REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-521/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Tini Jakupak, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., OIB: 61995520253, Zagreb, Samoborska cesta 118B, zastupan po punomoćniku Aleksandru Aleksovskom, odvjetniku u Odvjetničkom društvu JURŠETIĆ & ALEKSOVSKI, Zagreb, Lovinčićeva ulica 3, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2 zastupano po punomoćniku Davoru Bubalo, odvjetnik u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, izvan ročišta, sukladno čl. 461.a st. 3. Zakona o parničnom postupku, dana 19. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 40,61 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 151,54 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 19. rujna 2025. nastala šteta na vozilu marke FORD TRANSIT reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika GMT AUTODIJELOVI d.o.o., a koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici osiguranja kao odgovorni osiguratelj prema odredbama Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. , 69/26. – dalje: ZOO). Navodi da je oštećenik tuženiku prijavio štetni događaj i da su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete 258410511299, potom da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana te je isplatio nesporni dio oštećeniku u iznosu od 1.262,02 EUR, čime je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Naime, oštećenik je nakon štetnog događaja svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje) te je tužitelj sukladno zahtjevu vlasnika popravio oštećeno vozilo na način da je isto vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, sve sukladno pravilima struke. Tužitelj navodi da on ima službenu cijenu sata po kojoj radi te je, nakon popravka oštećenog vozila, za svoju uslugu izdao račun broj 1712/01/02 u iznosu od 1.628,29 EUR (u koji je uključen PDV) i tuženik je po tom računu izvršio plaćanje samo iznosa od 1.262,02 EUR, dok razliku od 40,61 EUR nije platio, a upravo je to cijena rada koja je predmet ovog spora. Tužitelj ističe da je cijena sata njegovog rada 43,00 EUR (uključen PDV), a oštećenik ima pravo odabrati gdje će popraviti svoje vozilo, odnosno ne mora odbrati onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, o čemu su stajališta izrazili i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Navodi da je oštećenik kao ustupitelj s tužiteljem kao primateljem sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 29.12.2025. kojim ugovorom je oštećenik (vlasnik popravljenog vozila) tužitelju ustupio svoje potraživanje, o čemu je tuženik obaviješten. Slijedom svega navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 40,61 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 22. rujna 2025. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kako po osnovi, tako i po visini. Osporava cjenik radionice tužitelja. Navodi da je tuženik na predmetnom vozilu utvrdio osnovanom štetu u iznosu koji je isplaćen oštećeniku te je isplatom navedenog iznosa u cijelosti nadoknadio štetu na predmetnom vozilu u štetnom događaju čime je tražbina oštećenika prema tuženiku u cijelosti prestala pa je isti nije mogao ugovorom o ustupanju na pravno valjan način ustupiti tužitelju. Ističe prigovor aktivne i pasivne legitimacije. Navodi tuženika o vlasništvu vozila leasing kuće su pravno neosnovani jer iz prometne dozvole proizlazi da je upravo oštećenik vlasnik vozila.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u dostavljene isprave koje su ocijenjene u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.

– dalje: ZPP). Sud je pročitao izvid štete, račun, radni nalog, suglasnost, dopise, ponudu, cjenik, izvadak o prometu računu, ugovor o ustupu potraživanja, notifikacija, dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, sudsku praksu.

4. Odbijen je, kao nesvrsishodan, dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje tužitelja i za provođenje prometno-tehničkog vještačenja na okolnost dinamike nastanka prometne nesreće, budući da je ocijenjeno da se odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva može donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza, dok bi se njihovim izvođenjem postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, a ishod spora bi bio isti (čl. 461.a st.4. ZPP-a). Iz istih razloga odbijeni su i ostali dokazni prijedlozi.

5. Na temelju ocjene provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka, sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 40,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Nije sporna odgovornost već cijena sata rada tužitelja.

7. Između stranaka su sporni aktivna, pasivna legitimacija te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

8. Iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 29. prosinca 2025 proizlazi da je GMT autodijelovi d.o.o. ustupio tužitelju svoje potraživanje koje ima prema tuženiku na temelju računa broj 1712/01/02 i na temelju izvida štete broj 258410511299 – u iznosu od 40,61 EUR. Tuženik je o ustupanju tražbine obaviješten istog dana dopisom. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tuženik isplatio iznos od 1.262,02 EUR tako da je od izdanog računa preostao nepodmiren iznos od 40,61 EUR, dakle iznos čiju isplatu tužitelj potražuje u ovom sporu.

9. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. , 69/26. dalje ZOO) određeno je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (čl. 81. st. 1. ZOO). Sukladno čl. 82. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Nadalje, prema odredbi čl. 88. st. 1. ZOO kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Prema st. 2. ovog članka, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju. U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju (čl. 88. st. 3. i 4. ZOO).

10. Obzirom na sadržaj navedenog pravnog posla, a imajuću u vidu prethodno citirane zakonske odredbe o ustupu potraživanja, nedvojbeno je da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa.

11. S obzirom na sadržaj spisu priležeće dokumentacije, prema kojoj je oštećenik tuženiku prijavio štetu iz štetnog događaja od 19.9.2025., povodom koje prijave je tuženik pregledao vozilo i napravio izvid i procjenu štete i izvršio plaćanje nespornog iznosa naknade štete u iznosu od 1.262,02 EUR, stav je ovog suda da je nedvojben nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za naknadu štete nastale oštećeniku u ovom štetnom događaju krivnjom osiguranika tuženika, dok je osporavanje pasivne legitimacije, koji prigovor tuženik ističe u odgovoru na tužbu, usmjereno isključivo na odugovlačenje postupka.

12. Iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik povodom prometne nezgode koja se dogodila 19.9.2025. pregledao oštećeno vozilo 22.9.2025. te sačinio izvid štete u kojem su specificirani dijelovi za zamjenu, dijelovi za popravak i radno vrijeme popravka (limar – 2,4 h, lakirer –2,1 h), kao i potrošni materijal limara i lakirera. Rađena je naknadni izvid štete 6.11.2025.

13. Račun koji je tužitelj izdao vlasniku vozila 27.11.2025. s dospijećem plaćanja 29.12.2025., odnosi se na zamjenske dijelove, potrošni materijal te rad na vozilu 4,5 h ukupno po cijeni od 43,00 EUR po satu s uključenim PDV. Tužiteljeva cijena radnog sata u računu obračunata je sukladno Cjeniku tužitelja od 7. siječnja 2025.

14. Dakle, iz sadržaja dokumentacije u spisu, osobito tuženikovog odgovora na prigovor proizlazi da tuženik osporava cijenu radnog sata tužitelja.

15. Odabirom tužiteljeve radionice za popravak vozila, oštećenik nije doprinio nastanku štete u smislu čl. 1092. ZOO budući da je oštećenik slobodan u odabiru radionice (ovlaštenog ili neovlaštenog auto servisa) u kojoj će popraviti oštećenja na svom vozilu. Da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, mišljenje je i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020.

16. Kako je tužitelj oštećeniku obračunao onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu svim svojim klijentima pod jednakim uvjetima, tuženik je, kao osiguratelj, dužan isplatiti cijenu radnog sata obračunatu po cjeniku (satnici) tužitelja.

17. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da je u cijelosti osnovan zahtjev tužitelja (kao primatelja) za isplatu iznosa od 40,61 EUR koji je tuženik dužan isplatiti u skladu s odredbama čl. 1045. i čl. 1046. ZOO.

18. Odštetni je zahtjev podnesen 22.9. 2025. što je izrijekom navedeno u zapisniku o izvidu štete na vozilu pa stoga zatezne kamate na iznos naknade štete teku od podnošenja zahtjeva (čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu - "Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.). Pritom je stopa zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

19. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tuženik mu je dužan nadoknaditi troškove postupka u cijelosti (čl. 154. st. 1. ZPP).

20. Tužitelju su priznati troškovi cjelokupnog postupka 50,00 EUR kako je zatraženo (prema Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 138/23, 107/25 – dalje: Tarife, ima pravo na 50 bodova), uvećano za PDV, te trošak sastava prigovora tuženiku u iznosu od 50,00 EUR kako je zatraženo bodova (prema Tbr. 31. toč.1. Tarife ima pravo na 50 bodova), uvećano za PDV 25%, uvećano za troškove sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 EUR prema Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23., 107/25.), u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR kako je zatraženo iako prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 50/26) sudska pristojba na presudu ukupno iznosi 30,00 EUR. Sukladno navedenom odlučeno je kao u točki II izreke.

21. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO.

22. Slijedom izloženog, riješeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 19. kolovoza 2026.

SUDAC

Tina Jakupak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od primitka presude, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.630,00 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po pun uz sp na presudu

2. Tuženiku po pun

3. kal 30 dana