REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-281/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Saganić, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice, i Ružice Omazić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZSU , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o., Osijek, protiv tuženika CASTELLUM ART d.o.o. za ugostiteljstvo i usluge u stečaju, OIB: 64111076900, Osijek, Kapucinska ulica 31, kojeg zastupa punomoćnik Matija Potočnjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Potočnjak i partneri, radi utvrđenja osporene tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-225/2025-9 od 17. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana, potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-225/2025-9 od 17. prosinca 2025.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 760,73 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P -225/2025- 9 od 17. prosinca 2025. utvrđeno je da postoji tražbina ZSU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u ukupnom iznosu od 22.500,00 eura (dvadesetdvijetisućepetsto eura), kao tražbina drugog višeg isplatnog reda u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom CASTELLUM ART d.o.o. za ugostiteljstvo i usluge u stečaju, OIB: 64111076900, Osijek, Kapucinska ulica 31, koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem St-404/202 (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.282,18 EUR (točka II. izreke).

2. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je tužitelj ispunio tuženikovu obvezu prema vjerovnicima s osnove naknade za obavljeni posao savjetovanja, društvima BDO SAVJETOVANJE d.o.o. i BDO Slavonija d.o.o., pa je na njega prešla vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima sukladno odredbi čl. 91. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). Budući da su svi računi podmireni prije otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom, prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj stečajni vjerovnik tuženika kao stečajnog dužnika u smislu odredbe čl. 137. st. 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17 i 36/22; dalje: SZ), slijedom čega je na temelju odredbe čl. 138. st. 2. SZ-a utvrdio osnovanom tužiteljevu tražbinu, kao tražbinu drugog višeg isplatnog reda. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP).

3. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga, posebno zbog bitnih povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. ZPP -a. Pobijana presuda ima nedostatka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je nerazumljiva i proturječna razlozima i stanju spisa, te nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i onoga što proizlazi iz provedenih dokaza i činjenica. Pogrešan je zaključak suda da tuženik tuženik nije problematizirao izdane račune, odnosno postojanje pravnog odnosa između tuženika i društva BDO SAVJETOVANJE d.o.o. i BDO Slavonija d.o.o. Tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, pa je samim time osporio i da su navedene usluge izvršene. Prvostupanjski sud je donio zaključak o utvrđenju odlučne činjenice - da su izvršene usluge poslovnog savjetovanja u iznosu od 20.000,00 EUR, samo na temelju izjave direktora ZS, a bez da za to postoje drugi dokazi, prije svega materijalna i pisana dokumentacija o izvršenim uslugama. Iz stanja spisa ne proizlazi i nije dokazano da je tuženik iskoristio pravo na odbitak pretporeza jer se to dokazuje materijalnom dokumentacijom. Takvu dokumentaciju tužitelj nije dostavio iz kojeg razloga je pogrešan zaključak suda da je dokazano da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza, pa da se smatra da su usluge izvršene, iz kojeg razloga je sud počinio apsolutno bitne povreda postupka i ostvario žalbene razloge. Osim toga, sud pogrešno zaključuje da da osoba koja je jedan od članova društva ima pravni interes podmiriti tražbinu društva prema trećoj osobi te da u navedenom slučaju dolazi do zakonske subrogacije. Predložio je preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti je i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužitelj je podnio odgovor na tuženikovu žalbu, usprotivio se iznesenim žalbenim navodima i predložio odbiti žalbu kao neosnovanu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25) pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a na koju tuženik upire u žalbi. Pobijana presuda ima valjano obrazloženje u kojem je sud izložio koje je činjenice i na temelju kojih dokaza utvrdio. Nije počinjena ni povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a. Tuženik ne konkretizira u čemu se ta povreda sastoji, a ovaj sud ne nalazi da bi ta povreda bila počinjena. Tuženiku je dana mogućnost neposrednog, kontradiktornog i jednakopravnog raspravljanja pred sudom o predmetu spora, odnosno tuženik je dostavljao podneske i sudjelovao na ročištima.

8. Predmet ovog parničnog postupka je utvrđenje osnovanim tužiteljeve tražbine osporene u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom u iznosu od 22.500,00 EUR.

