P-3873/2024-33

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Stalna Služba u Supetru

21400 Supetar

Ulica Hrvatskih velikana 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji Anđelini Kliškić, u pravnoj stvari tužiteljice ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić, Vrdoljak & Partneri d.o.o., Split protiv tuženika BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Davor Drmić, odvjetnik u Splitu, radi opoziva darovanja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. lipnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Ivana Duplančića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Ljubičić, Vrdoljak & Partneri d.o.o., Split te tuženika i zamjenice punomoćnika tuženika, Jelene Šanić, odvjetnice u Splitu, na ročištu za objavu presude 19. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Opoziva se darovanje tužiteljice VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iz [adresa], učinjeno Ugovorom o darovanju sklopljenim dana 25. listopada 2012. godine, ovjerenim pred povjerenikom suda JB Ervinom Kuzmanićem, pod poslovnim brojem ovjere OV-5391/12, a kojim je ista tuženiku KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], darovala ½ nedovršenog prvog kata stambenog objekta izgrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2262 KO [katastarska općina], a što se u naravi odnosi na polovinu smještenu na zapadnoj strani."

II. Nalaže se tužiteljici SD, u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tuženiku KD trošak parničnog postupka u iznosu od 1.640,77 eura.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda je 14. listopada 2024. zaprimljena tužba tužiteljice protiv tuženika, radi opoziva darovanja učinjenog Ugovorom o darovanju od 25. listopada 2012.

2. U tužbi se navodi kako je tužiteljica kao darovateljica 25. listopada 2012. sa svojim sinom, ovdje tuženikom kao daroprimateljem sklopila Ugovor o darovanju ovjeren kod javnog bilježnika Ervina Kuzmanića pod poslovnim brojem OV-5391/12, predmet kojeg ugovora da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koja u naravi da predstavlja nedovršeni stambeni objekt u [adresa] izgrađen sukladno građevinskoj dozvoli izdanoj od strane Općine Brač, Sekretarijat za privredu broj:

UP/I-02/4-1234/1-81 od 15. srpnja 1981 sa dvije pomoćne građevine, a koja da je tuženiku pripala u ½ idealnog dijela nedovršenog prvog kata i polovina smještena sa zapadne strane. Nadalje se ističe kako su u međuvremenu od dana sklapanja predmetnog Ugovora nastupili razlozi iz čl. 494. Zakona o obveznim odnosima, budući da je tuženik prema svojoj majci iskazao izrazitu nezahvalnost i nemarnost, a povrh svega da je isti i počinio kazneno djelo propisano čl. 139.st.3. u vezi sa st. 2. KZ/11 zbog čega da je protiv istoga od strane Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem KO-DO-1310/23 podignuta optužnica radi kaznenog djela prijetnje učinjenog spram bliske osobe. Stoga, tužiteljica predlaže kao u tužbenom zahtjevu, odnosno predlaže donošenje presude kojom će se opozvati predmetno darovanje od 25. listopada 2012.

