Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2379/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu Marijanu Miletiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mislavu Matijeviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 46830600751, Distribucijsko područje Elektroslavonija Osijek, Osijek, Šetalište kardinala F. Šepera 1A, zastupanog po punomoćniku ČT, dipl. iur, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Allianz Hrvatska d.d., OIB: 23759810849, zastupanog po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku u Vinkovcima, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, pod poslovnim brojem Pn-212/2020-60 od 4. srpnja 2024., 19. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja IT kao osnovana, ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, pod poslovnim brojem Pn-212/2020-60 od 4. srpnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu, drugom sucu, na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"l. Tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"l/ Nalaže se tuženiku, HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o., OIB: 46830600751 isplatiti tužitelju IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naknade imovinske štete iznos od 4.674,04 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana 11. svibnja 2019. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku, HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o., OIB: 46830600751, isplatiti tužitelju IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.632,37 eur, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude 4. srpnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.", kao neosnovan odbija se u cijelosti.

ll. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročen parnični trošak u iznosu od 488,21 eur te da naknadi prouzročen parnični trošak i umješaču u iznosu od 626,00 eur, sve u roku od 15 dana.

2. Žali se tužitelj, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu, drugom sucu, na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik, iz osnova naknade imovinske štete, isplati iznos od ukupno 620,33 / 4.674,04 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, a koju štetu da je pretrpio na svom vozilu u prometnoj nezgodi, koja da se dogodila 10. svibnja 2009. u [adresa] u [adresa], a za koju štetu da je odgovoran OT, radnik tuženika, koji da je upravljao teretnim vozilom, koje vozilo da je u vlasništvu tuženika.

6. U konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, jer novčana tražbina tužitelja ne prelazi novčanu svotu od 1.320,00 EUR-a (članak 458. stavak 1. ZPP-a).

7. S obzirom da je prema odredbi članka 467. stavcima 1. i 2. ZPP-a zabranjeno povodom žalbe ispitivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud uzima se kao pravilno, to se ispitivanje odluke u sporu male vrijednosti ograničava na ispitivanje apsolutno bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, te pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je, a nakon provedenog dokaznog postupka, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, a uzimajući u obzir načelo o teretu dokazivanja, odnosno pravilo parničnog postupka da je svaka strana u postupku dužna dokazati one činjenične tvrdnje koje iznosi tijekom postupka, dakle, tužitelj svoje navode iz tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik tvrdnje iz odgovora na tužbu, sud prvog stupnja utvrdio, da tužitelj svoje tvrdnje o odgovornosti tuženika za nastalu štetu nije mogao dokazati, niti nakon provedena dva prometno – strojarska vještačenja, dok suprotno tome, tuženik da je svoje tvrdnje iz odgovora na tužbu u cijelosti dokazao i potvrdio njihovu točnost i osnovanost.

9. Nadalje, sud prvog stupnja da je utvrdio, da tužitelj tijekom provedenog dokaznog postupka nije dokazao, a nije niti da je mogao dokazati, da postoji tuženikova odgovornost za naknadu štete u konkretnom slučaju, premda da nije sporno da je upravo tuženik vlasnik predmetnog teretnog automobila za kojega tužitelj tvrdi da mu je njime uzrokovana materijalna šteta na osobnom vozilu u vlasništvu tužitelja, a to sve stoga, a na što s pravom da ukazuje tuženik već u odgovoru na tužbu, da je tužitelj, na kojemu da leži teret dokaza, dužan dokazati uzročno-posljedičnu vezu između radnje vozača tuženikova vozila i eventualno nastale štete na tužiteljevom vozilu, kao i samu štetnu radnju, odnosno poduzetu radnju u prometu, koju da je navodno počinio vozač vozila tuženika OT.

10. Prema tome, osnovano tuženik da prigovara nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja za podnošenje zahtjeva za naknadu štete, zbog čega tužbeni zahtjev tužitelja da valja u cijelosti odbiti kao neosnovan, a osim toga, sud prvog stupnja da nalazi, da je, osim aktivne, tužitelj promašio i pasivnu legitimaciju, jer je podnio tužbu protiv pravne osobe (vlasnika vozila za kojeg tvrdi da je odgovoran za naknadu štete), iako da bi u konkretnom slučaju eventualno odgovorna osoba za naknadu štete bila pravna osoba, koja da gospodari prometnicom i koja da je zadužena za održavanje prometnice čistom i sigurnom za prometovanje, sukladno odredbi članka 6. Zakona o sigurnosti prometna na cestama ("Narodne novine", broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20., dalje: ZSPC), na što da upućuje polica automobilske odgovornosti koju da je tuženik zaključio s umješačem, a na koju okolnost s pravom da upućuje tuženik u odgovoru na tužbu.

11. Nastavno, obzirom da je umješač na strani tuženika, kao tuženikov osiguratelj, odbio izvršiti isplatu naknade štete, te obzirom da predmetna šteta nije plativa po sklopljenoj polici, to osnovano tuženik da ističe, da sukladno tome takvu obvezu nema niti tuženik, pa stoga da nije niti pasivno legitimiran u ovom postupku.

12. Na temelju ovako utvrđenih bitnih činjenica, a primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja, sud prvog stupnja da je našao, da je tuženik dokazao da je tužitelj u konkretnoj pravnoj stvari promašio, kako aktivnu, tako i pasivnu legitimaciju, na što da je osnovano ukazao tuženik već u odgovoru na tužbu, kojem stavu da se u cijelosti priklonio i umješač na strani tuženika, pa sud prvog stupnja, nalazeći tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim, odbija tužbeni zahtjev tužitelja, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude.

13. Međutim, ispitujući pobijanu presudu, u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi, da je istom presudom ostvarena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, pa ista presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a što sve osnovano tužitelj i prigovara svojom žalbom.

14. To stoga, što iz obrazloženja prvostupanjske presude nije jasno, na temelju kojih činjenica je sud prvog stupnja zaključio, da je osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, kao i da je osnovan tuženikov prigovor promašene pasivan legitimacije.

15. Naime, iz stanja spisa predmeta proizlazi, da činjeničnim navodima tužbe (tužba – stranice od 1 do 3 spisa) tužitelj navodi da je on utuženu imovinsku štetu pretrpio na vjetrobranskom staklu vozila, registarske oznake [registarska oznaka], koje vozilo da je u njegovom vlasništvu, a da je predmetno vozilo u vlasništvu tužitelja proizlazi i iz Izvješća policijskog službenika KT, sastavljenog dana 10. svibnja 2009. u službenim prostorijama PP Belišće (stranica 5 spisa), a koje Izvješće je tužitelj i dostavio uz tužbu kao dokaz na okolnosti činjeničnih navoda tužbe, dok iz točke 19. obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je predmetno vozilo, na kojem tužitelj tvrdi da je nastala utužena šteta, u vlasništvu tužitelja, pa stoga nije jasno, na temelju kojih činjenica sud prvog stupnja zaključuje da je osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

16. Sudu prvog stupnja je za ukazati, da je tužitelj u konkretnom slučaju kao vlasnik predmetnog vozila subjekt odgovornosti za štetu, a što je prva opća pretpostavka odgovornosti za štetu, te člankom 1045. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05) da je propisano, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

17. Iz naprijed navedenog bi proizlazilo da je tužitelj, kao vlasnik predmetnog vozila, aktivno legitimiran za podnošenje predmetne tužbe u ovoj pravnoj stvari.

18. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude ne proizlazi da je sud prvog stupnja utvrdio, na koji način je došlo do utužene štete na vozilu tužitelja, pa stoga nije jasno, na temelju kojih činjenica sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude smatra, da bi u konkretnom slučaju eventualno odgovorna osoba za naknadu štete bila pravna osoba, koja da gospodari prometnicom i koja da je zadužena za održavanje prometnice čistom i sigurnom za prometovanje, a slijedom čega da je osnovan tuženikov prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije.

19. Iz stanja spisa predmeta proizlazi, da je sud prvog stupnja u postupku izveo dokaze, kako saslušanjem svjedoka i saslušanjem tužitelja, tako po prijedlogu tužitelja i vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila Tihomiru Lovrenčiću, inženjeru cestovnog prometa (stranice od 61 do 65 spisa) i vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za promet, procjenu i tehniku motornih vozila, strojarstvo i zaštitu na radu FT, univ. Spec. traff. (stranice od 106 do 113 spisa), a za koje izvedene dokaze je sud prvog stupnja smatrao da ih nije potrebno analizirati, obzirom na svoje zaključke glede osnovanosti tuženikovih prigovora nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivan legitimacije.

20. Obzirom na naprijed navedeno, nije jasno, iz kojeg razloga, a u okolnostima kada je tužitelj predložio izvođenje dokaza na okolnosti činjeničnih navoda tužbe i koje dokaze je sud prvog stupnja izveo ali obrazloženjem svoje presude nije dao ocjenu tih izvedenih dokaza, sud prvog stupnja u odnosu na tužitelja primjenjuje i pravilo o teretu dokazivanja, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

21. Prema tome, potrebno je da u nastavku postupka sud prvog stupnja, a odlučujući o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtijeva tužitelja, savjesnom i brižljivom ocjenom, kako nespornih, tako i onih činjenica utvrđenih na temelju izvedenih dokaza, na nedvojben način utvrdi, da li je tuženik odgovoran za utuženu štetu na vozilu tužitelja ili nije odgovoran, pa za slučaj da utvrdi da je tuženik odgovoran za utuženu štetu na vozilu tužitelja, tada će utvrditi i visinu nastale štete na vozilu tužitelja, da će o svom utvrđenju svojom odlukom dati jasne i valjane razloge.

22. Sudu prvog stupnja je i za ukazati na odredbu članka 1069. ZOO705, odredbom koje članka je propisana odgovornost za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila.

23. Isto tako, sudu prvog stupnja je i za ukazati, da je tužitelj podneskom od 28. kolovoza 2023. (stranice 119 i 120 spisa), postavio novi tužbeni zahtjev, slijedom čega je sud prvog stupnja pogrešno postupio, kada pobijanom presudom nije odlučio o tom postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja, već je istom presudom odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja postavljenim u tužbi.

24. Na izloženi način, pobijanom presudom počinjena je navedena postupovna povreda, koja je za posljedicu imala pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, koje je i samo za sebe ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, radi čega nije niti moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

25. Budući, da su na izloženi način ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je žalbu tužitelja uvažiti kao osnovanu, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja, drugom sucu, na ponovan postupak, slijedom čega je riješeno kao u izreci (članak 369. stavak 1. u svezi članka 380. točka 3. i članka 371. sve ZPP-a).

26. U nastavku postupka, prvostupanjski sud otkloniti će ukazane mu propuste i nedostatke, postupit će u skladu sa naputcima ovog ukidnog rješenja, pa će potom moći, pravilnom primjenom, procesnog i materijalnog prava, donijeti novu i zakonitu odluku.

Split, 19. kolovoza 2026.

SUDAC

Marijan Miletić