva supruga da su zemlju obrađivali dok im sin IH nije ni zano di im je zemlja do kupordae a na zemlji je pomagala i kćerka od Mirove žene iz prvog braka. Između Mirovog i Petrovog dijela je napravljen zidić da se spriječi otjecanje vode , a ujedno je i granica između njihovih terena. A sada da je zemlja podijeljen na Sanjin, Željkov i Goranov dio.

-svjedokinja KH je ponovila saznanja da se radilo o zemlji koju su LH i L dobili od svog oca HH, zemlja se podijelila po pola još za života oca LH je držao masline i lozu, L nije obrađivao i dio mu je bio zarastao, dok je na dijelu njegove zemlje od njegove druge žene kćerka MH obrađivala vrt. Stavljena kamenja su označavala kome pripada koji dio, a dan danas da je na terenu vidljiv zid koji ih je odvajao. Mirovu zemlju je naslijedio sin IH koji ju je prodao, a Petrov dio je pripao PH i THA, poviše zida je bio uvijek zapušten zid i pripao je IH, a dio ispod zida PH i THA, čijim majkama je svjedokinja pomagala brati masline, travu. Ona da se udala u C 1957.godine, a kad su podijelili zemlju da ne zna;

- svjedokinja UH je pojasnila kako je LH (per) bio njezin svekar, a L njgeov brat, kako su zemlju podijelili za života oca R, ŽH da je pripao dio iznad, a LH ispod, a kako je miro uz svoj dio dobio i jednu parcelu na samom gornjem kraju koja je bila napuštena, braća su se slagala s podjelom;

-svjedokinja RHA je ostala pri ranijem iskaz, kako je pogrešno kazala da THA ima dva dijela, ispravno je da ima jedan dio, da je uz Željkov dio, dio koji je kupio tužitelj ,a u nastavku su borovi koje je također kupio tužitelj. Zadnji put kad je vidjela ina pod mira, Š da je vidjela dok je bio dijete. Sjeća se kako su tri jetrve radile zajedno- KH, I i Ž.

14.2. U ponovljenom postupku sud je izveo dokaz saslušanjem EH, koji se nije saslušavao u ranijem prvostupanjskom postupku, prodavatelj po ugovoru o kupoprodaji tužitelju kao kupcu u svom iskazu danom pred sudom na ročištu održanom dana 24.rujna 2020., u ponovljenom postupku, navodi kako je na predmetne nekretnine dolazio s ocem i majkom sve do njegove 17.e godine i njoj brao maline. Nakon toga da je dolazila njegova sestra,a on da nije. Nekretnina se u narodu zvala Ć i njegov otac da je imao polovinu te nekretnine, a drugu njegov stric LH te da je svatko dolazio na svoj dio brati masline. Nekretnina njegova oca da je bila položen prema jugu odnosno prema [adresa] i da je bila nešto niža od nekretnina tuženika. Između njihovih nekretnina da nije bilo granice u obliku suhozida ali da je svatko znao koji dio kome pripada. Navodi kako je tužitelju kao kupcu pokazao koji dio je njegov, da se radilo o jednom komadu zemlju, da je znao koji dio obrađuje PH i da oko toga nikad nije bilo spora, da se znalo što je od ŽH,a što od LH, nije se premjeravalo pa se nije ni gledalo „u metar“. Posljednji put daje na terenu bio unazad par godina od davanja iskaza i da je sve bilo razrovano,a da je kupcu pokazao koji dio je njegov i da ga je začudilo postojanje spora.