3. U svom odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda 20. prosinca 2024. tuženik je osporio navode iz tužbe ističući kako za opoziv darovanja nisu ispunjeni zakonski uvjeti. Tuženik navodi kako je tužiteljica prekludirana u pravu na opoziv darovanja te se pri tome poziva na odredbu čl. 497. ZOO-a kojom je propisano da pravo na opoziv darovanja prestaje istekom godine dana od dana kad je osoba koja ima pravo na opoziv saznala za razlog, a da je u konkretnom slučaju tužiteljica za činjenicu koju navodi kao razlog za opoziv saznala u svibnju 2022. godine, a najkasnije 8. prosinca 2022. kada je pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu ispitana kao žrtva, pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 14. listopada 2024. to da je protekao rok od godine dana koji da je subjektivan i prekluzivan. Podredno tuženik ističe kako je zakonom, i to odredbom čl. 496. ZOO-a, određen i obvezatan oblik opoziva u obliku pisane izjave upućene obdareniku, a potpis na navedenoj izjavi da mora ovjeriti javni bilježnik, a tužiteljica da nije ispoštovala navedenu obvezu te tuženiku nikada nije dostavila takvu izjavu, a ni u tužbi ničim ne dokazuje da je postupila sukladno navedenoj odredbi. Nadalje, tuženik ističe kako bi djelo kažnjivo po kaznenim propisima koje bi opravdavalo opoziv darovanja moralo svojom težinom opravdavati opoziv, a da se u konkretnom slučaju ne radi o kaznenom djelu koje bi opravdavalo opoziv sve iz razloga jer je predmetna rečenica izrečena u afektu, bez prave primisli da bi tuženik ostvario bilo kakvu prijetnju, a tužiteljica se ni u jednom trenu nije osjećala ugroženom od strane tuženika Pri tome tuženik ističe da je tužiteljica nakon navedenog događaja davala iskaz u predmetu poslovnog broja O- 3011/21 u kojem niti jednom riječju nije navela da joj je tuženik prijetio ili da bi se na bilo koji način osjećala ugroženom već je naprotiv o tuženiku govorila pozitivno i predlagala mogućnosti kako da se imovinsko-pravni spor riješi mirnim putem. U tom smislu tuženik navodi kako kako navodna prijetnja nije ni izrečena tužiteljici osobno, niti se tuženik grubo ponio prema tužiteljici, već da je upravo tužiteljica ta koja psihički maltertira bivšu suprugu i maloljetnu djecu tuženika koji stanuju u darovanoj nekretnini, te im isključuje vodu, struju i na sve moguće načine ih zastrašuje kako bi odselili iz predmetne nekretnine. Poradi toga da je i protiv tužiteljice podnesena kaznena prijava. Kritične prigode tuženik da je u razgovoru sa socijalnom radnicom Centra za socijalnu skrb u Supetru otišao prijaviti takvo maltretiranje od strane tužiteljice, da bi mu socijalna radnica odgovorila kako ona nema nikakve ovlasti između odnosa bake i unuka. U tom trenutku tuženik da je revoltiran takvim odgovorom izrekao rečenicu koju je socijalna radnica pogrešno ocijenila kao prijetnju.

4. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem spisa ovog suda pod poslovnim brojem K.981/2023, zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], Ugovora o darovanju od 25. listopada 2012 ovjerenog kod javnog bilježnika Ervina Kuzmanića pod brojem OV-5391/12, zapisnika o održanoj glavnoj raspravi kod Općinskog suda u Splitu u predmetu poslovnog broja P-3011/21 od 4. studenog 2022., spisa Hrvatskog zavoda za socijalni rad, područni ured Brač-Supetar, Klasa: 551-03/25-01/19, optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu poslovnog broja KO-DO-1310/2022 od 13. prosinca 2022., saslušanjem svjedoka ĐD, ŠD i ČDV, te saslušanjem parničnih stranaka.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je neosnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za opoziv darovanja učinjenog tuženiku Ugovorom o darovanju od 25. listopada 2012.

7. Iz tužbenog zahtjeva i činjeničkog supstrata prezentiranog u tužbi proizlazi da je tužiteljica postavila konstitutivni zahtjev za opoziv Ugovora darovanja od 25. listopada sklopljenog sa tuženikom kao svojim sinom, te isti temelji na tvrdnjama da je nakon učinjenog darovanja tuženik, tužiteljici kao majci, iskazao izrazitu nezahvalnost i nemarnost, a povrh svega da je isti i počinio kazneno djelo propisano čl. 139.st.3. u vezi sa st. 2. KZ/11, a zbog čega da je protiv istoga od strane Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem KO-DO-1310/23 podignuta optužnica radi kaznenog djela prijetnje učinjenog spram bliske osobe.

8. Pri tome, uzimajući u obzir sadržaj odgovora na tužbu tuženika, kao i općenito u postupku istaknute navode parničnih stranaka, nije sporno da su parnične stranke, i to tužiteljica kao darovatelj i tuženik kao daroprimatelj sklopile Ugovor o darovanju od 25. listopada 2012. ovjeren kod javnog bilježnika Ervina Kuzmanića pod brojem OV- 5391/12, a kojim ugovorom je tužiteljica darovala svom sinu, ovdje tuženiku, ½ nedovršenog prvog kata stambenog objekta u [adresa] s dvije pomoćne građevine, i to polovinu smještenu na zapadnoj strani. Također, nije sporno ni to da se pred Općinskim sudom u Splitu vodi kazneni postupak pod poslovnim brojem K-981/2023, protiv ovdje tuženika, kao okrivljenika, zbog kaznenog djela prijetnje – opisano u članku 139. stavku 3. u vezi sa stavka. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21.- dalje u tekstu: KZ- a), a za koje djelo je tuženik proglašen krivim presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-981/2023 od 15. veljače 2026., kako to uostalom proizlazi iz pročitanog spisa Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-981/2023.

9. U tijeku postupka prvenstveno se kao sporno ukazalo pitanje je li tužiteljica prekludirana u podnošenju tužbe radi opoziva predmetnog darovnog ugovora zbog grube nezahvalnosti tuženika koja se očituje u počinjenju kaznenog djela za koje se protiv tuženika vodi predmetni kazneni postupak, s obzirom na tuženikov prigovor prekluzije u tom dijelu. Također, sporno je je li tužiteljica prije podnošenja predmetne tužbe, ispunila obvezu obvezatnog podnošenja pisane izjave tuženiku kojom opoziva predmetni ugovor o darovanju.

10. Odredbom članka 496. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje u tekstu: ZOO-a) propisano je da se darovanje opoziva pisanom izjavom upućenom obdareniku, a prema stavku 2. istog članka potpis na izjavi mora biti ovjerovljen od strane javnog bilježnika.

11. Nije sporno u postupku da tužiteljica prije podnošenja tužbe nije dostavila tuženiku pisanu izjavu ovjerovljenu od strane javnog bilježnika kojom opoziva predmetni Ugovor o darovanju. Međutim, tužiteljica je u ovom postupku podnijela konstitutivnu tužbu kojom traži da sud presudom opozove predmetni Ugovor o darovanju, a koji tužbeni zahtjev predstavlja imovinski zahtjev u smislu odredbe čl. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91,91/92,58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu: ZPP-a) te je stoga odlučivanje o takvom tužbenom zahtjevu u sudskoj nadležnosti. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. studenoga 2021. koje glasi "Kad je predmet spora opoziv ugovora o darovanju koji se prema odredbama (o obliku opoziva) iz čl. 496. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 48/08, 125/11, 78/15 i 29/18) opoziva pisanom izjavom upućenom obdareniku s tim da potpis na izjavi mora biti ovjerovljen od strane javnog bilježnika, u slučaju nedostatka takvog opoziva, odlučivanje o tužbi i tužbenom zahtjevu na opoziv ugovora o darovanju spada u sudsku nadležnost." Stoga, zaključak je ovog suda da unatoč činjenici što tužiteljica nije iskoristila svoje pravo za opoziv Ugovora o darovanju kojega su stranke sklopile 25. listopada 2012., i to podnošenjem pisane ovjerovljene izjave tuženiku kojom opoziva darovanje, a koje joj pravo se temelji na odredbi čl. 496. ZOO-a, ista može sudskim putem tražiti opoziv istoga, pri čemu je na tužiteljici u postupku teret dokaza da postoje uvjeti za opoziv toga Ugovora.

12. Nadalje, a radi odlučivanja o osnovanosti tuženikovog prigovora prekluzije prava na opoziv darovanja, sud je pošao od sadržaja odredbe čl. 494. st.1. ZOO-a kojom je propisano da darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika, a gruba nezahvalnost prema stavku 2. tog članka podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji. Člankom 497. ZOO-a propisano je da pravo na opoziv darovanja prestaje istekom godine dana od dana kad je osoba koja ima pravo na opoziv saznala za razlog opoziva, ako ovim ili posebnim zakonom nije drukčije određeno.

