REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2494/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Saganić, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja i Ružice Omazić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BONITAS broker d.o.o., OIB: 10887226973, Zagreb, Ulica Side Košutić 2, zastupano po punomoćnici Danieli Grgić-Ćaćić, odvjetnici iz Odvjetničkom društvu Grgić i partneri iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, protiv I. tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., OIB: 85584865987, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, II. tuženika VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., OIB: 83416546499, Zagreb, Folnegovićeva 1, III . tuženika GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o., OIB: 20985255037, Zagreb, Radnička cesta 1, IV. tuženika GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o., OIB: 74364571096, Zagreb, Radnička cesta 1, VI. tuženika GRADSKO STAMBENO KOMUNALNO GOSPODARSTVO d.o.o., OIB: 03744272526, Zagreb, Savska cesta 1, VII. tuženika GRADSKA LJEKARNA ZAGREB, OIB: 37268254106, Zagreb, Kralja Držislava 6, IX . tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., OIB: 82031999604, Zagreb, Ozaljska 105, svi zastupani po punomoćnicima UF, UFA, PF, PFA, te Kseniji Grejić odvjetnicima u UF, UFA, PF, Šimunović, odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, Smičiklasova 18 i X. tuženika ZAGREBAČKI VELESAJAM d.o.o., OIB: 95660678441, Zagreb, Avenija Dubrovnik 15, zastupan po punomoćniku Siniši Tabaku, odvjetniku iz Zagreba, Mesnička 9, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi i žalbama tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1532/2021 od 2. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1532/2021 od 2. svibnja 2024. u točkama I., II., III., i točki VI. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1532/2021 od 2. svibnja 2024. u točkama IV. i V. izreke i sudi:

1. Nalaže se tužitelju da I.-IX. tuženicima naknadi trošak u iznosu od 52.756,72 eur u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tužitelju da X. tuženiku naknadi trošak u iznosu od 1.439,95 eura u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi I.-IX. tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 496,88 eur.

IV. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi X . tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 125,00 eur.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1532/2021 od 2. svibnja 2024. u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se naloži ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, isplatiti tužitelju BONITAS broker d.o.o., iznos od 495.654,01 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, da se naloži tuženiku VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, isplatiti tužitelju iznos od 72.002,12 eur, sa zakonskom zateznom kamatom, da se naloži tuženiku GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o., Zagreb, isplatiti tužitelju iznos od 53.543,03 EUR / 403.420,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom, da se naloži tuženiku GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o., Zagreb isplatiti tužitelju iznos od 17.859,18 eur, sa zakonskom zateznom kamatom , da se naloži tuženiku AGM d.o.o., Zagreb, isplatiti tužitelju iznos od 955.60 eur, sa zakonskom zateznom kamatom, da se naloži tuženiku GRADSKO STAMBENO KOMUNALNO GOSPODARSTVO d.o.o., Zagreb, isplatiti tužitelju iznos od 3.572,23 eur sa zakonskom zateznom kamatom, da se naloži tuženiku GRADSKA LJEKARNA ZAGREB, Zagreb, isplatiti tužitelju BONITAS broker d.o.o., iznos od 15.571,04 eur, sa zakonskom zateznom kamatom, da se naloži tuženiku ZAGREBAČKA STANOGRADNJA d.o.o., Zagreb, isplatiti tužitelju iznos od 16.245,27 eur, sa zakonskom zateznom kamatom, da se naloži tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, isplatiti tužitelju iznos od 491.460,24 eur, sa zakonskom zateznom kamatom, da se naloži tuženiku ZAGREBAČKI VELESAJAM d.o.o., Zagreb, isplatiti tužitelju iznos od 39.229,50 eur sa zakonskom zateznom kamatom kao i da se naloži tuženicima da tužitelju naknade parnični trošak. U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi I-IX tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 88.123,27 eur u roku od 15 dana. U Točki III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi X. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 6.320,62 eur u roku od 15 dana. U točkama IV., V. izreke odbijeni su tuženici za zahtjevom na naknadom troškova postupka preko iznosa koji im je dosuđen.

