Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-75/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca , Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika FRANCUSKI INSTITUT, Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 82649021047, zastupan po punomoćniku Ivanu Ćuku, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukmir i suradnici d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1394/2025-15 od 22. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 19. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1394/2025- 15 od 22. travnja 2026. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

III. Naređuje se da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Nalaže se tuženiku FRANCUSKI INSTITUT da isplati tužitelju ČŽ iznos od 23.749,12 eura s kamatom koja teče od 15. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku FRANCUSKI INSTITUT naknaditi tužitelju KŽ prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 22. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troška, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe od 908,94 eur.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 eur.

4. Tužitelj žalbom pobija rješenje o trošku sadržano u pobijanoj presudi u dijelu u kojem mu nije dosuđen daljnji zatraženi trošak postupka u iznosu od 1.005,00 eur zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u navedenom dijelu rješenje o trošku preinačiti i dosuditi daljnji zatraženi trošak postupka u iznosu od 1.005,00 eur, kao i trošak sastava žalbe u iznosu od 93,75 eur.

5. Žalbe su osnovane.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu razlike otpremnine za koju tvrdi da mu pripada temeljem Poslovnika o lokalno zaposlenom osoblju u Hrvatskoj od 20. ožujka 2008. (u daljnjem tekstu: Poslovnik), a koju otpremninu mu je tuženik isplatio u iznosu manjem od propisanog Poslovnikom. Tuženik je osporio osnovu potraživanja tužitelja ističući da iz Ugovora o radu od 1. siječnja 2003. koji je imao zaključen s tužiteljem nije ugovoreno pravo na otpremninu, a što je osnovna pretpostavka i uvjet za primjenu članka 20. Poslovnika na koji se tužitelj poziva, a zakonska obveza isplate otpremnine prilikom odlaska u mirovinu ne postoji te je iznos koji je isplaćen tužitelju bio dobra volja tuženika.

7. Osnovano tuženik ističe kako je prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu počinio bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) zbog koje se pobijana presuda ne može ispitati, jer su razlozi kojima prvostupanjski sud obrazlaže svoju odluku u proturječnosti sa sadržajem isprava i zapisnika danih u postupku.

8. Uvidom u Poslovnik o lokalno zaposlenom osoblju u Hrvatskoj od 20. ožujka 2008 . od strane prvostupanjskog suda utvrđeno je kako je u čl. 20. regulirano pitanje otpremnine za prestanak dužnosti te je propisano da se otpremnina za prestanak dužnosti isplaćuje radnicima u čijim je ugovorima jasno navedeno da imaju pravo na isplatu otpremnine nakon što su odradili najmanje dvije godine neprekinute službe. Uvidom u ugovor o radu sklopljen između stranaka 1. siječnja 2003. , također je utvrđeno da nije ugovorena mogućnost isplate otpremnine.

9. Tužitelj je u svom iskazu pred prvostupanjskim sudom naveo da je prije svog umirovljenja kod tuženika radio 40 godina, a da svoje potraživanje temelji na Poslovniku iz 2008. koji regulira radna prava svih zaposlenika i Instituta i Veleposlanstva. Navodi da je nepoštivanje njegovih prava rezultat ne postupanja po ugovoru o radu i Poslovniku jer je poslodavac imao obavezu donijeti ili novi ugovor ili anekse postojećem.

10. Osnovano tuženik u žalbi ističe kako prvostupanjski sud ne cijeneći navedene dokaze cijeni samo dio odredbe čl. 20. Poslovnika (pogrešno ga nazivajući: Pravilnikom), utvrđujući da je propisano pravo na isplatu otpremnine za prestanak dužnosti, a iznos je propisan u visini polovice prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri zadnja mjeseca rada pomnoženoj s brojem godina koje je odradio u veleposlanstvu, zanemarujući dio odredbe u kojem je navedeno da pravo na isplatu otpremnine imaju oni radnici „u čijim je ugovorima jasno navedeno da imaju pravo na isplatu otpremnine“, što je u proturječnosti s ranije utvrđenim odlučnim činjenicama.

11. Nadalje i sam tužitelj u svom iskazu i ne tvrdi da je imao ugovoreno pravo na isplatu otpremnine, kao i da bi protiv tuženika kao poslodavca pokretao bilo kakve postupke zbog navodnog „ne postupanja po ugovoru o radu i poslovnika jer je poslodavac imao obavezu donijeti ili novi ugovor ili anekse postojećem“, slijedom čega nije jasno na temelju kojih razloga prvostupanjski sud primjenjuje odredbu čl. 9. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23) jer iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi se odredba čl. 20. Poslovnika mogla primijeniti na tužitelja kojem to pravo nije bilo izričito ugovoreno, niti je, ukoliko je smatrao da mu je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno (kako to tvrdi u svom iskazu) protiv tuženika postavljao bilo kakav zahtjev za zaštitu prava ili pokretao bilo kakve postupke radi ostvarenja svog prava s kojega osnova u ovome postupku potražuje isplatu. Podredno valja istaknuti kako iz sadržaja Poslovnika ne proizlazi obveza tuženika da nakon donošenja Poslovnika vrši bilo kakve usklade postojećih ugovora o radu svojih zaposlenika s odredbama Poslovnika, što je u suprotnosti s iskazom tužitelja, u kojem dijelu također izostaje bilo kakva ocjena prvostupanjskog suda.

12. Posljedično navedenom, nije moguće ispitati navedenu presudu jer su razlozi koje navodi prvostupanjski sud o odlučnim činjenicama u proturječnosti sa sadržajem isprava i zapisnika danih u postupku čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, zbog čeg je prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti u cijelosti na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o trošku postupka u cijelosti (i u dijelu koji pobija tužitelj), jer je još uvijek neizvjestan uspjeh stranaka u sporu.

14. U ponovnom postupku sud prvog stupnja otklonit će počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka koje su utvrđene ovom drugostupanjskom odlukom imajući pri tome u vidu razloge koje su navedeni u ovoj drugostupanjskoj odluci, cijeneći i ostale razloge kojima tuženik u žalbi pobija zakonitost prvostupanjske presude. Nakon toga će prvostupanjski sud biti u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku u kojoj će navesti jasne i neproturječne razloge.

15. O trošku žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

16. Temeljem odredbe čl. 371. ZPP naređeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.

U Velikoj Gorici 19. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat