Poslovni broj Gž Ob-69/2026
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici AT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], a ona po punomoćnici Marini Lacković, odvjetnici u Daruvaru, protiv tuženika VT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi povećanja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-31/2026-4 od 28. travnja 2026., dana 19. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se rješenje o troškovima postupka sadržano u točki II. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-31/2026-4 od 28. travnja 2026., potvrđuje.
II. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke izmijenjene su dosadašnje ovršne isprave (točka III. izreke presude Općinskog suda u Daruvaru, poslovni broj P- 808/11-13 od 2. svibnja 2012. i točka I.c presude Općinskog suda u Daruvaru, poslovni broj P-711/13-11 od 23. prosinca 2013., kao i točka II. sudske nagodbe Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-183/22 od 12. svibnja 2023.) te je tuženiku naloženo za uzdržavanje maloljetne tužiteljice IT plaćati mjesečni iznos od 290,00 eura, počevši od 5. veljače 2026. kao dana podnošenja tužbe pa nadalje, sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, s time što je dospjele obroke uzdržavanja dužan platiti odjednom, u roku od 15 dana, a buduće iznose uzdržavanja plaćati do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, uvećano za zatezne kamate, na račun majke i zakonske zastupnice AT, dok je točkom II. izreke određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
2. Protiv dijela presude kojom je odlučeno o troškovima postupka (točka II. izreke) tužiteljica je izjavila pravovremenu žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), predlažući preinaku odluke sukladno žalbenim navodima.
3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba tužiteljice je neosnovana.
5. Obrazlažući odluku o troškovima parničnog postupka, prvostupanjski sud se poziva na članak 366. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ). Odluku o tome da svaka stranka snosi svoj parnični trošak donosi imajući u vidu da je tuženik zatražio da zbog trenutnog financijskog stanja bude oslobođen plaćanja troškova postupka (u odgovoru na tužbu je naveo da je nezaposlen, ne ostvaruje redovne prihode niti raspolaže sredstvima ili imovinom kojima bi mogao podmiriti ove izdatke), da se tuženik u odgovoru na tužbu suglasio sa zahtjevom za povišenje uzdržavanja, a tužiteljica nije navela da se prije pokretanja postupka tuženiku obratila sa zahtjevom da iznos uzdržavanja povećaju izvansudskim putem, a nije se očitovala niti na navode odgovora na tužbu.
6. U žalbi protiv odluke o troškovima postupka tužiteljica osporava odluku, smatrajući da rješenje ima nedostataka zbog kojih ga nije moguće ispitati i nema razloga o odlučnim činjenicama. Ističe da je netočno da bi joj odgovor na tužbu bio dostavljen na očitovanje jer ga je dobila zajedno s presudom, a navodi i da nema obveze da se tuženiku prije podnošenja tužbe obrati sa zahtjevom za povećanje uzdržavanja. Stav je tužiteljice da se u imovinskim sporovima kao što je predmetni, ne primjenjuje članak 366. ObZ, već je kod odlučivanja o troškovima potrebno primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku koji odluku o naknadi troškova vezuju uz uspjeh u sporu.
7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbe te ujedno pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, u vezi članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti . Osim toga, nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju tužiteljica žalbom upire, jer su u rješenju izneseni jasni i obrazloženi razlozi za njegovo donošenje, a ne postoji ni proturječje između razloga odluke i onog što se navodi u sadržaju isprava u spisu. Pobijano rješenje se prema tome može ispitati, a prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje odluke o trošku i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo.
8. Pravilno se prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka pozvao na članak 366. stavak 1. ObZ kojim je propisano da u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta, ali i u stvarima uzdržavanja kao što je predmetna parnica, sud o troškovima postupka odlučuje slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka. Prema tome, ne samo u statusnim obiteljskim predmetima, već i u predmetima uzdržavanja djeteta, zakonodavac određuje da je ishod postupka samo jedna od odlučnih okolnosti na temelju kojih se odlučuje o zahtjevu stranke za naknadu troškova postupka, pri čemu je sudu dano ovlaštenje slobodnije odlučivati o zahtjevu stranke za naknadu troškova.
9. U konkretnom slučaju, i ovaj žalbeni sud drži da je pravilno određeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, neovisno od činjenice što je predmetna parnica nesporno pokrenuta radi zaštite prava tužiteljice i njezine dobrobiti kao djeteta.
10. Naime, tuženik je čim je upoznat s pokretanjem postupka za povišenje uzdržavanja, pristao plaćati veće mjesečno uzdržavanje, kao i naknaditi tužiteljici u roku od 15 dana manje plaćene iznose od podnošenja tužbe do donošenja prvostupanjske presude. Tuženik je u odgovoru na tužbu iznio svoje financijsko stanje, istaknuvši da je trenutačno nezaposlen, nema vrjednije imovine ni prihoda iz kojih bi podmirio troškove postupka, zatraživši jedino da ne plaća parnični trošak. Tužiteljica je u pravu kada žalbom ističe da je sa sadržajem odgovora na tužbu tuženika upoznata tek dostavom presude, no navedeno ne ukazuje na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje niti pogrešnu primjernu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja, jer u konačnici tužiteljica niti u žalbi ne ističe da bi financijsko stanje tuženika bilo drugačije od onog kako ga je opisao u odgovoru na tužbu, već jedino tvrdi da prije donošenja presude nije bila upoznata sa sadržajem odgovora na tužbu, no što sud prvog stupnja nije bio niti obvezan učiniti s obzirom da je tuženik priznao tužbeni zahtjev, a prilikom donošenja odluke o troškovima postupka sud je ovlašten slobodno odlučivati. Imajući pritom u vidu da tužiteljica niti u žalbi ne opovrgava zaključak suda prvog stupnja da tuženiku nije predložila sklapanje sporazuma kojim bi suglasno povisili iznos uzdržavanja, a da je tuženik čim je suočen sa zahtjevom tužiteljice isti u cijelosti priznao, to i ovaj žalbeni sud zaključuje da je sud prvog stupnja ispravno ocijenio okolnosti slučaja, kao i tijek i ishod konkretne parnice kada je odredio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
11. Slijedom izloženih razloga, valjalo je primjenom članka 380. točke 2. ZPP odbiti žalbu tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka kao neosnovanu i potvrditi pobijanu točku II. izreke presude, a zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka odbiti primjenom članka 166. stavka 1. ZPP jer tužiteljica sa žalbom nije uspjela.
12. Točka I. izreke presude suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci, 19. kolovoza 2026.
Sutkinja :
Martina Maršić Lukić