2. Tužitelj je podnio žalbu kojom pobija točke I., II., III. i VI. izreke presude s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijanu presudu preinači na način kako to žalitelj ističe u žalbi. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o parničnim troškovima stranaka. U žalbi u bitnom ističe da je u cijelosti postupio po ugovoru odnosno tužitelj ističe da je ispunio svoje obveze iz ugovora, no, tuženici, unatoč pozivanjima od strane tužitelja, nisu postupili u skladu s ugovorom i nisu pokrenuli postupak javne nabave osnovom dokumentacije koju je izradio tužitelj i koju je tuženik odobrio, nego su protivno Ugovoru sklopljenom sa tužiteljem i ovlaštenju izdanom temeljem tog Ugovora angažirali drugog posrednika/brokera i to CENTAR BROKER d.o.o. i s tim drugim brokerom odradili posao koji su se obvezali odraditi s tužiteljem pa su radi toga tuženici nedvojbeno povrijedili svoju ugovornu obvezu i tužitelju prouzročili štetu kako je to obrazloženo tijekom postupka i ovom žalbom (čl. 342. st. 2. i čl. 774. ZOO-a).

3. Protiv presude žalbu su podnijeli I.-IX. tuženici. Presudu pobijaju u točki IV. izreke zbog svih žalbenih razloga navodeći u bitnom da su već u odgovoru na tužbu obavijestili sud o brisanju VIII. tuženika, društva ZAGREBAČKA STANOGRADNJA d.o.o., Zagreb, Jankomir 25, OIB: 98543096820, te njegovom pripajanju VI. tuženiku, društvu GRADSKO STAMBENO KOMUNALNO GOSPODARSTVO d.o.o., Zagreb, Savska cesta 1, OIB: 03744272526 i o brisanju V. tuženika, društva AGM d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 28, OIB: 37620818018, te o njegovom pripajanju I. tuženiku, društvu ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987. Sud je pogrešno primijenio vrijednost boda od 1,33 eura na; odgovor na tužbu, na podneske tuženika od 14. ožujka 2021., 16. svibnja 2022., 20. listopada 2022., za zastupanje na ročištu od 26. svibnja 2022. te na zastupanje na ročištu od 26. listopada 2022. Vrijednost boda od 1,99 eura sud je pogrešno primijenio na zastupanje na ročištu od 5. listopada 2023. Sud je bio dužan na sve navedene radnje tuženika primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) koja propisuje vrijednost boda od 2,00 eura, a koja je bila na snazi u vrijeme dospijeća odvjetničke nagrade, odnosno u vrijeme donošenja odluke kao i Tbr. 40 Tarife koja se odnosi na povišenje od 50% s obzirom na zastupanje više osoba.

4. Protiv presude žalbu je podnio X. tuženik. Presudu pobija u točki V. izreke iz svih žalbenih razloga te navodi da sud prilikom odmjeravanja troškova parničnog postupka, X. tuženiku neosnovano nije priznao iznos od 1.151,96 EUR uvećan za PDV. U bitnome ponavlja žalbene navode I.-X. tuženika. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati ovu žalbu i dosudi mu daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.439,95 eur, odnosno da ukine točku V. pobijane presude za iznos od 1.439,95 eur i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te da obveže tužitelja da namiri X. tuženiku trošak ovog žalbenog postupka sukladno specifikaciji.

5. Tuženici I.-IX. dali su odgovor na žalbu tužitelja u kojem navode da je žalba neosnovana i predlažu da ovaj sud potvrdi presudu u pobijanom dijelu uz naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 17.610,10 eur.

6. Tužitelj je dao odgovor na žalbu tuženika u kojoj tvrdi da su žalbe neosnovane i predlaže da ovaj sud potvrdi presudu u pobijanom dijelu uz naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.824,66 eur.

7. Žalba tužitelja nije osnovana dok su žalbe tuženika djelomično osnovane.

8. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), osim u pogledu odluke o troškovima postupka.

9. Tijekom postupka društvo ZAGREBAČKA STANOGRADNJA d.o.o., Zagreb, Jankomir 25, OIB: 98543096820, je brisano iz sudskog registra i pripojeno društvu GRADSKO STAMBENO KOMUNALNO GOSPODARSTVO d.o.o., Zagreb, Savska cesta 1, OIB: 03744272526 i društvo AGM d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 28, OIB: 37620818018 brisano i pripojeno društvu ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987 te je u odnosu na ta dva društva nastupio prekid po sili zakona.

10. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 1.206.088,65 eur na ime naknade štete za koju tvrdi da mu je nastala zbog toga što tuženici nisu objavili dokumentaciju koju je pripremio tužitelj u postupku javne nabave i time ga onemogućili u obavljanju posredovanja kod sklapanja ugovora o osiguranju s društvom Croatia osiguranje d.d. i ostvarivanju provizije od navedenog društva, odnosno zahtjev za naknadu štete u vidu izmakle koristi koju je tužitelj mogao osnovano očekivati da su mu od strane tuženika dostavljeni podaci potrebni za sklapanje ugovora o osiguranju, a koja predstavlja proviziju koju bi tužitelj ostvario od društva Croatia osiguranje d.d.

11. Među strankama je sporno da li je potraživanje u zastari, odnosno kada je tužitelj saznao da tuženici neće objaviti dokumentaciju koju je izradio tužitelj. Sporno je da li je tužitelj bio ekskluzivni broker tuženih bez obzira što ta odredba nije bila navedena u ugovoru o poslovnoj suradnji. Među strankama je sporno da li sklopljeni ugovori o poslovnoj suradnji ovlašćuju tužitelja na naplatu provizije, te da li je tim ugovorima bila ugovorena obveza tuženika na provedbu postupka javne nabave.

U odnosu na žalbu tužitelja

12. U pogledu prigovora zastare, osnovan je žalbeni navod tužitelja da je sud pogrešno zaključio da je osnovan prigovor zastare. S obzirom na to da je tužitelju šteta mogla nastati nakon 24. rujna 2018. kada je u elektroničkom oglasniku javne nabave tuženik objavio dokumentaciju o nabavi koju je pripremio drugi posrednik (Centar broker d.o.o.) odnosno nakon što je provedena javna nabava, kada je tužitelj bio onemogućen u ostvarivanju zarade u vidu provizije, a da je tužba podnesena 23. rujna 2021., dakle, unutar trogodišnjeg zastarnog roka računajući od saznanja za štetu i štetnika, kao i unutar objektivnog zastarnog roka od pet godina računajući od nastanka štete, ovaj sud je, na temelju odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), zaključio da je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

13. Bez obzira na navedeno, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužitelj ne bi imao pravo na naknadu štete u vidu izgubljene korist jer se nisu ostvarile pretpostavke za naknadu štete, pa tako ni za izgubljenu korist. Iz sadržaja sklopljenih ugovora o poslovnoj suradnji tijekom 2017. godine te danog ovlaštenja za posredovanje ne proizlazi da su se tuženici obvezali u postupku javne nabave koristiti odnosno objaviti dokumentaciju koju je pripremio tužitelj, pa tuženici svojim postupanjem odnosno neobjavljivanjem dokumentacije o nabavi koju je pripremio tužitelj, nisu povrijedili ugovorne obveze koje za njih proizlaze iz ugovora o poslovnoj suradnji.

14. Slijedom navedenog, donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa ni one na koje ukazuje žalitelj. Ta presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni te o njima ne postoji proturječnost između onoga što je u obrazloženju presude navedeno o sadržaju isprava ili zapisnika o danim iskazima i samih tih isprava odnosno zapisnika pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Isto tako, pravo je suda da u skladu s odredbom čl. 292. st. 4. ZPP-a, odbije predložene dokaze koje ne smatra važnim za odluku, s tim da je u rješenju dužan naznačiti razloge odbijanja. Prema tome, odbijanje izvođenja određenog dokaza predstavlja zakonito postupanje suda, zbog čega nije riječ o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, koja postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je izveo dokaze čitanjem dostavljenih isprava, na temelju kojih je bilo moguće utvrditi odlučne činjenice, a odbio izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja, svjedoka i financijskim vještačenjem, dok je iz ostalih razloga presude razvidno da je to učinio zato što smatra da ti dokazi nisu odlučni za odluku.

15. Suprotno žalbenim navodima, ugovori o poslovnoj suradnji koje su stranke sklopile u veljači 2017. godine na razdoblje od četiri godine su neimenovani ugovori, a ne ugovori o nalogu iz odredbe čl. 763. st. 1. Zakona o obveznom odnosima, kojim se nalogoprimac obvezuje i ovlašćuje poduzimati određene poslove za račun nalogodavca. Prema čl. 1. predmet tog Ugovora je suradnja na području Republike Hrvatske, na poslovima posredovanja u osiguranju i to za sve vrste osiguranja za koje postoji potreba ugovaratelja osiguranja (tuženika). Nadalje, prema odredbama čl. 3. ugovora o poslovnoj suradnji, ugovaratelj osiguranja ovlašćuje posrednika da sukladno nalogu, dogovoru, pravilima struke, zakonskim odredbama i potrebama ugovaratelja osiguranja, zajedno s njim sudjeluje na raspisivanju javnog natječaja za poslove iz čl. 1. ugovora (st. 1.), za obavljanje poslova iz prethodnog stavka sastavit će se posebno ovlaštenje, sukladno kojem će se obavljati poslovi posredovanja prema društvima za osiguranje (st. 2.), a naknadu za poslove navedene u tom članku, kao i za cjelokupne poslove iz čl. 1. toga ugovora, ne plaća ugovaratelj osiguranja, već će sukladno Zakonu o osiguranju naknadu za obavljene poslove platiti odabrani osiguratelj po pojedinoj vrsti osiguranja. Prema tome, riječ je o neimenovanim ugovorima, kojima nije ugovoreno da tuženici ne smije istu takvu poslovnu suradnju ugovoriti s drugom osobom ili da su dužni koristiti isključivo nabavnu dokumentaciju koju je tužitelj izradio, niti je predviđeno da tuženici snose kakve troškove u pogledu te suradnje.

16. Također, treba imati u vidu i okolnost da stranke nisu sklopile predmetne ugovore o poslovnoj suradnji u postupku javne nabave usluga u skladu s odredbama mjerodavnog zakona, što znači da u vezi s tim ugovorom nisu trebali nastati nikakvi rashodi, a na zaključak da nije riječ o obvezujućem odabiru posrednika upućuje i odredba čl. 9. Ugovora o poslovnoj suradnji, prema kojoj ukoliko tuženici, nakon provedenih javnih nadmetanja, ne budu zadovoljni sa sklopljenim ugovorima, imaju pravo bez bilo kakvog obrazloženja raskinuti ugovore o poslovnoj suradnji i ukinuti ovlaštenja dana posredniku te posrednik nema pravo na naknadu štete ni po kom osnovu od tuženika, s tim da raskid ugovora i ukidanje ovlaštenja stupaju na snagu bez odgode danom raskida ugovora, odnosno danom ukidanja. Što se tiče ovlaštenja za posredovanje u osiguranju iz veljače i ožujka 2017 . godine, u kojem je navedeno da je tužitelj jedini posrednik za tuženika, valja reći da se ono primjenjuje tek nakon provedenog nadmetanja, dakle, u pogledu sklapanja ugovora o osiguranju nakon provedenog postupka nabave, dok u konkretnom slučaju stranke nisu zajedno sudjelovanje u postupku nabave (već je to bila treća osoba).

17. Iz toga slijedi da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da nije bilo povrede ugovorne obveze na strani tuženika kada nisu koristili tuženikovu dokumentaciju u postupku nabave odnosno kada su zajedno s trećom osobom proveli postupak nabave, zbog čega tužitelj nema pravo na temelju odredbe čl. 342. st. 2. Zakona o obveznim odnosima zahtijevati od tuženika da mu plate utužene iznose na ime naknade štete (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3602/2022).

18. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a, odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

U odnosu na žalbu I.-IX. tuženika

19. Presudom pod točkom IV. odbijen je kao neosnovan zahtjev I .-IX. tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 176,026,73 eura.

20. Osnovan je žalbeni navod da je sud pogrešno za parnične radnje poduzete do 1. studenog 2022. priznao trošak prema vrijednosti boda od 1,33 eura, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22).

20.1. Naime, Tbr. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) je propisano da odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade. Vrijednost boda se obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade. Kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

20.2. Slijedom navedenog, sud je trebao primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23), a koja je stupila na snagu 25. studenog 2023., obzirom da je upravo ona bila na snazi u vrijeme dospijeća odvjetničke nagrade, odnosno u vrijeme donošenja pobijane presude.

