Broj: Ppž-105/2024

-1-

 

 

                             

 

 

                               U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

                                                        P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća,    uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M. S., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 11. prosinca 2023., poslovni broj: 29 Pp-2948/2023, u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I         Odbija se žalba okr. M. S. kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II      Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,0 EUR (četrdeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

             

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu okr. M. S. proglašen je krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 53. stavka 1. i 6., članka 199. stavka 2. i 8. i članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te članka 70. stavka 1. točke 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja, pa su mu na temelju citiranih propisa za djela u točkama 1., 3. i 4. utvrđene novčane kazne u iznosima od 60,00 eura, 1.320,00 i 660,00 eura i potom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 2.040,00 eura, a za djelo u točki 2. izrečena je kazna u trajanju od 35 dana.

1.1.    Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku je vrijeme  uhićenja 10. prosinca 2023. u 15,20 sati koje je trajalo do 11. prosinca 2023. do 12,00 sati uračunato u izrečenu kaznu zatvora kao dva dana zatvora, pa je na ime izrečene kazne zatvora preostalo za izdržati 33 dana.

 

1.2.  Istom presudom okrivljeniku je, na temelju članka 58. stavka 2. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije na teritoriju RH u trajanju od 12 mjeseci.

 

1.3.     Okrivljeniku je na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona oduzeto osobno vozilo marke Suzuki SX4 registarske oznake i broja xxxx koje je korišteno za izvršenje prekršaja, te će se po izvršnosti presude s tim vozilom postupiti sukladno Pravilniku o načinu postupanja s premetima oduzetim u prekršajnim postupcima koji su postali vlasništvo RH.

 

1.4.                 Okrivljeniku je istom odlukom oduzeto 17 komada puščanog streljiva kalibra 8x57 mm, prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja xxxx, te će se po izvršnosti odluke dati na raspolaganje MUP-u RH.

 

1.5.     Na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 31,00 eura, koji se odnose na paušalne troškove i troškove alkotestiranja.

 

2.              Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja iz Zajedničkog odvjetničkog ureda N. H. i D. R., odvjetnika u K., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama i zbog odluke o oduzimanju vozila.

 

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati i da se preinači pobijana odluka u odluci o prekršajno pravnim sankcijama i da se ukine odluka o oduzimanju vozila.

 

3.              Žalba je neosnovana.

 

4.               Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe  članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.    Neosnovano žalitelj ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, navodeći da prvostupanjski sud za djelo u točki 2. izreke nije precizirao kaznu pa da se presuda u tom dijelu ne može ispitati. Naime, prvostupanjski sud je za predmetno djelo izrekao kaznu u trajanju od 35 (trideset) dana, pa iako (pogrešno) nije izrijekom naveo da izriče kaznu zatvora, mišljenje je ovog suda da se, suprotno tvrdnji žalitelja, presuda može ispitati u pogledu vrste i mjere kazne, jer je kazna izrečena u danima, što je jedino moguće kod izricanja kazne zatvora. To stoga jer odredba članka 31. stavka 1. Prekršajnog zakona propisuje da se za prekršaj popisan zakonom počinitelj može kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora, a samo kazna zatvora se izriče na dane, pa kako je za predmetno djelo posebnim zakonom propisana novčana kazna u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora, to se navedena odluka o kazni može ispitati i ne ostavlja sumnju o vrsti i mjeri kazne izrečene za djelo u točki 2. izreke pobijane presude. Za svoju odluku o prekršajno pravnim sankcijama i oduzimanju vozila prvostupanjski sud je dao dostatne i prihvatljive razloge, budući da iz obrazloženja odluke proizlazi da je u predmetnom slučaju cijenjena mjerodavna evidencija Ministarstva pravosuđa RH u pogledu ranije osuđivanosti žalitelja zbog najtežih prometnih prekršaja i učestalost ponavljanja takvih djela u kratkom vremenskom razdoblju, čime se u velikoj mjeri dovode u opasnost ostali sudionici u prometu.

 

6.              Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud smatra da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 35 dana pravilna i zakonita, primjerena težini prekršaja, opasnosti djela i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, dok žalitelj ne ističe nikakve nove okolnosti i dokaze koji nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka, i koji bi učinili osnovanim preinačenje odluke o kazni zatvora. Naime, prvostupanjski sud je pravilno cijenio ranije protupravno ponašanje u prometu, budući da je žalitelj pravomoćno osuđivan za ista djela prekršaja, odnosno za upravljanje vozilom u prometu na cesti s izrazito visokim stupnjem koncentracije alkohola u organizmu, koje je jedno od najtežih prekršaja iz Zakona o sigurnosti o sigurnosti prometa u cestama, pa pri takvom utvrđenju u pogledu dosadašnjeg ponašanja u prometu imajuću na umu pogibeljnost djela, naročito s obzirom na upravljanje vozilom u doba veće frekventnosti prometa, nema uvjeta za blažu kaznu. Budući da se ranijim kažnjavanjem novčanim kaznama nije ostvarila svrha kažnjavanja i utjecalo na počinitelja da se kloni činjenja takvih prometnih prekršaja, već i dalje pokazuje ustrajnost i drskost u činjenju, to je i ovaj sud mišljenja da je okrivljeniku pravilno izrečena stroža vrsta kazne u primjerenom trajanju, smatrajući da je potrebno uputiti takvu vrstu prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje. U odnosu na preostale prekršaje ističe se da su novčane kazne odmjerene u minimalno i fiksno posebnim zakonom propisanim iznosima, pa je očito prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri imao na umu životne i materijalne prilike žalitelja, a žalitelj ne ističe, niti je prvostupanjski sud utvrdio naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne. 

 

 

7.              Suprotno paušalnoj tvrdnji žalitelja odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 mjeseci je opravdana i zakonita, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, i nije izrečena u predugom trajanju, s obzirom na težinu i značaj počinjenog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Naime, po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod takvim utjecajem alkohola nalaze u pijanom stanju, intelektualne funkcije su jako sužene, izražena je dremljivost, povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom vremenu trajanja te već pravilno vrednovanim osobinama ličnosti okrivljenika i ranije osuđivanosti za isto djelo, pa je i ovaj sud mišljenja da je mjera razmjerna s težinom djela, prekršajima koji se mogu očekivati i stupnjem opasnosti počinitelja, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u predmetnom slučaju.

 

8.    Neosnovano žalitelj dovodi u pitanje odluku o oduzimanju vozila marke Suzuki SX4 registarske oznake i broja xxxx iz razloga navedenih u žalbi. Naime, mjera oduzimanja vozila izrečena je jer je isto uporabljeno za počinjenje najtežih prometnih prekršaja u stjecaju te prilike, i to, prekršaja kao pravne posljedice osude koje predstavlja potpuno ignoriranje prometnih propisa i upravljanja vozilom pod izrazitim utjecajem alkohola. Takvo postupanje, s obzirom na ukupnost ranijeg protupravnog postupanja u prometu, budući da je u zakonom mjerodavnom vremenu prethodno dva puta pravomoćno kažnjavan za teške prometne prekršaje iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama velike pogibeljnosti kada je također upravljao vozilom pod visokim utjecajem alkohola, potpuno je neprihvatljivo i opasno za druge sudionike u prometu. Stoga je opravdano za zaključiti da se radi o upornom i bezobzirnom postupanju u prometu, kojim se u velikoj mjeri dovode u opasnost životi i zdravlje drugih sudionika u prometu (i njihova imovina) a budući da do sada izrečene prekršajno pravne sankcije nisu djelovale u cilju odvraćanja od daljnjeg činjenja prekršaja to je i ovaj sud mišljenja da su ostvareni uvjeti za primjenu članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona, kako je to ispravno zaključio i prvostupanjski sud, dajući za svoju odluku valjane i dostatne razloge.

 

8.1.              Bez uspjeha žalitelj ističe da je vozilo vlasništvo supruge, budući da činjenica vlasništva nad vozilom treće osobe nije odlučna za primjenu ove mjere, sukladno prethodno citirane zakonske odredbe. I ovaj sud je stajališta da je oduzimanje vozila, kao krajnja mjera kojom se zadire u ustavno pravo vlasništva u predmetnom slučaju opravdano i nužno kako bi se žalitelja onemogućilo u ponavljanju teških i pogibeljnih prekršaja, budući da je država dužna poduzeti sve raspoložive mjere radi izbjegavanja neželjenih posljedica i otklanjanja uvjeta koji dovode u pitanje živote, zdravlje i imovinu drugih sudionika u prometu. Okolnosti konkretnog slučaja, opravdavaju odnos razmjernosti između primijenjene mjere oduzimanja vozila i zaštite prava vlasnika na mirno uživanje vlasništva, budući da se radi o naročito ustrajnom počinitelju koja ne prihvaća pozitivne propise o postupanju u prometu, s obzirom da i nakon ukidanja vozačke dozvole, ponovno sudjeluje u prometu u visoko alkoholiziranom stanju. Stoga očito dosadašnje sankcije nisu djelovale da promjeni ponašanje u skladu s pravomoćnim sudskim odlukama i poštuje pozitivne propise, pa nije odlučno je li predmetno vozilo tuđe vlasništvo, jer se žalitelja na drugi način ne može odvratiti od upravljanja vozilom. 

 

8.3.              Oduzimanje vozila ne utječe na pravo trećih osoba za naknadu štete prema počinitelju zbog oduzetog predmeta, a vlasnik vozila koji nije počinitelj prekršaja ima pravo na povrat predmeta ili naknadu tržišne vrijednosti iz državnog proračuna, pod zakonom propisanim uvjetima (čl. 76.a st. 4. PZ-a).

 

9.              Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13) imajući na umu složenost i trajanje žalbenog postupka.  

 

10.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                                 U Zagrebu 15. veljače 2024.

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

 

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.