REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3235/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja DK COMPANY VEJLE A/S, OIB 98640004911, Vejle, Edisonvej 4, Danska, kojeg zastupa punomoćnik Toni Nogolica, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 73, protiv tuženika KRUNA TRADE d.o.o., OIB 03710633411, Split, Ivana Gundulića 26/a, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vuković & Lalić d.o.o., Split, Hrvatske mornarice 1D, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-14/2021-71 od 25. svibnja 2026., 19. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-14/2021-71 od 25. svibnja 2026. u pobijanim točkama I., II., III., IV. i V. njegove izreke.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-14/2021-71 od 25. svibnja 2026. određena je prethodna mjera radi osiguranja tužiteljeve tražbine i određen način njenog provođenja (točke I. -V. izreke), dok je prijedlog odbijen u odnosu na zahtjev da se prethodna mjera odredi i u odnosu na zahtjev za isplatu troškova postupka (točka VI. izreke).
1.1. U obrazloženju odluke o određivanju prethodne mjere prvostupanjski sud navodi da se ista temelji na odredbi članka 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP) pri čemu obrazlaže uvjete za donošenje prethodne mjere i razloge njenog donošenja u ovom predmetu.
1.2. Pri tome ukazuje i na to da se o protutužbenom zahtjevu vodi postupak pred Trgovačkim sudom u Splitu poslovni broj P-56/2026.
2. Protiv rješenja žalbu je podnio tuženik, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
2.1. Žalitelj navodi da je tijekom postupka detaljno naveo razloge zbog kojih smatra neosnovanim tužbeni zahtjev, te da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 501.a ZPP-a, te zanemario činjenice koje proizlaze iz primjene odredbe članka 221.b ZPP-a kao i potraživanje tuženika po protutužbenom zahtjevu.
2.2. U svojoj žalbi tuženik ponavlja stavove iznesene tijekom postupka, vezano za osnovanost samog zahtjeva i njegovu visinu.
2.3. Stoga tuženik osporava sve zaključke prvostupanjskog suda vezane za osnovanost tužbenog zahtjeva i njegovu visinu, uključujući i obvezu plaćanja ugovornih zateznih kamata, te predlaže usvojiti žalbu i preinačiti rješenje u pobijanom tijelu, odnosno isto ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode tuženika.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijano rješenje ispitano je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Prvostupanjski sud, u postupku određivanje prethodne mjere, nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinio koju od povreda postupka na koju se poziva tuženik. Naime, izreka odluke u skladu je s obrazloženjem, nije nejasna niti nerazumljiva, a to što se tuženik ne slaže sa zaključcima prvostupanjskog suda ne predstavlja povredu postupka.
7. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na protutužbeni zahtjev tuženika treba ukazati da je postupak u tom dijelu razdvojen rješenjem poslovni broj Povrv-14/2021-64 od 18. veljače 2026., te da se o tom zahtjevu odlučuje u posebnoj parnici, koja se pred Trgovačkim sudom u Splitu vodi pod poslovnim brojem P-56/2026, kako to i ukazuje prvostupanjski sud. Iz navedenog razloga, u konkretnom slučaju, protutužbeni zahtjev tuženika nije od utjecaja na donošenje odluke povodom prijedloga za određivanje prethodne mjere u ovom predmetu.
8. Stoga je prvostupanjski sud odluku u ovom predmetu donio isključivo temeljem dokaznog postupka vezanog za osnovanost tužbenog zahtjeva, kako u odnosu na njegovu osnovu, tako i u odnosu na visinu.
9. Suprotno mišljenju tuženika, u ovom su predmetu ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za određivanje prethodne mjere po članku 501.a ZPP -a jer se postupak vodi povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tužitelj je podnio odgovarajući prijedlog, a iz obrazloženja pobijanog rješenja jasno proizlazi stav prvostupanjskog suda da iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu za dio zahtjeva u odnosu na koji je mjera utvrđena.
10. Dalje, što se tiče trećeg uvjeta za određivanje prethodne mjere (vjerojatnost uspjeha u sporu), ovaj sud ukazuje da pravo ocjene vjerojatnosti uspjeha u sporu, kao jednog od uvjeta za određivanje prethodne mjere, pripada sucu koji vodi parnični predmet, i odnosi se isključivo na odluku o određivanju prethodne mjere.
11. U pobijanom je rješenju prvostupanjski sud dao jasne i obrazložene razloge zbog kojih smatra da ne postoji veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu, pri čemu je analizirao prigovore tuženika i provedene dokaze. Ovaj sud ukazuje da je pobijana odluka privremenog karaktera i ne predstavlja konačno rješenje odnosa između stranaka, a o osnovanosti odnosno neosnovanosti tužbenog zahtjeva te istaknutim prigovorima tuženika odlučiti će se u konačnoj odluci o glavnoj stvari.
12. Slijedom navedenog, tuženikova žalba protiv odluke o određivanju prethodne mjera odbijena je kao neosnovana, a rješenje u pobijanom dijelu potvrđeno, primjenom odredbe članka 380. stavka 2. i članka 381. ZPP-a.
Zagreb, 19. kolovoza 2026.
Sudac
Mladen Šimundić