14.3. Svjedok GH, vlasnik parcele preko puta predmeta spora, predočava sudu na skici mjesta očevida položaj svoje parcele, i parcele od parničnih stranaka, detaljno iznosi kako je tamo preko 50 godina i dobro zna kome koji dio pripada odnosno tko obrađuje koji dio pa tako navodi kako je i on sam bio zainteresiran za kupnju Goranovog dijela i tako kazao kako se njegov dio sastoji od dva dijela, s gornje i donje strane u odnosu na Željkov, a kako je bio zainteresiran za donji dio prema [adresa], dok je gornji dio bio zarastao u borovu šumu. Dijelovi koje je htio kupiti od IH da su bili ograđeni suhozidom. 17. Vještak Mario Mikulandra je u svom iskazu danom na ročištu dana 12.svibnja 2026.godine naveo kako je predmet spora u cijelosti obišao, kako je kao podlogu za skicu koristio skicu koju mu je dala jedna od stranka a koja da mu je bila dovoljna za utvrđenje rubnih granica predmeta spra. Same stranke da su mu pokazivala unutarnju podjelu terena i da nije bilo primjedbi, a svaki od pokazanih dijelova je ograđen suhozidom koji su i prikazani na skici mjesta očevida.

15. Iz dokaza izvedenih u ovom postupku, sud je mišljenja kako tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva i to iz razloga što su tuženici u ovom postupku dokazali kako suvlasnička zajednica nekretnina ne postoji unatoč upisu u zemljišnu knjigu jer da su pravni prednici parničnih stranaka, L i LH proveli je materijalna dioba prije više od sedamdeset godina i to na način da je LH pripao sjeverozapadni i središnji dio, dok ŽH istočni i jugozapadne dio, a koji su oni osobno držali u posjedu, a potom njihovi nasljednici- prednik tužitelja i tuženici. Dio koji je pripao BH je bio zapušten još u vrijeme dok je on bio živ, jasno je da je upravo takva podjela i bila na snazi i da je pravo svakog vlasnika da sam odluči oko vršenja svojih vlasničkih ovlaštenja odnosno temeljnih vlasničkih prava koja vlasnik ima na nekoj stari - posjedovati stvar, koristiti je, ubirati njezine plodove i njome raspolagati po svojoj volji, sve dok time ne krši tuđa prava ili zakone, p tako i želi li obrađivati ili ostaviti zapuštenu zemlju.

16. U pravu je tužitelj kada ističe da se uvidom u zemljišne knjige može utvrditi isključivo suvlasništvo predmetnih nekretnina međutim konkretna pravna stvar predstavlja složeniju situaciju koja se ne može riješiti jednostavnom primjenom načela povjerenja u zemljišne knjige. Tuženici se pozivaju na različito izvanknjižno stanje i postojanje usmenog dogovora između prednika parničnih stranaka (u prilog čemu predlažu brojne dokaze) dok tužitelj ističe kako je postupao s povjerenjem u knjižno stanje i upisane suvlasničke udjele u zemljišnim knjigama. Ugovor o diobi nekretnine mora bit u pisanom obliku kako to zahtijevaju odredbe ZV-a i Zakona o obveznim odnosima uz izuzetak koji predviđa situaciju ako je usmeni ugovor o diobi u cijelosti ili pretežitom dijelu izvršen što bi značilo da je svaki suvlasnik stupio u posjed svog dijela i godinama ga samostalno koristi, takav ugovor postaje pravno valjan unatoč nedostatku pisane forme. Tužitelj se poziva na načelo povjerenja u zemljišne knjige i na činjenicu da je isti bio pošteni stjecatelj suvlasničkog udjela na nekretninama po kupoprodajnom ugovoru. Ova sud je stava kako je u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj imao dovoljno razloga posumnjati da se faktično stanje na terenu razlikuje od onoga kako piše u vlastovnici. Prodavatelj po Ugovoru o kupoprodaji IH, saslušan u svojstvu svjedoka u ponovljenom postupku je u svom iskazu naveo kako je pokazao tužitelju na terenu koji mu dio prodaje navevši u svom iskazu da je „nekretnina njegova oca položena prema jugu odnosno prema [adresa] i da je bila nešto niža od nekretnina tuženika“. Tužitelj je ujedno naveo kako se granice na terenu ne vide što ne odgovara zatečenom stanju na terenu prikazanom na licu mjesta jer upravo suprotno cijeli predmet spora je omeđen suhozidom,realni dijelovi nekretnina koje su u vlasništvu svakog pojedinog suvlasnika. Međutim, neovisno čak i o tome, svjedok Cukrov prodavatelj po ugovoru također potvrđuje da je upoznao tužitelja s tim da je njegov dio prema jugu, a tužitelj se nije odazvao pozivu sa davanje stranačkog iskaza isto opravdavši boravkom u inozemstvu, bez dostavljanja dokaza o tom, međutim primjećuje se kako se za vrijeme trajanja ovog postupka tužitelj ni ne osvrće na navod da bi mu bilo poznato stanje na terenu, već isključivo ističe kako nije dužan istraživati izvanknjižno stanje već postupati s punim povjerenjem u zemljišne knjige. Ovaj sud je stava da je tužitelj imao dovoljno razloga posumnjati da se stanje na terenu razlikuje od onog upisanog u zemljišne knjige pritom uočivši kako tužitelj nije imao primjedbe na iskaz prodavatelja-svjedoka pa se tako nije protivio navodu da je prodavatelj pokazao lice mjesta tužitelju kao kupcu i samim time istom ukazao da postoji podjela na terenu bez obzira što u nastavku iskaza ovaj svjedok navodi kako je predložio tuženiku ad2. Da se dogovore. Ovaj sud ocjenjuje iskaz djelomično neistinitim i ujedno prilagođenim za postizanje boje pozicije tužitelja u ovom postupku imajući za to interes obzirom da je upravo ovaj svjedok sklopio kupoprodajni ugovor s tužiteljem, primio kupoprodajnu cijenu i kao takvom mu nije u interesu da tužitelj ne uspije u ovom postupku jer riskira pokretanje nekih drugih postupaka protiv sebe od strane tužitelja. Tuženici su stava da je navod svjedoka IH neistinit u dijelu da je uopće doveo tužitelja na teren jer tuženik ad.2. ističe da e upravo on tužitelju pokazao dio koji je kupio, a što tužitelj osporava. Svakako, bilo da tužitelj nije obišao predmet kupoprodaje ili da mu je svjedok IH kao prodavatelj kazao da je dio prema jugu njegov, ovo ukazuje na izostanak savjesnosti kod tužitelja. Na terenu je jasno vidljivo da je cijeli ograđeni posjed ispresijecan suhozidom, da su dijelovi obrađeni, a dijelovi ne, što bi svakog savjesnog kupca nagnalo na sumnju prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora. Ranije sklopljena dioba između prednika parničnih stranaka je po stavu ovog suda,a kraj svih u postupku izvedenih dokaza , konvalidirala te se ti u vezi, odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

17.Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a tuženicima ad.1. i ad2.pripada pravo na naknadu parničnog troška koji se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno Tbr. 7. , 8 i 9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05 i 148/09 i 142/12; dalje Tarife), i to kako slijedi u nastavku.

17.1.Tuženici ad.1. pripada trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima održanim dana 25.travnja 2017., 25.kolovoza 2017., 5.prosinca 2017.godine, 3.lipnja 2020., 24.rujna 2020., 26.listopada 2023., 26.veljače 2025., 1.srpnja 2025., 15.listopada 2025., 18.ožujka 2026. I 12.svibnja 2026, za svaku radnju po 100 bodova odnosno 200,00 eura, sveukupno uvećano za 25% PDV u iznosu od 3.000,00 eura.

17.2. Tuženiku ad.2. pripada trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima održanim dana 25.travnja 2017., 25.kolovoza 2017., 5.prosinca 2017.godine, 3.lipnja 2020., 24.rujna 2020., 26.listopada 2023., 26.veljače 2025., 1.srpnja 2025., 15.listopada 2025., 18.ožujka 2026. I 12.svibnja 2026, za svaku radnju po 100 bodova odnosno 200,00 eura, sveukupno uvećano za 25% PDV u iznosu od 3.000,00 eura.

18.Temeljem svega iznijetog sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Šibenik, 19.kolovoza 2026.

Sutkinja

Martina Miočević Šušnjić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu nadležnom drugostupanjskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave, a ulaže se putem ovog suda u tri primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.