REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
STALNA SLUŽBA U PREGRADI
Pregrada, Stjepana Radića 6
Poslovni broj: P-525/2024-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Pregradi, po sutkinji tog suda Sanji Leskovar-Hostić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ŠU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice BU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Goranu Šverku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice JU, [adresa], koju zastupa punomoćnica Mateja Kolovrat, odvjetnica u Zagrebu, radi stjecanja bez osnove, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 25. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljica i punomoćnice tuženice, te presude javno objavljene 19. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženici da isplati tužiteljicama iznos od 39.500,00 EUR (tridesetdevettisućapetstoeura), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 7.000,00 EUR od 11.4.2024., pa do isplate,
na iznos od 7.000,00 EUR od 12.4.2024., pa do isplate,
na iznos od 7.000,00 EUR od 13.4.2024., pa do isplate,
na iznos od 7.000,00 EUR od 14.4.2024., pa do isplate,
na iznos od 7.000,00 EUR od 15.4.2024., pa do isplate,
na iznos od 4.500,00 EUR od 16.4.2024., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženici da naknadi tužiteljicama troškove postupka u iznosu od 11.194,17 EUR (jedanaesttisućastodevedesetčetirieurasedamnaestcenti), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 19. kolovoza 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljice su ovome sudu 6.12.2024. podnijele tužbu označivši kao 1. tuženicu JU, [adresa], te kao 2. tuženicu RU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u kojoj su navele da su u odnosu srodstva s tuženicama i to na način da je 1. tuženica baka tužiteljicama, a 2. tuženica teta tužiteljicama, tj. pokojni otac tužiteljica IU da je sin 1. tuženice. Otac tužiteljica da je preminuo dana **.**.2024. u Domu za starije i nemoćne osobe Sv. Katarina na adresi [adresa], a uslijed teškog zdravstvenog stanja izazvanog karcinomom bubrega. Naime, isti da je u razdoblju od 11. travnja 2024. godine pa do svoje smrti 21. travnja 2024. godine boravio u Domu za starije i nemoćne osobe Sv. Katarina na adresi [adresa], a zbog potrebe za intenzivnijom njegom i pomoći, dok je prije odlaska u navedeni Dom živio s tuženicama na adresi [adresa]. Iza pok. IU da je proveden ostavinski postupak pod poslovnim brojem: O-3182/24, UPP/OS-44/24 te da je javni bilježnik Ivica Vuković, Zagreb, Draškovićeva 13, dana 8. srpnja 2024. godine donio rješenje o nasljeđivanju kojim su tužiteljice utvrđene zakonskim nasljednicama iza svoga pokojnog oca. Nakon ostavinske rasprave tužiteljice da su pristupile u poslovnicu Hrvatske poštanske banke d.d. na adresi u [adresa], gdje su bile obaviještene od strane službene osobe kako se na računu pok. IU koji je isti imao otvoren kod Hrvatske poštanske banke d.d., nalaze novčana sredstva u iznosu od 72,95 EUR, a što je u cijelosti u suprotnosti s kazivanjem pok. IU za njegovog života njegovim kćerima da isti na računu otvorenom kod Hrvatske poštanske banke d.d. ima iznos od gotovo 50.000,00 EUR. Naime, pok. IU da je još za života upoznao svoje kćeri s iznosima koji su se nalazili na njegovim računima navodeći kako ih želi upoznati sa sredstvima koja će naslijediti, a na temelju čega su tužiteljice i znale da je na računu njihovog pokojnog oca u Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. trebao biti iznos od gotovo 50.000,00 EUR. Nadalje, tužiteljice ističu kako u vezi s novčanim sredstvima na računima pok. IU koje je isti imao otvorene u OTP banci Hrvatska d.d. nije bilo razlika u odnosu na kazivanje njihovog pokojnog oca, već samo za račun otvoren u Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. za koji su osim tužiteljica znale i tuženice. Budući da su tuženice pored tužiteljica bile jedine osobe kojima je bilo poznato da je pok. IU imao račun otvoren u Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., tužiteljice su otišle na adresu tuženica te u razgovoru s istima saznale da su tuženice u vrijeme kada se pokojni otac tužiteljica nalazio u Domu za starije i nemoćne osobe Sv. Katarina putem mobilnog bankarstva koje je bilo instalirano na mobitelu njihovog oca bez ovlaštenja izvršile prijenos novčanih sredstava s računa oca tužiteljica koji je isti imao otvoren kod Hrvatske poštanske banke d.d. na svoje račune, opravdavajući takvo nezakonito postupanje svojim ničim utemeljenim stavom da bi predmetna novčana sredstva pripadala tuženicama, a kakvo postupanje tuženica da je isključivo odraz njihove osobne netrpeljivosti prema tužiteljicama koja je nažalost prisutna još od djetinjstva tužiteljica. Tužiteljice da su tako od tuženica, a osobito od 1.tuženice, još od djetinjstva stekle osjećaj odbačenosti, a osobito kada je 1. tuženica nakon razvoda roditelja tužiteljica neosnovano i s namjerom diskreditacije majke tužiteljica dovodila u pitanje očinstvo pok. IU u odnosu na 1. tužiteljicu te nastojala narušiti odnose istoga s tužiteljicama i njihovom majkom, a u čemu ista nije uspjela budući da su tužiteljice sa svojim ocem imale izrazito blizak odnos. Nastavno na navedeno, tužiteljice ističu kako je pokojni otac tužiteljica za vrijeme boravka u Domu za starije i nemoćne osobe Sv. Katarina na inzistiranje tuženica počeo koristiti mobitel 1. tuženice, a što su iste obrazlagale činjenicom da je mobitel 1. tuženice stariji te time i jednostavniji za uporabu ocu tužiteljica dok je njegov mobitel bio kod tuženica, a što tužiteljicama u tom trenutku nije bilo sporno budući da im je jedino bilo važno da ih otac može kontaktirati u bilo kojem trenutku te da iste tada nisu mogle niti zamisliti koja je stvarna pozadina takvog inzistiranja. Na adresi tuženica da su ostale sve osobne stvari pok. IU pa tako i zapis o osobnom identifikacijskom broju (PIN-u) za prijavu u mobilno bankarstvo i korištenje bankovne kartice koji je isti čuvao u svojoj sobi s ostalom osobnom dokumentacijom, a što su tuženice neovlašteno upotrijebile za pristup u mobilno bankarstvo pok. IU. Nadalje, tužiteljice ističu kako je njihov pokojni otac za vrijeme boravka u Domu za starije i nemoćne osobe Sv. Katarina uslijed pogoršanja zdravstvenog stanja trpio jake bolove i bio pod jakim dozama morfija a zbog čega isti u svojim posljednjim danima života nije bio u mogućnosti samostalno bilo što raditi, a gotovo pa niti komunicirati, te da tužiteljice tada zbog svih teških okolnosti u posljednjim danima života njihovog oca nisu niti mogle zamisliti niti su iste razmišljale o tome koja bi bila stvarna pozadina inzistiranja tuženica na zamjeni mobitela pok. IU i 1. tuženice odnosno da bi tuženice putem mobilnog bankarstva koje je bilo instalirano na mobitelu pok. IU neovlašteno na svoje račune prenosile novčana sredstva sada pok. IU u vrijeme kada je isti u Domu za starije i nemoćne osobe Sv. Katarina u teškom zdravstvenom stanju provodio svoje posljednje dane života, prethodno obmanjujući tužiteljice malicioznim obrazloženjima za zadržavanje mobitela pokojnog oca tužiteljica i iskorištavajući teško zdravstveno stanje istoga.
