REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1360/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja BOKAVŠEK d.o.o. Umag, Ulica Nikole Tesle 11, OIB: 60787614257, kojeg zastupa punomoćnik Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2628/2025 od 24. prosinca 2025., 19. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2628/2025 od 24. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2628/2025 od 24. prosinca 2025. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 125,93 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 89,04 EUR, s kamatama (točka II. izreke).
2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da se 10. srpnja 2024. dogodila prometna nezgoda u kojoj je nastala šteta na vozilu marke BMW SERIJA 5, 530D XDRIVE, registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika MV iz [adresa], da je predmetnu štetu dužan naknaditi tuženik budući je oštećeni u trenutku nezgode imao ugovorenu policu kasko osiguranja kod tuženika, da su oštećeni i tužitelj sklopili Ugovor o ustupu tražbine kojim je oštećeni tužitelju ustupio novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 125,93 EUR po računu popravka štete br. 193/P1-2, budući da je tužitelj za izvršenu uslugu popravka izdao račun na iznos od 772,31 EUR, tuženik je platio iznos od 646,38 EUR, a razlika od 125,93 EUR odnosi se na cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost, a koju cijenu tuženik ne priznaje. Sud je utvrdio da je tražbina ustupljena tužitelju sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), da oštećenik ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti, da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila te da tuženik neopravdano osporava cijenu sata. Prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 80. st. 1., čl. 84. st. 1., čl. 1085. i čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima prihvatio tužbeni zahtjev za utuženi iznos od 125,93 EUR s kamatama. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) uz primjenu odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
3. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom žalbenom sudu da pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 169,52 EUR. Tuženik u žalbi ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, dostavlja sudsku praksu kojom tvrdi da je tužbeni zahtjev neosnovan, navodi da plaćanje dijela računa u mirnom postupku ne znači da je tuženik priznao pravnu osnovu u konkretnom slučaju, da je pobijana presuda obuhvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, da je pogrešno odlučeno o visini tužbenog zahtjeva, da treba imati u vidu i odredbu čl. 1092. st.1. Zakona o obveznim odnosima, da je pogrešno odlučeno o zateznim kamatama te da je i odluka o troškovima postupka pogrešna zbog svega navedenog u žalbi.
4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
5. Tuženikova žalba nije osnovana.
6. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu na temelju čl. 365. st. 1. i st. 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud utvrđuje da je presuda pravilna i zakonita.
7. U postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana odluka nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razumljiva je te sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi.
8. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja kojem je cesijom ustupljena tražbina po osnovi odgovornosti tuženika kao osiguratelja za isplatu osigurnine po polici kasko osiguranja.
9. Predmetni spor je spor male vrijednosti, a odredba čl. 467. st. 2. ZPP -a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu čl. 370. istog Zakona provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud nije uzeo u razmatranje žalbene navode kojima žalitelj polemizira s prosudbama i zaključcima koje je prvostupanjski sud izveo o činjenicama koje su utvrđene iz provedenog dokaznog postupka.
10. Utvrđenje kako je tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku nije proturječno sadržaju Ugovora o ustupanju tražbine kojim je, suprotno žalbenim navodima, ustupljena tražbina kojim je oštećeni ĐV iz [adresa], kao ustupitelj ustupio tužitelju svoju tražbinu u iznosu od 125,93 EUR prema računu broj 193/P1-2, o čemu je obaviješten tuženik što nije sporno među strankama. Ovdje se još navodi da je tuženik po istoj osnovi već djelomično isplatio naknadu štete u iznosu od 646,38 EUR, što sigurno ne bi učinio da ne postoji osnova za njegovu odgovornost. Utuženi iznos predstavlja razliku koju tuženik nije isplatio jer je smatrao da je račun popravka previsok, a ne zato jer nije pasivno legitimiran.
11. Isto tako, visina štete nastale popravkom oštećenog vozila koju je utvrdio prvostupanjski sud nije proturječna privijenim ispravama – računu broj 193/P1-2, Cjeniku te tuženikovom izvidu štete referentni broj: 248603200597. Ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Potrebno je istaknuti da kada je tužitelj na okolnost visine štete, a kada opseg oštećenja nije sporan kao u konkretnom slučaju, visinu dokazao računom o popravku iz kojeg je razvidno da su izvršeni i plaćeni upravo oni popravci koje je bilo potrebno izvesti radi popravka štete, on je ponudio dostatne dokaze na okolnost visine štete i time je ispunio svoju procesnu obvezu iz čl. 219. ZPP-a.
12. Na utvrđenu činjenicu da je oštećeni ĐV Ugovorom o ustupanju tražbine prenio na tužitelja tražbinu koju ima prema tuženiku kao osiguratelju za naknadu štete u iznosu od 125,93 EUR, o čemu je tuženik obaviješten, pravilno primjenom odredbe čl. 80. st. 1. i čl. 1085. st. 1. i čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku plaćanje dužnog iznosa.
13. Suprotno žalbenim navodima i odluka o zateznoj kamati je pravilna i zakonita, donesena sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.
14. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a tu odluku tuženik konkretno niti ne osporava.
15. Slijedom navedenog, kako tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 19. kolovoza 2026.
Sudac
Maja Bilandžić
