Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-173/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Cišper predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Čopor, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-455/2023-36 od 26. studenog 2025., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P- 455/2023-37 od 26. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Privredna banka Zagreb d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-455/2023-36 od 26. studenog 2025., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-455/2023- 37 od 26. studenog 2025. pod st. I. i II. izreke, u dijelu pod stavkom III. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate koje

- na iznos od 1,81 EUR teku od 31.07.2012. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 70,04 EUR teku od 31.08.2012. do 30., rujna 2015.,

- na iznos od 67,42 EUR teku od 30.09.2012. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 70,14 EUR teku od 31.10.2012. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 71,71 EUR teku od 30.11.2012. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 71,18 EUR teku od 31.12.2012. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 65,26 EUR teku od 31.01.2013. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 70,30 EUR teku od 28.02.2013. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 70,54 EUR teku od 31.03.2013. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 68,42 EUR teku od 30.04.2013. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 62,78 EUR teku od 31.05.2013. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 62,63 EUR teku od 30.06.2013. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 63,85 EUR teku od 31.07.2013. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 66,13 EUR teku od 31.08.2013. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 69,62 EUR teku od 30.09.2013. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 67,82 EUR teku od 31.10.2013. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 68,86 EUR teku od 30.11.2013. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 70,04 EUR teku od 31.12.2013., do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 59,28 EUR teku od 31.01.2014. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 60,58 EUR teku od 28.02.2014., do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 60,19 EUR teku od 31.03.2014. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 58,66 EUR teku od 30.04.2014. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 58,47 EUR teku od 31.05.2014. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 58,20 EUR teku od 30.06.2014. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 60,18 EUR teku od 31.07.2014. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 61,62 EUR teku od 31.08.2014. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 61,29 EUR teku od 30.09.2014. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 62,67 EUR teku od 31.10.2014. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 63,63 EUR teku od 30.11.2014. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 63,12 EUR teku od 31.12.2014. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 63,80 EUR teku od 31.01.2015. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 63,80 EUR teku od 28.02.2015. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 63,80 EUR teku od 31.03.2015. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 63,80 EUR teku od 30.04.2015. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 63,80 EUR teku od 31.05.2015. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 63,80 EUR teku od 30.06.2015. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 63,80 EUR teku od 31.07.2015. do 30. rujna 2015. i na iznos od 63,80 EUR teku od 31.08.2015. do 30. rujna 2015. i pod st. V. i VI izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-455/2023-36 od 26. studenog 2025., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-455/2023-37 od 26. studenog 2025. u dijelu pod st. III. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos glavnice od 2.460,64 EUR i zatezne kamate koje na svaki pojedini iznos teku od 1. listopada 2015. do isplate i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa glavnice od 2.460,64 EUR s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i zateznih kamata na

- iznos od 1,81 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 70,04 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 67,42 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 70,14 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 71,71 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 71,18 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 65,26 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 70,30 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 70,54 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 68,42 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 62,78 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 62,63 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 63,85 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 66,13 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 69,62 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 67,82 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 68,86 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 70,04 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 59,28 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 60,58 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 60,19 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 58,66 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 58,47 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 58,20 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 60,18 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 61,62 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 61,29 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 62,67 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 63,63 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 63,12 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 63,80 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 63,80 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 63,80 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 63,80 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 63,80 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 63,80 EUR od 1. listopada 2015. od isplate,

- iznos od 63,80 EUR od 1. listopada 2015. od isplate i na iznos od 63,80 EUR od 1. listopada 2015. od isplate.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđen je ništetnim dio odredbe članka 1. i 4. Ugovora o kreditu broj 9012297702 od 22.02.2007. sklopljenoga između tužitelja PJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, Podružnica 11 Varaždin i to odredba članka 2. u dijelu u kojem je ugovorena valuta u CHF i prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak po srednjem tečaju Banke, dio odredbe članka 4. stavka 2. „Visinu kamatne stope Banka može promijeniti sukladno broju grupa proizvoda…“ te navedene ugovorne odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane (st. I. izreke), utvrđen je ništetnim dio odredbe članka 12. stavka 8., 9. i 10. Ugovora o kreditu broj 9012297702 od 22.02.2007. sklopljenoga između tužitelja PJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, Podružnica 11 Varaždin odredba članka 12. stavka 8. koja glasi: „Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane suglasne su da se, na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune, o čemu će ih Banka izvijestiti putem svojih distribucijskih kanala“, odredba članka 12. stavka 9. u dijelu koji glasi: „Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i založni vjerovnici izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anutiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.„ te odredba članka 12. stavka 10. koja glasi: „Korisnik kredita izjavljuje daje, sukladno važećim propisima, upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom te da mu je Banka uručila otplatnu karticu.“ te navedene ugovorne odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane (st. II. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.460,64 EUR na ime preplaćenih aniuteta zbog promjene valute, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (st. III. izreke), odbijen je tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.582,83 EUR, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan (st. IV. izreke), utvrđeno je da ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju u visini od 2.604,66 EUR (preplata utvrđena čl. 5. Dodatka Ugovoru o kreditu) sa pripadajućim zateznim kamatama (st. V. izreke), te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (st. VI. izreke).