13. Dakle, iz navedenih zakonskih odredbi jasno proizlazi da je za podnošenje tužbe za opoziv darovanja zbog nezahvalnosti propisan jednogodišnji rok koji počinje teći od trenutka saznanja darovatelja za razlog opoziva, pa se očigledno radi o subjektivnom roku čijim protekom dolazi do prekluzije prava na opoziv darovanja.

14. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka, i to prvenstveno saznanja do kojih je sud došao čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-981/2023 proizlazi da je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu pod brojem K-DO-1310/23 podiglo optužnicu protiv okrivljenika, ovdje tuženika zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ-a, a koje djelo je prema optužnici tuženik počinio na način da je 16. svibnja 2022. oko 14:00 sati ravnateljici Centra za socijalnu skrb ČDV tijekom razgovora s istom, a nakon što mu je njegova majka isključila struju na adresi na kojoj živi njegova bivša supruga s njegovo troje djece tražeći od iste intervenciju Centra rekao: „Ja znam kako ću to riješiti, ja ću nju ubiti, pa ti slobodno prijavi“ te se udaljio iz prostorija Centra govoreći povišenim tonom, nakon čega je ista to prenijela tužiteljici, što da je kod nje izazvalo osjećaj straha za njezin život i tijelo. Također, iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje - žrtve (oštećenika) ČD, ovdje tužiteljice, sastavljenog kod Općinskog državnog odvjetništva u Splitu dana 8. prosinca 2022. pod poslovnim brojem Kir-DO- 308/2022 proizlazi da je tužiteljica pred navedenim odvjetništvom ispitana kao oštećenik u kaznenom postupku te je u svojoj izjavi navela da su 16. svibnja 2022. pred njezinu kuću došli policijski službenici s upaljenim rotacijskim svjetlima kada je odmah shvatila da je njezin sin CD nešto napravio, pri čemu da je tom prilikom od policijskih službenika doznala da je tuženik ČDV, ravnateljici Centra za socijalnu skrb u Supetru, rekao da će ju ubiti, a nju da je sve to uzrujalo te se ista prepala navodeći kako njezin, sin, ovdje tuženik sposoban sve učiniti kada je u afektu.

15. Dakle, iz ovako utvrđenih činjenica jasno proizlazi da je tužiteljica za kažnjivu radnju tuženika, koju je isti izvršio na način da je ravnateljici Centra za socijalnu skrb ČDV rekao da će ubiti tužiteljicu, saznala 16. svibnja 2022. jer su toga dana policijski službenici obavijestili tužiteljicu o takvoj prijetnji što je kod iste izazvalo strah, a kako to proizlazi iz Zapisnika o ispitivanju tužiteljice kao žrtve u kaznenom predmetu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem Kir-DO-308/2022 koji prileži spisu, pa kako je tužiteljica tužbu radi opoziva darovanja učinjenog tuženiku podnijela ovom sudu 14. listopada 2024., to je od 16. svibnja 2022. do podnošenja tužbe 14. listopada 2024., protekao jednogodišnji rok propisan člankom 497. ZOO-a za opoziva darovanja zbog nezahvalnosti tuženika u smislu opisane kažnjive radnje prijetnje izrečene tužiteljici, pa je tužbeni zahtjev tužiteljice iz tog razloga neosnovan.

16. S obzirom da je sud prihvatio prigovor prekluzije tuženika to se nije našlo potrebnim ulaziti u daljnje ocjenjivanje izvedenih dokaza radi utvrđivanja činjenice je li opisana kažnjiva radnja tuženika od 16. svibnja 2022. predstavlja grubu nezahvalnost tuženika kao razloga za opoziv darovanja od 25. listopada 2012.