1.2. Slijedom navedenog, tužiteljice smatraju da su tuženice bez pravne osnove stekle novčana sredstva pokojnog oca tužiteljica obmanjujući tužiteljice za vrijeme dok su iste sa svojim pokojnim ocem prolazile teške trenutke te iskorištavajući teško zdravstveno stanje pokojnog oca tužiteljica u njegovim posljednjim danima života.
1.3. Tužiteljice također navode da su radi osiguranja dokaza pokrenule postupak osiguranja dokaza koji se pred naslovnim sudom vodi pod poslovnim brojem R1- 71/2024 u kojem predlažu osiguranje dokaza provedbom vještačenja po stalnom sudskom vještaku za telekomunikacije, informatiku i elektrotehniku na okolnost korištenja mobitela pok. IU i mobitela 1. tuženice u vrijeme kada se isti nalazio u Domu za starije i nemoćne osobe Sv. Katarina, kao i na okolnost zlouporabe i neovlaštenog korištenja mobilnog bankarstva pok. IU od strane tuženica.
1.4. Tužiteljice su u tužbi također navele da su, sukladno odredbi iz čl. 186. b. st. 2. Zakona o parničnom postupku tuženicama postavile zahtjev za dostavu podataka o točnim iznosima i datumima prijenosa novčanih sredstava odnosno potvrde o učinjenim transakcijama s računa pok. IU na račune tuženica, a što su tuženice odbile učiniti, a slijedom čega tužiteljice predlažu naslovnom sudu da sukladno odredbi iz čl. 186.b Zakona o parničnom postupku naloži tuženicama da dostave podatke o točnim iznosima prenesenih novčanih sredstava i datumima prijenosa odnosno potvrde o učinjenim transakcijama koje su iste izvršile s računa pok. IU na svoje račune, te po dostavi navedenih podataka, sukladno odredbi iz čl. 325. a Zakona o parničnom postupku predlažu provedbu financijskog vještačenja radi provjere i dopune podataka koji budu pribavljeni od tuženica, a koje vještačenje da se provede na temelju podataka koje po nalogu suda dostavi Hrvatska poštanska banke d.d. Podredno, ukoliko tuženice niti po nalogu suda ne dostave tražene podatke, tužiteljice predlažu da naslovni sud zatraži navedene podatke od Hrvatske poštanske banke d.d. Također navode da odredbe čl. 186. b Zakona o parničnom postupku uređuju i ovlaštenje tužitelja da od tuženika zatraži podatke koje mu je tuženik "po sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkim za obje stranke", a slijedom čega tužiteljice smatraju da i po toj osnovi postoji obveza tuženica da dostave zatražene podatke budući da su tužiteljice smrću pok. IU stupile u cjelokupni pravni položaj istog.
1.5. Tužiteljice su stoga u tužbi, u smislu odredbe čl. 186.b st. 3. ZPP-a, postavile i tzv. manifestacijski zahtjev, kojim predlažu da sud donese presudu kojom će se tuženicama JU i RU, naložiti da tužiteljicama ŠU i BU dostave podatke o točnim iznosima prenesenih novčanih sredstava i datumima prijenosa istih odnosno potvrde o učinjenim transakcijama koje su tuženice izvršile s računa pok. IU IBAN [broj bankovnog računa] koji je isti imao otvoren u Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. na svoje račune, te nakon pribave navedenih podataka, te provedbe vještačenja, predlažu da sud donese presudu kojom će naložiti tuženicama da tužiteljicama isplate novčani iznos koji su stekle bez pravne osnove, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana stjecanja bez osnove pa do isplate.
1.6. Nakon provedbe vještačenja po stalnom sudskom vještaku za telekomunikacije, informatiku i elektrotehniku PU iz [adresa] na okolnost korištenja mobitela pok. IU i mobitela tuženice u postupku osiguranja dokaza koji se, po prijedlogu tužiteljica, vodio pred ovim sudom v pod poslovnim brojem R1-71/2024, a u kojem je od Hrvatske poštanske banke d.d. pribavljena dokumentacija o svim transakcijama po računu pok. IU, tužiteljice su, u podnesku od 10. lipnja 2025, točno odredile tužbeni zahtjev za isplatu, a prema kojem predlažu da se tuženici JU naloži da tužiteljicama solidarno isplati iznos od 39.500,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od datuma prijenosa svakog pojedinog iznosa novčanih sredstava do isplate, sve kako je pobliže navedeno u izreci presude pod točkom I.
