1              Poslovni broj: I Kž-183/2023-8

Poslovni broj: I Kž-183/2023-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. P. zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točka 1. u vezi članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 16. studenog 2022. broj K-20/2022-58, u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika R. D.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se žalba optuženog M. P. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Bjelovaru proglasio je krivim optuženog M. P. zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 153. stavak 1. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa je optuženik  primjenom članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca, u koju je uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. veljače 2022. u 20,10 sati do 20. veljače 2022. u 19,00 sati, te od 22. ožujka 2022. u 15,30 sati pa do 16. studenog 2022.

 

2. Na temelju članka 452. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), protiv optuženog M. P. odbijena je optužba zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje, iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11.

 

3. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi M. P. oslobođen je u cijelosti obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. - 5. ZKP/08. te paušalne svote iz članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. ZKP/08.

 

4. Protiv osuđujućeg dijela te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku R. D. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje odnosno preinači i optuženika oslobodi optužbe.

 

5. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.

 

6. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

7. Sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08., prisustvovao je branitelj optuženika, odvjetnik R. D., dok optuženik i državni odvjetnik, iako uredno izvješteni, nisu pristupili na sjednicu vijeća pa je ista održana u njihovoj odsutnosti, na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08.

 

8. Žalba nije osnovana.

 

9. Optuženik prigovara ispravnosti utvrđenih činjenica (nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne obrazlaže), kritizirajući analizu i ocjenu izvedenih dokaza kako su iznesene u pobijanoj presudi. Tvrdi da nema čvrstih dokaza da je prijetio oštećenici i da bi je prijetnjom i silom prisilio na spolni odnos, jednako tako naglašava da su izostale bilo kakve tjelesne ozljede zbog "grubljeg načina" spolnog čina koji je opisala oštećenica i da je oštećenica ranije prekršajno kažnjavana zbog obiteljskog nasilja.

 

9.1. Međutim, prvostupanjski je sud, savjesno analizirajući dokazni postupak u pobijanoj presudi te valjano ocjenjujući svaki dokaz za sebe i u vezi s drugim provedenim dokazima, pravilno utvrdio da je optuženik počinio teško kazneno djelo protiv spolne slobode prema bliskoj osobi i kazneno djelo prijetnje prema istoj oštećenici, upravo na način kako je to opisano u izreci prvostupanjske presude.

 

9.2. Tako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio iskaz oštećene D. P. istinitim. Naime, oštećenica je ispitana kao svjedok na dokaznom ročištu pred sucem istrage kada je opisala da je u poslijepodnevnim satima bila sama s optuženikom u njihovom stanu, da je njihova kćer bila u školi, (navedeno optuženik niti ne osporava), optuženik joj je prijetio da će je zadaviti, da neće vidjeti kćer, stiskao ju za vrat, a u spavaćoj sobi bez njenog pristanka obavio s njom spolni odnos.

 

9.3. Takav iskaz oštećenice u cijelosti je potvrđen iskazom svjedokinje I. L., susjede kojoj se oštećenica odmah nakon predmetnog događaja povjerila i tražila telefon da obavijesti socijalnu radnicu, a svjedokinja je na licu i vratu oštećenice primijetila ozljede sadržane u medicinskoj dokumentaciji za oštećenicu. Sudsko medicinski vještak dr. P. Š. čiji nalaz je prvostupanjski sud prihvatio, potvrdio je mogućnost nastanka ozljeda na način kako ih je opisala oštećenica, što sve upućuje na zaključak da je prvostupanjski sud opravdano iskaz oštećenice prihvatio kao vjerodostojan i nije prihvatio obranu optuženika u kojoj negira počinjenje oba kaznena djela na štetu svoje supruge, oštećene D. P..

 

9.4. S obzirom na to da se optuženik tereti da je bez pristanka obavio spolni odnos s oštećenom D. P., bez značaja su njegovi prigovori kojima se osporava sila ili prijetnja na spolni čin, te izostanak ozljeda zbog "grubljeg načina" spolnog čina. Jednako tako, pravo je oštećenice koristiti blagodat nesvjedočenja, koje je koristila na raspravi kada je u smislu odredaba članka 285. ZKP/08. upozorena da ne mora svjedočiti, a da će se ako odluči ne svjedočiti, njezin raniji iskaz (na dokaznom ročištu kod suca istrage i na ranijoj raspravi kod suda u istom kaznenom postupku) moći koristiti kao dokaz. Kako je na raspravi na Županijskom sudu u Bjelovaru oštećena žrtva uskratila svoj iskaz, sud je uz suglasnost stranaka na raspravi 15. studenog 2022. pročitao raniji iskaz oštećene žrtve D. P. dan na dokaznom ročištu kod suca istrage Županijskog suda u Bjelovaru i na ranijoj raspravi u nazočnosti stranaka, što je sukladno članku 431. stavak 1. točka 4. ZKP/08.

 

9.5. Ujedno, bez značaja su prigovori optuženika da je oštećenica ranije prekršajno kažnjavana zbog obiteljskog nasilja, da je kritične zgode nakon spolnog odnosa popila kavu s optuženikom, da su zajedno otišli po dijete u školu, te da su dalje u braku, jer je oštećenica logično objasnila da se takvo ponašanje ima pripisati strahu od optuženika, željela je da se optuženik smiri i navedeni prigovori ne dovode u pitanje vjerodostojnost iskaza oštećenice o odlučnim činjenicama glede ostvarenja obilježja kaznenih djela prijetnje i teškog kaznenog djela protiv spolne slobode, kako to pogrešno smatra žalitelj.

 

9.6. Iz navedenih je razloga neutemeljena optuženikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a kako iz obrazloženja presude proizlazi da prvostupanjski sud, analizirajući dokaznu građu, opravdano nije bio u dvojbi glede postojanja činjenica koje tvore obilježja terećenih kaznenih djela ni o kojima ovisi primjena kaznenog zakona, nije bilo ni potrebe primijeniti dokazno pravilo in dubio pro reo (članak 3. stavak 3. ZKP/08.), kako se to neosnovano tvrdi u žalbi.

 

10. Iako optuženik nije podnio žalbu u odnosu na kaznu, ovaj drugostupanjski sud je, sukladno odredbi članka 478. ZKP/08., pobijanu presudu ispitao i u tom dijelu obzirom da je žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni.

 

10.1. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje treba uzeti u obzir prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne koju u konkretnom slučaju valja primijeniti, pri čemu je, utvrđujući pojedinačne kazne za svako od kaznenih djela u stjecaju, dao primjeren značaj pravilno utvrđenim, kako olakotnim, tako i otegotnim okolnostima.

 

10.2. Olakotnim je cijenio loše obiteljske prilike, neosuđivanost, izraženo žaljenje, a otegotnim da su oba kaznena počinjena na štetu iste žrtve i to bliske osobe, supruge s kojom ima dijete i nekritičnost prema djelu. U odnosu na kazneno djelo prijetnje otegotno je da je oštećenica zadobila i tjelesne ozljede, da joj se nije ispričao, niti pokušao naknaditi štetu. Otegotna okolnost su i činjenice što je optuženi kaznena djela počinio za vrijeme trajanja mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi za mlt. G., tako da ga ni mjera nije odvratila od počinjenja kaznenih djela na štetu supruge prema kojoj je i ranije bio nasilan. Isto tako, što se tiče ponašanja optuženog nakon počinjenja kaznenih djela, kako je utvrđeno, kršio je izrečene mu mjere opreza zabrane približavanja oštećenoj i uspostavljanja ili održavanja veze sa oštećenom.

 

10.3. Ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da su utvrđene kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo, kao i jedinstvena kazna zatvora u trajanju 3 godine i 2 mjeseca, koja je odmjerena uz pravilnu primjenu odredbe o stjecaju kaznenih djela iz članka 51. KZ/11., uvažavajući sve iznijete okolnosti, primjerene svim okolnostima konkretnog slučaja, ličnosti počinitelja kao i svrsi specijalne i generalne prevencije te će se jedinstvenom kaznom zatvora u navedenom trajanju, i po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, ispuniti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

11. Slijedom izloženog, a obzirom na to da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije našao povrede na koje u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 15. veljače 2024.