17. Što se tiče činjeničnih navoda iz tužbe kojima tužiteljica uopćeno navodi kako je tuženik prema svojoj majci iskazao izrazitu nezahvalnost i nemarnost, za navesti je da tužiteljica u tužbi, a niti do zaključenja prethodnog postupka, nije navela dodatne činjenice kojima bi potkrijepila i konkretizirala kada se i u čemu takva izrazita nezahvalnost i nemarnost očitovala. Međutim, sud je u postupku unatoč tomu, izveo dokaze predložene od strane tužiteljice na okolnost nezahvalnosti i nemarnosti tuženika, kako bi se eventualno utvrdile činjenice koje bi ukazivale na postojanje grube nezahvalnosti tuženika. Naime, pitanje grube nezahvalnosti, kao razlog za opoziv darovanja, faktično je pitanje o kojem sud odlučuje ovisno o okolnostima konkretnog slučaju. Stoga je u postupku bilo potrebno utvrditi postojanje takvih okolnosti i takva ponašanja daroprimca, ovdje tuženika, koja se, s obzirom na njihovu težinu i posljedice na odnose između stranaka, razumno mogu smatrati takvim stupnjem nezahvalnosti koje opravdava opoziv darovanja. Pri tome je za navesti da se prema ustaljenoj sudskoj praksi ne može svako uvredljivo ponašanje, pa čak ni ponašanje koje po svojim obilježjima predstavlja kažnjivu radnju, smatrati grubom nezahvalnošću, već ono mora biti takvo da po svojoj težini i posljedicama na odnose među strankama razumno opravdava opoziv darovanja.

18. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka, i to posebice iskaza parničnih stranaka, nedvojbeno proizlazi da su njihovi međusobni odnosi trajno i teško poremećeni prvenstveno zbog nesređenih imovinsko-pravnih pitanja. Pri tome tužiteljica u svom iskazu navodi da su odnosi između nje i njezinog sina, ovdje tuženika, oduvijek bili narušeni, a sve da je eskaliralo 2021. godine, nakon smrti none UD. Na dan sprovoda none UD ona da je pozvala svoju djecu na razgovor te im predložila da se kuća u [adresa] proda, nakon čega bi ona odlučila što napraviti s novcima. Međutim, tada da je tuženik bio nasilan, da nije htio da se njegov brat ĐD pozove te je prijetio da će ga ubiti. Nadalje je navela da je tuženik nakon darovanja prema njoj bio grozan, jednom da ju je pokušao i silovati, a verbalne uvrede da su bile stalne, silovanje nije prijavila, a sin je zbog toga tražio oprost. Navela je kako ju sin nije tukao niti fizički zlostavljao, već je zlostavljanje uvijek bilo verbalno. Osim prijetnje zbog koje se vodi kazneni postupak, navela je da joj je tuženik i ranije prijetio na način da joj je govorio da je "stara ludara, stara baba", da će je "ubiti i zaklati", da će ih "sve ubiti i zaklati". Međutim, ovakvi navodi tužiteljice, iako po svom opisu predstavljaju grubo ponašanje tuženika prema tužiteljici, nisu potkrijepljeni nikakvim dokazima u postupku. Naime, tužiteljica je iskazala da ju je tuženik pokušao silovati, ali pri tome ne navodi kada je to bilo i okolnosti u kojima se to dogodilo, pa kako u spisu ne postoji nikakav materijalni trag o navedenom u smislu prijave policiji ili drugim nadležnim tijelima, a sama tužiteljica navodi kako tuženika nije prijavila, to se takve tvrdnje tužiteljice u ovom postupku ne mogu uzeti kao dokazane. Ovo tim više što i svjedoci saslušani u tijeku postupka također nisu ništa iskazivali o tome. U preostalom dijelu svog iskaza tužiteljica se poziva na verbalne uvrede koje je tuženik upućivao tužiteljici ne navodeći pri tome o kakvim se uvredama radilo i kada je tuženik i pod kojim okolnostima iste izrekao. Ovaj sud je mišljenja da i izgovaranje grubih i pogrdnih riječi darovatelju, a pogotovo ako su iste izgovorene od strane sina majci, zasigurno može predstavljati ponašanje koje po svojoj težini opravdava opoziv darovanja, međutim tužiteljica niti u tužbi, a niti u svom iskazu ne konkretizira o kojim se riječima radilo, a kako bi se mogao ocijeniti stupanj težine istih. Pri tome sud ističe kako analizom iskaza svjedoka saslušanih u ovom postupku, čije iskaze sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojne, također nije bilo moguće determinirati postojanje i stupanj grubog ponašanja tuženika prema tužiteljici nakon darovanja, da bi se u konkretnom slučaju opravdao opoziv darovanja. Naime, upravo svjedok ĐD, inače sin tužiteljice i brat tuženika, u svom je iskazu naveo, kako tuženik nije bio fizički nasilan prema tužiteljici, a nakon darovanja da su se odnosi na neko vrijeme smirili, a tužiteljica je čak i jedno vrijeme čuvala djecu tuženika. Svjedok je također naveo da danas tužiteljica i tuženik nemaju nikakav odnos, a tako je od 2021. godine kada je umrla njihova nona, dok je jedina situacija koja se dogodila bila prijetnja tuženika pred Centrom za socijalnu skrb. Također, i svjedokinja ČDV u svom je iskazu navela kako nakon događaj koji se dogodio pred Centrom za socijalnu skrb, kada je tuženik prijetio tužiteljici, nije bilo nikakvih prijava nasilja, te je ista izjavila da joj se čini da se nakon toga događaja odnos između stranaka po pitanju obiteljskog nasilja smirio, a isto je potvrdila u svom iskazu i svjedokinja ŠD.

