Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1933/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Luki Mardešiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Damiru Salahoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude sadržane u rješenju i presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pn-120/2023-20 od 20. svibnja 2025., u sjednici vijeća, održanoj 19. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja SG kao neosnovana i u pobijanom dijelu kojim je točkom III. izreke presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.831,10 EUR-a sa zateznim kamatama tekućima od 21. lipnja 2021. do isplate kao neosnovan, kao i u dijelu kojim je točkom V. izreke presude odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 1.055,07 EUR-a kao neosnovan, potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem i presudom riješeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 128,06 eura.

II. Ne dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari povećanjem tužbenog zahtjeva na ročištu od 14. travnja 2025.

i suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.418,48 eura sa zateznim kamatama tekućima od 21. lipnja 2021. do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 128,06 eura tekuće od 21. lipnja 2021. do 07. siječnja 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.831,10 eura sa zateznim kamatama tekućima od 21. lipnja 2021. do isplate, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.055,27 eura sa zateznim kamatama tekućima od 20. svibnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 1.055,07 eura,

kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška kao neosnovan."

2. Žali se tužitelj, pobijajući prvostupanjsko rješenje i presudu, u dijelu kojim je točkom III. izreke presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.831,10 EUR-a sa zateznim kamatama tekućima od 21. lipnja 2021. do isplate kao neosnovan, kao i u dijelu kojim je točkom V. izreke presude odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 1.055,07 EUR-a kao neosnovan, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava, sve u smislu odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23– dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen,

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za donošenje presude, kojom će se naložiti tuženiku da na ime naknade imovinske štete isplati tužitelju iznos od 3.377,64 EUR-a, a koju štetu da je pretrpio na stražnjem dijelu svog vozila u prometnoj nezgodi, koja da se dogodila 19. lipnja 2021. godine na području ceste A1 kod Karlovca, a za koju prometnu nezgodu da je odgovoran osiguranik tuženika ŠG, koji da je upravljajući svojim vozilom prouzročio tu prometnu nezgodu, kao i kojom presudom će se naložiti tuženiku da tužitelju isplati pripadajuće zatezne kamate na iznos od 128,06 EUR-a, a koji iznos tuženik da je već isplatio tužitelju na ime pretrpljene štete na njegovom vozilu.

6. Iz stanja spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi, da je podnesenom tužbom tužitelj zahtijevao da mu tuženik isplati iznos od 3.377,64 EUR- a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. lipnja 2021. pa do isplate (tužba – stranice 1 i 2 spisa), te da je tužitelj na ročištu rasprave, održanom 14. travnja 2025. (stranice od 59 do 62 spisa) naveo, da konačno potražuje iznos od 1.418,48 EUR-a sa kamatom od 21. lipnja 2021. do isplate, a na iznos od 3.693,94 EUR-a kamate od 21. lipnja 2021. pa do 31. kolovoza 2021. i na iznos od 128,06 EUR-a kamate od 21. lipnja 2021. do 7. siječnja 2022., te da se na tom ročištu rasprave tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe od strane tužitelja.

7. U ovoj fazi postupka nije sporan osnov, već je sporna točka III. izreke prvostupanjske presude, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.831,10 EUR-a sa zateznim kamatama tekućima od 21. lipnja 2021. do isplate, kao neosnovan.

8. Iako, tužitelj pobija prvostupanjsku odluku u osporavajućem dijelu i zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, u žalbi ne navodi u čemu bi se ta povreda sastojala, pa kako ovaj drugostupanjski sud nije našao one povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

9. Nije u pravu tužitelj, niti, kada navodi da se prvostupanjska odluka u pobijanom dijelu temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom III. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

11. Tako iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi, da je po provedenom postupku, a iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za prometne nezgode i procjenu motornih vozila CG, dipl. ing. strojarstva, sud prvog stupnja utvrdio, da je u predmetnoj prometnoj nezgodi vozilo tužitelja oštećeno u prednjem i stražnjem dijelu, te kalkulacija popravaka da je izvedena na temelju izvida štete s cijenama dijelova iz kalkulacijskog sustava Audatex i trošak popravka prednjeg dijela vozila da iznosi 6.642,79 EUR-a, a trošak popravka stražnjeg dijela vozila da iznosi 8.171,06 EUR- a, dok ukupan trošak popravka vozila da iznosi 14.813,85 EUR-a. Nadalje, trošak popravka prednjeg dijela vozila u ukupnom trošku popravka vozila da iznosi 44,8%, a trošak popravka stražnjeg dijela vozila da iznosi 55,2%, dok tržišna vrijednost vozila da iznosi 12.658,18 EUR-a. Ukupan trošak popravka u odnosu na vrijednost vozila da iznosi oko 117%, iz čega da proizlazi, da popravak vozila nije ekonomski isplativ, a na vozilu da je nastupila totalna šteta, te iznos totalne štete da predstavlja tržišnu vrijednost vozila umanjenu za vrijednost ostatka vozila od 25% (3.164,55 EUR-a), tako da je na vozilu nastala totalna šteta u ukupnom iznosu od 9.493,63 EUR-a, a šteta na prednjem dijelu vozila da iznosi 44,8%, a na stražnjem dijelu vozila da iznosi 55,2% od ukupne štete, pa visina totalne štete da iznosi 4.253,15 EUR-a za prednji dio vozila i 5.240,48 EUR-a za stražnji dio vozila.