2. Tuženice su u odgovoru na tužbu navele da u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljica od 5. prosinca 2024. Osporavaju navode tužiteljice iz tužbe, da bi navodno pok. IU tužiteljicama kazivao da na računu u Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. ima iznos od gotovo 50.000,00 EUR, koji da će one naslijediti nakon njegove smrti, obzirom su ovakvi navodi u potpunosti netočni i neosnovani. Navode da tužiteljicama može dobro biti poznato kako je pok. IU živio, da nije samostalno privređivao i nije imao vlastitih prihoda, kao i da su se tuženice, kao njegova majka i sestra, brinule za njega veći dio života, a pogotovo u bolesti, pa tako i u financijskom smislu, čak i za potrebe plaćanja alimentacije prema tužiteljicama. Sasvim da je neopravdano i životno nelogično zaključiti da je pok. IU imao znatni novčani iznos na računu, a živio s majkom i sestrom. Stoga da su ovakvi navodi tužiteljica, kao i navodi da bi tuženice postupale iz neke osobne netrpeljivosti još od djetinjstva, sasvim iskonstruirani za potrebe ovog postupka, a da bi se tuženice prikazalo u negativnom svijetlu i s nekakvim navodnim motivima da oštete tužiteljice. Upravo suprotno od onog što tvrde tužiteljice, i bez obzira na činjenicu upitnog očinstva pok. IU u odnosu na 1.tužiteljicu, bez obzira što isto nije predmet ovog postupka i što su ovakvi navodi su potpuni bespredmetni i neprimjereni za ovu vrstu postupka, kao i bez obzira što 1. tužena zna pravu istinu o svim obiteljskim tajnama, pa i pitanju konkretnog očinstva, tuženice žele istaknuti da ovim temama nije mjesto u ovom parničnom postupku, da nema potrebe za osobnim uvredljivim navodima u odnosu na 1. tuženicu, koja im je baka, te da prije iznošenja ovakvih optužbi, trebaju se zapitati tko je uopće brinuo o njihovom ocu, materijalno i egzistencijalno, tko mu je davao novac da može uredno plaćati mjesečnu obvezu uzdržavanja tužiteljica, kao i za sve ostalo što je pok. IU plaćao za tužiteljice i njihovu majku, kao i tko ga je njegovao tijekom teške bolesti, smjestio u dom i bio uz njega zadnje sate i trenutke dok je umirao u teškim bolovima jer da to nisu bile tužiteljice, za kojima je pok. IU cijeli život čeznuo, jer nisu bile uz njega. Isto tako, tužiteljice, koje svoju tužbu temelje skoro isključivo na iskonstruiranim navodima i pretpostavkama, da nisu točno pojasnile je li im pok. IU, ukoliko je stvarno pričao tužiteljicama o iznosu od skoro 50.000,00 EUR na njegovom računu, iako nitko drugi to nikada nije čuo, ujedno i pričao kako je i otkuda stekao taj navodni iznos, jer njihov pokojni otac da nije imao prihoda niti je on objektivno mogao samostalno steći toliki iznos, a što je lako provjerljivo i uvidom u promet po njegovom računu, jer je zaista neopravdano tvrditi da je pok. IU imao iznos od 50.000,00 EUR na računu, a pored toga, da su ga financijski pomagala majka i sestra. Nadalje, u odnosu na pisanu korespondenciju stranaka prije pokretanja svih sudskih postupaka, tuženice žele istaknuti da su tužiteljice, putem svog punomoćnika, tražile potvrde o učinjenim transakcijama sa računa pok. IU, što tuženice objektivno baš nikako nisu mogle nabaviti ni dostaviti, dok u odnosu na ispis transakcija sa vlastitih računa, isto nisu bile dužne dostavljati punomoćniku tužiteljica izvan suda. Stoga tuženice predlažu da, kada i ukoliko će ovaj sud provoditi dokaz vještačenjem prometa po računu pok. IU u Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., da se ujedno i utvrdi porijeklo svih novčanih sredstva na istom računu, kao i eventualni prihodi pokojnika, odnosno je li isti ostvarivao bilo kakve prihode ili zaradu te je li navedenih 50.000,00 EUR pokojnika stvarno zaradio i držao na svom računu kao svoj vlastiti novac.
2.1. Slijedom navedenog, tuženice smatraju da su tužba i tužbeni zahtjev tužiteljica u cijelosti neosnovani, prvenstveno iz razloga što je podnošenje tužbe preuranjeno, zatim što su pogrešno pasivno legitimirali tuženice, a končano i iz razloga što iz tužbe ne proizlazi niti jedan od zakonskih razloga za primjenu instituta stjecanja bez osnove koje propisuju odredbe Zakona o obveznim odnosima, kao i da iz svih navoda tužbe jasnim proizlazi stvarni motiv tužiteljica za iniciranje ovog parničnog postupka. Stoga predlažu tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovanog, uz dosudu troška ovog parničnog postupka tuženicima.
3. Tijekom postupka, tužiteljice su povukla tužbu protiv prvobitno 2. tuženice RU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], te je pravomoćnim rješenjem ovog suda od 4. srpnja 2025. utvrđeno da je u odnosu na istu tužba povučena, a postupak je nastavljen samo u odnosu na tuženicu JU .
4. Tijekom postupka, a po prijedlogu stranaka, sud je proveo dokaze uvidom u spis ovog suda posl. broj R1-71/2024, u Potvrdu Doma za starije i nemoćne osobe Sv. Katarina od 30.10.2024., Smrtni list i Potvrdu o smrti za pok. IU, rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivica Vuković, Zagreb, Draškovićeva 13, poslovni broj O-3182/24, UPP/OS-44/24 od dana 8. srpnja 2024. iza pok. IU, u medicinsku dokumentaciju za pok. IU, u Promet po računu u OTP Banci d.d., korisnika JU, Porezno rješenje Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Centra, od 24.05.2022., uz uplatnicu, Specifikaciju uplata po kreditu korisnika IU u Addiko Bank d.d., ,uplatnicu od 04.06.2023. na iznos od 35.000,00 EUR, račun Doma za starije i nemoćne Sv. Katarina od 12.04.2024, Ugovor o kupoprodaji između prodavatelja ŽU i ĆU i pok. IU kao kupca od 2.5.2022., u obavijest o stanju i promjenama na računu pok. IU broj 10225779 za srpanj 2024., u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj O-275/06, UPP/OS-88/06 od 25.4.2026. iza pok. FU, Ugovor o kupoprodaji nekretnina između tuženice JU, kao prodavatelja i VU, kao kupca od 15.4.2022., saslušao je svjedoke RU, ŠUĆ i ZU, te 1. tužiteljicu ŠU i 2. tužiteljicu BU i tuženicu.
5. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivice Vukovića Zagreb, Draškovićeva 13, poslovni broj O-3182/24, UPP/OS-44/24 od dana 8. srpnja 2024. utvrđeno je da su u navedenom ostavinskom postupku 1. i 2. tužiteljice proglašene zakonskim nasljednicima iza svog pok. oca IU, a prema kojim su, između ostalog, naslijedile i novčana sredstva na računu ostavitelja broj [broj bankovnog računa] kod Hrvatske poštanske banke d.d. u neutvrđenom iznosu.
6. Uvidom u Potvrdu Doma za starije i nemoćne osobe Sv. Katarina od 30.10.2024. utvrđeno je da je pok. IU bio smješten u navedenom Domu od 11. travnja 2024. do 21. travnja 2024., kada je preminuo, te da je u Dom zaprimljen u terminalnoj fazi bolesti uzrokovane zloćudnim tumorom bubrega koji je metastazirao na okolne organe te u je u tu Ustanovu zaprimljen kao palijativni bolesnik, a činjenica da je pok. IU u navedenom razdoblju bolovao od bolesti koja proizlazi iz citirane potvrde proizlazi i iz medicinske dokumentacije za istog koja prileži spisu.
7. Uvidom u spis ovog suda posl. broj R1-71/2024 utvrđeno je da je u tom postupku, po prijedlogu tužiteljica, kao tamo predlagateljica, rješenjem suda od 20. siječnja 2025. određeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za elektrotehniku, elektroniku, informatiku i telekomunikaciju dipl. ing. PU iz [adresa], kojem je naloženo pribaviti sve podatke o korisničkim brojevima od teleoperatora u vremenu od 1.1.2024. do 24.4.2024. za brojeve [broj telefona] i [broj telefona], izvršiti analizu poziva između 11.4.2024. do 21.4.2024. u koleraciji s datumom eventualnih transakcija provedenih na računima, koje je pokojnik IU, OIB [osobni identifikacijski broj] koji je imao prebivalište u [adresa], otvorenim kod Hrvatske poštanske banke d.d. broj [broj bankovnog računa], utvrditi način provođenja transakcija kod Hrvatske poštanske banke kao i točne datuma istih i sadržaj transakcija u naprijed navedenom periodu, te na čije račune su eventualno izvršene transakcije i da li su izvršene putem mobilnog bankarstva, kao i analizirati detaljne ispise poziva telefonskog broja pok. IU, broj [broj telefona] u vremenskom periodu od 11.4.2024. do 21.4.2024., uključujući lociranje korisnika prema korištenju baznih stanica (BS) za sporne pozive odnosno transakcije, pri čemu je Telekomunikacijskom operatoru A1 Hrvatska d.o.o. naloženo dostaviti vještaku sve potrebne podatke za izradu nalaza i mišljenja za razdoblje od 1.1.2024. do 21.4.2024. za pokojnog IU te za tuženicu, tamo protustranku, JU, te Hrvatskoj poštanskoj banci dostaviti vještaku sve potrebne podatke za izradu nalaza i mišljenja, a pogotovo Potvrde o uplatama odnosno provedenim transakcijama s računa pok. IU koji je isti imao otvoren kod Hrvatske poštanske banke d.d. broj [broj bankovnog računa] kao i podatak na čije račune su eventualno izvršene uplate u razdoblju od 11.4.2024. do 21.4.2024.
8. Iz nalaza i mišljenja navedenog vještaka od 10. veljače 2025. u tom predmetu proizlazi da je, po nalogu suda, pribavio od operatora mobilne telefonije Hrvatski Telekom sve raspoložive zapise o prometu poziva i prometu podataka kao i aktiviranih baznih stanica (DIP) za mobilne brojeve (A) [broj telefona] i (B) [broj telefona] i to za period od 24.1.2024 do 22.4.2024., na temelju kojih je utvrdio sljedeće:
8.1. Vlasnik broja pod A je bio IU, OIB [osobni identifikacijski broj] sa adresom [adresa], dok broj pod B nije registriran, s plaćanjem na bonove SIMPA. Neregistrirani broj nije u traženom periodu imao podatkovnog prometa u mreži HT-a.
8.2.. Pribavljeni su također i podaci HPB Zagreb o prometu na računu [broj bankovnog računa] vlasnika OU u periodu 11.4.2024. do 21.4.2024. Iz dostavljenih podataka vidi se da je u tom periodu izvršeno prebacivanje novca na račun [broj bankovnog računa] vlasnika JU s adresom [adresa]. Transakcije su provedene mobilnom aplikacijom putem broja (A) [broj telefona] u gore navedenom spornom periodu u 6 navrata na dane 11., 12., 13., 14., 15. i 16.04.2024.
8.3. U vrijeme transakcije na dan 13.4.2024. korisnik broja A nalazio se u području pokrivanja baznih stanica 2 i 6 (TABELA 2). u kojem se nalazi i mjesto [adresa]. Za vrijeme svih ostalih transakcija (1,2,4,5 i 6 -TABELA 6) korisnik broja A nalazio se u području koje pokriva i [adresa] i [adresa] (TABELA2 BS pod 1 i 3).
8.4. HPB je dostavila TABELU 5 transakcija putem mobilne aplikacije i prema tabeli je u spornom periodu prebačeno je s računa IU na račun Š [broj bankovnog računa] pet puta po 7000,00 EUR i jednom 4500,00 EURA.
8.5. HPB je dostavila i popis podizanja gotovine (TABELA 4) iz koje je vidljivo da je u spornom periodu podignuto iz bankomata Zagrebačke banke u [adresa], tri puta po 300,00 EUR uz naplatu provizije od tri puta 7,19 EUR. Podizanje novca je izvršeno korištenjem PIN-a i kartice vlasnika IU (TABELA 4).
8.6. Osim tabelarnih prikaza gore navedene činjenice vidljive su iz teksta odgovora HPB u PRILOZIMA 4, 6 i 8.
8.7. Detaljnije opisati tehnološki tijek aplikacije HPB za korištenje računa putem mobilne telefonske mreže i mobilnog uređaja vještaku nije bilo moguće, obzirom da je HPB odbila, odnosno oglušila se zahtjevu da omogući vještaku razgovor o tome sa kompetentnim stručnjakom.
9. Na naprijed navedeni nalaz i mišljenje predlagateljice, ovdje tužiteljice očitovale su se da predlažu dopunsko vještačenje na način da se vještak dodatno očituje o odlazno-dolaznom prometu registriranom za brojeve mobitela [broj telefona] i [broj telefona], te analizira detaljne ispise za mobitel pok. OU [broj telefona] u vremenskom periodu od 21.4.2024. do 25.4.2024, a što je sud prihvatio, te je rješenjem od 17. travnja 2025. odredio dodatno vještačenje na navedenu okolnost.
10. Iz očitovanja vještaka od 5. svibnja 2025. u tom predmetu proizlazi da dodatna analiza naložena mu rješenjem od 17. travnja 2025. nije bila moguća, slijedom odgovora primljenog od operatora Hrvatski Telekom. Međutim, činjenica je da su podaci i analize provedeni u osnovnom vještačenju načinjeni za dane (period) prema prvom (osnovnom nalogu Suda) te da daju relevantne podatke o korištenju mobilnih uređaja. Također je naveo da što se tiče podataka koje je vještak temeljem naloga suda pribavio od HPB, vještak nije dobio sve informacije o tehničkom aspektu korištenja mobilne aplikacije koje je namjeravao (komunikacija pri transakcijama i razmjena sigurnosnih potvrda između mobitela i programa sustava HPB), jer nije mogao dobiti nikakav kontakt s kompetentnim tehničkim stručnjakom, a pisane upite su ignorirali.
11. Tužiteljice nisu predlagale daljnju dopunu vještačenja, te nisu imale daljnjih primjedbi na istog, već su u skladu s istim, uredile svoj tužbeni zahtjev na način da su točno odredile novčani iznos kojeg zahtijevaju od tuženice.
