Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1066/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Martinu Sherri, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1937/2023-16 od 25. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja KL kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1937/2023-16 od 25. kolovoza 2025. u pobijanom dijelu pod točkama IV., V. izreke i dijelu točke VI. izreke kojom je odlučeno da tužitelj snosi svoj trošak postupka.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 365,59 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i da ne proizvodi pravne učinke odredba čl. 2. st. 4. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208265455 koji je solemniziran 22.01.2007. po javnoj bilježnici Milki Čergar pod brojem OU-35/2007, a koja glasi:

- „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora.“

II. Utvrđuje se da je ništetna i da ne proizvodi pravne učinke odredba čl. 23. st. 1. točka h. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208265455 koji je solemniziran 22.01.2007. po javnoj bilježnici Milki Čergar pod brojem OU-35/2007, u dijelu koji glasi:

- „troškove uknjižbe založnog prava na nekretnini, kao i sve ostale troškove u vezi sklapanja i ispunjenja obveza po ovom Ugovoru snosi Korisnik kredita .“

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužitelju ZL isplati 274,62 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23.01.2007. do isplate, i to do 31.12.2007. po stopi koja se određuje u skladu sa čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate; od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena; od 01.08.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništetna i da ne proizvodi pravne učinke odredba čl. 23. st. 1. točka h. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208265455 koji je solemniziran 22.01.2007. po javnoj bilježnici Milki Čergar pod brojem OU-35/2007, u dijelu koji glasi:

„Javnobilježničke troškove snosi Korisnik kredita.“

V. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužitelju ZL isplati 222,78 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19.01.2007. do isplate, i to do 31.12.2007. po stopi koja se određuje u skladu sa čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate; od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena; od 01.08.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.“

VI. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka."

2. Protiv dijela navedene presude pod točkama IV., V. i dijela točke VI. izreke kojom je odlučeno da tužitelj snosi svoj trošak postupka, žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev i u pobijanom dijelu uz naknadu parničnog troška, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 365,59 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tužitelj. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.

4.1. Ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi sud prvog stupnja počinio bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 335. ZPP koju tužitelj obrazlaže navodeći kako je prvostupanjski sud održao raspravu za objavu presude 29. kolovoza 2025., a da ga na istu prethodno nije pozvao. Iz stanja spisa proizlazi kako na navedeno ročište za objavu presude nisu pristupile stranke, dostave poziva nisu bile uredne, nakon čega je pisani otpravak presude dostavljen punomoćnicima stranaka putem e-komunikacije. Kako je odredbom čl. 335. st. 5. ZPP propisano da će se ročište za objavu presude održati neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište, a odredbom čl. 335. st. 11. ZPP da će stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, presuda dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena, a u skladu s kojim odredbama je postupio prvostupanjski sud, žalbeni navodi tužitelja su odbijeni kao neosnovani.

5. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, pravilno utvrdio sve činjenice i na iste pravilno primijenio materijalno pravo odbivši kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva o kojem je odlučio pod točkama IV. i V. izreke prvostupanjske presude.

6. Pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe u dijelu kojem je ugovoreno da javnobilježničke troškove snosi korisnik kredita. Pri tome pravilno utvrđuje kako su stranke u čl. 23. st. 1. toč. h. Ugovora o kreditu ugovorile da će tužitelj kao korisnik kredita solemnizirati taj ugovor, slijedom čega pravilno zaključuje kako ne postoji niti jedan razlog zbog kojeg bi ugovaranje obveze solemnizacije ugovora o kreditu samo po sebi bilo ništetno, niti tužitelj ističe ikakve činjenične navode u tom pogledu. Pri tome prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je mogućnost da se ugovor solemnizira samo u odnosu na jednu ugovornu stranu predviđena je u čl. 59. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16 i 57/22), dok je visina javnobilježničkih naknada za poslove solemnizacije unaprijed definirana i uređena propisima, pa se ne može smatrati da je ta ugovorna odredba nejasna i nerazumljiva, odnosno da potrošač ne može procijeniti ekonomske posljedice koje iz nje proizlaze.

7. Slijedom navedenog, navedena ugovorna odredba u tom dijelu je jasna te po utvrđenju ovog suda nije uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača u smislu odredaba čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 – dalje: ZZP/03), slijedom čega je neosnovan kako zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti navedene odredbe, tako i zahtjev za isplatom troška naplaćenog s osnova javnobilježničkih troškova u iznosu od 222,78 eur, što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

8. Na žalbene navode tužitelja kojima ističe da trošak javnobilježničkih pristojbi nije on platio direktno javnom bilježniku, već je banka naplatila taj trošak za javnog bilježnika, ni na koji način ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača.

9. I odluka o trošku u pobijanom dijelu točke V. izreke pravilna je zakonita u smislu odredbe čl. 154. st. 4. ZPP, jer je prvostupanjski sud nakon što je pravilno cijenio da je tužitelj u cijelosti odbijen u pogledu jednog novčanog zahtjeva i jednog nenovčanog zahtjeva te djelomično u pogledu drugog nenovčanog zahtjeva, pravilno utvrdio da su obje stranke u parnici uspjele u približno jednakim dijelovima, što žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u sumnju.

10. Na žalbene navode tužitelja da bi mu kao potrošaču snašanje troška stvaralo znatnu prepreku te ga je moglo odvratiti od ostvarivanja prava sudskim putem, valja odgovoriti kako to ne proizlazi bilo iz činjeničnih navoda tužbe, bilo iz iskaza tužitelja u postupku, kao i okolnosti slučaja s obzirom na činjenicu da je sudsku zaštitu svojih prava ostvario u mjesno nadležnom sudu svog prebivališta kao i malu vrijednost spornog potraživanja, slijedom čega su i ti žalbeni navodi odbijeni kao neosnovani.

11. Ostali žalbeni razlozi tužitelja nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

12. Slijedom svega navedenog, a temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu kako je to i odlučeno pod točkom I. izreke drugostupanjske presude.

13. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

14. U ne pobijanom dijelu pod točkama I., II., III. i dijelu točke V. izreke kojim je odlučeno da tuženik snosi svoj trošak, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 19. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat