Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-119/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja maloljetnog ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po zakonskoj zastupnici, majci ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a ona zastupana po punomoćnici Željki Čović Latin, odvjetnici u Puli, protiv tuženika AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku u Puli, radi povećanja uzdržavanja djeteta, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, pod poslovnim brojem P Ob-371/2024-21 od 6. ožujka 2026., u sjednici vijeća, održanoj 19. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana žalba tuženika AB i presuda Općinskog suda u Puli-Pola, pod poslovnim brojem P Ob-371/2024-21 od 6. ožujka 2026. se:

a) potvrđuje po žalbi tuženika u pobijanom dijelu kojim je točkom I. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev maloljetnog tužitelja,

b) preinačuje u pobijanom dijelu kojim je točkom III. izreke presude odlučeno o troškovima postupka, na način da ista presuda u tom dijelu glasi:

„Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Povećava se mjesečni iznos uzdržavanja koje je tuženik Ž, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan plaćati za mlt. tužitelja ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj] sukladno sudskoj nagodbi zaključenoj pred ovim sudom poslovni broj P Ob-289/2013 od 14. svibnja 2013. na način da je tuženik AB, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan plaćati uzdržavanje za mlt. tužitelja ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 300,00 eura mjesečno i to počevši od 2. prosinca 2024. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s dospijećem svakog iznosa do svakog 15. (petnaestog) u mjesecu za tekući mjesec, uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice mlt. tužitelja ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj] otvorenog kod Privredne banke Zagreb d.d. [broj bankovnog računa], zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog dospjelog, a neisplaćenog iznosa uzdržavanja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječanj, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpanj te godine, s tim da je tuženik sve dospjele obveze uzdržavanja nakon pravomoćnosti ove presude dužan platiti odjednom sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se zahtjev mlt. tužitelja u preostalom dijelu u kojem zahtijeva određivanje uzdržavanja u iznosu od preko dosuđenog iznosa od 300,00 eura mjesečno.

III. Nalaže se tuženiku AB, OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi mlt. tužitelju ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 400,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječanj, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpanj te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. U preostalom dijelu u iznosu od 100,00 eura, zahtjev mlt. tužitelja za priznanje troška ovog postupka se odbija.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška ovog postupka."

2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom I. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev maloljetnog tužitelja, kao i u dijelu kojim je točkom III. izreke presude naloženo tuženiku da naknadi maloljetnom tužitelju parnični trošak u iznosu od 400,00 EUR-a, zbog svih žalbenih razloga, u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači, na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev maloljetnog tužitelja, kao i zahtjev maloljetnog tužitelja za naknadu troškova postupka, podredno ukine i predmet u tom dijel vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev maloljetnog tužitelja za donošenje presude, kojom će se, zbog promijenjenih okolnosti na strani maloljetnog tužitelja, izmijeniti točka I. izreke sudske nagodbe, sklopljene dana 14. svibnja 2013 pred Općinskim sudom u Puli-Pola, pod poslovnim brojem P-289/13, kojom da se tuženik obvezao da na ime zakonskog uzdržavanja maloljetnog tužitelja doprinosi mjesečni iznos od 650,00 kuna, na način, da se tuženiku naloži da za uzdržavanje maloljetnog tužitelja doprinosi iznos od 350,00 EUR-a i to počevši od dana podnošenja tužbe, 2. prosinca 2024., pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

6. Iako, tuženik prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojen tužbeni zahtjev maloljetnog tužitelja, pobija i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, u žalbi ne navodi u čemu bi se ta povreda sastojala, pa kako ovaj drugostupanjski sud nije našao one povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

7. Nije u pravu tuženik, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda, u dijelu kojim je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojen tužbeni zahtjev maloljetnog tužitelja, temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev maloljetnog tužitelja.

8. Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

9. Tako, je po provedenom dokaznom postupku, a temeljem rezultata kompletne raspravne građe, prvostupanjski sud utvrdio slijedeće činjenice:

- sudskom nagodbom zaključenom pred tim sudom pod poslovnim brojem P Ob-289/2013 od 14. svibnja 2013. da je određena obveza tuženika da mjesečno plaća uzdržavanje za maloljetnog tužitelja u ukupnom iznosu od 86,26 EUR-a mjesečno;

- potrebe maloljetnog tužitelja, koji da živi u kućanstvu s majkom i drugim djetetom majke maloljetnog tužitelja, te koji da ima 16 godina i ide u drugi razred srednje ugostiteljske škole, da iznose 749,10 EUR-a mjesečno;

- tuženik da je u dobi od 39 godina, da je zdravstveno i radno sposobna osoba, te da živi u podstanarstvu sa novom partnericom i nedavno da je dobio još jedno dijete, a najam za stan da plaća 500,00 EUR-a mjesečno, dok režije da plaća 200,00 EUR-a mjesečno, te s njima u kućanstvu da žive i partneričina dvoje maloljetne djece iz prijašnjeg braka, te partnerica da mu je zaposlena i da prima plaću u iznosu od 1.000,00 EUR-a mjesečno, a sada da je na porodiljinom;

- tuženik da prima plaću u prosjeku u iznosu od oko 1.300,00 EUR-a mjesečno, te da je do 6. kolovoza 2024. bio registriran kao vlasnik osobnog automobila marke B&W 50, godina proizvodnje 2008.

10. Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, kada je pravilno zaključio, da je u razdoblju od donošenja ranije odluke od uzdržavanju maloljetnog tužitelja došlo do promjena okolnosti, koje da opravdavaju povišenje iznosa uzdržavanja maloljetnog tužitelja, jer da je u vrijeme donošenja ranije odluke maloljetni tužitelj imao nepune četiri godine, a sada da je u dobi od 17 godina, te da su se u navedenom razdoblju nedvojbeno povećali troškovi školovanja, prehrane, zdravlja, odijevanja i higijene maloljetnog tužitelja, ispravno je sud prvog stupnja postupio, kada je, a imajući u vidu mjesečna primanja tuženika, kao i činjenicu da je isti zdravstveno i radno sposobna osoba, u dobi od 39 godine, te da je sam tuženik u svom iskazu potvrdio da na radnom mjestu po osnovi dodataka može ostvariti i veća mjesečna primanja, da je, a obzirom na utvrđene materijalne potrebe djeteta, te mogućnost tuženika, tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje maloljetnog tužitelja u povećanom iznosu od 300,00 EUR-a mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe, a bez da će pritom biti ugrožena tuženikova egzistencija, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbama članaka 281., 285., 288. stavka 1., 307., 309., 310. stavak 1., 311., 313. a sve u svezi odredbe članka 432. stavka 1. sve Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: ObZ), kao i što je u skladu s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj 49/24), kojom je propisano da minimalni novčani iznosi koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom za dijete u dobi od 13 do 18 godina iznose 252,56 EUR-a i Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj 75/25), kojom je propisano da minimalni novčani iznosi koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom za dijete u dobi od 13 do 18 godina iznose 290,00 EUR-a.

11. Stoga, žalbenim navodima tuženika – kojima isti u biti prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja po sudu prvog stupnja, smatrajući da sud prvog stupnja nije pravilno utvrdio mogućnosti tuženika za uzdržavanje maloljetnog tužitelja, kao i što da nije uzeo u obzir da je tuženik u međuvremenu dobio drugo dijete za koje tuženik da je dužan osiguravati sredstva za uzdržavanje – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog točkom I. izreke prvostupanjske presude povećao iznos mjesečnog uzdržavanja kojeg je tuženik dužan plaćati za maloljetnog tužitelja, pa se tuženik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome, zašto je odlučio kao u točki I. izreke prvostupanjske presude, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Tuženiku je, a u odnosu na njegove žalbene prigovore, i za navesti, da je, suprotno njegovim žalbenim navodima, sud prvog stupnja, a imajući u vidu obračune plaća za tužitelja za mjesece studeni i prosinac 2024., te za mjesece siječanj, veljaču, ožujka i travanj 2025. (stranice od 35 do 40 spisa), ispravno utvrdio da tuženik prima plaću u prosjeku od 1.300,00 EUR-a mjesečno, kao i što je sud prvog stupnja priliko donošenja prvostupanjske presude u ovom pobijanom dijelu, imao u vidu činjenicu, da je od donošenja sudske nagodbe, u odnosu na koju maloljetni tužitelj zahtjeva povećanje uzdržavanja, tuženik u novoj životnoj zajednici dobio još jedno dijete.

13. Nadalje, tuženiku je i za navesti, da su se, a imajući u vidu utvrđene potrebe maloljetnog tužitelja, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda promijenile okolnosti na strani maloljetnog tužitelja od donošenja sudske nagodbe, pa je tuženik, a imajući u vidu njegove mogućnosti za uzdržavanje maloljetnog tužitelja, koji je relativno mlada osoba i koji je radno sposoban, u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje maloljetnog tužitelja iznos od 300,00 EUR-a mjesečno, bez opasnosti da tim doprinosom za maloljetnog tužitelja ugrozi svoju egzistenciju, te je istom i za navesti, da su Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj 75/25), propisani minimalni iznosi potrebni za uzdržavanje maloljetnog djeteta.

14. Prema tome, žalbe tuženika, izjavljena protiv točke I. izreke prvostupanjske presude, zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

15. Budući, da na izloženi način, u ovom pobijanom dijelu, kojim je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojen tužbeni zahtjev maloljetnog tužitelja, nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a na ispravno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, dok prvostupanjskom presudom u ovom pobijanom dijelu, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena nti bilo koja od bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i u ovom pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je odlučeno kao pod I. a) izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

16. Međutim, osnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom III. izreke presude odlučeno o troškovima postupka i naloženo tuženiku da naknadi maloljetnom tužitelju parnični trošak u iznosu od 400,00 EUR-a.

17. Naime, imajući u vidu okolnosti samog slučaja, kao i ishod ovog cjelokupnog postupka, u kojem postupku je maloljetni tužitelj djelomično uspio u svom tužbenom zahtjevu, obzirom da je isti djelomično odbijen u preostalom dijelu svog tužbenog zahtjeva, te i imajući u vidu ponašanje samih stranaka tijekom prvostupanjskog postupka, to je pravilnom primjenom materijalnog prava i to odredbe članka 366. stavka 1. ObZ-a trebalo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, slijedom čega je, u ovom dijelu, uvažavanjem žalbe tuženika kao osnovane, odlučeno kao pod I. b). izreke (članak 380. točka 3. ZPP-a).

18. Tuženiku nisu priznati troškovi žalbenog postupka, obzirom da je isti svojom žalbom uspio samo u sporednom potraživanju (troškovima postupka), slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

19. Sijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je kao u izreci.

20. Nepobijani dio (točke II., IV. i V. izreke prvostupanjske presude), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

Split, 19. kolovoza 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac