Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru,

Stalna služba u Benkovcu,

Stjepana Radića 10, Benkovac

Poslovni broj: P-785/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, OIB: 78866932443, po sutkinji toga suda Danijeli Števanji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave, 19. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da je tužitelj IŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva dijela nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine površine 1349914 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Stalne Službe u Benkovcu, i to realnog dijela površine 26831 m2 označenog likom, žutom bojom i slovima A-B-C-D-A, prikazano na skici sudskog očevida dipl. Ing. geod. Frane Vlatkovića od 22.05.2025.g., a koja skica sudskog očevida dipl. Ing. geod. Frane Vlatkovića od 22.05.2025.g. čini sastavni dio ove presude;

2. Tužena je dužna trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na dijelu kč. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine površine1349914 m2 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru,Stalne službe u Benkovcu, i to na realnom dijelu površine 26831 m2 označenog likom, žutom bojom i slovima A-B-C-D-A prikazano na skici sudskog očevida dipl. Ing. geod. Frane Vlatkovića od 22.05.2025.g., a nakon provedene parcelacije i formiranja nove nekretnine sa posebnim brojem, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 3.575,59 eura, sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.“

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je stvarni vlasnik i posjednik dijela nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 1349914 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Stalne Službe u Benkovcu, i to realnog dijela površine 26831 m2 označenog likom, žutom bojom i slovima A-B-C-D-A u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Ivana Marinovića od 02.07.2015., da je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjižena Republika Hrvatska kao vlasnik u cijelosti. Nadalje je naveo da je realni dio nekretnine stekao kupoprodajom od izvanknjižne vlasnice ZŠ Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 01.10.2012., da je ZŠ predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem iza pok. supruga FŠ, da je predmetna nekretnina bila u posjedu obitelji FŠ najkasnije od 1968. a i ranije do 01.10.2012. od kada da je u posjedu tužitelj kao pravni sljednik temeljem Ugovora o kupoprodaji, da je tužitelj pravo vlasništva stekao kupoprodajom od ZŠ, da je ZŠ istu stekla nasljeđivanjem od FŠ a ĆŠ dosjelošću i građenjem. Isto tako naveo je da je iz rješenja Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, klasa:

UP/I-402-01/06-01/523, ur. broj: 2198- 05-03-06-7 od 23.10.2006. i rješenja Ureda 2 Poslovni broj: P-2016/2023-30 državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za opću upravu, Odsjeka za obnovu, klasa: UP/I-402-01/06-01/523, ur. Broj: 2198-05-04-12-01 od 15.05.2012. razvidno da se Općina Polača izričito očitovala da ne spori vlasništvo predmetne nekretnine prednicima tužitelja, da je prema potvrdi HEP-a, DP Elektre Zadar i potvrdi Vodovod i odvodnja d.o.o., Benkovac prednik tužitelja pok. ĆŠ imao na svoje ime priključenu električnu energiju odnosno da je predmetna nekretnina bila priključena na mjesnu električnu i vodovodnu mrežu prije 1991., da su dva svjedoka PŠ i ŽŠ svojim potpisima potvrdili ovjerenu izjavu da je ĆŠ vlasnik predmetne nekretnine, da je prednica tužitelja ZŠ imala prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine od 05.06.1968. sukladno uvjerenju o prebivalištu MUP-a RH, PU Zadarske, da iz punomoći od 22.09.2004. koju je izdao IŠZ proizlazi kako je isti kuću na kućnom broju 78 u [adresa] odnosno objekt na predmetnoj nekretnini sagradio od 1970 do 1974., da je nekretninu naslijedio od svog oca ČŠ. Nadalje je naveo da je realni dio nekretnine potpuno ograđen suhozidom, da je općepoznato da su suhozidi građeni da bi predstavljali među odnosno granicu sa susjednim parcelama i određivali granice posjeda, te zapreku za ulaz odnosno izlaz blaga s nekretnine, da su slijedom toga na strani FŠ, kao makar poštenog posjednika uključivo i posjed njegova prednika, na dan 1. siječnja 1997., kada je ZV stupio na snagu, bile ispunjenje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sukladno odredbama čl.159 st.4 ZV, a to se pravo nasljeđivanjem 2006. prenijelo na njegovu suprugu ZŠ (čl. 128 ZV) od koje je tužitelj kupio nekretninu 2012. Isto tako je naveo da je sukladno čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. Čl. 159. Zakona o vlasništvu I drugim stvarnim pravima, dakle najmanje 20 godina, da je, s obzirom da je prednica tužitelja zajedno sa prednicima u makar poštenom posjedu nekretnine najmanje 40 godina, razvidno kako su se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, da su osim dosjelošću, prednici tužitelja dio nekretnine stekli i građenjem, da iz isprava koje prilaže ovoj tužbi proizlazi da je prednica tužitelja ZŠ imala prijavljeno prebivalište na adresi kuće koja se nalazi na predmetnoj nekretnini još od 05.06.1968., da se iz toga zaključuje kako je kuća u to vrijeme bila sagrađena, da to znači da se na gradnju primjenjuju odredbe Općeg austrijskog građanskog zakonika i to paragraf 418., da je pošteni graditelj na tuđem zemljištu građenjem stjecao pravo vlasništva zgrade i zemljišta, uz plaćanje naknade vlasniku zemljišta u visini cijene zemljišta na kome je zgrada izgrađena, da je u presudi Vrhovnog suda Hrvatske broj: Gž-1653/66 od 27. kolovoza 1967. navedeno: "Ako je vrijednost zgrade sagrađene na tuđem zemljištu znatno veća od vrijednosti zemljišta, onda graditelj koji je gradio svojim sredstvima - makar vlasnik zemljišta i nije znao za građenje - stječe pravo vlasništva ne samo zgrade nego i zemljišta koje pokriva i toliko okolnog zemljišta koliko je potrebno za normalno korištenje zgrade", da se u konkretnom slučaju na samoj nekretnini osim objekta nalaze vatrenica i štala, da je evidentno da je prednik tužitelja dio nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao građenjem a tužitelj kupoprodajom, da se tužitelj obratio tuženici radi pokušaja mirnog rješenja spora sukladno čl.186a Zakona o parničnom postupku na koji zahtjev tuženica nije odgovorila. S obzirom da tužitelj ima pravni interes uskladiti stvarno i zemljišnoknjižno stanje, predlaže da sud nakon provedenog postupka donesen presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu zakonski zastupnik tuženice je naveo da se tuženica u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, kako glavnom tako i podrednom. Nadalje je naveo da je odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP-a propisano je da je osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe, da iz te zakonske odredbe proizlazi da obraćanje državnom odvjetništvu ima značenje procesne pretpostavke u sporovima protiv Republike Hrvatske zbog čega, ako navedena pretpostavka nije ispunjena u trenutku podnošenja tužbe, nije dopušteno raspravljanje u parnici i donošenje meritorne odluke o tužbenom zahtjevu pa tužbu treba odbaciti, da je 3. studenog 2022. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru zaprimilo zahtjev podnositelja, sada tužitelja, za mirno rješenje spora, da je dopisom od 4. studenog 2022. pozvan tužitelj putem punomoćnika da u roku 15 dana dopuni zahtjev za mirno rješenje spora na način da dostavi povijest zk. upisa ručno vođene zemljišne knjige od prvog upisa te povijest posjeda za predmetnu nekretninu, uz upozorenje da, ako u roku od 15 dana ne vrati državnom odvjetništvu ispravljeni zahtjev ili ako ga vrati bez ispravka ili dopune, će se smatrati da zahtjev za mirno rješenje spora nije bio niti podnesen sukladno čl. 38. st. 4, Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine" 67/18, 21/22), da je 17. svibnja 2023. zaprimljen podnesak podnositelja, sada tužitelja, kojim ne postupa sukladno gore citiranom dopisu od 4. studenog 2022. odnosno ne dostavlja povijest zk. upisa ručno vođene zemljišne knjige od prvog upisa te povijest posjeda za predmetnu nekretninu, već samo nadopunjuje činjenične navode zahtjeva za mirno rješenje spora te predlaže i podredni tužbeni zahtjev te s obzirom da tužitelj u ostavljenom roku nije dopunio zahtjev za mirno rješenje spora odnosno nije postupio po podnesku tuženice od 4. studenog 2022., to se u smislu odredbe članka 38. st. 4. Zakona o državnom odvjetništvu ima smatrati da zahtjev za mirno rješenje spora nije bio niti podnesen, pa da tuženica smatra da tužbu treba odbaciti. Isto tako naveo je da iz dokumentacije koja prileži spisu ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, da u odnosu na eventualno stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, obzirom na današnji upis u zemljišnim knjigama može se pretpostaviti da se radi o nekretnini koja je bila podruštvovljena, da onda na istoj nije bilo moguće steći pravo vlasništva građenjem u uvjetima pravnih pravila OGZ-a odnosno poslije ZOVO-a jer se odredbe o stjecanju prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu ne mogu primijeniti kada se gradi na zemljištu u društvenom vlasništvu, da prema pravnom pravilu iz paragrafa 418. OGZ, koja su se tada primjenjivala do 1. rujna 1980. - dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novineˮ, broj 53/91, 9/92 i 77/92 - dalje ZOVO), ako je tko gradio od svoje građe na tuđem zemljištu, bez znanja i protiv volje vlasnika, zgrada pripada vlasniku zemljišta, a pošteni graditelj može iskati naknadu troškova potrebnih i korisnih, a s graditeljem nepoštenim postupa se kao s onim koji bez naloga obavlja tuđe poslove, a ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, pa ga nije odmah zabranio graditelju poštenom ne može on iskati za zemljište nego općenu cijenu, da se prema ovom pravnom pravilu moglo stjecati pravo vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, no „tuđe zemljište“, u smislu tog pravila, je zemljište u vlasništvu drugih fizičkih ili građanskopravnih osoba, a ne društveno vlasništvo kao što je to u konkretnom slučaju riječ, slijedom čega se na nekretnini u društvenom 4 Poslovni broj:

P-2016/2023-30 vlasništvu nije moglo steći pravo vlasništva građenjem na temelju pravila iz paragrafa 418. OGZ, ni na temelju drugih pravila OGZ. Nadalje je naveo da se u pravnom režimu ZOVO, koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., prema sudskoj praksi odredbe ZOVO o stjecanju vlasništva građenjem na tuđem zemljištu ne mogu se primijeniti kada fizička osoba bez valjane pravne osnove odnosno akta o dodjeli nadležnog tijela gradi na zemljištu u društvenom vlasništvu, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stav u predmetu Rev-2350/13-2 od 17.5.2017. koji glasi: „...sudovi u postupku koji je prethodio reviziji odbili su predmetni primarni tužbeni zahtjev zaključujući u bitnome da graditelj koji je izgradio građevinu na zemljištu u tadašnjem društvenom vlasništvu bez odobrenja nadležnog tijela, nije mogao postati vlasnikom građevine, odnosno steći pravo trajnog korištenja društvenog zemljišta na kojem je zgrada izgrađena pa s tim u vezi nije mogao steći na temelju propisa koji uređuju pretvorbu prava korištenja u pravo vlasništva, pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini kao osnovi za prihvaćanje primarnog tužbenog zahtjeva.... Odredbe o stjecanju vlasništva građenjem na tuđem zemljištu (čl. 24. – 26. mjerodavnog ZOVO) ne mogu se primijeniti kada fizička osoba bez valjane osnove, odnosno akta o dodjeli nadležnog tijela gradi na zemljištu u društvenom vlasništvu.”. Isto tako naveo je da imajući u vidu da tužitelj kao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, između ostalog, navodi da je putem svojih prednika dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini isti bi trebao dokazati da su njegovi prednici predmetnu nekretninu stekli dugogodišnjim posjedovanjem, a za što moraju biti ispunjene određene pretpostavke prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, da je odredbom članka 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 4. citiranog članka propisano je da se nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću nakon proteka 20 godina samostalnog, poštenog, zakonitog i istinitog posjeda, odnosno 40 godina samostalnog poštenog posjeda, da je odredbom članka 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da je posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, da tužitelj niti njegovi prednici nisu bili pošteni posjednici niti su mogli dosjelošću steći pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom, jer je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću uz trajanje neprekinutog posjeda potrebno da posjed bude pošten i istinit, a tužiteljev posjed nije bio pošten, pa nedostaje ta pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, da su tužiteljevi prednici znali ili su morali znati da im ne pripada pravo na posjed budući da su svoju građevinu gradili na zemljištu u tuđem vlasništvu, da tužitelj predmetnu nekretnine nije mogao steći kupoprodajom, obzirom da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima pa da stoga tuženica predlaže odbaciti tužbu tužitelja odnosno podredno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici.

3. U podnesku zaprimljenom 30.10.2023. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženice te je naveo da su navodi iz odgovora na tužbu neutemeljeni, da je odredbom čl. 38. st. 1. ZODO-a propisano da će državno odvjetništvo po zaprimanju zahtjeva za mirno rješenje spora provjeriti je li zahtjev podnesen nadležnom državnom odvjetništvu, pravilno sastavljen i sadrži li sve što mora sadržavati tužba, da je odredbom čl. 106. ZPP-a propisuje je da se tužba, odgovor na tužbu, pravni lijekovi i 5 Poslovni broj: P-2016/2023-30 druge izjave, prijedlozi i saopćenja koji se daju izvan rasprave podnose pismeno (podnesci), da podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti, da podnesci osobito trebaju sadržavati: oznaku suda, ime, prebivalište, odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, osobni identifikacijski broj stranke koja podnosi podnesak, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnositelja, da stranka odnosno njezin zastupnik potpisuju podnesak na njegovu kraju, da, ako izjava sadrži kakav zahtjev, stranka treba da u podnesku navede činjenice na kojima temelji zahtjev i dokaze kad je to potrebno, da se izjava koja se daje podneskom može, umjesto podneskom, dati usmeno na zapisnik kod parničnog suda, da zahtjev za mirno rješenje spora kao i njegova dopuna koju je tužitelj podnio sadrži činjenice te dokaze kojima tužitelj raspolaže. Nadalje je naveo da će određene činjenice tužitelj dokazivati personalnim dokazima, koji imaju istu dokaznu snagu kao i materijalni dokazi, da tuženik ne može nalagati tužitelju koje dokaze da dostavi, jer je tužitelj taj koji disponira tužbom, kao i dokazima, kako prije pokretanja postupka, tako i za vrijeme postupka, da je pozivanje ODO-a na dopunu zahtjeva neutemeljeno jer zahtjev sadrži sve ono što je propisano čl.106. ZPP-a, s tim da sam podnositelj/tužitelj odlučuje o dokazima koje će podastrijeti, a ne može suprotna strana odlučivati koje dokaze će podnositi, a koje neće, pod prijetnjom odbačaja zahtjeva, da je sudska praksa koji tuženik dostavlja potpuno pogrešna i bez ikakvog zakonskog uporišta. Isto tako naveo je da tuženica tvrdi kako tužitelj nije mogao steći vlasništva građenjem na društvenom zemljištu, da to nije točno, su objekti građeni prije 1968. pa bi se na građenje trebala primijeniti pravila OGZ-a, da je stav tuženice suprotan pravnom stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj U-III-3214/2005, jer je u toj odluci sud naveo da je u vrijeme gradnje odnosno adaptacije kuće 1962. vrijedio režim društvenog vlasništva, zbog čega se na konkretni slučaj ima primijeniti odredba paragrafa 418. OGZ-a, koja je omogućavala stjecanje prava vlasništva građenjem ukoliko je vlasnik zemljišta to građenje dopustio ili se pak istome nije protivio, da je nesporno da se tuženik navedenom nije protivio jer su svi objekti dovedeni do faze uporabljivosti, a u odnosu na stjecanje vlasništva dosjelošću daj ističe kako su svi prednici bili pošteni posjednici.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u zk. izvadak zk. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 5-7), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (l.s.8-12), rješenje o nasljeđivanju iza smrti FŠ posl. br. O-137/08 (l.s. 13-15), skica mjesta (l.s.16), nalaz i mišljenje vještaka Ivana Marinovića sa skicom od 2.srpnja 2015. (l.s. 17-18), Rješenje Ureda države uprave Zadarske županije od 23. listopada 2006. (l.s. 19-20); Rješenje Ureda državne uprave Zadarska županija, Služba za opću upravu, Odsjek za obnovu od 15.svibnja 2012. (l.s. 21-24), Zahtjev za mirno rješenje spora upućen ODO GUO Zadar od 3.11.2022 (l.s.27-29), Dopuna Zahtjev za mirno rješenje spora od 15.5.2023 (l.s.30-31),nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke Nevena Vuksana (l.s. 88-96), nalaz i mišljenje vještaka Frane Vlatkovića (l.s.104-106 ), odluku Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž -1993/2025 od 8. travnja 2026.

5. Svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivne strane, a kako to i propisuje odredba čl.219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu: ZPP).

6. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

7. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja prema tuženici da se utvrdi da je vlasnik nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 26831 m2, pašnjak, navodeći da je isto stekao kupnjom od prijašnje vlasnice ZŠ.

8.Odlukom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž 1993/2025 od 8. travnja 2026., ukinuta je odluka ovog suda kojom je tužba odbačena, te je predmet vraćen na ponovni postupak. Prvostupanjski sud da je pogrešno primijenio odredbu čl.38. st. 4. ZDO-a kada je zaključio da tužitelj nije podnio zahtjev za mirno rješenje spora, kada nije postupio po pozivu na dopunu zahtjeva za mirno rješenje, zbog čega da je došlo do pogrešne primijene materijalnog prava, kada je tužba odbačena.

9. Iz zk. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je na tak čest. 298/1 kao vlasnik za cijelo upisana Republika Hrvatska.

9.1. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljen između ZŠ i IŠ ovjeren pod brojem OV- 16824/12 razvidno je da je tužitelj kupio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak, površine 28659 m2.

9.2. Iz rješenje o nasljeđivanju iza smrti FŠ posl. br. O- 137/08 proizlazi da je bio izvanknjižni vlasnik dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 28659 m2, te da je njegova zakonska nasljednica supruga ZŠ za cijelo.

9.3. Iz rješenja Ureda državne uprave Zadarske županije od 23. listopada 2006. proizlazi da je ZŠ supruzi FŠ osnovan zahtjev za potporu za popravak oštećenja i opremanja oštećene obiteljske stambene kuće izgrađene na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz navedenog rješenja razvidno je da je ZŠ ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne kuće od 5. lipnja 1968.godine, kao i članovi njezine obitelji što je utvrđeno iz uvjerenja o prebivalištu izdano od MUP-a RH, PU Zadarske.

9.4. Iz rješenja Ureda državne uprave Zadarske županije od , Odsjek za obnovu od 15. svibnja 2012. kojom je TŠ dano pravo na potporu za popravak oštećenje obiteljske kuće koja se nalazi u mjestu [adresa]. Isto tako iz potvrde HEP- a DP Elektra Zadar utvrđeno je da je pok. suprug ZŠ bio evidentiran kao potrošač brojila prije 1991. Također iz potvrde Vodovoda i odvodnje d.o.o. Benkovac je utvrđeno da je predmetni objekt vlasništvo I i CŠ bio priključen na vodovodnu mrežu prije 1991.

12. Vještak građevinske struke Neven Vuksan s obzirom na zadatak vještačenje u svom nalazu i mišljenju navodi da je potrebno formirati dvije zasebne građevinske parcele i to:

1. stambena građevina s pomoćnom građevinom zbog toga što je to dozvoljeno Planom i što su izvedene na primjernoj udaljenosti jedna od druge i

2. gospodarska građevina zbog toga što za istu nije dozvoljena izgradanja uz građevine stambene namjene,

tako da parcela na kojoj je smještena stambena građevina s pomoćnom građevinom ima površinu zemljišta nužnog za redovnu upotrebu građevine 1010 m2 , a parcela na kojoj je smještena gospodarska građevina imala bi površinu zemljišta nužnog za redovnu upotrebu građevine od 1000 m2.

13. Vještak Frane Vlatković u svom nalazu i mišljenju formirao je dvije skice, skica Varijanta 1. utužena površina , dok su na skici Varijanta 2. formirane dvije kat. čestice.

14. Tužitelj se podneskom od 3. srpnja 2025. usprotivio nalazu i mišljenju vještaka Nevena Vuksana prema kojem bi se trebale formirati dvije kat. čestice, jer da bi tako formirane čestice bile potpuno bezvrijedne jer da ne bi imale nikakvu prikladnu vezu sa javnim putem, stoga je uredio tužbeni zahtjev prema skici vještaka geometra Frane Vlatkovića i to Varijanta 1. gdje traži upis vlasništva na realnom dijelu utužene kat. čestice.

15.Tuženica nakon zaprimljenog nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke Nevena Vuksana kao i vještaka geometra Frane Vlatkovića nije iznosila primjedbe niti je prigovarala uređenom tužbenom zahtjevu tužitelja.

16. Svjedoci saslušani na uviđaju i to SŠ, LŠ, ŠŠ o predmetu spora iskazivali su identično i to tako da su naveli da je raniji vlasnik predmetne nekretnine bio ČŠ , kojeg je naslijedio njegov sin ĆŠ. Iza smrti FŠ da je istog naslijedila njegova supruga ZŠ, koja je to kasnije prodala ovdje tužitelju RŠ. Navode da je predmetne nekretnina oduvijek ograđena suhozidom, da je objekte gradio ČŠ kasnije ĆŠ. Svjedoci su naveli da su prednici tužitelja obitelj ĆŠ tu čuvali blago, a kasnije da su u tu i živjeli. Iskazivali su i o tome da oko utužene nekretnine nije bilo sporova, niti je ranije posjednike a kasnije i tužitelja itko smetao u posjedu iste.

17.Neposrednim opažanjem na teren, a kako to proizlazi iz zapisnika s uviđaja , te iz skice vještake Frane Vlatkovića utvrđeno je da je predmetna nekretnina u potpunosti ograđena suhozidom.

18. Na temelju dokumentacije pročitane u postupku, a koja je potkrijepljena suglasnim iskazima svjedoka koje iskaze je sud cijenio istinitim i vjerodostojnim jer su o odlučnim činjenicama identični navodima iz tužbe tužitelja, i to da je utužena nekretnina u posjedu prednika tužitelja bila preko 40 godina i to najmanje od kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća, budući da je ranija posjednica ZŠ imala prijavljeno prebivalište na kući izgrađenoj na utuženoj nekretnini od 1968. godine, kao i to da je utužena nekretnina ograđena u postupnosti suhozidom, na kojoj se nalaze građevinski objekti.

19.Odredba članka 18. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV) propisuje da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, dok će se prema članku 11. stavku 3. ZV-a posjed smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno.

20 Odredbama članka 159. stavak 4. ZV-a, samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave, čiji je posjed barem pošten, pravo vlasništva stvari stječe dosjelošću, protekom 40 godina, takvog posjedovanja, s time da se sukladno odredbi članka 160. stavka 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

21. Odredbom članka 114. ZV-a je propisano vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

22. Odredbom članka 115. ZV-a je propisano da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom.

23. Odredbom članka 388. stavak 4. ZV bilo je određeno da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, no odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenog 1999. (Narodne novine, broj 137/99) ta je odredba ukinuta. Ipak, ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV/96, koja je bila na snazi i u primjeni od 1. siječnja 1997. do stupanja na snagu pravnih posljedica njezinog ukidanja objavom odluke Ustavnog suda u Narodnim novinama, broj 137/99 od 14. prosinca 1999., prema odredbi članka 53. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine“ broj: 99/99), te je u tom vremenskom razdoblju mogla proizvesti pravni učinak stjecanja vlasništva dosjelošću, u korist posjednika nekretnine u društvenom vlasništvu ukoliko su najkasnije do njenog ukidanja bile ispunjene sve potrebne pretpostavke koje se odnose na duljinu i kvalitetu posjeda.

24. Prema odredbi članka 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. SFRJ broj 6/80 i 36/90 – dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., na nekretninama u društvenom vlasništvu pravo vlasništva nije se moglo steći dosjelošću, sve do donošenja Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, od 08.10.1991.) kad je ta odredba stavljena je izvan snage.

25. Europski sud za ljudska prava u presudama Z i dr. protiv [adresa], te F protiv Republike Hrvatske, u kojima su tužbe podnesene nakon 17. studenog 1999. kada je Ustavni sud ukinuo odredbe članka 388. stavka 4. ZV, zauzeo je shvaćanje da nije od značaja je li postupak pokrenut prije ili nakon 17. studenog 1999., te da dosjelost na nekretninama u ranijem društvenom vlasništvu neprekidno teče do 17. studenog 1999. pod pretpostavkama da time nisu povrijeđena prava trećih osoba odnosno da ne postoji suprotstavljeni pravni interes. I Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je pravno shvaćanje da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju prava osoba koja ta prava nisu stekli na temelju odredaba članka 388. stavka 4. ZV, već drugih odredaba istog Zakona. (Rev-x-974/2017 od 7. svibnja 2019.)

26.Na temelju izvedenih dokaza sud utvrđuje da su tužitelj i njegovi prednici predmetnu nekretninu držali u samostalnom posjedu jer su njome raspolagali kao vlasnici, koristeći je u vlastitu korist, ograđujući je, te podizali kuću i pomoćne objekt u kojima su živjeli i držali blago.

26.1.Što se tiče poštenja posjeda prednika tužitelja kasnije i samog tužitelja prvenstveno treba istaknuti kako se prema citiranoj odredbi čl. 18. st. 5. ZV- posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a tuženica tijekom ovog postupka nije osporavala poštenje tužitelja i njegovih pravnih prednika, niti je predlagala dokaze na tu okolnost.

26.2. Također je sud utvrdio, a što proizlazi iz suglasnih iskaza svjedoka da su prednici tužitelja, a kasnije i sam tužitelj bili mirni posjednici utužene nekretnine jer nisu bili smetani u svom posjedu, niti je oko iste bilo sporova.

27. Tako je sud našao dokazanim da su ranije prednici tužitelj bili samostalni, pošteni i mirni posjednici utuženog dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to preko 40 godina, te su vlasništvo utužene nekretnine stekli dosjelošću stupanjem na snagu ZV- a, sukladno odredbi čl. 159. st. 4. u svezi odredbe članka 388. st. 4. ZV. Takvo pravo kasnije na temelju pravnog posla- kupnjom u cijelosti je prešlo upravo na tužitelja koji je od kupnje u samostalnom, mirnom i poštenom posjedu utužene nekretnine.

28. Stoga, na temelju čl. 159. čl. 114. i čl. 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, nadalje: ZOVIDSP) odlučeno je kao u izreci presude.

29. Odluka o trošku je donesena na temelju članka 154. stavka 1. ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25, dalje: OT).

29.1. Dakle, tužitelju zastupanom po odvjetniku, priznati su troškovi za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora od 3. 11.2022. iznos od 100 bodova, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za sastav tužbe od 28.8.2023. iznos od 100 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za podneske od 30.10.2023. i 3.7.2025. od po 100 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife, te za zastupanje na ročištima od 12.9.2024., 22.5.23025., 25.9. 2025. i 7.7.2026. iznos od po 100 bodova sukladno Tbr. 9. Tarife, te za sastav žalbe od 25. 11. 2025. iznos od 125 bodova sukladno Tbr. 10. Tarife, sve uvećano za vrijednost boda od 2,00 eura, sukladno Tbr. 54. Tarife, što ukupno iznosi, 1.185,00 eura, uvećano za PDV od 25 % što iznosi 2.312,50 eura. Navedeni iznos uvećava se za troškove pristojbe u iznosu od 163,09 Eura te trošak predujma za vještačenje u iznosu od 1.100,00 eura. Stoga ukupan trošak tužitelja iznosi 3.575,59 eura. Odbijen je tužitelj sa zahtjevom za trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 eura, jer je ista iznosila 53,09 eura.

29.2. Na temelju članka 151. stavka 3. ZPP-a, tužiteljici je priznato pravo na zatražene zakonske zatezne kamate tekuće na dosuđeni mu iznos troškova ovog parničnog postupka od dana presuđenja do isplate, a visina istih je utemeljena na odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 31/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

Benkovac, 19. kolovoza 2026.

S u t k i nj a

Danijela Števanja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja. Stranci, koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok žalbe teče od dana primitka iste.

DNA:

1. Tužitelju, po punomoćniku,

2. Tuženici, po zakonskom zastupniku.