12. U odnosu na naprijed navedeno vještačenje provedeno u postupku osiguranja dokaza, poslovni broj R1-71/2024, tuženica je, na pripremnom ročištu od 22. srpnja 2025. izjavila da se protivi korištenju nalaza i mišljenja vještaka iz tog postupka, navodeći da se radi o nezakonitom dokazu na kojem se ne može temeljiti sudska odluka, jer da je sačinjen na način da je vještak prikupljao i koristio podatke koji su pribavljeni bez naloga nadležnog suca istrage, te da uzimanje sadržaja i lokacija mobilnih uređaja predstavlja zadiranje i ograničavanje temeljnih ljudskih prava i sloboda, zaštićenih Europskom konvencijom, Ustavom Republike Hrvatske, Zakonom o kaznenom postupku, te drugim zakonskim i podzakonskim propisima iz razloga zaštite građana od proizvoljnog zadiranja u privatnost. Tvrdi da je iz tog razloga i dokazna radnja prikupljanja sadržaja i položaja mobilnih uređaja, kao i međusobna komunikacija predviđena samo kao dokazna radnja u izvanrednim situacijama i za posebno teška kaznena djela, kako je to i propisano člankom 339a. Zakona o kaznenom postupku. Stoga tuženica smatra da joj je ovom dokaznom radnjom i ovim vještačkim nalazom povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
13. Nije točna tvrdanja tuženice da nalaz i mišljenje vještaka u spisu osiguranja dokaza poslovni broj R1-71/2024 predstavljaju nezakoniti dokaz jer je odredbom čl. 220.a.st. 1. važećeg Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 94/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/2023, dalje –ZPP) propisano da se sudska radnja ne može temeljiti na ,
dokazu pribavljenom na nezakoniti način (nezakoniti dokaz), a podatke od mobilnog operatera o sadržaju i položaju mobilnih uređaja, te podatke od HBB-a o izvršenim novčanim transakcijama po računu pok. OU, vještak je pribavio na temelju izričitog naloga suda u postupku osiguranja dokaza, što znači da isti nisu pribavljeni na nezakoniti način pa niti ne predstavljaju nezakoniti dokaz. Nadalje, odredbom čl. 220. st. 1. ZPP-a propisno je da sud odlučuje o tome koje će dokaze od predloženih izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a za konkretni dokaz, sud je utvrdio da se radi o bitnom dokazu jer se odnosi na bitne činjenice u ovom sporu. Što se tiče prigovora tuženika da se radi o nezakonitom dokazu, valja navesti da je odredbom čl. 220. a ZPP-a propisan da su sudovi dužni ispitati sve dokaze ako su pribavljeni zakonito, te da sud ima pravo donijeti rješenje kojim se dopušta izvođenje i nezakonitog dokaza "ako ocijeni da je to potrebno kako bi se utvrdila odlučna činjenica". Međutim, kako je naprijed navedeno, ovaj sud je za predmetno pribavljanje podataka utvrdio da se radi o zakonitom dokazu jer su u smislu odredbe čl. 220. a ZPP-a nezakoniti oni dokazi koji su pribavljeni povredom Ustava, prisilnih propisa i međunarodnog prava, zajamčenog i zaštićenog Ustavom RH ili odredbama zakonskih i podzakonskih propisa ili međunarodnog prava, a što ovaj dokaz nije.
14. Nadalje, sud je nalaz i mišljenje vještaka za elektrotehniku, elektroniku, informatiku i telekomunikaciju dipl. ing. PU iz [adresa] u postupku osiguranja dokaza poslovni broj R1-71/2024 ocijenio stručnim i objektivnim, jasnim te valjano argumentiranim, te ga je u cijelosti prihvatio.
15. Prema tome, na temelju vještačenja provedenog u postupku osiguranja dokaza, te Izvoda prometa po računu Hrvatske poštanske banke d.d. utvrđeno je da je u utuženom razdoblju, tj. u razdoblju od 11. travnja 2024. do 16. travnja 2024., s računa pok. IU na račun tuženice JU prebačeno ukupno 39.500,00 eura, te da je prijenos novčanih sredstava izvršen putem mobilnog bankarstva koje je bilo instalirano na mobitelu pok. IU.
16. Iz iskaza svjedokinje RU, tete tužiteljica, a kćeri tuženice, u odnosu na činjenicu prebacivanja novaca s računa pok. IU putem mobilnog bankarstva na račun tuženice, proizlazi da njoj nije poznato da bi tužena tijekom travnja 2024. neki novac s računa pok. IU kod Hrvatske poštanske banke prebacila na svoj račun. Iskazuje da za to vrijeme dok je pok. IU bio u Domu tužena da nije raspolagala niti upravljala s nikakvim njegovim novčanim sredstvima, a također u tom razdoblju da nije ni imala mobitel koji bi bio vlasništvo pok. IU, da se tužena uopće ne zna koristiti mobilnom aplikacijom na pametnom telefonu, te da joj je pok. IU, dok se nalazio u Domu, rekao da želi da ona bude prisutna kada će sa svojeg računa mobilnom aplikacijom prebaciti novce na račun majke koji joj želi vratiti, te da je taj novac s računa pok. IU dospio na račun tuženice upravo na način da ga je pok. IU sam prebacio putem mobilne aplikacije na svojem mobitelu što je učinio pred njom.
17. Iz iskaza tužene u odnosu na činjenicu prebacivanja novaca s računa pok. IU putem mobilnog bankarstva na račun tuženice proizlazi da ona ni na koji način nije raspolagala s nekim novčanim sredstvima s računa pok. sina IU već da joj je jedino poznato da je računu HPB imao novčana sredstva koja su pripadala njoj, a koja je ona položila na njegov račun nakon prodaje svoje kuće u [adresa]. Također je iskazala da se nije služila mobitelom pok. sina za vrijeme dok je bio u Domu, niti se s istim uopće ne zna služiti. Također je iskazala da nije imala punomoć za raspolaganje računom pok. sina u HPB-u.