21. Nadalje, neosnovano žalitelj navodi da je sud pogrešno primijenio Tbr.40 Tarife kada mu nije priznao pravo na povišenje od 50% s obzirom na zastupanje više osoba. Budući da je prvostupanjski sud kod donošenja odluke o troškovima postupka vrijednost predmeta spora utvrdio zbrajanjem vrijednosti zahtjeva protiv svih tuženika, dakle sukladno čl. 37. st. 1. ZPP-a, u tom slučaju se ne pridodaje povećanje od 50% kako to neosnovano smatraju tuženici (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-598/2016 od 31. svibnja 2022. i u odluci poslovni broj Rev -2752/11-2 od 22. rujna 2015.).

22. Nadalje, osnovan je žalbeni navod da je odmjeravajući trošak podnesaka sud pogrešno primijenio Tbr.8. Tarife /23 koja propisuje:

„Za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8.“

22.1. Tarifa 138/23 taksativno ne propisuje vrstu obrazloženog podneska za koje bi stranka imala pravo potraživati trošak.

23. Slijedom navedenog, sud je pogrešno primijenio vrijednost boda od 1,33 eura na; odgovor na tužbu, na podneske tuženika od 14. ožujka 2021., 16. svibnja 2022., 20. listopada 2022., za zastupanje na ročištu od 26. svibnja 2022. te na zastupanje na ročištu od 26. listopada 2022. Vrijednost boda od 1,99 eura sud je pogrešno primijenio na zastupanje na ročištu od 5. listopada 2023. Sud bio dužan na sve navedene radnje tuženika primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) koja propisuje vrijednost boda od 2,00 eura, a koja je bila na snazi u vrijeme dospijeća odvjetničke nagrade, odnosno u vrijeme donošenja odluke.

23.1. Pravilnom primjenom Tarife I.-IX. tuženicima još pripada pravo na naknadu troška u iznosu od 52.756,72 eur.

U odnosu na žalbu X. tuženika

24. Pobijanim dijelom presude odbijen je tuženikov zahtjev za naknadom troška u iznosu od 121.668,77 eur.

25. Osnovan je žalbeni navod tog tuženika da je pogrešno tumačenje suda da odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) ne mogu imati povratno djelovanje, budući da se tu uopće ne radi o povratnom djelovanju jer se troškovi postupka utvrđuju tek na kraju parničnog postupka i na tu odluku se primjenjuju oni propisi koji su na snazi u trenutku donošenja te odluke.

25.1. Sud je u konkretnom slučaju na sve radnje trebao primijeniti vrijednost boda od 2,00 eur, a sve sukladno Tbr. 54. Tarife/23 budući da je i čl. 155. st. 2. Zakona o parničnom postupku propisano da „ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi“.

26. Nadalje, sud je u cijelosti neosnovano odbio X. tuženika za trošak pristupa na ročište za objavu presude, navodeći da predmetni trošak nije bio potreban, budući da se radi o ročištu kojeg je zakazao sud sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku, a odvjetnici kao punomoćnici stranaka su dužni odazvati se pozivu suda.

27. Imajući u vidu sve navedeno, razvidno je da je sud prilikom odmjeravanja troškova parničnog postupka, X. tuženiku neosnovano nije priznao iznos od 1.151,96 EUR uvećan za PDV.

28. Stoga je valjalo na temelju čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci u točki II. ove presude.

29. Tuženici imaju pravo na trošak žalbenog postupka i to I.-IX. tuženik za sastav žalbe prema vps 176.026,73 eur i X. tuženik za sastav žalbe prema vps 1.439,95 eura.

29.1. Tuženicima od I.-IX. pripada pravo za sastav žalbe prema Tbr. 10. t. 4. OT (jer je žalba podnijeta protiv rješenja o trošku) iznos od 1.325,00 eur, PDV od 25% u iznosu od 331,25 eur. Ukupno 1.656,25 eur . Kako su uspjeli sa žalbom oko 30% pripada im pravo na naknadu troška žalbe iznos od 496,88 eur. Zahtjev I .-IX. tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu je odbijen jer nije bio, sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a, potreban trošak.

29.2. Tuženiku X. pripada pravo za sastav žalbe prema Tbr. 10. t. 4. OT, iznos od 100,00 eur, PDV od 25% u iznosu od 25,00 eur, ukupno 125,00 eur.

Zagreb, 19. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Kristina Saganić