P-4206/2024-20

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Stalna Služba u Supetru

21400 Supetar

Ulica Hrvatskih velikana 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji Anđelini Kliškić, u pravnoj stvari tužitelja LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Toni Babić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Skelin, odvjetnik u Trogiru, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. lipnja 2026. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja Tonija Babića, odvjetnika u Splitu te tuženika i zamjenice punomoćnika tuženika AŽ, odvjetničke vježbenice kod Zorana Skelina, odvjetnika u Trogiru, na ročištu za objavu presude 19. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Dužan je tuženik GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, 2/3 iznosa tržišne najamnine predmetnog stana i to iznosa od 800,00 eura mjesečno počevši od 1. listopada 2020.g. pa nadalje sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak po određenju suda, uvećan za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana donošenja odluke do isplate po kamatnoj stopi, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pod prijetnjom ovrhe u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju LŽ, u roku od 15 (petnaest) dana, naknaditi tuženiku GŽ trošak parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 eura. .

Obrazloženje

1. Kod ovog suda, 31. listopada 2024., zaprimljena je tužba tužitelja LŽ protiv tuženika GŽ, radi isplate iznosa od 800,00 eura mjesečno počevši od 1. listopada 2020. pa nadalje zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. U tužbi tužitelj navodi da je upisan kao vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], zgrada E-631, 340 m2, k. o. [katastarska općina], z. u. [broj ZK uloška]. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-14) stan na II. (drugom) katu, označen br. 10, u površini od 72,83 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe za 2/3 suvlasničkog dijela, dok da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine za 1/3 suvlasničkoga dijela. Ističe kako se tužitelj i tuženik nalaze u suposjedu predmetne nekretnine, te da je tužitelj u rujnu 2020. godine pokušao dati u najam navedeni stan, ali je tuženik svojim nasilnim postupanjem istjerao najmoprimce iz stana, zbog čega drži da je pretrpio štetu zbog nemogućnosti raspolaganja svojim suvlasničkim dijelom predmetne nekretnine davanjem iste u redovan najam. Navodi kako je tužitelj ponudio tuženiku 1/3 iznosa najamnine sukladno njegovom suvlasničkom dijelu, ali da je tuženik isto odbio, pa kako tuženik odbija mirno rješenje spora isti da je pokrenuo postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice civilnom diobom koji predmet da se vodi pod poslovnim brojem Ovr-1218/2024, a u kojem postupku da je doneseno rješenje o ovrsi. S obzirom da je isti vlasnik predmetnog stana, a da mu tuženik onemogućuje da ostvaruje svoje vlasničke ovlasti i koristi od predmetnog stana, tužitelj drži da mu pripada pravo naknade u visini od 2/3 dijela tržišne najamnine zbog nemogućnosti raspolaganja svojim suvlasničkim dijelom pa predlaže kao u tužbenom zahtjevu, odnosno zahtjeva isplatu iznosa od 800,00 eura mjesečno počevši od 1. listopada 2020. pa nadalje zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, s tim da zadržava pravo urediti tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja u ovom postupku.

3. U svom odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda 26. veljače 2025. tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe kako je nesporno da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine kako to navodi tužitelj u tužbi, međutim poziva se na odredbu čl 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojoj davanje u najam predmetnog stana premašuje okvir redovnog upravljanja i predstavlja izvanredni posao za koji je potreban suglasnost svih suvlasnika, a da tuženik kao suvlasnik predmetnog stana nije dao suglasnost za davanje u najam predmetnog stana. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je u tijeku postupka izveo dokaze čitanjem i pregledom zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu te saslušanjem parničnih stranaka.

5. Sud je odbio preostale dokazne prijedloge tužitelja, i to saslušanje svjedoka OŽ i NŽ, kao i vještačenje po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina, budući je ocjenom već izvedenih dokaza te prema stanju spisa bilo moguće donijeti odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pa bi svako daljnje izvođenje dokaza dovelo do nepotrebnog odugovlačenja ovog parničnog postupka.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi naknade šte isplatom 2/3 iznosa tržišne najamnine od 800,00 eura mjesečno počevši od 1. listopada 2020. pa nadalje, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

8. Među strankama u tijeku postupka nije bilo sporno da su iste suvlasnici nekretnine označen kao čest. zem. [katastarska čestica], zgrada E-631, 340 m2, k. o. [katastarska općina], z. u. [broj ZK uloška]. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-14) stan na II. (drugom) katu, označen br. 10, u površini od 72,83 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe, i to tužitelj za 2/3 suvlasničkog dijela, a tuženik za 1/3 suvlasničkog dijela.

9. Sporno se u tijeku postupka ukazalo imali tužitelj kao suvlasnik predmetnog stana pravo potraživati naknadu štete od tuženik kao suvlasnika istog stana s obzirom na tvrdnju tužitelja da mu tuženik onemogućava davanje predmetnog stana u najam trećim osobama.

10. Sud je u postupku saslušao parnične stranke, pa tako tužitelj u svom iskazu navodi kako je u predmetnom stanu stanovao do 2020. godine kada je iz istoga iselio, međutim i dalje ga je nastavio posjedovati na način da je imao ključeve istoga te bi povremeno odlazio u stan u provjeru. Također, navodi kako je i tuženik, inače njegov brat, čitavo vrijeme u posjedu predmetnog stana, međutim kako je on suvlasnik za 2/3 dijela stan, a tuženik za 1/3 dijela, on da je predložio tuženiku da on koristi dvije sobe u tom stanu, a tuženik treću sobu. Prema takvom prijedlogu on da je iznajmio stan 2020. godine te u isti doveo podstanare, pri čemu da tuženika tom prilikom nije pitao za nikakvu suglasnost za iznajmljivanje tog stana, već su se podstanari samo uselili. Tuženik da je nakon toga počeo raditi probleme podstanarima zbog čega su oni bili prisiljeni izaći iz stana. Posebno upitan naveo je da je nedavno pokrenuo postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na predmetnom stanu te je stan prodan na javnoj dražbi, a novac podijeljen između njega i tuženika. Također, a nakon što je posebno upitan, tužitelj je naveo da je nekoliko puta predlagao tuženiku da iznajme predmetni stan međutim isti da na to nije pristao.

11. Tuženik je u svom iskazu naveo kako je čitav život u posjedu predmetnog stana na način da u isti redovito dolazi svaki put kada je u Splitu. Naveo je da je točno da je tužitelj iznajmio stan za što da je on saznao jednom prilikom kada je došao Split te je došavši u stan zatekao troje ljudi za koje nije znao tko su, a oni su mu rekli da im je stan iznajmio tužitelj, nakon čega da je pozvao policiju. Dalje je naveo da mu je tužitelj predlagao da se predmetni stan iznajmi, međutim njemu da to nikada nije odgovaralo iz razloga jer živi u [adresa], a poslom je vezan za Split pa je taj stan mjesto gdje može prenoćiti. Navodi kako tužitelju nikada nije dao suglasnost da iznajmi predmetni stan, a stan da je u međuvremenu prodan na javnoj dražbi.

12. Odredbom članka 36. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje u tekstu: ZVDSP-a), propisano je da ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi, a člankom 38. st 1. ZVDSP-a nadalje je propisano da nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Nadalje, odredbom čl. 39. st.1. ZVDSP-a propisano je da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima pri čemu o poslovima koji se tiču redovitog upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova. Međutim, člankom 41. ZVDSP-a propisano je da za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika.

13. Odredbom članka 1045. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje u tekstu: ZOO-a) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je člankom 1046. st. ZOO-a propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Polazeći od sadržaja navedene odredbe za navesti je da su opće pretpostavke odgovornosti za štetu štetna radnja štetnika, nastala šteta, protupravnost i uzročna veza. Dakle, odgovornost za štetu u konkretnom slučaju nastala bi pod pretpostavkom da je osoba koja je odgovorna za štetu (štetnik), počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećeniku) te ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice.

14. Polazeći od činjenica na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, te od nesporno utvrđenih činjenica u ovom postupku prema kojima su parnične stranke suvlasnici predmetne nekretnine te sukladno svojim suvlasničkim udjelima i u suposjedu predmetne nekretnine, kao i od činjenice da je tužitelj predmetni stan iznajmio trećim osoba, za što od tuženika nije dobio nikakvu suglasnost, a da je tužitelju za bilo kakvo raspolaganje predmetnom nekretninom koje prelazi okvir redovitog upravljanja stvarju, odnosno predmetnim stanom koji je bio u suvlasništvu stranaka potrebna suglasnost tuženika kako to propisuje odredba čl. 41. ZVDSP-a, to je ocjena ovog suda da se u konkretnom slučaju nisu ostvarile sve pretpostavke odgovornosti za štetu na strani tuženika. Naime, ne može se uzeti da je radnja tuženika kojom je isti kao suvlasnik predmetnog stana spriječio tužitelja odnosno usprotivio se davanju predmetnog stana u najam trećim osoba protivna bilo kojem propisu, već upravo suprotno, tužitelj je taj koji je protivno odredbi čl. 41. ZVDSP-a iznajmio predmetni stan trećim osobama, a da prethodno nije pribavio potrebnu suglasnost tuženika kao suvlasnika predmetnog stana. Stoga je ocjena ovog suda da postupanje tuženika kojim je onemogućio daljnje iznajmljivanje predmetne nekretnine od strane tužitelja trećim osobama, u situaciji kada tužitelj nije niti zatražio niti dobio suglasnost tuženika kao suvlasnika predmetne nekretnine, ne predstavlja protupravnu štetnu radnju u smislu odredbe članak 1045.st. 1. ZOO-a iz kojeg razloga tužitelju nije mogla nastati ni šteta koju potražuje tužbom.

15. Dakle, a kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu budući da tuženik time što je onemogućio tužitelja da predmetni stan iznajmi trećim osobama nije počinio nikakvu radnju koja je protivna bilo kojem propisu, a kojom bi tužitelju nastala šteta, to je tužbeni zahtjev tužitelja sud odbio kao neosnovan, odnosno odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

16. U nastavku je sud odlučio troškovima postupka.

17. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor isti je sukladno odredbi članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91,91/92,58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu: ZPP-a) dužan nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka.

18. Tuženiku su zastupanom po odvjetniku uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u visini od naznačenih 38.400,00 eura, sukladno Tbr. 8. st.1. i Tbr. 9.st.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa) priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u visini od 500 bodova, te za pristup na ročišta od 26. veljače 2026. i 10. lipnja 2026. po 500 bodova, što ukupno iznosi 1500 bodova, a kako vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife, tuženiku je priznat sveukupni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 eura koji iznos mu je tužitelj dužan nadoknaditi.

19. Stoga je o troškovima ovog postupka odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

20. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Supetru, 19. kolovoza 2026.

Sutkinja

Anđelina Kliškić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku, Toni Babić, odvjetnik u Splitu

- tuženiku po punomoćniku Zoranu Skelinu, odvjetniku u Trogiru

- u spis