REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2501/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Saganić, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice, te Ružice Omazić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tina Čemerika, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika STEČAJNA MASA IZA AGROKOR - koncern za upravljanje društvima, proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima, dioničko društvo, OIB: 26461279054, kojeg zastupa punomoćnica Dinka Kovačević, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1546/2025 od 24. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 19. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana, potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1546/2025 od 24. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu je presudom poslovni broj P-1546/2025 od 24. travnja 2026. odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da se utvrdi da ne postoji Odluka o otkazu menadžerskog ugovora od 28. kolovoza 2018. tuženika Jamnica d.d., Zagreb, OIB: 05050436541 te da ta odluka ne proizvodi pravne učinke u odnosu na tužitelja CŽ, da radni odnos između stranaka zasnovan ugovorom o radu managera od 14. ožujka 2016. nije prestao, da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto Predsjednika uprave Jamnica d.d. ili drugo odgovarajuće mjesto sukladno njegovim kvalifikacijama i plaći koju je primao na mjestu Predsjednika uprave (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev da se utvrdi da je pravno nevaljana, nedopuštena, ništetna i da ne proizvodi pravne učinke odluka o otkazu menadžerskog ugovora koju je 28. kolovoza 2018. donio tuženik JAMNICA d.d. Zagreb, da radni odnos između stranaka zasnovan ugovorom o radu managera od 14. ožujka 2016. nije prestao, da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto Predsjednika uprave Jamnica d.d. ili drugo odgovarajuće mjesto sukladno njegovim kvalifikacijama i plaći koju je primao na mjestu Predsjednika uprave (točka II. izreke), odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 5.962,51 eura sa zateznim kamatama od 24. travnja 2026. do isplate (točka III. izreke), te je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku parnične troškove u iznosu od 3.950,77 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka IV. izreke).

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio na temelju odredaba čl. 268., čl. 264. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 118/03, 146/08, 137/09, 111/12, 68/13 i 110/15; dalje: ZTD), te odredbe čl. 285. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), ocijenivši da je nadzorni odbor donio valjanu odluku o otkazu menadžerskog ugovora, da se ne radi o prividnom pravnom poslu, da nije riječ o ništetnoj odluci, posljedično čemu je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev.

3. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom je naveo da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, proturječna sama sebi i navedenim razlozima, te samo presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud je protumačio odredbe menadžerskog ugovora suprotno volji ugovornih strana. Ugovorne strane u ugovoru nisu predvidjele odredbu prema kojoj bi otkaz menadžerskog ugovora ili sam opoziv s mjesta predsjednika uprave automatski značio i otkaz radnopravnog odnosa, pa je pozivanje suda na čl. 1.2. Ugovora, kad je riječ o prestanku radnog odnosa, u cijelosti promašeno. Da namjera stranaka nije bila da opozivom ili otkazom menadžerskog ugovora automatski dolazi do prestanka radnog odnosa proizlazi upravo iz čl. 11.3. i čl. 11.4. Ugovora. Samom činjenicom da se pored odredbe čl. 11.3. koja regulira jednostrani raskid ugovora, u čl. 11.4. Ugovora posebno regulira otkaz radnog odnosa jasno upućuje na to da namjera stranaka nije bila ta da se otkazom ugovora automatski otkazuje i radni odnos. Nadzorni odbor nikada nije raspravljao niti donio odluku o prestanku radnog odnosa tužitelju. Ugovor dakle ne predviđa da se opozivom s dužnosti predsjednika uprave automatski otkazuje radni odnos nego u ugovoru stoji da to može biti osnova za otkaz radnog odnosa što znači da se odluka o eventualnom otkazu radnog odnosa tek mogla donijeti. Odlukom o otkazu menadžerskog ugovora, kako i sam naziv otkaza kaže, otkazuje se menadžerski dio ugovora koji je uređivao statusni dio, dok se o radnopravnom statusu nije donijela odluka. Dakle, pisanom odlukom o otkazu menadžerskog ugovora od 28. kolovoza 2018. temeljem čl. 11.2. Ugovora nije automatski otkazan radni odnos. Osim toga, u Ugovoru na nekoliko mjesta stoji da će stranke u slučaju opoziva s dužnosti menadžeru primjerenim ugovorom regulirati svoje međusobne odnose, što ide u prilog tumačenju da radni odnos nije automatski prestao. Nadalje, pisanu odluku o otkazu menadžerskog ugovora od 28. kolovoza 2018. potpisao je predsjednik nadzornog odbora u ime društva iako je temeljem čl. 268. ZTD-a nadzorni odbor taj koji zastupa društvo prema predsjedniku uprave. U navedenoj odluci se kao razlog otkaza ne spominje opoziv tužitelja s pozicije predsjednika uprave nego se samo navodi da se Ugovor otkazuje temeljem čl. 11.2. Ugovora. Nadzorni odbor suprotno odredbi čl. 264. ZTD-a nikada nije proveo glasovanje u pogledu otkaza ugovora o radu managera, te nikada nije donio formalnu odluku o otkazu menadžerskog ugovora kao što je na sjednici istog dana donio odluku o opozivu tužitelja s mjesta predsjednika uprave.

3.1. Daljnjim žalbenim navodima tužitelj ističe da u pisanoj odluci o otkazu menadžerskog ugovora predmetni ugovor se otkazuje temeljem čl. 11.2. Ugovora o radu managera, dok iz zapisniku sa sjednice nadzornog odbora na kojoj nije donesena nikakva formalna odluka proizlazi da bi se predmetni ugovor trebao otkazati temeljem čl. 11.3. Ugovora o radu managera. Prema tome, članovi nadzornog odbora su suglasni da bi se ugovor o radu managera trebao otkazati zbog opoziva predsjednika uprave te se u tom smislu i raspravlja o razlozima opoziva, da bi se u pisanoj odluci o otkazu potpuno izostavio taj razlog otkaza ugovora te se kao pravna osnova otkaza spominje isključivo i samo čl. 11.2. Ugovora. Pisanom odlukom o otkazu se očituje svjestan nesklad između stvarnog razloga otkazivanja menadžerskog ugovora (zbog opoziva s mjesta predsjednika uprave) i onog koji se u odluci navodi (otkaz bez navođenja stvarnog razloga), upravo kako bi se izbjegla i zakamuflirala činjenica da formalna odluka o otkazu na sjednici nadzornog odbora nikad nije donesena na zakonit način. Presuda također ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer se prvostupanjski sud nije osvrnuo na to da je tužitelj u tijeku postupka stečajnoj masi iza Agrokora osporavao pravno sljedništvo, a time i pasivnu legitimaciju, a kojeg subjekta je upravo sud označio pravnim sljednikom. Sud se tako u obrazloženju samo poziva na to da je prema stanju u sudskom registru upisana stečajna masa iza Agrokora i automatski zaključuje da je riječ o pravnom sljedniku pritom primjenjujući ekscesivni formalizam. Sud je propustio utvrditi da li su prava i obveze koje su predmetom ovog postupka prenesene na novi subjekt i da ta utvrđenja postanu dijelom deklaratornog preambula presude, a ne samo dio nekog rješenja unutar postupka. Sud u obrazloženju pobijane presude sporno pitanje pravnog sljedništva Jamnice plus d.o.o. niti ne spominje nego samo navodi kako iz sudskog registra proizlazi da je sljednik stečajna masa iza AGROKORA i kako je isti slijedom toga pasivno legitimiran. Prvostupanjski sud se u obrazloženu pobijane odluke nije osvrnuo u odnosu na tužiteljeve argumente da je došlo do prijenosa gospodarske cjeline s društva Jamnica d.d. na društvo Jamnica plus d.o.o. temeljem sklopljene nagodbe unutar postupka izvanredne uprave. Predložio je uvažiti žalbu, preinačiti pobijanu odluku i prihvatiti tužbeni zahtjev.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. te čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Iz podataka u spisu proizlazi da je:

- tužitelj podnio tužbu protiv tuženika Jamnica d.d., Zagreb, radi utvrđenja da ne postoji Odluka o otkazu menadžerskog ugovora od 28. kolovoza 2018., podredno, da se utvrdi da je pravno nevaljana, nedopuštena, ništetna i da ne proizvodi pravne učinke Odluka o otkazu menadžerskog ugovora

- rješenjem poslovni broj P-2470/18 od 5. rujna 2022. utvrđen je prekid postupka uslijed pripajanja društva Jamnica d.d. društvu Agrokor d.d.

- postupak je nastavljen rješenjem poslovni broj P-2470/18 od 20. rujna 2022. u odnosu na društvo Agrokor d.d.

- nad dužnikom AGROKOR - koncern d.d. i njegovim ovisnim i povezanim društvima, otvoren je postupak izvanredne uprave, sklopljena je nagodba koja je potvrđena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St -1138/17-2823 od 6. srpnja 2018. u postupku izvanredne uprave nad dužnikom Agrokor koncern d.d. Zagreb i njegovim ovisnim i povezanim društvima; te su rješenjem ovog suda poslovni broj Pž-5140/18-8 od 18. listopada 2018. djelomično odbijene žalbe (i djelomično odbačene žalbe) i potvrđeno prvostupanjsko rješenje. Nadalje je, temeljem pravomoćnog rješenja o završetku postupka izvanredne uprave poslovni broj St-1138/2017-4620 od 19. srpnja 2022., u sudski registar upisano brisanje subjekta upisa AGROKOR - koncern d.d.

- rješenjem poslovni broj P-1921/2022 od 25. listopada 2022. ponovo je utvrđen prekid postupka temeljem odredbe čl. 212. t. 4. ZPP-a uslijed brisanja društva Agrokor d.d. iz sudskog registra

- rješenjem poslovni broj P-3383/2023 od 15. travnja 2024. postupak je nastavljen u odnosu na Stečajnu masu iza Agrokor - koncern za upravljanje društvima, proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima, dioničko društvo, OIB : 26461279054, te je odbijen tužiteljev prijedlog da sud pozove društvo Jamnica plus d.o.o., iz Zagreba, Getaldićeva ulica br. 3, OIB: 02233362849 da u svojstvu tuženika preuzme parnicu

- prvostupanjski sud je nakon izvedenog dokaznog postupka donio pobijanu odluku.

7. Nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tužitelj upire u žalbi. Pobijana presuda ima valjano obrazloženje u kojem je sud izložio koje je činjenice i na temelju kojih dokaza utvrdio, te izreka pobijane odluke nije suprotna obrazloženju.

8. Neosnovano tužitelj osporava pasivnu legitimaciju tuženika ističući da je pravni sljednik (brisanog) društva Jamnica d.d., društvo Jamnica plus d.o.o. Iz podatka u spisu proizlazi da je društvo Jamnica d.d. pripojeno društvu Agrokor d.d., sada STEČAJNA MASA IZA AGROKOR - koncern za upravljanje društvima, proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima, dioničko društvo, OIB 26461279054, te se ovaj postupak vodi u odnosu na tu stranku, što znači da je upravo društvo tuženika pravni sljednik društva Jamnice d.d. i stoga pasivno legitimirano u ovome postupku; o svemu navedenome ovaj sud se već izjasnio u odluci poslovni broj Pž-2458/2024 od 23. srpnja 2024. Osim toga, i prvostupanjski sud je dao svoje obrazloženje u pobijanoj odluci u pogledu pasivne legitimacije tuženika te su stoga svi žalbeni navodi tužitelja istaknuti u tom smjeru neosnovani.

9. Činjeničnim navodima tužbe tužitelj navodi da je obnašao dužnost predsjednika uprave Jamnica d.d. Tuženik je 28. kolovoza 2018. donio odluku o otkazu menadžerskog ugovora tužitelju. Tom odlukom otkazan je ugovor o radu menadžera sklopljen 14. ožujka 2016. Tužitelj tvrdi da je odluka nezakonita, jer je odluku donijelo društvo, a u ime društva ju je potpisao predsjednik nadzornog odbora. Stoga odluku nije donio nadzorni odbor, već sam predsjednik nadzornog odbora. Nadalje, tužitelj tvrdi i da je odluka prividna, jer je stvarno riječ o opozivu tužitelja s pozicije predsjednika i člana uprave, a ne o otkazu menadžerskog ugovora. Tužitelj stoga (primarnim) tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da ne postoji odluka o otkazu menadžerskog ugovora, da radni odnos između stranaka zasnovan ugovorom o radu menadžera od 14. ožujka 2016. nije prestao, te da se naloži tuženiku da vrati tužitelja na radno mjesto predsjednika uprave ili drugo odgovarajuće mjesto. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelj traži utvrđenje da je pravno nevaljana, nedopuštena, ništetna i da ne proizvodi pravne učinke odluka o otkazu menadžerskog ugovora od 28. kolovoza 2018., da radni odnos između stranaka zasnovan ugovorom o radu menadžera od 14. ožujka 2016. nije prestao, te da se naloži tuženiku da vrati tužitelja na radno mjesto predsjednika uprave ili drugo odgovarajuće mjesto.

10. Tuženik je isticao da je nadzorni odbor tuženika na sjednici održanoj 28. kolovoza 2018. na kojoj su sudjelovali svi članovi nadzornog odbora donio odluku o otkazu menadžerskog ugovora. Odluku je prema ovlaštenju nadzornog odbora potpisao predsjednik nadzornog odbora. U odluci o otkazu menadžerskog ugovora ne radi se o opozivu tužitelja s pozicije člana uprave. Nadzorni odbor je na sjednici od 28. kolovoza 2018. donio odluku o opozivu tužitelja s mjesta predsjednika i člana uprave, a potom i odluku o otkazu menadžerskog ugovora.

11. Prvostupanjski sud je nakon izvedenog dokaznog postupka pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev (primarni i eventualno kumulirani) ocjenjujući da je odluku o otkazu menadžerskog ugovora donio nadzorni odbor, a ne samo predsjednik nadzornog odbora. Naime, svi članovi nadzornog odbora su na sjednici, nakon donošenja odluke o opozivu tužitelja kao člana uprave, izjavili kako su suglasni da se tužitelju otkaže ugovor o radu managera te je potom odluka o otkazu menadžerskog ugovora priložena zapisniku i njegov je sastavni dio. Stoga, odluku o otkazu menadžerskog ugovora nije donio samo predsjednik nadzornog odbora bez obzira na to što je samo on potpisao odluku o otkazu menadžerskog ugovora. Svi članovi nadzornog odbora su na sjednici pod istom točkom dnevnog reda, nakon donošenja odluke o opozivu tužitelja s mjesta člana uprave izjavili da su suglasni da se tužitelju otkaže ugovor o radu managera. Dakle, odluku je donio nadzorni odbor jer je u svakom slučaju većina članova bila za otkazivanje ugovora o radu managera, te je odluka o otkazu menadžerskog ugovora odmah i priložena zapisniku sa sjednice nadzornog odbora i čini njegov sastavni dio. Prvostupanjski sud je zaključno naveo da je nadzorni odbor koji zastupa društvo prema članovima uprave sukladno odredbi čl. 268. ZTD-a donio odluku o otkazu ugovora o radu managera od 14. ožujka 2016.

11.1. U odnosu na spornu činjenicu prestanka radnog odnosa prvostupanjski sud je naveo da se radi o mješovitom ugovoru koji sadrži prava i obveze managera i radnopravni dio. Radnopravni odnos tužitelja zasnovan je predmetnim ugovorom o radu managera od 14. ožujka 2016. Jamnica d.d. je taj ugovor otkazala, što znači da je cijeli taj ugovor prestao. Jamnica d.d. nije otkazala ugovor o radu managera samo u pogledu prava i obveza tužitelja kao člana uprave, već je otkazan cijeli ugovor. Nakon otkaza ugovora o radu managera ne postoji radnopravni odnos tužitelja u Jamnica d.d. jer ne postoji više osnova zasnivanja radnopravnog odnosa. Naposlijetku, prvostupanjski sud je ocijenio da se ne radi o prividnom pravnom poslu u smislu odredbe čl. 285. ZOO-a budući da je namjera Jamnice d.d. upravo i bila otkazati menadžerski ugovor jer je Jamica d.d. donijela dvije odluke, jednu o opozivanju tužitelja s mjesta predsjednika i člana uprave i drugu o otkazu menadžerskog ugovora.

12. Iz spisa proizlazi da je nadzorni odbor 28. kolovoza 2018. donio Odluku o opozivu imenovanja predsjednika uprave kojom je tužitelj opozvan s pozicije predsjednika i člana uprave društva. Nadalje, proizlazi i da je istog dana nadzorni odbor donio i Odluku o otkazu menadžerskog ugovora sklopljenog 14. ožujka 2016.

13. Prema odredbi čl. 268. ZTD-a nadzorni odbor zastupa društvo prema članovima uprave.

13.2. Prema odredbi čl. 244. st. 2. ZTD-a nadzorni odbor može opozvati svoju odluku o imenovanju člana uprave ili njezina predsjednika kada za to postoji važan razlog. Važnim razlogom naročito se smatra gruba povreda dužnosti, nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva ili izglasavanje nepovjerenja u glavnoj skupštini društva, osim ako je to učinjeno zbog očito neutemeljenih razloga. Opoziv je valjan dok se njegova nevaljanost ne utvrdi sudskom odlukom. Opozivom člana ili predsjednika uprave ne dira se u odredbe ugovora kojega su oni sklopili s društvom.

13.3. O sjednici nadzornog odbora vodi se zapisnik kojega potpisuje predsjednik odnosno potpredsjednik koji je vodio sjednicu. U zapisniku se moraju navesti mjesto i vrijeme održavanja sjednice, dnevni red, bitan sadržaj vođene rasprave i donesene odluke. Svakome članu nadzornog odbora mora se na njegov zahtjev zapisnik dati na uvid. Postupanje protivno spomenutim obvezama nadzornog odbora nema za posljedicu da su na sjednici donesene odluke bez učinka (odredba čl. 264. st. 2. ZTD-a).

14. Neosnovano tužitelj tvrdi da mu nije otkazan ugovor o radu managera od 14. ožujka 2016. iz razloga što tu odluku nije donijelo ovlašteno tijelo (nadzorni odbor), već društvo, a odluku društva je potpisao predsjednik nadzornog odbora. Ovaj sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda koje je u skladu sa svim izvedenim dokazima, a iz kojih proizlazi da je odluku o otkazu ugovora o radu managera donio nadzorni odbor, a ne samo predsjednik nadzornog odbora. Naime, otkaz ugovora o radu managera bio je uvršten u dnevni red sjednice nadzornog odbora (uz opoziv tužitelja kao člana uprave), iz zapisnika proizlazi da je na sjednici nadzornog odbora predsjednik stavio predmetnu točku dnevnog reda na glasovanje, te da su svi članovi nadzornog odbora bili suglasni da se tužitelju otkaže predmetni ugovor, time da se odluka o otkazu ugovora o radu managera prilaže zapisniku i njegov je sastavni dio. Iz navedenog proizlazi da je nadzorni odbor postupio u skladu s citiranim zakonskim odredbama, odluku o otkazu donio potrebnom većinom, u zapisniku naveo bitan sadržaj rasprave, zapisnik je potpisao predsjednik nadzornog odbora koji je vodio sjednicu, te je sama odluka priložena uz zapisnik kao njegov sastavni dio. Slijedom navedenog, žalbeni navodi kojima tužitelj ističe da nadzorni odbor suprotno odredbi čl. 264. ZTD-a nikada nije proveo glasovanje u pogledu otkaza ugovora o radu managera, te da nikada nije donio formalnu odluku o otkazu menadžerskog ugovora, u cijelosti su neosnovani.

15. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je u konkretnom slučaju riječ o mješovitom ugovoru koji sadrži prava i obveze managera i radnopravni dio (ugovor o radu).

16. Prema odredbi čl. 1.2. Ugovora o radu managera od 14. ožujka 2016. ugovorne strane tim ugovorom reguliraju svoja međusobna prava, obveze i ovlaštenja koja na bilo koji način proizlaze ili su u vezi s radnim odnosom managera i/ili njegovom menadžerskom funkcijom u upravi društva. Danom prestanka članstva managera u upravi društva ovaj ugovor prestaje važiti. Prijeđe li manager na koje drugo radno mjesto ili drugu funkciju, ugovorne strane će svoje međusobne odnose urediti novim ugovorom.

16.1. Člankom 1.3. Ugovora o radu managera određeno je da će se na međusobne odnose ugovornih strana prvenstveno primjenjivati odredbe tog ugovora, te opći akti društva, a ako taj ugovor ne uređuje neka od pravnih pitanja, tada će se ista pitanja rješavati primjenom odredbi Zakona o obveznim odnosima. Stranke tog ugovora izričito isključuju primjenu Zakona o radu u odnosu na raskid ili otkaz tog ugovora, te pravne posljedice raskida ili otkaza tog ugovora, te će se u toj situaciji primijeniti čl. 5. i čl. 11. tog Ugovora. Člankom 1.4. Ugovora o radu managera određeno je da manager stupa na rad 14. ožujka 2016., s kojim danom zasniva radni odnos na neodređeno vrijeme u društvu.

16.2. Nadalje, čl. 11.1. Ugovora određeno je da po isteku mandata u upravi društva kao i u slučaju opoziva managera s funkcije predsjednika uprave društva, stranke će primjerenim ugovorom regulirati svoje međusobne odnose. Člankom 11.2. Ugovora o radu managera određeno je da svaka ugovorna strana može otkazati taj ugovor (jednostrani otkaz) iz bilo kojeg razloga i bez obrazloženja pod sljedećim uvjetima: uz pisanu obavijest drugoj ugovornoj strani o otkazu ugovora, uz otkazni rok od 90 dana.

16.3. Člankom 11.3. Ugovora o radu managera određeno je da manager može biti opozvan s dužnosti po odluci nadzornog odbora društva u skladu sa zakonom, statutom i drugim općim aktima društva, a naročito ako ne ostvaruje planirane i očekivane rezultate u svom radu, u svim drugim slučajevima u kojima na bilo koji način šteti interesima društva, te iz drugih važnih razloga. Opoziv s dužnosti predsjednika uprave od strane nadzornog odbora društva osnova je za jednostrani otkaz tog ugovora od strane društva.

16.4. Opoziv s dužnosti iz čl. 11.3. tog Ugovora osnova je i za otkaz radnog odnosa managera u društvu. Odlukom društva manageru može biti ponuđen rad na kojem drugom radnom mjestu u društvu ili s njime povezanim društvom. U tom slučaju stranke će primjerenim ugovorom iznova urediti svoje međusobne odnose.

17. Imajući u vidu citirane odredbe Ugovora o radu managera kao jasno proizlazi da se radi o menadžerskom ugovoru s elementima ugovora o radu, odnosno mješovitom ugovoru koji spaja odredbe Zakona o obveznim odnosima i Zakona o radu. Neosnovano tužitelj osporava zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije otkazao predmetni ugovor u dijelu kojim je reguliran radni odnos tužitelja. Iz Odluke o otkazu menadžerskog ugovora od 28. kolovoza 2018. proizlazi da menadžerski ugovor prestaje istekom otkaznog roka od 90 dana, da je menadžer oslobođen obveze rada u otkaznom roku, ali ima pravo na naknadu plaće i sva ostala prava kao da je radio u otkaznom roku. Osim toga, menadžer ima pravo na otpremninu, te na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 23 neiskorištena dana godišnjeg odmora za 2018. godinu u bruto iznosu od 122.552,83 kn. Iz obrazloženja Odluke o otkazu menadžerskog ugovora proizlazi da menadžer ima pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor sukladno odredbi čl. 82. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17) u vezi s odredbom čl. 2.5. Ugovora.

17.1. S obzirom na sadržaj Odluke o otkazu menadžerskog ugovora, te dovodeći to u vezu sa Zapisnikom sa sjednice nadzornog odbora društva tuženika, te iskazima saslušanih svjedoka, i ovaj sud ocjenjuje kao i prvostupanjski sud da je tuženik u cijelosti otkazao Ugovor o radu managera, odnosno kako u dijelu kojim je reguliran menadžerski odnos, tako i u dijelu koji se odnosi na njegov radni odnos. Da je namjera tuženika bila otkazati Ugovor o radu managera i u dijelu kojim je reguliran radnopravni odnos, proizlazi i iz same Odluke o otkazu kojom se regulira neiskorišteni godišnji odmor, a što spada u područje radnog odnosa regulirano Zakonom o radu. Osim toga, opoziv s dužnosti predsjednika uprave osnova je i za otkaz radnog odnosa, što je izričito regulirao Ugovorom među strankama, te je u Odluci o otkazu navedeno da je menadžer oslobođen obveze rada u otkaznom roku, ali ima pravo na naknadu plaće i sva ostala prava kao da je radio u otkaznom roku. Sve te okolnosti upućuju na zaključak da je tuženik otkazao Ugovor o radu managera u cijelosti, odnosno u dijelu kojim je reguliran menadžerski odnos i u dijelu koji se odnosi na njegov radni odnos.

18. Na pravilnost pobijane odluke nisu od utjecaja navodi kojima tužitelj ističe da iz Zapisnika sjednice nadzornog odbora proizlazi da se Ugovor otkazuje sukladno odredbi čl. 11.3. Ugovora, dok iz Odluke o otkazu proizlazi da je otkazan sukladno odredbi čl. 11.2. Ugovora. Prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje da to nije odlučno jer iz Zapisnika proizlazi da su svi članovi nadzornog odbora izjavili da su suglasni s otkazom ugovora o radu managera, dok sadržajno nije odlučno navodi li se u Odluci o otkazu menadžerskog ugovora kao razlog za otkaz čl. 11.2. (jednostrani otkaz bez razloga uz otkazni rok) ili čl. 11.3. (jednostrani otkaz zbog opozivanja s mjesta člana uprave), budući da su oba razloga valjane osnove za otkaz ugovora.

19. Konačno, ne radi se ni o prividnom Ugovoru u smislu odredbe čl. 285. st. 1. ZOO-a jer upravo suprotno, iz dokaznog postupka proizlazi da je namjera tuženika bila da se otkaže Ugovor o radu managera u cijelosti.

20. Slijedom navedenog, Odluka o otkazu menadžerskog ugovora od 28. kolovoza 2018. je donesena od strane ovlaštenog tijela, uz poštivanje otkaznog roka i svih financijskih prava tužitelja, posljedično čemu je valjana i proizvodi pravne učinke.

21. Slijedom navedenog, tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 19. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Kristina Saganić