12. Kada je, a prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje naprijed imenovanog vještaka kao stručan i u skladu sa pravilima struke, valjano utvrdio, da je na vozilu tužitelja nastala totalna šteta u iznosu od 9.493,63 EUR-a, a na stražnjem dijelu vozila visina štete da iznosi 5.240,48 EUR-a, a koju štetu na stražnjem dijelu vozila tužitelj i da potražuje, pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je, a imajući u vidu da je tuženik već tužitelju na ime pretrpljene štete na stražnjem dijelu njegovog vozila isplatio iznos od 3.693,94 EUR-a i iznos od 128,06 EUR-a, pozivom na odredbu članka 1085. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05), naložio tuženiku da tužitelju na ime nastale štete na stražnjem dijelu njegovog vozila isplati iznos od 1.418,48 EUR-a, koliki iznos je tužitelj i potraživao konačno uređenim tužbenim zahtjevom, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude, kao i što je pravilno postupio, kada je točkom II. izreke prvostupanjske presude naložio tuženiku da isplati tužitelju zatezne kamate na iznos od 128,06 EUR-a tekuće od 21. lipnja 2021. do 07. siječnja 2022.

13. Nadalje, u okolnostima kada je tužitelj djelomično smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 1.831,10 EUR-a, a kojem djelomičnom smanjenju tužbenog zahtjev se tuženik protivio, pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je o tom dijelu smanjenog tužbenog zahtjeva, a što se u biti smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, odlučio meritorno i za iznos od 1.831,10 EUR-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, presuđujući kao u točki III. izreke prvostupanjske presude.

14. Stoga, žalbenim navodima tužitelja – kojima isti u biti prigovara Nalazu i mišljenu stalnog sudskog vještaka za prometne nezgode i procjenu motornih vozila CG, dipl. ing. strojarstva, smatrajući da je imenovani vještak na primjedbe tužitelja dao samo uopćene odgovore, ne navodeći na temelju koje stručne literature je dao svoj Nalaz i mišljenje i temeljem koje analize tržišta je utvrdio podatke na kojima temelji svoj Nalaz i mišljenje, smatrajući da je sud prvog stupnja pogrešno postupio, kada je kao stručan prihvatio Nalaz i mišljenje imenovanog vještaka - ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja donio prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu, pa se tužitelj, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske odluke, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto je točkom III. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15. Tužitelju je, a u odnosu na njegove žalbene navode, za odgovoriti, da je on u biti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom postavljenim na ročištu rasprave, održanom 14. travnja 2025. (stranice od 59 do 62 spisa), u dijelu kojim je zahtijevao da mu tuženik isplati iznos od 1.418,48 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i da mu isplati zatezne kamate na iznos od 128,06 EUR-a tekuće od 21. lipnja 2021. do 07. siječnja 2022., te je istom suviše i za navesti, da je, u okolnostima kada je tužitelj prije zaključenja glavne rasprave, a nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, smanjio tužbeni zahtjev, a koje smanjenje tužbenog zahtjeva se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe i kojem djelomičnom povlačenju tužbe se tuženik protivio, sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je u tim okolnostima meritorno odlučio o cijelom tužbenom zahtjevu tužitelja, onako kako je isti prvotno postavljen, a prije sniženja istog od strane tužitelja, presuđujući kao u točki III. izreke prvostupanjske presude (tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-70/2025-2 od 23. rujna 2025).

16. Naime, odredbom članka 193. stavkom 1. ZPP-a propisano je, tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, dok je stavkom 2. istoga članka, između ostalog, propisano, tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane.

17. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 2. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tužitelja i u ovom dijelu, kojim smatra da se odluku o troškovima postupka treba temeljiti na odredbi članka 154. stavku 1. ZPP-a i odrediti da je tuženik dužan naknaditi tužitelju sve troškove koji tužitelju da su nastali, ukazuje neosnovana.

18. Tužitelju je i za navesti, da, obzirom na protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe, do djelomičnog povlačenja tužbe nije došlo, pa je sud prvog stupnja prilikom donošenja odluke o troškovima postupka pravilno postupio, kada je o troškovima postupka odlučio pozivom na odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a, uzimajući u obzir uspjeh i tužitelja i tuženika prema visini tužbenog zahtjeva postavljenog prije učinjenog djelomičnog povlačenja tužbe, pri tome uzimajući u obzir uspjeh tuženika u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva tužitelja (tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-70/2025-2 od 23. rujna 2025).

19. Budući, da na izloženi način u ovom pobijanom dijelu, kojim je točkom III. izreke prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom odlukom u ovom pobijanom dijelu, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena niti bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je ispravno primijenjeno, to je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i u ovom pobijanom dijelu, kojim je točkom III. izreke prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u pobijanom dijelu kojim je točkom V. izreke prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 1.055,07 EUR-a kao neosnovan, potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

20. Nepobijani dio (točke I. i II. izreke prvostupanjskog rješenja, te točke I. II. IV. i VI. izreke prvostupanjske presude), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

Split, 19. kolovoza 2026

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Tihana Pivac