1                             Poslovni broj: I Kž-uv-3/2024-4

Poslovni broj: I Kž-uv-3/2024-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća, te dr.sc. Tanje Pavelin i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. M., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 144/22. i 114/23. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Ik I-455/2023. od 19. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2024.

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje te se odbija prijedlog za uvjetni otpust osuđenog D. M..

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Splitu, po točkom I. izreke na temelju članka 59. KZ/11. otpušten je na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora zatvorenik D. M., sin S. i D., rođene Ž., rođen …., u S., s prebivalištem u Z., F. T. …, državljanin Republike Hrvatske. Pod točkom II. izreke uvjetno otpuštenom zatvoreniku su na temelju članka 60. stavka 2. točke 11. KZ/11 određene obveze javljanja:

-          sucu izvršenja Županijskog suda u Splitu, odmah po otpustu

-          Probacijskom uredu Split, odmah po otpustu

-          Policijskoj postaji Split, odmah po otpustu.

1.2. Istim rješenjem pod točkom III. izreke  na temelju članka 161. stavak 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine 14/2021. – dalje: ZIKZ) uvjetno otpušteni zatvorenik može promijeniti mjesto prebivališta samo uz suglasnost suca izvršenja.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, ističući da prvostupanjski sud nije pravilo vrednovao i ocijenio sve kriterije za uvjetni otpust propisane člankom 59. stavak 2. KZ/11, niti je pravilno cijenio da zatvorenik neće počiniti kazneno djelo u smislu članka 59. stavak 1. KZ/11. Predlaže da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske žalbu prihvati, te ukine pobijano rješenje, a posredno isto preinači na način da odbije prijedlog zatvorenika D. M..

3. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ-a, u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba je osnovana.

5. Opravdano tvrdi državni odvjetnik da prvostupanjski sud, prihvaćajući molbu osuđenog D. M. za uvjetni otpust, nije pravilno vrednovao i cijenio sve kriterije za uvjetni otpust propisane člankom 59. stavak 2. KZ/11., prije svega  ličnost zatvorenika, njegov prijašnji život, niti  je izveo pravilan zaključak da zatvorenik neće počiniti kazneno djelo u smislu članka 59. stavak 1. KZ/11.

6. Iako je prema izvješću Z. u S., ponašanje zatvorenika tijekom izvršenja kazne zatvora uredno, a ocjena pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora je „uspješan“, te je zatvorenik radno angažiran i svoje radne zadatke obavlja odgovorno i savjesno, s time da isti ima osiguran postpenalni prihvati kod svoje majke, pa je sve navedene okolnosti prvostupanjski sud i vrednovao, u pravu je državni odvjetnik kada ističe da to nisu svi kriteriji relevantni za razmatranje uvjetnog otpuštanja zatvorenika, koje je sud obvezan razmatrati sukladno odredbi članka 59. stavak 2. KZ/11.

6.1. Naime, zatvorenik je osoba koja je do sada dvadeset i četiri puta osuđivana, od toga u osam navrata na bezuvjetnu kaznu zatvora, a dvanaest puta na uvjetnu osudu, te u jednom navratu novčanom kaznom i tri puta radom za opće dobro, zbog kaznenih djela teške krađe u dvanaest navrata, u tri navrata zbog krivotvorenja isprave, četiri puta zbog neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, četiri puta zbog nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih tvari, jednom zbog sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti i jednom zbog oduzimanja vozila na motorni pogon. Iz navedenog je razvidno da prijašnji život zatvorenika ukazuje da se radi o osobi koja opetovano čini kaznena djela i to unatoč dugogodišnjem boravku u zatvorskom sustavu, te je vrlo izgledno da se ne bi ostvarila svrha kažnjavanja ukoliko ga se  uvjetno otpusti.

7. Pored navedenog, u pravu je državni odvjetnik i kada ističe da iz samog prijedloga zatvorenika za uvjetni otpust ne proizlazi da je isti sagledao svoj odnos prema počinjenom kaznenom djelu ili žrtvi. Naprotiv, iz prijedloga proizlazi da zatvorenik nije razvio osjećaj odgovornosti prema počinjenom, unatoč utvrđenjima prvostupanjskog suda da je izrazio žaljenje i kajanje zbog počinjenog, kao i da je priznao počinjenje djela zbog kojeg izdržava kaznu, a koja utvrđenja su utemeljeno na izvješću Z. u S.. Stoga je za zaključiti da uredno ponašanje zatvorenika prema službenicima Z. u S. i prema drugim zatvorenicima, te uspješnost pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora ne prati promjena svijesti o nedopuštenosti protupravnog postupanja, već isti samo verbalizira poželjne odgovore vezano uz svoje dosadašnje ponašanje, koji su na razini formalnosti, bez spremnosti na istinsku promjenu i iskreno kajanje.

8. Svemu navedenom valja pridodati i da je zatvorenik tijekom izdržavanja kazne zatvora više puta koristio prekid izdržavanja kazne, zbog pomaganja svojoj bolesnoj majci, no i da se s jednog prekida izdržavanja kazne nije vratio, te je na izdržavanje vraćen tek uhićenjem po raspisanoj tjeralici.

9. Prema tome, kako opravdano tvrdi državni odvjetnik, nisu ostvareni uvjeti za uvjetni otpust zatvorenika, te je valjalo na temelju članka 494. stavak 3. točka 3. ZKP/08. prihvatiti njegovu žalbu i preinačiti pobijano rješenje na način kako je to učinjeno u izreci.

Zagreb, 15. veljače 2024.