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu pod st. I., II., III., V. i VI. izreke, odnosno u dijelu u kojem nije uspio u sporu, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koje ukazuje tuženik u žalbi jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl, 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet ovog spora je utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF, isplata iznosa koje je tužitelj preplatio temeljem ništetnih ugovornih odredaba, a to je iznos od 1,482,32 EUR, na ime razlike neotplaćene glavnice,

7. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio temeljem iskaza tužitelja, da nije bio na odgovarajući način informiran o naravi i rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, niti o načinu formiranja kamatne stope. Iz takvog iskaza tužitelja razvidno je da se radi o tipskom ugovoru, a tuženik nije dokazao suprotno tome sukladno čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 i 46/07, dalje: ZZP).

8. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je vezan za pravna utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer se tužitelj u tužbi na ta pravna utvrđenja pozvao (Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), a koji se zaključak suda temelji na odredbi čl. 502.c ZPP.

9. Nadalje, pravilno je pravno stajalište prvostupanjskog suda da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

10. Budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018. do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, koja je podnesena 23. kolovoza 2023. nije protekao zastarni rok od 5 godina, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

11. No, tražbine tužitelja s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi je zastarjela, jer je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014. tako da je računajući od toga dana do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, protekao zastarni rok od 5 godina, koliko iznosi opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), koji se kod kondikcijskih zahtjeva primjenjuje, tako da je prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev tužitelja za isplatu preplate po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 2.582,83 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

12. Slijedom izloženog trebalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I., II. i IV. izreke presude.

13. Nakon što je zaključen sporan ugovor o kreditu, stranke su 24. prosinca 2015. temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj, 102/2015, dalje: ZIDZPK), zaključile Dodatak ugovoru o kreditu, kojim su konvertirale kreditne obveze tužiteljice iz osnovnog ugovora o kreditu koji je bio zaključen sa valutnom klauzulom u CHF, u ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u EUR, s promjenjivom kamatnom stopom koja se određuje sukladno ZIDZPK.

14. Prema pravilima iz odredaba čl. 19.a – 19.f Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/2015, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22 i 156/23 - dalje: ZPK) o konverziji kredita, koja korespondiraju sa istim pravilima sadržanim u odredbama čl. 375.a – 357.f Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine", broj 159/13, 19/15, 102/15, 15/18, 70/19, 47/20, 47/20, 146/2020, 151/22 i 145/24 - dalje: ZKI) konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.b ZPK-a), izračunom propisanim odredbom čl. 19.c ZPK-a, te ostale uvjete određene čl. 19.d i čl. 19.e ZPK-a.

15. Iz navedenih propisa proizlazi da su odredbama ZPK-a i ZKI-a postavljeni temelji za rješavanje problema kredita denominiranih u CHF i kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF, da oba Zakona uređuju istu vrstu odnosa, s time što je stupanjem na snagu ZID ZKI/15 samo proširen krug ovlaštenika i na adresate koji nisu obuhvaćeni odredbama ZID ZPK/2015, odnosno određen sadržaj, način i učinci konverzije kredita te primjena odredbi propisa kojima se uređuje obveznopravni odnosi na sve obveznopravne odnose između potrošača i trgovca koji nisu uređeni posebnim zakonima.

16. Isto tako, općim propisima sadržanim u odredbama ZOO-a je određeno, između ostalog, da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (čl. 2.), da ih mogu urediti i drugačije nego što je odredbama ZOO-a određeno (čl. 11.), da obveze prestaju suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu (čl. 160. st. 1.), da se prestankom glavne obveze gase i druga sporedna prava (čl. 160. st. 2.) i da su odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora, sastavni dijelovi tih ugovora (čl. 248. st. 2.).

17. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženog kao kreditora sklopljen navedeni Dodatak ugovora o kreditu, kojim su stranke suglasno utvrdile iznos preplate, te je isti ukalkuliran u namirenje budućih anuiteta, čime je isti suštinski iscrpljen kondemnatorni zahtjev za isplatom s osnova stečenoga bez osnova i tužitelj nema pravo na daljnje obeštećenje, te bi se eventualnim usvajanjem tužbenog zahtjeva naplatio dva puta, dakle, s osnova pretplate koja je konverzijom ukalkulirana kao i s osnova ovdje postavljenog tužbenog traženja. Tim Dodatkom je suglasno regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR, te je u skladu s čl. 19.c st. 1. t. 3. ZID ZPK-a otplatni plan iz Osnovnog ugovora u CHF zamijenjen novim otplatnim planom izrađenim u skladu s odredbama ZID ZPK-a.

18. Prema tome, tim se Dodatkom, osnovni ugovor o kreditu mijenja u pogledu valute kredita, kamatne stope i eventualnih iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita i ujedno se postiže sporazum o raspolaganju mogućom preplatom. Na navedenu izmjenu tužitelj je pristao tako da su sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu prestale u tom dijelu obveze parničnih stranaka iz osnovnog Ugovora o kreditu, odnosno zaključenjem tog Dodatka osnovni ugovor o kreditu je u tom dijelu prestao postojati jer ga je u cijelosti zamijenio novi kreditni ugovorni odnos, sadržan u Dodatku ugovora. Sklapanjem tog Dodatka tužitelj se suglasio s izračunom konverzije na dan 30. rujna 2016., te su parnične stranke ujedno ugovorile da se svi iznosi (pa tako i iznosi s osnove razlike između ugovorne i nezakonito mijenjane promjenjive kamatne stope), koje je tužitelj platio tuženiku u ispunjenju svoje obveze korisnika kredita prema ranijem Ugovoru o kreditu u CHF, uračunaju u ispunjenje obveze tuženika iz Dodatka uz Ugovor o kreditu u EUR.

19. Prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj kao potrošač ima pravo na potpunu restituciju u situaciji kada je, kao u ovom slučaju, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi Ugovora o kreditu o valuti i promjenjivoj kamatnoj stopi odlukama banke, neovisno od toga što je dobrovoljno pristupio zaključenju Dodatku ugovora o kreditu od 24. prosinca 2015.

20. Međutim, takav zaključak prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti. Naime, suglasnom voljom stranaka iskazanom u Dodatku ugovoru o kreditu, sastavni dio kojeg je i Plan otplate, restrukturirane su međusobne obveze stranaka, u skladu sa odredbama ZPK-a i postignuta svrha konverzije regulirana čl. 19.b st. 2. ZPK-a - položaj tužitelja kao potrošača izjednačen je s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR.

21. Imajući u vidu da je predmetni Dodatak Ugovora o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost (tako i VSRH u odluci Rev-637/2019-2 od 15. studenoga 2022.).

22. Dakle, tuženik je na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZIDZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti EUR, kao i sve svote koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignuta suglasnost o korištenju preplate po konverziji kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu, dok ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nije sada u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane čl. 1111. ZOO.

23. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom Ugovoru o kreditu, valja reći da, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK/15, a upravo to je u konkretnom slučaju i učinjeno.

24. Tuženik je na temelju sklopljenog Dodatka, u izračun konverzije koji je propisan ZIDZPK, unio svote zatražene predmetnom tužbom, a koje su na temelju nepoštenih ugovornih odredbi sadržane u Ugovoru o kreditu, bez osnove prešle u njegovu imovinu. Te su svote međutim, zajedno s ostalim svotama uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Dodatkom, iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli EUR utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u EUR, slijedom čega je valjano prestala obveza tuženika za povrat više plaćenih svota s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, a koja je proizlazila iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika. Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK/15 zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), i nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate i valutne klauzule iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR zato što izračun konverzije kredita iz čl. 19.c ZID ZPK/15 st. 1. uključuje te uplate.

25. Dakle, u situaciji kada su stranke temeljem ZIDZPK sklopile Dodatak ugovora o kreditu kojim su izvršile konverziju kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR u okviru kojeg je korisnik kredita prihvatio izračun konverzije kojim su sadržane sve uplate koje je izvršio u okviru ispunjenja obveza iz izvornog ugovora o kreditu, korisnik kredita nema osnove zahtijevati isplatu razlike između ugovorne kamate ugovorene osnovnim ugovorom o kreditu i nezakonito mijenjane promjenjive kamatne stope. Naime, tuženik je izračun konverzije bio dužan izvršiti sukladno čl. 19.c ZPK, u okviru kojeg je bio dužan uzeti u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio pa tako i one iznose koji se odnose na razliku između ugovorene i nezakonito mijenjane stope ugovorne kamate. Na temelju takvog izračuna konverzije koji je, između ostalog, morao sadržavati jasan pregled svih promjena (čl. 19.e st. 4. ZPK), utvrđivao se iznos preostale neotplaćene glavnice kredita s valutnom klauzulom u valuti EUR (čl. 19.c st. 1. toč. 7. ZPK), a na isti je tužitelj kao korisnik kredita dao svoj pristanak. Tim pristankom je pristao da se i iznosi, koje je imao temelja potraživati s osnove razlike između ugovorne i nezakonito mijenjane promjenjive kamatne stope da nije bilo konverzije, obračunaju prilikom izračuna konverzije.