19. Dakle iz svega navedenog proizlazi da tužiteljica na kojoj je bio teret dokaza, nije u postupku dokazala postojanje pretpostavki pod kojima bi se mogao opozvati ugovor o darovanju odnosno nije dokazala postojanje nekih drugih činjenica koje bi ukazivale na to da je tuženik prema tužiteljici počinio neko djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili da se isti teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema tužiteljici kao darovateljici, a koje činjenice bi ukazivale na postojanje grube nezahvalnosti tuženika prema istoj nakon izvršenog darovanja.

20. Slijedom svega navedenog, a kako je sud ocijenio osnovanim prigovor prekluzije tuženika po pitanju događaja prijetnje od 16. svibnja 2022., a u postupku tužiteljica nije dokazala postojanje svih pretpostavki za opoziv darovanja iz čl. 494. ZOO-a po nekoj drugoj osnovi, to je sud tužbeni zahtjev u cijelosti odbio kao neosnovan.

21. U nastavku je sud odlučio o troškovima postupka.

22. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, tuženiku je zastupanom po odvjetniku sud dosudio troškove parničnog postupka polazeći od odredbi članka 154. stavak 1., članka 155. stavak 1. i članka 164. stavka 1. ZPP-a , u svezi s Tbr. 8. st. 1., Tbr. 9. st. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa).

23. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.500,00 eura i priloženi troškovnik, tuženiku je za sastav odgovora na tužbu priznato 100 bodova, za pristup na ročišta od 5. ožujka 2025., 3. travnja 2025., 15. svibnja 2025., 17. srpnja 2025. i 11. lipnja 2025. po 100 bodova, za sastav obrazloženih podnesaka od 6. svibnja 2025. i 9. srpnja 2025. po 100 bodova, sve sukladno Tbr. 8.st.1. i Tbr. 9. st. 1., što ukupno iznosi 800 bodova. Kako vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife, tuženiku je dosuđeno na ime troškova odvjetničkog zastupanja iznos od 1.600,00 eura.

24. Nadalje, tuženik je zatražio i trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu pa je istome sukladno Tbr. 1. stavak 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) te članku 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23) valjalo priznati iznos od 13,27 eura za pristojbu tužbe te sukladno Tbr. 2. st. st.1. i čl. 7. stavku 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 50/26) iznos od 27,50 eura za pristojbu presude.

25. Dakle, tuženiku je priznat sveukupni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.640,77 eura koji iznos mu je tužiteljica dužna nadoknaditi, a kako je to odlučeno pod točkom II. izreke presude.

26. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Supetru, 19. kolovoza 2026.

Sutkinja

Anđelina Kliškić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Dostaviti:

- tužiteljici po punomoćniku, OD Ljubičić, Vrdoljak & Partneri d.o.o., Split

- tuženiku po punomoćniku, Davor Drmić, odvjetnik u Splitu

- u spis