REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2498/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lenke Ćorić, predsjednika vijeća, Ane Cvitković, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Maja Tuhtan, odvjetnica iz Opatije, Dražica 2, protiv tuženika GIANA d.o.o., OIB 54809880189, Zagreb, Ulica Grada Chicaga 27, kojeg zastupa punomoćnica Štefanija Čukman, odvjetnica iz Zagreba, Ilica 60, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2046/2020 od 17. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 19. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2046/2020 od 17. travnja 2026. u točkama I., III. i IV. izreke.

II. Prihvaća se tužiteljeva žalba kao djelomično osnovana te se preinačuje odluka o trošku u dijelu u kojem tužitelj nije uspio s troškovima postupka u visini od 1.312,50 eura i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.312,50 eura, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 115, 00 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. njene izreke održan je djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Višnje Antoš iz Zagreba, Maretićeva ulica 15, poslovni broj Ovrv-11/2020 od 7. veljače 2020. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 11.397,57 eura i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 200,54 eura sa zateznim kamatama koje teku od 7. veljače 2020. do isplate (točka I. izreke). U točki II. izreke djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Višnje Antoš iz Zagreba, Maretićeva ulica 15, poslovni broj Ovrv-11/2020 od 7. veljače 2020. kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 4,97 eura sa zateznim kamatama koje teku od 7. veljače 2020. do isplate. U točki III. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate koje teku na iznos od: - 4.554,05 eura od 31. listopada 2019. do isplate, - 6.221,38 eura od 1. prosinca 2019. do isplate - 622,14 eura od 31. prosinca 2019. do isplate. U točki IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.035,42 EUR. Rješenjem je djelomično ukinut platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika Višnje Antoš iz Zagreba, Maretićeva ulica 15, poslovni broj Ovrv-11/2020 od 7. veljače 2020. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 85.875,00 kn koje teku prema računima: 32/001/1 od 31. listopada 2019., 33/001/1 od 1. prosinca 2019., 39/001/1 od 31. prosinca 2019. pa do isplate.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu ugovora o prijevozu, sklopljen u usmenom obliku koji se odnosio na uslugu prijevoza robe do tuženikovih klijenata . Utuženi računi odnose se na prijevoz na lokacije u Kvarneru, Opatiji i Krku. Nadalje, utvrđeno je da je tuženik iskoristio pravo na odbitak pretporeza za utuženu tražbinu. Tuženik na temelju izvedenih dokaza nije dokazao suprotno presumpciji iz čl. 221.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), odnosno nije dokazao da tužiteljeva tražbina ne postoji. Iz izvedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po vještaku Ručević vještačenja d.o.o. utvrđeno je da je tužitelj obavio predmetne prijevoze iz utuženih računa. Odluka o troškovima postupka je donesena sukladno čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a.

3. Žalbu je podnio tužitelj, pobijajući točke IV. izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Prvenstveno navodi da je počinjena bitna povreda obzirom je u točki 43. obrazloženja navedeno koje radnje su priznate tužitelju međutim zbroj daje iznos od 1.985,42 eura dok je u izreci presude naloženo isplatiti iznos od 1.035,42 eura. Nadalje, da je neosnovano tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadom troška sastava podneska od 14. veljače 2022.; također nije priznat trošak podneska-očitovanja od 2. kolovoza 2023.; ni trošak sastava podneska od 15. svibnja 2024.; u odnosu na troškove sastava podnesaka od 10. veljače 2022., 20. siječnja 2023., 25. veljače 2025. i 20. veljače 2026. u iznosu od 50,00 eura za svaki podnesak prema Tbr. 8. t. 4. Tarife je pogrešno primijenjeno materijalno pravo; u odnosu na trošak skeniranja dokumentacije u iznosu od 89,45 eura navodi da je dostavio račun koji dostavlja ponovo. Također navodi da je tužitelju valjalo priznati naknadu punomoćniku za prijevoz koji je bio potreban trošak za vođenje parnice. Predlaže preinačiti točku IV. izreke, podredno ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od ukupno 472,93 eura.

4. Žalbu je podnio tuženik pobijajući točke I., III. i IV. izreke presude zbog svih žalbenih razloga. U bitnom navodi da je prvostupanjski sud odlučio izvan zahtjeva tužitelja – tako je sud izvan dopuštenih granica odlučivanja izmijenio platni nalog i održao isti na snazi u sadržaju u kojem takav platni nalog nije izdan. Tužbenim zahtjevom tužitelj je u cijelosti izmijenio sadržaj platnog naloga čije održavanje na snazi traži i to u pogledu ovrhovoditelja – tužitelja, te u pogledu kamata. Navodi da je prvostupanjski sud prihvatio dokumentacija koju je tužitelj predao vještaku 4 mjeseca nakon poziva vještaka i to 27. listopada 2022., nakon zaključenja pripremnog ročišta. Daljnjim žalbenim navodima analizira iskaze svjedoka. Predlaže preinačiti pobijanu odluku.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana dok je žalba tuženika neosnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je odluka o glavnoj stvari pravilna i zakonita dok je odluka o troškovima postupka iz točke IV. izreke nepravilna jer je došlo do pogrešnog zbroja iznosa i djelomično do pogrešne primjene materijalnog prava.

7. U odnosu na glavnu stvar, suprotno navodima žalbe tuženika sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik. Nadalje, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbe iz čl. 354. t. 12. ZPP -a na koju opisno ukazuje tuženik jer nije prekoračen tužbeni zahtjev.

8. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da ispravljeni tužbeni zahtjev ne predstavlja preinaku tužbe. Naime, u prijedlogu za ovrhu tužitelj je postavio zahtjev za isplatu iznosa glavnice od 85.875,00 kn (11.397,57 eura) s time da je u prijedlogu za ovrhu navedeno da potražuje isplatu iznosa od 85.875,00 kn sa zahtijevanim kamatama prema računima, i to račun br. 32/001/1 od 31. listopada 2019., račun br. 33/001/1 od 1. prosinca 2019. i račun br. 39/001/1 od 31. prosinca 2019. Ispravkom zahtjeva s time da je dospijeće iznosa isto kao i u prijedlogu - prema računima, nije preinačena tužba, i time nije prekoračen tužbeni zahtjev kako to smatra tuženik niti je prvostupanjski sud izmijenio sadržaj platnog naloga koji je ostao isti u visini i početku dospijeća pojedinog iznosa, a sukladno računima dostavljenim uz prijedlog. Jednako tako, neosnovano tuženik navodi da je platni nalog izmijenjen u cijelosti u odnosu na tužitelja s obzirom na to da je tužitelj zahtijevao da se tražbina namiri obrtu koji nema pravnu osobnost. Naime, stranka u postupku nije obrt, već fizička osoba koja je vlasnik obrta, bez obzira na naznaku vlasnik obrta uz ime fizičke osobe i neovisno što je u prijedlogu za ovrhu prvo bio naznačen naziv obrta pa onda ime tužitelja. Stranka je u cijelom tijeku postupka fizička osoba GL, jer obrt nema pravnu i stranačku sposobnost. Stoga je i taj žalbeni navod tuženika neosnovan. Nadalje, neosnovano tuženik navodi da je prvostupanjski sud „prihvatio“ dokumentaciju dostavljenu od tužitelja nakon zaključenja pripremnog ročišta obzirom je dostavljena dokumentacija po traženju sudskog vještaka za financije, da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka. Nisu predloženi a prihvaćeni neki daljnji dokazi već je tražena dokumentacija za izradu nalaza i mišljenja vještaka, od suda vještaku.

9. Utvrđeno činjenično stanje je sljedeće:

- tužitelj je ispostavio sljedeće račune - račun broj 32/001/1 od 30. rujna 2019. kojim je pozvao tuženika platiti iznos od 54.312,50 kn po osnovi usluge prijevoza za 09/19 na relaciji Rabac – Opatija – Krk - Crikvenica, - račun broj 33/001/1 od 31. listopada 2019. kojim je pozvao tuženika platiti iznos od 46.875,00 kn po osnovi usluge prijevoza za 10/19 na relaciji Rabac – Opatija – Krk - Crikvenica, - račun broj 39/001/1 od 30. studenog 2019. kojim je pozvao tuženika platiti iznos od 4.687,50 kn po osnovi usluge prijevoza za 11/19 na relaciji Opatija - Crikvenica.

- tuženik je iskoristio pravo na odbitak pretporeza za tražbinu koja je navedena u računima broj 32/001/1 od 30. rujna 2019., broj 33/001/1 od 31. listopada 2019. i 39/001/1 od 30. studenog 2019.

- nakon izvedenog dokaznog postupka utvrđeno je da tuženik nije dokazao suprotno presumpciji iz čl. 221.b ZPP-a, odnosno nije dokazao da tužiteljeva tražbina ne postoji. Naime, stranke su dogovorile i cijene prijevoza te je tužitelj ispostavljao račune sukladno dogovorenim cijenama, tužitelj je uredno izvršavao sve dogovorene prijevoze na području Kvarnera i Opatije sukladno dogovorenom cjeniku.

- iz nalaza i mišljenja vještaka Ručević vještačenja d.o.o. utvrđeno je da je tužitelj obavio predmetne prijevoze prema utuženim računima, dok je AP Lijović obavljao druge prijevoze, one na području Istre i Slovenije. Tuženikovo plaćanje računa AP Lijović ne odnosi se na usluge koje je obavio tužitelj za tuženika, dakle nije dokazano da tužiteljeva tražbina ne postoji.

10. Pravilna je primjena odredbe čl. 661. st. 1 ZOO-a, jer je pošiljatelj obvezan platiti određenu naknadu ako je prijevoznik prevezao na određeno mjesto neku osobu ili stvar. Početak tijeka zakonskih zateznih kamata na pojedine iznose utvrđen je prema dospijeću obveze prema računima. Stoga je valjalo potvrditi točke I. i III. izreke temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

11. Djelomično je osnovana žalba tužitelja u odnosu na točku IV. izreke. Prvenstveno osnovano tužitelj navodi da je došlo do greške u zbrajanju priznatih iznosa a time i do krivog obračuna PDV. Također osnovano tužitelj tvrdi da je valjalo priznati trošak sastava podnesaka od 10. veljače 2022., i 20. veljače 2026 ., svaki u visini od po 100 bodova primjenom Tbr. 8/3 Tarife umjesto priznate nagrade prema Tbr. 8/4 Tarife.

12. Dakle, tužitelju je pored troškova zastupanja na ročištima od 16. rujna 2021. i 17. veljače 2022. u iznosu od 100,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 2. Tarife, za ročišta od 23. svibnja 2022., 8. travnja 2025. i 9. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, za sastava podnesaka od 15. prosinca 2020., 8. rujna 2021. i 24. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za podneske od 15. listopada 2021., 20. siječnja 2023., 25. veljače 2025. u iznosu od 50,00 eura za svaki podnesak prema Tbr. 8. t. 4. Tarife, valjalo priznati trošak za podneske od 10. veljače 2022. i 20. veljače 2026. u iznosu od 100,00 eura, što ponovnim pravilnim zbrojem iznosi 1.750,00 eura uz PDV iznosi 2.187,50 eura. Na to valja zbrojiti trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 160,42 eura, tako da je ukupan trošak tužitelja iznos od 2.347,92 eura.

13. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda u dijelu odluke o troškovima postupka kojim je tužitelj odbijen s troškom sastava podneska od 2. kolovoza 2023. i 15. svibnja 2024., kao i preko 50,00 eura za trošak podneska od 25. veljače 2025.

14. Neosnovano tužitelj navodi da je sud prvog stupnja propustio priznati trošak skeniranja dokumentacije uz podnesak od 8. rujna 2021., te račun Foto Luigi multimedia studio po prvi put dostavlja uz žalbu. Provjerom stanja spisa radi žalbenih navoda utvrđeno je da tužitelj uz podnesak od 8. rujna 2021. nije dostavio predmetni račun na 674,00 kn, niti uz troškovnik tako ovaj sud ne može uzeti u obzir račun dostavljen po prvi put u žalbi i pravilna je odluka prvostupanjskog suda u tom dijelu. Nadalje, neosnovano tužitelj smatra da mu je valjalo priznati trošak putne naknade njegovom punomoćniku ističući razlog kako tužitelj ne poznaje niti jednog odvjetnika na području grada Zagreba i tome je prvostupanjski sud dao pravilne razloge. Uostalom tužitelj nije niti dostavio račune ili potvrde javnog prijevoza na ime eventualne naknade troškova prijevoza.

15. Dakle, valjalo je potvrditi točku IV. izreke u cijelosti za iznos od 1.035,42 eura i preinačiti odluku u dijelu u kojem tužitelju nije priznat trošak postupka u visini od 1.312,50 eura.

16. Tužitelju je valjalo priznati trošak žalbe u iznosu od 70,00 eura i trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 45,00 eura, dakle ukupno 115,00 eura. Tužitelj je tražio ukupne troškove postupka u visini od 5.589,38 eura, i pobijao odluku preko dosuđenih troškova od 1.035,42 eura, stoga je tužitelj uspio sa žalbom u postotku od 28% i tom omjeru mu je valjalo priznati trošak žalbe i sudske pristojbe.

Zagreb, 19. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Lenka Ćorić