Poslovni broj Gž Ob-33/2026

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja ĐA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri, odvjetnicima u Rijeci, protiv protivnice osiguranja HA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mirni Škerl, odvjetnici u Rijeci, uz sudjelovanje maloljetne ĐAČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnoj skrbnici OA iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Rijeka, radi određivanja privremene mjere ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s maloljetnim djetetom, odlučujući o žalbi protivnice osiguranja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj R1 Ob-311/2025 od 29. siječnja 2026., ispravljenog rješenjem istog suda i poslovnog broja od 12. veljače 2026., dana 19. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba protivnice osiguranja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj R1 Ob-311/2025 od 29. siječnja 2026., ispravljeno rješenjem istog suda i poslovnog broja od 12. veljače 2026. godine.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja, ispravljenim jedino u pogledu poslovnog broja, određena je privremena mjera ostvarivanja osobnih odnosa roditelja i maloljetnog djeteta, na način da će predlagatelj osiguranja ĐA osobne odnose s maloljetnom ĐAČ ostvarivati pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Rijeka i to kroz prva tri mjeseca, prvi i treći utorak u mjesecu od 17:00 do 18:00 sati, a preostala tri mjeseca svaki četvrtak od 17:00 do 18:30 sati, sve u prostorijama ... u .... Istom odlukom određeno je da privremena mjera ostaje na snazi do okončanja postupka što se pred Općinskim sudom u Rijeci vodi pod poslovnim brojem P Ob- 409/2025 ili do drugačije odluke suda, potom da tijek žalbenog roka i izjavljena žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere, a protivnici osiguranja naloženo je naknaditi predlagatelju troškove postupka osiguranja od 750,00 eura do isplate, sa zakonskom kamatom od donošenja pobijanog rješenja do isplate.

2. Protiv citirane odluke žalbu podnosi protivnica osiguranja zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) u vezi članka 381. stavka 1. ZPP, s prijedlogom da se rješenje preinači na način da se prijedlog za određivanje privremene mjere odbije kao neosnovan, odnosno odrede osobni odnose koji kvantitetom i kvalitetom slijede najbolji interes djeteta, a podredno ukine u cijelosti i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijanog rješenja bila počinjena neka od navedenih povreda. U donošenju pobijanog rješenja i postupku koji mu je prethodio nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 8. ZPP na koju žaliteljica sadržajno ukazuje, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a sud prvog stupnja je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Pobijano rješenje sud prvog stupnja donosi povodom prijedloga predlagatelja za određivanje privremene mjere i to ostvarivanja osobnih odnosa s maloljetnom ĐAČ, kćeri stranaka rođenom **.**.2023., čije očinstvo je predlagatelj osiguranja prethodno utvrdio u sudskom postupku. Radi niske životne dobi djeteta i potrebe postupne uspostave kontakata, predlagatelj osiguranja predlaže osobne odnose ostvarivati pod nadzorom stručne osobe Hrvatskog zavoda za socijalni rad, sve dok parnični sud pravomoćnom odlukom ne odluči o načinu ostvarivanja osobnih odnosa njega i djeteta.

7. Sud prvog stupnja donosi pobijano rješenje nakon pribavljenog prijedloga i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, mišljenja posebne skrbnice djeteta, provedenog dokaza čitanjem priloženih isprava i saslušanja stranaka. Imajući u vidu da su se Hrvatski zavod za socijalni rad, Podružnica Rijeka i posebna skrbnica maloljetne ĐAČ, usuglasili da se osobni odnosi oca i djeteta održavaju uz nadzor stručne osobe, kao i da je za pravilan psihosocijalni razvoj djeteta od iznimne važnosti uključenost oba roditelja u rast i razvoj, potom ukazujući na to da je odgovornost prije svega roditelja kako će maloljetna ĐAČ prihvatiti oca kao novu osobu u svom životu, te da je i predlagatelju potreba stručna podrška s čime se suglasio pristajući osobne kontakte s djetetom održavati uz prisutnost stručnjaka, sud prvog stupnja temeljem članka 124. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ), kao i članaka 84., 95., 119., 529., 531., 534. i 540. ObZ, usvaja prijedlog i donosi pobijanu privremenu mjeru. Smatra da je donošenje odluke kojom će se privremeno odrediti način ostvarivanja osobnih odnosa mljt. ĐAČ s ocem nužno odrediti kao privremeno rješenje do okončanja postupka što se pred Općinskim sudom u Rijeci vodi pod poslovnim brojem P Ob -409/2025, i gdje će se na cjeloviti način urediti pitanja svih aspekata ostvarivanja roditeljske skrbi. Sud prvog stupnja otklanja prigovor žaliteljice koja ukazuje na činjenicu da je protiv predlagatelja podnijela kaznenu prijavu zbog kaznenog djela spolnog odnosa bez pristanka, navodeći da će se tvrdnje o tome i drugim navodno ugrožavajućim radnjama predlagatelja osiguranja, raspraviti u eventualnom kaznenom postupku što će se voditi. Odluku o troškovima postupka temelji na članku 154. stavku 1. ZPP i odredbama važeće tarife što uređuje pitanje nagrade za zastupanje odvjetnika u postupcima ove vrste.

8. Protivnica osiguranja žalbom dovodi u pitanje pravilnost i potpunost zaključaka suda prvog stupnja, držeći da je podnošenje prijedloga rezultat toga što predlagatelj osiguranja nije prebolio prekid emotivne veze sa njome, a smatra i da donošenje mjere nije u najboljem interesu djeteta jer ĐAČ oca uopće ne poznaje i za nju je predlagatelj potpuni stranac.

9. Žaliteljica međutim, nije u pravu kada opovrgava osnovanost zaključaka suda prvog stupnja, jer ih i ovaj žalbeni sud u cijelosti prihvaća.

10. Prema članku 529. ObZ posebni postupci osiguranja radi određivanja privremene mjere su o tome s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, a mogu se odrediti prije pokretanja sudskih postupaka u kojima se od lučuje o pravu koje se privremenom mjerom osigurava, kao i za njegova trajanja. Člankom 536. ObZ propisano je da u stvarima o osobnim pravima djeteta koje se odnose na pitanje s kojim će roditeljem odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, o kojima roditelji nisu postigli sporazum, sud može odlučivati privremenom mjerom po službenoj dužnosti ili na zahtjev djeteta ili roditelja.

11. Sud prvog stupnja je u obrazloženju pobijanog rješenja iznio detaljne razloge zbog kojih drži da predlagatelj ima istinsku i pravu motivaciju za uspostavu kontakata s maloljetnom ĐAČ, ukazujući i da je predlagatelj osiguranja svoje očinstvo, osporavano od strane protivnice osiguranja, utvrdio presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-461/2023-24 od 2. prosinca 2024., a nakon provedenog DNK vještačenja. Izuzev žaliteljice, i Hrvatski zavod za socijalni rad i posebna skrbnica djeteta bili su mišljenja da je prijedlog za određivanje ove privremene mjere osnovan, s time što je Hrvatski zavod za socijalni rad u svom prijedlogu i mišljenju istaknuo da je sam otac predložio susrete održavati u prvo vrijeme u prisutnosti djelatnika zavoda, što ukazuje da je predlagatelj svjestan potreba maloljetne ĐAČ i adekvatno je samokritičan, a što i prema stavu ovoga suda, ukazuje da su nedokazane tvrdnje žaliteljice o tome da bi predlagateljeva motivacija za vođenje postupaka bila neka druga, a ne uspostavljanje odnosa sa svojom kćeri.

12. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio i da činjenica što je protivnica osiguranja protiv predlagatelja podnijela kaznenu prijavu, za sada ne ukazuje na postojanje takve prepreke koja bi predlagatelja lišila mogućnosti ostvarivanja kontakata s maloljetnom ĐAČ, pogotovo imajući u vidu da o kaznenoj prijavi n ije odlučeno, a ista je podnesena tek kad je predlagatelj osiguranja sudskim putem utvrdio svoje očinstvo.

13. Što se pak tiče preostalih žalbenih prigovora kojima protivnica osiguranja tvrdi da pobijana odluka ne vodi računa o najboljem interesu djeteta, ovaj drugostupanjski sud ni te žalbene navode nije smatrao osnovanim. Upravo suprotno, interes djeteta je razviti emotivne odnose i s ocem kao drugim roditeljem. U postupku koji je prethodio donošenju odluke, Hrvatski zavod za socijalni rad je proveo opsežnu analizu odnosa majke i oca te utjecaja tih odnosa na maloljetnu ĐAČ, koja nema nikakav odnos s ocem s time što je žaliteljica kao majka djeteta osporavala i očinstvo predlagatelja.

14. Protivno žalbenim navodima, kraj činjenica da je maloljetna ĐAČ dijete u dobi od nešto više od dvije godine, da živi s majkom i očuhom, da oca ne poznaje i da je majka izrazila otpor prema mogućnosti susreta djeteta i oca, to i ovaj sud cijen i opravdanim donošenje mjere kojom su susreti oca i djeteta određeni pod nadzorom voditelja mjere nadzora, a koja će omogućiti postupno uvođenje predlagatelja u život djeteta i razvoj njihove bliskosti i emocija, uz pomoć predlagatelju da nauči kako komunicirati s djetetom i adekvatno provoditi zajedničko vrijeme. Pritom je prvostupanjski sud pravilno ukazao roditeljima na njihovu ulogu u smislu pozitivnog iskazivanja i pripreme djeteta za susrete s drugim roditeljem, i što predstavlja osnov za razvoj emotivne vezanosti i bliskosti djeteta s roditeljima i pretpostavka je neometanog razvoja maloljetne ĐAČ.

15. Suprotno tvrdnjama žalbe, način održavanja osobnih odnosa predlagatelja i djeteta i njihova učestalost (prva tri mjeseca u trajanju od sat vremena svaka dva tjedna, a potom ostala tri mjeseca jednom tjedno u trajanju od sat i pol), uvažava najbolji interes djeteta, sukladno članku 1. stavku 3 . Europske Konvencije o ostvarivanju dječjih prava ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 1/10), članku 3. i članku 9. stavku 3. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 5/02 i 2/17) te članku 4. Konvencije o kontaktima s djecom ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 7/08). Primjenom navedenih odredbi, a suprotno navodima žaliteljice, donesenom odlukom sud prvog stupnja je uspostavio pravičnu ravnotežu između prava i obveza roditelja s jedne strane i prava maloljetnog djeteta koje ne živi s roditeljima u obiteljskoj zajednici, a način ostvarivanja osobnih odnosa između predlagatelja i djeteta osim sukladno konvencijskim načelima, određen je i u skladu s člankom 121. stavkom 1. i 3. ObZ u vezi članka 536. ObZ.

16. Trajanje privremene mjere prvostupanjski je sud pravilno primjenom članka 529. ObZ odredio do okončanja postupka što ga stranke vode radi sadržaja roditeljske skrbi, a odluka o troškovima postupka ispravno se temelji na članku 154. stavku 1. ZPP jer je protivnica osiguranja koja je izgubila spor, a nije uspjela niti s ovom žalbom, dužna predlagatelju platiti troškove postupka.

17. Iz iznesenih je razloga, a primjenom članka 380. točke 2. ZPP , riješeno je kao u izreci.

U Rijeci, 19. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Martina Maršić Luki