Poslovni broj Gž Ob-47/2026
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] , zastupane po punomoćniku Loranu Milanoviću, odvjetniku u Rovinju, protiv tuženika ZL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje maloljetne NL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i maloljetne ĐL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju djeteta, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli, poslovni broj P Ob-59/2026-4 od 30. ožujka 2026., dana 19. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se kao neosnovane žalba i dopuna žalbe tužiteljice te se rješenje Općinskog suda u Puli, poslovni broj P Ob-59/2026-4 od 30. ožujka 2026., potvrđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Puli proglasio se mjesno nenadležnim za vođenje postupka pokrenutog tužbom tužiteljice radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju djece, te je određeno da će se po pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom sudu u Novom Zagrebu.
2. Protiv tog rješenja tužiteljica je izjavila pravovremenu žalbu i dopunu žalbe zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), u vezi članka 381. stavka 1. ZPP, s prijedlogom da se rješenje preinači i utvrdi da je Općinski sud u Puli mjesno nadležan za postupanje, ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužiteljice je neosnovana.
5. Obrazlažući odluku o mjesnoj nenadležnosti, sud prvog stupnja ističe da djeca stranaka, maloljetne NL i ĐL, imaju prebivalište u [adresa], dakle na području nadležnosti Općinskog suda u Novom Zagrebu, pa kako je primjenom članka 409. stavka 4. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ) određeno da je u sporovima o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju djece nadležan sud opće mjesno nadležan za djecu, zaključuje da je Općinski sud u Novom Zagrebu sud koji je mjesno nadležan za vođenje postupka.
6. U žalbenoj fazi postupka prijeporno je i dalje postojanje nadležnosti Općinskog suda u Novom Zagrebu, što tužiteljica osporava navodeći da je tuženik bez suglasnosti tužiteljice, nakon pokretanja ove parnice, promijenio adresu prebivališta djece, iako mu ta ovlast nije pripadala temeljem rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-57/2026 od 27. veljače 2026., kojom je uređeno jedino privremeno stanovanje djece.
7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbe te ujedno pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, u vezi članka 365. stavka 2. ZPP i članka 346. ObZ, ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. U postupku koji je prethodio donošenju rješenja, prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje odluke o mjesnoj nadležnosti i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo.
8. Pravilno se prvostupanjski sud prilikom ocjene nadležnosti pozvao na članak 409. stavak 4. ObZ kojim je određeno da svaki roditelj ili dijete može pred sudom koji je opće mjesno nadležan za dijete podnijeti tužbu radi rješavanja pitanja s kojim će roditeljem dijete stanovati, načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem te uzdržavanju djeteta.
9. U konkretnom slučaju nije sporno da maloljetna djeca stranaka, KL i ĐL od 17. siječnja 2026. faktično žive s ocem, ovdje tuženikom ZL i pohađaju osnovnu školu u ..., a nije prijeporno niti da je njihovo prebivalište izmijenjeno tako da je prebivalište djevojčica istovjetno očevom prebivalištu. Naime, tuženik je od Općinskog suda u Novom Zagrebu dana 27. veljače 2026. ishodio privremenu mjeru donesenu pod poslovnim brojem R1 Ob-57/2026-15, kojom je određeno da će djeca stanovati s ocem na adresi njegovog prebivališta u [adresa], da je tuženik ovlašten samostalno zastupati djecu u postupku ispisa iz ... u [adresa] i upisa u ... u ..., da će tužiteljica osobne odnose s djecom ostvarivati u razdoblju od šest mjeseci u Obiteljskom centru Zagrebačke županije, ..., pod nadzorom stručne osobe Hrvatskog zavoda za socijalni rad i to ponedjeljkom od 18:00 do 20:00 sati, a istom privremenom mjerom odlučeno je i o privremenom uzdržavanju koje je tužiteljica kao majka dužna plaćati za djecu, s time što je ovdje tuženiku kao predlagatelju osiguranja naloženo opravdati privremenu mjeru pokretanjem parničnog postupka.
10. Tužiteljica pravilno ukazuje da je prebivalište djece - maloljetne NL i maloljetne ĐL, izmijenjeno tek nakon što je podnijela tužbu u ovoj parnici, jer je tužbu podnijela 20. veljače 2026., a prebivalište djece je formalno izmijenjeno 4. ožujka 2026., kako to proizlazi iz podataka Ministarstva unutarnjih poslova priloženih prvostupanjskom spisu.