26. Naime, ne može tužitelj s jedne strane, pristajati da mu se svi uplaćeni iznosi (što obuhvaća i iznose s osnove razlike između ugovorne i nezakonito mijenjane promjenjive kamatne stope te valutne klauzule) uzmu u obzir prilikom izračuna konverzije na osnovu kojih mu se utvrdio iznos neotplaćene glavnice kredita konvertiranog u valutu EUR, a onda, s druge strane, nakon tog pristanka, zahtijevati da mu se ti isti iznosi koji su uzeti u obzir prilikom izračuna konverzije vrate jer se odnose na razliku između početno ugovorne i nezakonito mijenjane stope ugovorne kamate, odnosno valutne klauzule. Protivno shvaćanje bilo bi, prema ocjeni ovog suda, suprotno svrsi donošenja ZID ZPK.

27. U vezi s pitanjem jesu li, inače prilično stroga i detaljna, pravila o konverziji i načinu njezina izračuna uspostavila narušenu ravnotežu između korisnika kredita kao potrošača i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita za CHF novim ugovornim odredbama, od odlučnog je značenja i da je potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije, slijedom čega bi potrošači koji nisu prihvatili konverziju bili u nejednakom položaju sa onima koji su prihvatili konverziju i povrh toga još zahtijevaju preplatu koja im je već uračunata. Prema tome, sklapanjem predmetnog Aneksa Ugovoru o kreditu na način propisan odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran je povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao slijedom čega se ne može ni u kojem slučaju smatrati da potrošači koji su konvertirali kredite imaju nižu razinu zaštite potrošačkih prava jer im je pravo na restituciju omogućeno upravo sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu.

28. Pri tome se posebno ima na umu i ustaljeno stajalište Suda EU prema kojem se u odnosu na poduzetnike poput banaka u istim ili srodnim pravnim odnosima kao predmetnom, potrošač nalazi u slabijem položaju (tako i u odluci broj C-26/13 od 30, travnja 2014.), kao i da je ZID ZPK/15 imao primarni cilj zaštitu potrošača CHF kredita kao slabije ugovorne strane, a ostvarenje tog cilja imalo je veći značaj od pravne sigurnosti druge strane (tako i Ustavni sud, U-I/3685/2015 od 4. travnja 2017. točka 30.). Stoga je ZID ZPK/15 u odredbama čl. 19.d i 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još i prije sklapanja ugovora o konverziji proučiti njegove odredbe. Štoviše, još prije donošenja ZID ZPK/15, Vlada Republike Hrvatske je u obrazloženju Konačnog prijedloga tog Zakona (P.Z./899 od 10. rujna 2015.) istakla, među ostalim, da ZID ZPK/15 predstavlja izvanrednu i jednokratnu zakonodavnu intervenciju koja je temelj za "trajno rješenje problema u CHF".

29. Stoga, zamjena nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer, s jedne strane, omogućuje donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača budući da je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Pritom se posebno naglašava da je zaključenje ugovora o konverziji ovisilo o volji potrošača jer je samo potrošaču ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.

30. Isto tako, učinak konverzije prema ZID ZPK djeluje ex tunc što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe (tako i Sud EU u presudi C- 308/156 PBĆ. točka 62.), i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje.

31. Slijedom navedenog, kako su provedenom konverzijom 2016., u skladu sa ZPK- a, koju je tužitelj izričito prihvatio neutralizirani štetni učinci problematičnih (nepoštenih / ništetnih) odredbi iz Ugovora o kreditu iz 2005., to je na temelju suglasne volje sudionika u obveznom odnosu, u smislu odredbe čl. 160. st. 1. ZOO, u vezi s čl. 2. st. 2. ZZP prestala obveza tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužitelju kao potrošaču i korisniku kredita na postupanje prema ništetnim (nepoštenim) ugovornim odredbama o načinu promjene ugovorene stope redovne kamate iz konvertiranog (izvornog) kredita uz valutnu klauzulu CHF i njihovim posljedicama (podudarno sa shvaćanjem iskaznim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-637/2019-2 od 15. studenoga 2022.), kojom suglasnom voljom ugovornih strana je u biti isključeno pravo tužitelja na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene stope redovne (ugovorene) kamate i valute CHF iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a što zakonom nije zabranjeno. Stoga, s obzirom na jasno izraženu suglasnost volja ugovornih strana izraženu u Dodatku ugovora na način da je njime postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima, pogrešno je prvostupanjski sud naložio tuženiku da tužitelju isplati iznose preplate.

32. Međutim, tužitelj je tužbom zatražio i zatezne kamate pozivom na odredbu čl. 1111. ZOO, i to od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do konverzije. Taj dio, kako je razvidno iz naprijed navedenih odredaba, nije obuhvaćen obračunom konverzije uređenim posebnim propisom, kao što nije uključen ni u iznose koje snose potrošači. Dakle, ostala je i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 1115. ZOO.

33. To dakle znači, da potrošač koji je sklopio Dodatak ugovora o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja dodatka ugovoru, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu čl. 19.c u vezi s čl. 19.e ZIDZPK/15 (zakonska zatezna kamata na razliku plaćenih pojedinih mjesečnih anuiteta).

34. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo na zateznu kamatu tekuću na pojedinačne mjesečne iznose preplate, odnosno zatezne kamate na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije, a izračun konverzije je učinjen 30. rujna 2015.

35. Prvostupanjski je sud pravilno na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka Natalije Jambrečić, mag.oec., stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo od 29. studenog 2024., koji je prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, utvrdio pojedinačne iznose preplate po osnovi promjene valutnog tečaja, a kako iz naprijed navedenih razloga tužitelju pripadaju samo zatezne kamate na svaki pojedinačni iznos preplate od dana dospijeća do dana izračuna konverzije, odnosno do 30. rujna 2015., i to samo u odnosu na tražbinu po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, jer je tražbina po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u zastari, trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. III. izreke presude u dijelu dosuđenih zateznih kamata od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do 30. rujna 2015., dok je temeljem čl. 373. t. 3. ZPP trebalo preinačiti pobijanu presudu pod st. III. izreke i odbiti zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na svaki pojedinačni iznosi od 1. listopada 2015. do isplate, te odbiti njegov zahtjev za isplatu glavnice u iznosu od 2.460,64 EUR.

36. Tuženiku ne pripada pravo na naknadu više plaćenog iznosa koji je utvrđen u izračunu konverzije od 2.604,66 EUR, jer je ovaj sud utvrdio da tužitelju ne pripadaju iznosi preplate koji su mu obračunati u Dodatku ugovora, već samo zatezne kamate na pojedinačne mjesečne iznose od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa od dana obračuna konverzije od 30. rujna 2015., pa kako je tuženik za iznose preplate obračunate u izračunu konverzije umanjio buduće anuitete, to nema sada pravo tako utvrđeni i već obračunati iznos preplate stavljati u prijeboj sa tražbinom tužitelja, u dijelu za koji je ovaj sud utvrdio da je osnovana, tako da je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovano i potvrditi st. IV. izreke presude.

37. U odnosu na troškove postupka treba reći da prema praksi Europskog suda za ljudska prava (primjerice P i Ć protiv RH, zahtjev br. 72152/13, presuda od 6. rujna 2016.) u situaciji kada tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh jer sudska praksa o spornom pitanju nije bila utvrđena pred drugostupanjskim sudovima i Vrhovnim sudom Republike sudom, nije dužan snositi troškove postupka, U takvim okolnostima tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh. Prema tome, u vrijeme podnošenja tužbe tužitelj je imao legitimna očekivanja da će uspjeti u sporu, odnosno ne može se reći da je predmetna tužba lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna jer je tek nakon podnošenja tužbe, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 457/2025 27. svibnja 2026. zauzeto pravno stajalište da potrošač u slučaju kada zaključi Dodatak ugovora o kreditu i izvrši konverziju kredita u valutu EUR, ima pravo samo na zatezne kamate od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do dana obračuna konverzije, odnosno do 30. rujna 2015.

38. Slijedom toga, iako je u sporu u većoj mjeri uspio tuženik, trebalo je temeljem čl. 380. t. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. VI. izreke presude, jer se odluka pravilno temelji na čl. 154. st. 4. ZPP.

39. Iako je tuženik djelomično uspio u žalbenom postupku, ne pripada mu pravo na naknadu troška za sastav žalbe iz istih razloga iz kojih je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Velikoj Gorici 19. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Tihana Cišper