Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-883/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TC, OIB: [osobni identifikacijski broj], 43. istarske divizije 88, Matulji, zastupanoj po punomoćnici Petri Legović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vuksanović i partneri d.o.o Rijeks, protiv tuženika VC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, 19. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku VC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužiteljici TC, OIB: [osobni identifikacijski broj], 43. istarske divizije 88, 51211 Matulji, isplati iznos zakonskih zateznih kamata koje na iznos od 6.614,50 eura iznos teku od dana 11. travnja 2024. godine pa do isplate, sve po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u kaznenom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci, pod. posl. br. K- 290/2019 tuženik presudom od dana 24.10.2025.g. oglašen krivim što je dana 31. kolovoza 2017., u Kastvu, u nakani pribavljanja nepripadne imovinske koristi, s oštećenom TC zaključio ugovor – ponudu o izradi bazena u završnoj obradi staklenom mozaiku u vrijednosti od 98.435,12 Kn, temeljem koje ponude se obvezao izvršiti radove izgradnje i uređenja bazena za TC na adresi u [adresa], te osnovom koje ponude je tražio, a oštećena TC TD – u Lamado LTD kojeg je on predstavnik, uplatila u dva navrata ukupno 98.435,12 Kn, lažno joj pritom obećavajući da će naručeni posao biti dovršen, a što do danas nije učinio, niti oštećenoj vratio uplaćeni novac, kojim svojim postupanjem je oštetio TC za 98.435,12 Kn, dakle, s ciljem da sebi pribavi znatnu protupravnu imovinsku korist doveo drugog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist, čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano po čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 236. st. 2. KZ/11. Po točkom II. citirane presude Na temelju čl. 158. st. 2 Zakona o kaznenom postupku oštećenici TC. dosuđuje se imovinsko pravni zahtjev u visini od 6.614,50 eura(šesttisuća šestočetrnaesteura i pedeset centi), a što predstavlja glavnicu, dok se za iznos kamata ista upućuje u parnicu. Navedena presuda postala je pravomoćna s danom 27.11.2025. Slijedom toga predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za dosudu zakonskih zateznih kamata na naknadu štete koju je počinio tuženik. Tužiteljica je u kaznenom postupku specificirala imovinsko- pravni zahtjev obzirom da je tuženik tijekom trajanja kaznenog postupka u dva navrata uplatio određene novčane iznose tužiteljici. Stoga tužiteljica ovom tužbom traži da se naloži okrivljeniku da joj isplati iznos zakonskih zateznih kamata koje na iznos od 6.614,50 eura iznos teku od dana 11.04.2024. godine pa do isplate, sve po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana. Sukladno izračunu tužiteljice zatezne kamate do dana 12.05.2026.g. iznose 846,58 EUR. Prema pravilima o stjecanju bez osnove tužiteljica ima pravo na povrat novčanog iznosa kojeg je tuženik neosnovano zadržao sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, koji iznos je tužiteljica i potraživala u obliku imovinsko-pravnog zahtjeva koji je u konačnici i dosuđen, a prema odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. Tuženiku je dostavljena tužba tužitelja s prilozima radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu te mu je određen rok od 30 dana radi podnošenja odgovora na tužbu od dana dostave tužbe, a također isti je upozoren da ukoliko ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, sud će donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe) ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a).

3. Tuženiku su tužba s prilozima i poziv na davanje odgovora na tužbu dostavljeni 27. svibnja 2026. U ostavljenom roku od 30 dana za davanje odgovora na tužbu, tuženik nije podnio pisani odgovor na tužbu.

4. Budući da su ispunjeni uvjeti iz čl. 331. b ZPP-a, odnosno tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu su tuženiku uredno dostavljeni, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te kako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sama tužiteljica podnijela (tužiteljica je kao dokaz podnijela presudu Općinskog suda u Rijeci, pod. posl. br. K- 290/2019 od dana 24.10.2025., izračun zateznih kamata, podnesak upućen u kazneni predmet) ili s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, niti se ne radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati, valjalo je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatiti te odlučiti kao u izreci presude.

5. Iako je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu pa bi u tom smislu, pozivom na članak 154. stavak 1. ZPP-a, imala pravo na naknadu troška, njezin zahtjev nije osnovan. Naime, tužiteljica je u tužbenom zahtjevu navela kako potražuje naknadu parničnog troška ali u tužbi nije određeno navela troškove za koje potražuje naknadu, pri čemu je takav određen zahtjev za naknadu troškova tužiteljica bila dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, odnosno kako je u konkretnom slučaju riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, tužiteljica je bila dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu (ovdje tužbi) o kojem sud treba da odluči (članak 164. stavak 2. i 3. ZPP-a). Ističe se i to da se ovdje ne radi o situaciji predviđenoj člankom 164. stavak 8. ZPP-a, koja određuje kada se može postaviti zahtjev za naknadom parničnog troška nakon dostave obavijesti ili odluke, jer se prema navedenoj odredbi takav zahtjev može postaviti isključivo u slučaju iz članka 158. ZPP-a, kao i u slučaju presude na temelju priznanja i presude na temelju odricanja, ako povlačenje tužbe, odricanje ili odustanak od pravnog lijeka, priznanje ili odricanje nisu obavljeni na raspravi, dakle, ne i u slučaju presude na temelju ogluhe. Kako tužiteljica nije postavila određen zahtjev za naknadom troška, valjalo je na temelju članka 164. stavak 2. i 3. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke.

U Opatiji 19. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Ana Župić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ( čl. 353. st. 2 ZPP-a).

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku