REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Makarskoj - Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

P-1286/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj - Stalna služba u Imotskom, po sucu Mate Kukavica u pravnoj stvari tužitelja TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po Ivanu Delipetru, odvjetniku iz Imotskog protiv Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu – Stalna služba u Makarskoj, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 10. srpnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobni te zastupnika po zakonu tuženice Republike Hrvatske, Snježane Juroš, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika,.19 kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ND vlasnik nekretnine d. č. zem. [katastarska čestica] upisana u zk uložak [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], površine 11871 m2, prikazana u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Perice Puljića od 3. srpnja 2026. između točaka A-B-C-D-E-A, koji nalaz čini sastavni dio ove presude, slijedom čega je tužitelj ovlašten na temelju ove presude zatražiti i postići u zemljišnim knjigama ovog suda uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnina na svoje ime u cijelosti uz istodobno brisanje toga prava sa imena tužene, kao i brisanje svih ostalih sporednih prava upisanih u C listovima, koju uknjižbu je tužena dužna trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao dosjelošću, te dogovorom između sunasljednika u tom smislu. Kako, dakle, tvrdi da je uračunavajući vrijeme posjeda svojih prednika stekao pravo vlasništva dosjelošću, a kako nije uknjižen kao vlasnik, u pogledu nekretnine opisane u izreci presude, podnosi tužbu kojom traži da se utvrdi da je vlasnik te nekretnine, te da ga se ovlasti na uknjižbu prava vlasništva uz brisanje dosadašnje uknjižbe te tereta uknjiženih u korist tuženice.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da tužitelj nije dokazao pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, pa time posebno ukazuje da nije dokazao niti koji su to njegovi prednici koji su posjedovali predmetnu nekretninu, kao niti je dokazao sunasljedničku diobu.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u skicu nekretnine, rješenje o nasljeđivanju iza pokojne ŠD od 28. kolovoza 2023., neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu zk česticu, posjedovni list, a osim navedenog izveden je i dokaz uviđajem na licu mjesta uz geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Perici Puljiću, kao i dokaz saslušanjem svjedoka UD, HD i DD, te saslušanjem tužitelja.

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Između stranaka je sporno jesu li se ispunili uvjeti temeljem kojih bi se moglo smatrati da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina kako to isti traži tužbom.

6. Iz dokaza uviđajem na licu mjesta, neposrednim opažanjem utvrđeno je da nekretnina koja je predmet ovog postupka u naravi predstavlja nekretninu ograđenu suhozidima sa svih strana, a da se u sklopu iste nalaze manji vrtovi također ograđeni suhozidom, pri čemu je u jednom dijelu poravnat put radi pristupa nekretnini.

7. Iz iskaza svjedoka UD, HD i DD, te tužitelja, utvrđeno je da predmetna nekretnina u naravi predstavlja starinu tužiteljeve obitelji, da je ista pripala prvotno njegovoj tetki RD čiju su nasljednici tužiteljev stric PD, te tužitelj i njegov brat UD, kao i da je usmeno dgovoreno između njih da upravo ova nekretnina pripadne tužitelju. Utvrđeno je također da su još tužitelkjevi djed i baka obrađivali predmetnu nekretninu, a da je još i od ranije nekretnina u posjedu tužiteljevih prednika, pri čemu je takođšer utvrđeno da su sve nekretnine na ovom lokalitetu u vlasništvu fizičkih osoba neovisno o formalnom upisu, a da nitko u mjestu tužitelju nije osporavao pravo vlasništva niti ima bilo kakvih sporova oko međa.

7.1. Sud prihvaća iskaze navedenih svjedoka i tužitelja kao vjerodostojne budući da se isti nalaze u međusobnom skladu, a osim toga imaju neposrednih saznanja vezano za posjedovanje predmetnih nekretnina budući da se radi o ljudima koji žive u tom mjestu i koji su vlasnici susjednih nekrenina, a njihovi iskazi su sukladni ispravama koje prileže spisu, posebno posjedovnom listu iz kojeg proizlazi da je upravo tetka tužitelja RD upisana kao posjednica predmetne nekretnine imajuću u vidu da je iz iskaza svjedoka, pored navedenih činjenica, utvrđeno i da se nekretnina pučki naziva " T", baš kako je i naznačena u posjedovnom listu.

8. Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Perice Puljića je identificirana i označena nekretnina koje je predmet tužbenog zahtjeva, pri čemu se ističe da sud prihvaća predmetni nalaz i mišljenje kao stručno i objektivno, a uzimajući u obzir da nitko od stranaka nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje.

9. Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. navedenog članka je određeno da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo te nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, time da se u odnosu na Republiku Hrvatsku sukladno odredbi stavka 4. navedenog članka stječe vlasništvo uz te kvalitete posjeda protekom 20 godina samostalnog i neprekidnog postojanja, pri čemu je za ukazati da se sukladno odredbi članka 160. stavak 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali tu nekretninu.

10. Slijedom navedenih utvrđenih činjenica i navedene odredbe članka 159. i članka 160. ZV-a, razvidno je da je tužitelj vlasnik navedenih nekretnina jer je čak i četrdesetogodišnji rok neprekidnog samostalnog posjedovanja istekao još prije podnošenja tužbe, i to prije 08. listopada 1991. u kontekstu odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a. Iz naprijed navedenih dokaza, a razvidno je i to da posjed ima sve tri spomenute kvalitete, pa kako je i odredbom članka 130. stavak 1. ZV-a jasno propisano da je onaj tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona ovlašten i ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, valjalo je prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja pa je i odlučeno kao u izreci presude.

U Imotskom, 19. kolovoza 2026.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.