REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-666/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Ane Cvitković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja INFLOW d.o.o., Opatija, Verpinačkog statuta 2, OIB: 65710549444, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Milanović, odvjetnik iz Umaga, 8. ožujka 6, protiv tuženika VANDA PROJEKT d.o.o., [adresa], OIB: 73967391008, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Bašović, odvjetnik iz Rijeke, Trg Svete Barbare 5, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-588/2023-29 od 13. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-588/2023-29 od 13. siječnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.497,40 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika trgovačkog društva VANDA PROJEKT d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 73967391008, prema tužitelju trgovačkom društvu INFLOW d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 65710549444, prema Ugovoru o građenju, od 30. studenog 2021. god., Anex-u br. 1. Ugovora o građenju, od 29. studenog 2022. god., te Anex -u br. 2. Ugovora o građenju, od 30. travnja 2023. god., te da stoga nije bilo pravnog osnova da tuženik trgovačko društvo VANDA PROJEKT d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 73967391008, podnese zahtjev Financijskoj agenciji, Regionalni centar Rijeka, Poslovnica Martinkovac, za naplatu tražbine prema bjanko zadužnici, izdanoj po tužitelju trgovačkom društvu INFLOW d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 65710549444, ovjerenu po javnom bilježniku Robertu Beletiću iz [adresa], posl. br. OV-7068/2021, od 26. studenog 2021. god., a kojoj bjanko zadužnici je i prestalo važiti svojstvo ovršne isprave, te da je Financijska agencija, Regionalni centar Rijeka, Poslovnica Martinkovac i postupala po spomenutoj bjanko zadužnici na način da je izvršila blokiranje svih računa tužitelja INFLOW d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 65710549444, radi naplate novčanog iznosa od 1.000.000,00 (slovima: (milijun) kuna, za korist tuženika trgovačkog društva VANDA PROJEKT d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 73967391008.“

U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku trgovačkom društvu VANDA PROJEKT d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 73967391008, da izvrši tužitelju trgovačkom društvu INFLOW d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB:65710549444, povrat bjanko zadužnice izdane po tužitelju trgovačkom društvu INFLOW d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 65710549444, ovjerenu po javnom bilježniku Robertu Beletiću iz [adresa], posl. br. OV-7068/2021, od 26. studenog 2021. god., te se zabranjuje svaka naplata i disponiranje po bjanko zadužnici izdanoj po tužitelju trgovačkom društvu INFLOW d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 65710549444, ovjerenu po javnom bilježniku Robertu Beletiću iz [adresa], posl. br. OV-7068/2021, od 26. studenog 2021. god., sve u roku od 3 (slovima: tri) dana.“

U točki III. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.437,50 EUR, u roku od 15 dana, a u točki IV. izreke odbijen je tuženikov zahtjev za nadoknadom troškova postupka u iznosu od 21.039,10 EUR.

2. Protiv točke I., II. i III. izreke navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom ovom sudu ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u vrijednosti 125 bodova te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 106,18 EUR. U žalbi navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, ponavlja navode koje je dao tijekom prvostupanjskog postupka, navodi da je sud donio pogrešne zaključke te na njima pogrešnu odluku o tužbenom zahtjevu.

3. Protiv točke IV. izreke žalbu je ponio tuženik zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu preinačiti, podredno ukinuti pobijani dio presude. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.121,75 EUR uvećano za trošak sudske pristojbe na žalbu. U žalbi navodi da je u odgovoru na tužbu prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora sa iznosom od 3.000,00 EUR budući da je u predmetnom postupku tužbeni zahtjev bio usmjeren na utvrđivanje da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju s osnova Ugovora o građenju od 30. studenog 2021. godine, odnosno da nije bilo pravnog osnova da tuženik podnese zahtjev Financijskoj agenciji za naplatu tražbine prema bjanko zadužnici, a koja je glasila na iznos od 1.000.000,00 kuna pa taj iznos odnosno protuvrijednost u EUR - 132.722,81 EUR treba uzeti kao vrijednost predmeta spora te se poziva na odredbu čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

4. Tuženik u odgovoru na tužiteljevu žalbu navodi da je žalba neosnovana, da predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu budući je ista zakonita i pravilna. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.497,40 EUR.

5. Žalbe stranaka nisu osnovane.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnoga prava, ovaj sud nalazi kako je pobijana presuda pravilna i zakonita.

7. U postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana odluka nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razumljiva je, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi su jasni i neproturječni. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tužitelj upire u žalbi.

8. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 40. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi.

8.1. Odredbom čl. 40. ZPP-a propisano je da ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota (st. 1.), u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio (st. 2.), ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora (st. 3.).

8.2. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora sa 1.500,00 EUR, da je tuženik u odgovoru na tužbu prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora kao suviše nisko naznačenoj te da je sud na pripremnom ročištu održanom 8. veljače 2024. donio rješenje kojim je utvrdio vrijednost predmeta spora sa 3.000,00 EUR (za svaki od zahtjeva po 1.500,00 EUR).

8.3. Dakle, osnovno je pravilo da kada tužbeni zahtjev ne glasi na novčanu svotu, kao što je to u konkretnom slučaju, da je mjerodavna vrijednost predmeta spora kako ju je označio tužitelj. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju prema Ugovoru o građenju od 30. studenog 2021., odnosno tužbenim zahtjevom traži povrat bjanko zadužnice.

8.4. Stoga je tuženikova žalba neosnovana te je valjalo potvrditi točku IV. izreke prvostupanjske presude, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev prema tuženiku za utvrđenje da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju prema Ugovoru o građenju od 30. studenog 2021. Anex-u br. 1. Ugovora o građenju od 29. studenog 2022. te Anex -u br. 2. Ugovora o građenju, od 30. travnja 2023., da stoga nije bilo pravnog osnova da tuženik podnese zahtjev Financijskoj agenciji za naplatu tražbine prema bjanko zadužnici, izdanoj po tužitelju ovjerenu po javnom bilježniku Robertu Beletiću iz [adresa], poslovni broj OV-7068/2021, od 26. studenog 2021. te da je Financijska agencija, Regionalni centar Rijeka, Poslovnica Martinkovac i postupala po bjanko zadužnici na način da je izvršila blokiranje svih računa tužitelja, a da je bjanko zadužnica prestala vrijediti te da se naloži tuženiku da izvrši tužitelju povrat bjanko zadužnice i da se zabrani svaka naplata i disponiranje po bjanko zadužnici.

10. Iz podataka u spisu proizlazi da među strankama nije sporno da su sklopile Ugovor o građenju od 30. studenoga 2021. i to tužitelj kao izvršitelj radova i tuženik kao naručitelj radova i investitor, da su stranke sklopile i Anex br. 1. Ugovora o građenju od 29. studenog 2022. i Anex br. 2. Ugovora o građenju od 30. travnja 2023., da tužitelj nije izveo sve ugovorene radove, da je tužitelj predao tuženiku bjanko zadužnicu poslovni broj OV-7068/21 od 26. studenoga 2021. na ime jamstva za uredno ispunjenje ugovora te da je tuženik predao zahtjev za izravnu naplatu 17. studenoga 2023. na temelju te bjanko zadužnice.

10.1. Iz podataka u spisu dalje proizlazi da su u dokaznom postupku razgledane isprave u spisu, izvršen je uvid u spis poslovni broj R1-110/2023, saslušani su zakonski zastupnici stranaka ŽS i LS te svjedoci KS, CS te ES, a iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud ocjenom izvedenih dokaza utvrdio sljedeće:

- da iz sadržaja Ugovora o građenju proizlazi da rok izvođenja radova nije ugovoren kao bitni sastojak ugovora,

- da iz podataka u predmetu poslovni broj R1-110/2023 proizlazi da je vođen postupak osiguranja dokaza i da iz nalaza i mišljenja izrađenog za potrebe tog postupka 27. svibnja 2024. proizlazi da je sveukupno ugovorena vrijednost radova zajedno s vantroškovničkim radovima iznosila 9.005.942,44 kn, a da je prema privremenim situacijama obračunata vrijednost radova 7.331.860,08 kn,

- da je dio izvedenih radova zahvaćen nedostatcima,

- da tužitelj nije izveo sve ugovorene radove te da nije došlo do primopredaje ugovorenih radova između stranaka,

- da tužitelj nije uredno ispunio svoje ugovorne obveze,

- da nema tuženikove krivnje za neispunjenje ugovora odnosno za dovršetak ugovorenih radova,

- da je tuženik, sukladno odredbi čl. 11. ugovora, dopisom od 13. listopada 2023. izjavio raskid ugovora i da je raskid opravdan jer tužitelj nije dovršio radove u ugovorenom roku te u dodatno dodijeljenom roku nakon isteka roka po Aneksu II. ugovora kao i zbog nedostataka u izvedenim radovima,

- da je tuženik dokazao da je tužitelj zaprimio izjavu o raskidu ugovora 18. listopada 2023.,

- da se sukladno odredbi čl. 15. st. 5. Ugovora smatra da je Ugovor raskinut u roku od osam dana od dana zaprimanja izjave o raskidu, pa je raskid ugovora nastupio 26. listopada 2023.,

- da je bjanko zadužnica ugovorena s rokom važenja od 30 dana od dana isteka ugovora, a kako je zadužnica predana na izravnu naplatu 17. studenoga 2023. to je zadužnica predana na naplatu u ugovorenom roku važenja,

- da su neosnovani tužiteljevi prigovori da je zadužnica predana na naplatu nakon prestanka važenja, da nije postojao pravni temelj za naplatu po zadužnici te da je bjanko zadužnici prestalo svojstvo ovršne isprave.

11. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je donio odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva s kojom odlukom je suglasan i ovaj, viši sud. Naime, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da su stranke sklopile Ugovor o građenju i Anekse br. 1. i br. 2. tom ugovoru, da tužitelj nije izveo sve ugovorene radove, a neke je radove izveo sa nedostacima, da nije došlo do primopredaje radova, da se tužitelj sukladno odredbama Aneksa 2 obvezao radove dovršiti do 30. svibnja 2023., a nesporno ih nije završio, da nema tuženikove krivnje za neispunjenje ugovora odnosno za dovršetak ugovorenih radova, da je tuženik dopisom od 13. listopada 2023. izjavio (opravdani) raskid ugovora te da je ugovor, sukladno ugovornim odredbama, raskinut s danom 26. listopada 2023. Dalje je pravilno utvrđeno da je bjanko zadužnica ugovorena kao jamstvo za uredno izvedene radove i ugovorena s rokom važenja od 30 dana od dana isteka ugovora te da je 17. studenoga 2023. predana na naplatu u ugovorenom roku važenja.

12. Ovdje se navodi da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 338. st. 3. ZPP-a budući da ista propisuje da izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja. U predmetnom slučaju nije istaknut prigovor radi prebijanja, međutim, navedeno ne čini odluku nezakonitom ili nepravilnom jer je i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

13. Pravilno je dakle utvrđeno da tužitelj nije postupao sukladno odredbama ugovora među strankama, da nije izveo sve radove, a neke je radove izveo sa nedostacima, slijedom čega je tuženik, sukladno odredbama Ugovora, budući da je imao jamstvo za uredno ispunjenje ugovora (čl. 12. Ugovora), bjanko zadužnicu u ugovorenom roku važenja, podnio na naplatu.

13.1. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje.

14. Stoga je donesena pravilna odluka o neosnovanosti tužbenog zahtjeva te je tužbeni zahtjev odbijen.

15. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a).

16. Slijednom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP -a tužiteljevu je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama I., II. i III. izreke.

17. Odluka iz točke II. izreke ove presude donesena je na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a budući da odgovor na žalbu nije trošak potreban za vođenje parnice.

Zagreb, 19. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Branka Šabarić Zovko