18. Iz iskaza svjedokinje ŠUĆ, unuke tužene, te kćeri svjedokinje RU, u odnosu na činjenicu prebacivanja novaca s računa pok. IU putem mobilnog bankarstva na račun tuženice, proizlazi da joj poznato kako je na računu pok. IU prije njegove smrti postojao određeni novčani iznos, jer je više puta čula kako je sam pok. IU rekao da postoji taj novac i da ga mora prije smrti vratiti tuženici, a zna da je to i učinio na način da je sam sa svojeg mobilnog bankarstva prebacivao na račun tuženice taj novac jer joj je on sam tako rekao, ali pri čemu ona nije bila prisutna. U vezi navedene činjenice još je iskazala da se tuženica ne zna koristiti pametnim telefonom, te da zna da se taj mobilni telefon pok. IU sada nalazi kod svjedoka ZU, kojeg mu je nakon smrti IU, tužena dala da se njime koristi, a za vrijeme dok je pok. IU bio u Domu taj uređaj da je ponekad bio kod njega u Domu, a ponekad u kući tuženice kuda ga je ona pohranila da se ne bi netko u Domu s njim neovlašteno okoristio, te da su mu njezina majka RU i tuženica pok. IU kad su ga posjećivale u domu donosile taj pametni mobilni uređaj, iako je pored istog, imao kod sebe u Domu još jedan stari mobilni uređaj kojeg mu je tuženica dala na korištenje da bi mogao nazvati njezinu majku ili tuženicu, te da je imao taj drugi mobitel kod sebe u Domu jer je njegov pametni telefon bio pospremljen kod kuće da se netko u Domu ne bi njime neovlašteno koristio. U kući tuženice, tom mobilnom telefonu pok. IU pristup su imale samo tuženica i njezina majka.
19. Iz iskaza svjedoka ZU koji je tuženičin brat, a ujedno živi u blizini adrese na koju se tuženica zajedno sa svojom djecom RU i pok. IU doselili u [adresa] tijekom 2022., proizlazi da što se tiče eventualnog raspolaganja novčanim sredstvima putem mobilnog bankarstva s računa pok. IU njemu o tome nije ništa poznato kao što mu nije poznato ni o tome da li se pok. IU mogao koristiti mobilnim telefonom i kojim se uopće mobilnim telefonom koristio prije smrti. Isti je jedini u svezi zdravstvenog stanja pok. IU dok se nalazio u Domu iskazao da par dana pred smrt nije više bio u svjesnom stanju i to zadnjih tjedan dana, da ga je dva puta posjetio u razdoblju dok je bio smješten u Domu te da tom prilikom baš nije bio potpuno priseban, da ga je ponekad prepoznao, a ponekad ne, te je većinom spavao i bio pod utjecajem lijekova jer je trpio jake bolove.
20. Iz iskaza 1. i 2. tužiteljica, u svezi činjenica prebacivanja novaca s računa pok. IU putem mobilnog bankarstva na račun tuženice, proizlazi da su ih tuženica i njezina kćer RU, **.**.2024., obavijestile da je im je otac smješten Dom nakon čega su one isti dan otišle kod njega u taj Dom i kada su bile tamo tužena je predložila njihovom ocu da zamijene mobilne uređaje jer da ona ima jednostavniji mobitel sa kojim će on lakše manevrirati s obzirom na njegovo zdravstveno stanje i što su tad učinili, a tuženice da tada nisu vidjele ništa loše u takvom postupanju tužene, osim da se doista njihovom ocu olakša rukovanje mobitelom. Također su iskazale da je upravo nalazom i mišljenjem vještaka u postupku osiguranja dokaza utvrđeno da je upravo taj dan, 11.4.2024., izvršena prva transakcija kojom su prebačena novčana sredstva s računa njihovog oca na račun tužene. 1. tuženica je također iskazala da je ona osobno u 2. mjesecu 2024., s ocem bila u poslovnici HPB u Zagrebu kada je vidjela da na računu ima puno veći iznos od onog koji je ostao nakon njegove smrti, a i otac im je za vrijeme života rekao da na tom računu ima oko 50.000,00 EUR koje će one naslijediti. Također su iskazale kako je tužena imala pristup svim osobnim stvarima njihovog pok. oca, a pogotovo pred njegovu smrt i kada se nalazio u Domu, pa tako i PIN-ovima za razne aplikacije.
21. U naprijed citiranim dijelovima, a koji se odnose na činjenicu prebacivanja novaca s računa pok. IU putem mobilnog bankarstva na račun tuženice u utuženom razdoblju, tj. od 11. travnja 2024. do 21. travnja 2024. iskaze svjedokinja RU, ŠUĆ i tužene u kojima su navele da je sud je ocijenio neistinitima jer su u suprotnosti s činjenicama utvrđenim vještačenjem provedenim u postupku osiguranja dokaza, a i sami po sebi su nelogični, kontradiktorni i životno neuvjerljivi.
22. Naime, osim što je na temelju vještačenja provedenog u postupku osiguranja dokaza utvrđeno je da je u utuženom razdoblju, s računa pok. IU na račun tuženice JU prebačen iznos os 39.500,00 EUR, te da je prijenos novčanih sredstava izvršen putem mobilnog bankarstva koje je bilo instalirano na mobitelu pok. IU, vještačenjem također je utvrđeno da se mobilni uređaj pok. IU kojim je izvršen prijenos novčanih sredstava s računa pok. IU na račun tuženice JU, u vrijeme izvršenja tih transakcija nalazio na području mjesta stanovanja tuženice, na adresi [adresa], dok je nesporno da se u tom razdoblju pok. IU nalazio u Domu za starije i nemoćne osobe Sv. Katarina, na adresi [adresa].
23. Slijedom navedenog, iskazi navedenih svjedokinja i tuženice u kojima se iste iskazale da je transakcije izvršio sam pok. IU, i to za vrijeme dok se nalazio u Domu, u suprotnosti su s nalazom i mišljenjem vještaka.
24. Nadalje, životno je nelogičan i neuvjerljiv navod svjedokinje RU da bi joj pok. IU Domu za starije i nemoćne osobe sv. Katarina "pokazao" kako prebacuje novce sa svojeg računa na račun tuženice putem svojeg mobilnog telefona, odnosno, da je svjedokinji ŠUĆ rekao da je to učinio kada mu je bila u posjeti jer nije sporno a je tuženica pok. IU dala a se u Domu koristi s njezinim starim mobitelom, a u potpunosti je neuvjerljiv navod ŠUĆ da su mu tuženica i svjedokinja RU donosile njegov mobitel kad su mu dolazile u posjetu, jer je potpuno nejasno u koju svrhu bi mu donosile taj mobitel. Nadalje, iskaz svjedokinje RU u svezi navedene činjenice sud ocjenjuje neuvjerljivim i iz razloga što su tuženica JU i svjedokinja RU, tada 2. tužena, u odgovoru na tužbu, te kasnije tijekom postupka, sve do saslušanja navedene svjedokinje na glavnoj raspravi od 9. veljače 2026., poricale bilo kakvo prebacivanje novca sa računa pok. IU na račun tužene u utuženom razdoblju, te je tek u tom svojem iskazu navedena svjedokinja iskazala da je to učinjeno, ali da je to učinio sam pok. IU. Na nevjerodostojnost njihovih iskaza u odnosu na navedenu činjenicu ukazuje i činjenica koja proizlazi iz iskaza svjedoka ZU, Potvrde Doma u kojeg je pok. IU bio smješten, te medicinske dokumentacije pok. IU koja prileži spisu, a iz kojih proizlazi da je pok. IU u razdoblju kad se nalazio u Domu, zbog uznapredovale bolesti, od koje je i preminuo **.**.2024. bio vrlo lošeg zdravstvenog stanja, trpio je teške bolove i s istim se teško mogla uspostaviti komunikacija, što također ukazuje na neuvjerljivost iskaza svjedokinja RU i ŠUĆ da je pok. IU u takvom zdravstvenom stanju sam izvršio prebacivanje novca putem mobilne aplikacije.