11. Međutim, iako se postojanje mjesne nadležnosti sukladno pravilima parničnog postupka prosuđuje u vrijeme podnošenja tužbe sudu (članak 15. stavak 3. ZPP), tužiteljica zanemaruje da je pored članka 409. stavka 4. ObZ na čiju primjenu se prvostupanjski sud izričito poziva, člankom 47. stavkom 1. i 3. ZPP određeno da je za suđenje opće mjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište, a ukoliko tuženik pored prebivališta ima i boravište u kojem drugom mjestu, a prema okolnostima može se pretpostaviti da će tu dulje vrijeme boraviti, opće je mjesno nadležan i sud boravišta tuženika.
12. U konkretnom slučaju maloljetna djeca su u vrijeme podnošenja ove tužbe još uvijek formalno imala prebivalište na adresi stanovanja tužiteljice, odnosno području nadležnosti Općinskog suda u Puli, no njihovo boravište je faktično izmijenjeno još 17. siječnja 2026. godine kada su počele živjeti s tuženikom u [adresa] i kada je tuženik pokrenuo postupak promjene mjesta njihovog školovanja.
13. Stoga je prilikom ocjene okolnosti koji sud je nadležan, ovaj sud imao u vidu navedene okolnosti, a posebice članak 3. stavak 1. i 2. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 5/02 i 2/17), prema kojem u svim akcijama koje u vezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta, a države stranke obvezane su da odgovarajućim zakonodavnim i upravnim mjerama djetetu osiguraju zaštitu i skrb kakva je prijeko potrebna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i dužnosti njegovih roditelja, zakonskih skrbnika ili drugih osoba koje su za nj zakonski odgovorne.
14. Rukovodeći se sadržajem prednje citiranih odredaba, ali i činjenicama konkretnog slučaja, prema kojima maloljetna djeca stranaka faktično žive s ocem – tuženikom od 17. siječnja 2026., dakle prije podnošenja ove tužbe na području koje je u nadležnosti Općinskog suda u Novom Zagrebu, gdje su i formalno prijavile adresu svog prebivališta nedugo nakon podnošenja ove tužbe, da je u trenutku kada je tužiteljica pokrenula ovu parnicu nesumnjivo već u tijeku bio postupak radi odlučivanja o privremenoj mjeri – između ostalog i o tome gdje će djeca živjeti, a koji je dovršen ranije citiranim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu kojim je određeno da će maloljetna NL i ĐL privremeno živjeti s ocem, to se prema uvjerenju ovog suda, prilikom donošenja odluke o nadležnosti i ta odluka treba donijeti prvenstveno vodeći računa o interesima djece.
15. I ovaj žalbeni sud ocjenjuje da je u interesu maloljetne djece stranaka predmetni postupak provesti pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, koji sud je kao mjesno nadležan prema boravištu djece u trenutku podnošenja tužbe mogla izabrati i sama tužiteljica, pa kako u postupcima o kojima se odlučuje o pravima i dobrobiti maloljetne djece valja tumačiti pojedine zakonske odredbe procesnog karaktera imajući uvijek u vidu interes i dobrobit djece, to je ocijenjeno da činjenica što su maloljetna djeca u vrijeme pokretanja postupka još uvijek bila formalno prijavljena u [adresa], na području nadležnosti Općinskog suda u Puli, ta okolnost u kontekstu prethodno izloženog, nije od presudnog utjecaja. Ovo iz razloga što je očekivano da će maloljetna djeca stranaka koja od 17. siječnja 2026. godine žive na području Općinskog suda u Novom Zagrebu, tamo imaju prijavljeno prebivalište i pohađaju školu, imati olakšan pristup sudu u slučaju da Općinski sud u Novom Zagrebu bude vodio postupak, a i sam postupak će se jednostavnije i ekonomičnije voditi s obzirom na potrebu prikupljanja podataka stručnih tijela, kao i činjenicu što je i tuženik radi opravdanja privremene mjere, pred tim sudom morao pokrenuti postupak o sadržaju roditeljske skrbi.
16. Pritom, valja reći da pobijano rješenje kojim se sud prvog stupnja oglasio nenadležnim i predmet ustupio na daljnje postupanje Općinskom sudu u Novom Zagrebu, ne prejudicira odluku o glavnoj stvari, tako da žalbeni navodi tužiteljice da nije dala suglasnost za promjenu adrese prebivališta maloljetne NL i ĐL i da takvo ovlaštenje tuženiku ne bi proizlazilo iz sadržaja privremene mjere, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
17. Slijedom izloženih razloga, a primjenom članka 380. točke 2. ZPP, žalba tužiteljice je odbijena kao neosnovana te je pobijano rješenje potvrđeno u cijelosti.
U Rijeci, 19. kolovoza 2026.
Sutkinja :
Martina Maršić Lukić