9. Iz spisa proizlazi da je nad tuženikom rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-404/2024 od 16. prosinca 2024. otvoren stečajni postupak i da je tužitelj prijavio u tom stečajnom postupku svoju tražbinu kao stečajni vjerovnik u iznosu od 22.500,00 EUR kao tražbinu drugog višeg isplatnog reda. S obzirom na to da je stečajni upravitelj dužnika osporio tu tražbinu, tužitelj je upućen u parnicu radi utvrđenja osnovanom te tražbine. Činjeničnim navodima tužbe tužitelj tvrdi da je podmirio tuženikovu obvezu prema društvima BDO SAVJETOVANJE d.o.o. i BDO Slavonija d.o.o. po računima ispostavljenim za izvršene usluge savjetovanja i knjigovodstvenih usluga (odredba čl. 590. ZOO-a). Istaknuo je da je jedini osnivač i član društva tuženika trgovačko društvo Anchor AM d.o.o., dok su osnivači i članovi trgovačkog društva Anchor AM d.o.o. ES, CS i ZSU (ovdje tužitelj), iz čega proizlazi da je tužitelj nedvojbeno imao interes podmirivati dospjele obveze tuženika, ukoliko ih tuženik nije bio u mogućnosti samostalno izvršavati, a sve s obzirom na činjenicu da je upravo tužitelj posredno (preko trgovačkog društva Anchor AM d.o.o.), jedan od osnivača i članova društva tuženika.

10. Tužitelj je u prilog svojih tvrdnji dostavio račune (list 62. - 67. spisa), izjavu tadašnjeg direktora tuženika od 26. lipnja 2025. i potvrde društva BDO SAVJETOVANJE d.o.o. i BDO Slavonija d.o.o. od 26. lipnja 2025. Tuženik nije osporio dostavljenu dokumentaciju, već je tijekom postupka u podnescima kao i na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava naveo da je u ovome postupku samo sporno ima li tužitelj pravni interes za podmirenje dugovanja tuženika.

11. Prvostupanjski sud je nakon izvedenog dokaznog postupka ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje tužiteljeve tražbine, zaključivši da je tužiteljevim plaćanjem tuženikova dugovanja došlo do zakonske subrogacije.

12. Prema odredbi čl. 91. ZOO-a kad obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tome, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima.

13. Osnovani su žalbeni navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o zakonskoj subrogaciji, odnosno da ne postoji pravni interes tužitelja za ispunjenje tuženikove obveze. To iz razloga što se interes u poboljšanju gospodarske situacije tuženika i očuvanju poslovanja, pa iako to bilo s pozicije člana društva Anchor AM d.o.o., koji je bio jedini član društva tuženika, ne može cijeniti kao pravni, već eventualno ekonomski interes. Slijedom navedenog, proizlazi da tužitelj nije imao pravni interes za ispunjenje tuženikove obveze, slijedom čega nije niti moglo doći do zakonske subrogacije u smislu odredbe čl. 91. ZOO-a.

14. Imajući u vidu da je tužitelj iz vlastitih sredstava podmirio tuženikov dug prema trećoj osobi, uslijed čega je obveza tuženika prema vjerovniku prestala, takvim ispunjenjem je tuženik ostvario imovinsku korist jer je oslobođen vlastite obveze prema vjerovniku, dok je istodobno imovina tužitelja umanjena za iznos izvršenog plaćanja. Budući da nije utvrđeno postojanje valjane pravne osnove na temelju koje bi tuženik bio ovlašten zadržati tako ostvarenu korist bez naknade tužitelju, prema ocjeni ovog suda ispunjene su pretpostavke za primjenu odredaba 1111. ZOO-a o stjecanju bez osnove.

15. Tužitelj je kao (podrednu) pravnu osnovu naveo odredbu čl. 1119. ZOO -a, koja nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer tužitelj nije ispunio tuženikovu zakonsku, već ugovornu obvezu. Osim toga, potrebno je navesti da sud nije vezan pravnom osnovom tužbe, ali je vezan činjeničnom osnovom.

16. Slijedom navedenog, primjenom pravila o stjecanju bez osnove, trebalo je ocijeniti osnovanim tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje osnovanim tužiteljeve tražbine u iznosu od 22.500,00 EUR kao tražbine drugog višeg isplatnog reda u stečajnom postupku nad tuženikom.

17. U odnosu na istaknute žalbene navode kojima tuženik osporava postojanje poslovnog odnosa između tuženika i društva BDO SAVJETOVANJE d.o.o. i BDO Slavonija d.o.o., te izjavu svjedoka ZS, ističe se da tuženik tijekom postupka nije osporio postojanje poslovnog odnosa ni izjavu svjedoka, pa je sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a prekludiran to učiniti tek u žalbi.

18. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP -a tuženikova žalba je odbijena i pobijana odluka potvrđena.

19. Odluka iz točke II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a.

Zagreb, 19. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Kristina Saganić