25. Prema tome, sud je nije povjerovao iskazima svjedokinja RU i ŠUĆ u dijelu u kojem su iskazale da je pok. IU sam izvršio prebacivanje novca sa svojeg računa u HBP banci na račun tužene putem svojeg mobitela, čemu doprinosi i činjenica da svjedokinja RU, koja je majka svjedokinje ŠUĆ živi u zajedničkom kućanstvu s tuženicom, da dogovorno raspolažu imovinom kao zajedničkom i podmiruju obveze kao zajedničke (kako je to svjedokinja RU sama iskazala u svome iskazu), a pored navedenog i tužena i svjedokinja RU nisu u dobrim odnosima s tužiteljicama, što ukazuje na n to da svjedokinje RU i ŠUĆ imaju interes da ovaj spor završi u korist tužene.
26. Prema tome, na temelju tako provedenih dokaza i izloženih utvrđenih činjenica sud je utvrdio da je tuženica u razdoblju od 11.4. – 16.4.2024., u šest navrata, putem mobilne aplikacije instalirane na mobitelu pok. IU broj [broj telefona], izvršila prebacivanje novčanih sredstava s njegovog računa broj [broj bankovnog računa] na svoj račun broj [broj bankovnog računa] u ukupnom iznosu od 39.500,00 EUR, i to, na dane 11., 12., 13., 14. i 15.4.2024. iznose od po 7.000,00 EUR, te na dan 16.4.2024. iznos od 4.500,00 EUR.
27. Između stranaka je, nadalje, u ovom postupku sporno da li je taj novčani iznos na njegovom računu pripadao tuženici i da se na računu pok. IU samo nalazio "na čuvanju" pa da je putem navedenih novčanih transakcija "vraćen" tuženici, kao što u ovom postupku tvrdi tuženica.
28. Tuženica svoju tvrdnju da je da je taj novac bio njezino vlasništvo, te da ga je ona samo dala na "čuvanje" pok. IU i da joj je on iste trebao vratiti nije dokazala niti jednim pisanim dokazom, iz kojeg bi proizlazila ovakva obveza pok. IU.
29. Što se tiče personalnih dokaza, svjedoci RU, ŠUĆ i ZU i tuženica, a svezi te tvrdnje tuženice iskazali su da je taj novac koji je prenijet na račun tuženice spornim transakcijama pripadao tuženici, međutim, kojim iskazima sud u navedenim dijelovima sud nije poklonio vjeru, i to, prije svega, iz istog razloga iz kojeg nije povjerovao ni iskazima RU i ŠUĆ u vezi činjenice da prebacivanje novčanih sredstava izvršio sam pok. IU, tj. iz razloga što su svjedokinja RU i ŠUĆ neposredno zainteresirane za ishod spora na strani tuženice, iz razloga koji su naprijed već obrazloženi, a iskazu svjedoka NU u odnosu na ovu činjenicu sud nije poklonio vjeru iz razloga što je isti iskazao da je do saznanja o tim činjenicama došao samo iz pričanja samog pok. IU, koji mu je rekao da ima na računu neki novac koji pripada tuženici i da joj ga želi vratiti, ali da u konačnici ne zna da li je pok. IU dosta i vratio taj novac, a pored toga, s obzirom da se radi o tuženičinom bratu kojem je tuženica nakon smrti pok. IU dala na korištenje mobilni telefon pok. IU, proizlazi da je i taj svjedok u dobrim odnosima s tuženicom, te stoga i isti zainteresiran za povoljan ishod spora na strani tuženice.
30. Osim naprijed navedenim svjedocima, tuženica je na okolnost da je taj novac pripadao njoj priložila Promet po računu u OTP Banci d.d., korisnika JU, iz kojeg proizlazi da je dana 29.04.2022. tuženica izvršila plaćanje kupovine u cijelosti za stan na adresi [adresa] (2 x 340.024,77 Kn), poreznim rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Centar od 24.05.2022., iz kojeg proizlazi da je porez na promet nekretnina u odnosu na kupoprodaju stana na adresi B [adresa] iznosio 27.587,10 Kn, te uplatnicom iz koje proizlazi da je taj iznos podmirila tužena JU u cijelosti (uplatnica u prilogu), specifikacijom uplata po kreditu korisnika IU u Addiko Bank d.d., iz kojeg proizlazi da su kreditne obveze po tom kreditu koje su glasile na ime pok. IU, u većini podmirile tuženica i svjedokinja RU, te da je tužena i zatvorila tu kreditnu partiju uplatom iznosa od 509.052,67 Kn, uplatnicom od 04.06.2023. iz koje proizlazi da je svjedokinja RU izvršila plaćanje na račun ovdje tužiteljice na ime alimentacije u iznosu od 35.000,00 EUR, te računom Doma za starije i nemoćne Sv. Katarina od 12.04.2024. iz kojeg proizlazi da je obvezu plaćanja troškova smještaja u dom pok. IU preuzela i plaćala svjedokinja RU.
31. Po stavu ovog suda, tuženica navedenim dokazima nije dokazati da je upravo sporni novčani iznos, tj. iznos od 39.500,00 EUR koji se nalazio na računu pok. IU kod HPB banke vio vlasništvo tuženice, već se iz navedenih dokaza jedino se može zaključiti nesporna činjenica da su pok. IU, svjedokinja RU i tuženica, s obzirom da su živjeli u zajedničkom kućanstvu, određenom imovinom dogovorno raspolagali i međusobno si pomagali u izvršenju svojih obveza.
32. Također valja navesti da iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. FU od 25.4.2006., koji je bio suprug tuženice, te otac svjedokinje RU i pok. IU, proizlazi da je tuženica JU u cijelosti naslijedila svu njegovu imovinu, a između ostalog, i kuću u [adresa], dok su se njegova djeca RU i IU odrekli od nasljeđivanja na toj imovini u korist tuženice, a iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15.4.2022. proizlazi da je tu kuću u [adresa] tuženica JU prodala za iznos od 380.000,00 EUR, dok iz iskaza svjedokinja RU, ŠUĆ i tuženice proizlazi da ju je prodala za 1.000,000,00 EUR i da je ta nekretnina u Dubrovniku bila isključivo vlasništvo tuženice. Iz njihovih iskaza, nadalje, proizlazi da je tuženica od novaca dobivenih tom prodajom, na račune svjedokinje RU i pok. IU i svoj račun položila na svakog iznos od 150.000,00 EUR, pri čemu su se dogovorili da će za iznose od 96.000,00 EUR kupiti državne obveznice, a što su i učinili, te da će zatim tim novcem nakon isteka roka od godine dana kupiti stan za tuženicu, ali da je pok. IU prije isteka tog roka preminuo pa da su taj novac naslijedile tužiteljice. Također su iskazale da su za preostali iznos novca dobiven prodajom te kuće zatvorili kredit u Addiko banci koji je bio podignut na ime pok. IU, pri čemu je svjedokinja još iskazala da se zapravo radilo o kreditu koji je bio podignut za adaptaciju i uređenje te kuće u [adresa] koju je naslijedila tuženica, te je od dijela novca pok. IU kupio stan u [adresa], a tuženica i svjedokinja RU kuću u [adresa] u kojoj sada žive.
33. Na ovaj način navedene svjedokinje i tuženica željele su prikazati kako je sav novac koji se u vrijeme smrti pok. IU nalazio na njegovim računima bio novac koji je dobiven od prodaje nekretnine u Dubrovniku koja je bila vlasništvo tuženice, a kojim iskazima sud nije poklonio vjeru, jer prije svega, iz naprijed citiranog rješenja o nasljeđivanju iza pok. FU, proizlazi da su zakonski nasljednici iza istog bili i svjedokinja RU, te otac tužiteljica, pok. IU, koji su svoje nasljedne dijelove ustupili svojoj majci, ovdje tuženici, što je u suglasju s iskazom tuženice da su novac od prodaje te kuće u [adresa] "rasporedili na svih troje", a nadalje, iz iskaz svjedokinje RU i tuženice proizlazi da su se i prihodi od iznajmljivanja apartmana u toj kući u [adresa] dijelili na njih troje, te da kao i da su novac od prodaje nekretnine u Dubrovniku "rasporedili na njih troje", što sve ukazuje na činjenicu da su novčana sredstva na računu pok. IU doista bila i njegovo vlasništvo.
34. Slijedom navedenog, sud nije povjerovao iskazima svjedoka RU, ŠUĆ i tuženice da su predmetna novčana sredstva bila vlasništvo tuženice i da su pok. ocu tužiteljica IU samo bila predana "na čuvanje" i da i h je on imao obvezu vratiti tuženici, već je sud mišljenja da su njihovi iskazi u tom dijelu iskonstruirani za potrebe predmetnog postupka. Pored navedenog, potpuno je životno nelogično da bi tuženica taj novac navodno rasporedila "na čuvanje" po računima drugih osoba kada je mogla iste "čuvati " i na svojem računu, a pored toga iz iskaza same tuženice proizlazi da "nije ugovoren nikav rok u kojem bi pok. IU taj novac njoj eventualno morao vratiti" što također ukazuje na nevjerodostojnost njezine tvrdnje da je tako bilo dogovoreno.
35. Prema tome, s obzirom da je provedenim dokazima dokazano da tuženica nije imala ovlaštenje raspolagati spornim novčanim sredstvima s računa pok. IU kojima je raspolagala, te da je taj novac pripadao ocu tužiteljica, pok. IU, proizlazi da je tuženica navedena novčana sredstva stekla bez pravne osnove pa na takvo utvrđeno činjenično stanje valja primijeniti odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje – ZOO), kojom je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, nadoknaditi vrijednost postignute koristi.
36. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, tuženica je u obvezi 1. i 2. tužiteljicama, koje su zakonske nasljednice pok. IU, vratiti novčani iznos kojeg je stekla bez pravne osnove, te kako je nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno da se radi o iznosu do 39.500,00 EUR, osnovan je tužbeni zahtjev tužiteljica kojim od tuženice zahtijevaju navedeni iznos.
37. Nadalje, odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od podnošenja zahtjeva.
38. U ovom pravnom odnosu tuženica je nepošteni stjecatelj jer je znala da joj ne pripadaju sporna novčana sredstva, te je stoga u obvezi platiti tužiteljici i zakonske zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog novčanog iznosa, a koji iznosi i datumi stjecanja istih su utvrđeni nalazom i mišljenjem vještaka.
39. Na osnovu navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti utvrditi osnovanim, te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.
40. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio na temelju odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, s obzirom da su tužiteljice u cijelosti uspjele u sporu.
41. S obzirom da je tužiteljice u ovom sporu zastupao punomoćnik koji je odvjetnik, prilikom izračuna njezinog troška primijenjena je važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 39.500,00 EUR. Sud je tužiteljicama, kao potrebne za vođenje postupka, priznao sljedeće zatražene troškove: za sastav tužbe, po Tbr. 7. t. 1. Tarife, iznos od 1.000,00 EUR, za sastav obrazloženih podnesaka od 12.3.2025. i 10.6.2025., po Tbr. 8. t. 1. Tarife, iznos od 1.000,00 EUR, za svaki, za zastupanje na ročištima od 22.7.2025., 9.2.2026. i 25.5.2026., po Tbr. 9. t.1. Tarife, iznos od 1.000,00 EUR, za sastav prijedloga za osiguranje dokaza, po Tbr. 11. st. 1. iznos od 1.000,00 EUR, što ukupno iznosi 7.000,00 EUR. Na ovaj iznos, primjenom Tbr. 40. Tarife tužiteljicama je priznato uvećanje od 10% za zastupanje dvije tužiteljice, tj. u iznosu od 700,00 EUR, što ukupno iznosi 7.700,00 EUR. Na ovaj trošak tužiteljicama je priznat PDV od 25%, što iznosi 1.925,00, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR, na presudu u iznos od 515,00 EUR, te na prijedlog za osiguranje dokaza u spisu R1-71/2024 u iznosu od 6,64 EUR, te trošak vještačenja u postupku radi osiguranja dokaza R1-71/2024 u iznosu od 1.020,98 EUR, što ukupno iznosi 11.194,17 EUR.
42. Tužiteljicama nije priznat trošak sastav podneska od 24.2.2026. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.
43. Tužiteljicama su na parnični trošak, na temelju odredbe čl. 151. ZPP-a, dosuđene i zatražene zakonske zatezne kamate, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
44. Na osnovu navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom II.
U Pregradi, 19. kolovoza 2026.
S u t k i n j a :
Sanja Leskovar – Hostić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba, u roku od 15 dana od dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, pisano, u tri primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. pun. tužiteljica
2. pun. tuženice
