REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru

Obala Bana Berislavića 1

21220 Trogir

Poslovni broj: P-4436/2019-84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sucu Divna Ivančev u pravnoj stvari tužitelja: JG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Bojana Tadić, odvjetnik u [adresa]; protiv tuženika: ŽG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Nenad Banovac, odvjetnik u [adresa]; radi: Stvarno - osobne služnosti, nakon zaključene glavne rasprave od 03.srpnja 2026.godine, a objavljene na ročištu dana 18. kolovoza 2026.godine

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da tužiteljica JG OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i članovi njezine obitelji, kćerka OG, AG 4, 65779 Kelkheim, Njemačka i suprug HG, [adresa] imaju pravo osobne služnosti – pravo doživotnog plodouživanja na 3/8 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] dvor, površine 85 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] zgr, stojana kuća, površine 76 m2, upisano sve u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tužena dužna priznati i trpjeti upis navedenog prava u zemljišne knjige koji se ovim presudom zamjenjuje ovaj dio presuda.

2. Zabranjuje se tuženoj, ubuduće onemogućavanje ili uznemiravanje u izvršavanju osobne služnosti – prava doživotnog plodouživanja tužiteljici JG i njezinoj obitelji, kćerki OG i suprugu HG na nekretnini na kojoj postoji pravo osobne služnosti – pravo doživotnog plodouživanja to na 3/8 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] dvor, površine 85 m2 i z. k. č. br. [katastarska čestica] zgr, stojana kuća, površine 76 m2, sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

3. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po u visini eskontne stope HNB važeće na zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, u roku od 15 dana."

II.Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 10.000,00 Eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da su ona i tužena sestre, te su dana 04.03.2016.g. zaključile Sporazum kojim tužiteljica zajedno sa svojom obitelji, koju čine suprug HG i kćerka OG, te njezin zaručnik UG, ima pravo doživotnog korištenja predmetnog stana u [adresa]. Tužena je vlasnica 3/8 dijela nekretnine ležeće na z. k. č. br. [katastarska čestica] (čest. zem.) u naravi dvor, površine 85 m2 i z. k. č. br. [katastarska čestica] zgr, u naravi stojna kuća, površine 76 m2, ukupne površine 161 m2, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navedenu nekretninu tužena je stekla temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog 27.08.2012.g. sa svojom majkom VG. Predmetna nekretnina predstavlja stan u [adresa], na adresi [adresa], koji se nalazi na 2 kata zgrade, a sastoji se od dvije sobe, kupaone i kuhinje, površine cca 65 m2 koji je povezan sa potkrovljem koji se sastoji od sobe, ostave i hodnika, površine cca 16 m2. Tužiteljica je predmetni stan sukladno postignutom sporazumu s tuženom koristila od smrti majke pa sve do 24.04.2019.g. Majka stranka VG umrla je 28.02.2016.g. Tužiteljica je ključ od predmetnog stana imala od trenutka majčine smrti i mogla je u predmetni stan doći svakog trenutka, što joj nitko pa ni tužena nije branila, međutim kako se stan nalazi na moru, a tužiteljica živi izvan RH te isti koristi u ljetnim mjesecima. Između stranaka je svake godine postignut dogovor oko termina korištenja stana, pa je tako u 2016.g. tužiteljica sa svojom obitelji bila 4 tjedna, 2017.g. bila 5 tjedana u ljetnim mjesecima, te 2017.g. u stanu bila pet tjedana, dok je u ljeto 2018.g. bila sa suprugom 5 tjedana. Naime, tužiteljica je pravo osobne služnosti konzumirala sve do trenutka samovoljnog postupanja tužene. Tužena je svojim samovoljnim mijenjanjem brave na predmetnoj nekretnini onemogućila tužiteljici i njezinoj obitelji izvršavanje prava služnosti.

2.Tužena u odgovoru na tužbu se istoj protivila ističući da je tužba u cijelosti neosnovana, s prijedlogom da se tužba kao takva odbije, a da se tužiteljici naloži da joj naknadi parnični trošak jer tužena nije uknjižena kao vlasnica stana u [adresa] kako se to navodi u tužbi, već je uknjižena kao suvlasnica obiteljske kuće sa dvorom označene kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica] i kat. čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]. Radi se o nepodijeljenoj suvlasničkoj zajednici u kojoj još nije određeno tko je vlasnik koje posebne cjeline odnosno kojeg stana. U tom smislu postavljeni tužbeni zahtjev je neosnovan jer se istim traži utvrđenje osobne služnosti tužiteljice na čitavom suvlasničkom dijelu obje nekretnine, što nikako ne bi proizlazilo iz isprave na koju se tužiteljica poziva. Osim toga, tužena kao suvlasnica zgrade niti da je htjela (što nije slučaj) ne bi mogla dati tužiteljici na korištenje stan u [adresa], jer isti još uvijek nije u njenom vlasništvu. Istina je da su ona i njena sestra JG potpisali navedenu izjavu prilikom dogovora o diobi nasljedstva, no po njenom znanju i sjećanju prilikom potpisivanja navedene izjave njihova namjera nije bila da se tužiteljici i njenoj obitelji dalo pravo korištenja stana u [adresa], već je svrha te izjave bila da njena sestra JG potvrdi da je ona isključiva korisnica posebne cjeline – stana u [adresa], kako bi ona navedenu izjavu mogla koristiti kao dokaz prilikom dogovora o diobi suvlasničke zajednice sa ostalim suvlasnicima zgrade. Dogovor o diobi suvlasničke zajednice među suvlasnicima nekretnina označenih kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica] i kat. čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] još uvijek nije postignut. Inače, da je ona suvlasnički dio kat. čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] stekla temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sa njihovom pokojnom majkom VG koju je za života uzdržavala, što između nje i tužiteljice nikada nije bilo sporno. Nakon smrti njihove majke VG isključivo je ona koristila i još uvijek isključivo ona koristi opisani suvlasnički dio kuće i zemljišta u [adresa], a sestri bi dozvolila da koji put ljeti dođe na ljetovanje. No nakon što je njena sestra ljeti u kuću počela neovlašteno dovoditi treće osobe i nakon što je počela svojevoljno mijenjati namještaj u kući, zabranila joj je dolazak u kuću. JG niti njena obitelj nikada nisu koristili predmetnu kuću za stanovanje jer ista živi i radi u Njemačkoj, pa tako da pozivanje tužiteljice na nekakvo korištenje stana u [adresa] čak i da je suglasnošću stranaka utvrđeno, a što ovdje nije slučaj, ne bi imalo nikakvu razumnu svrhu koja je pretpostavka za osnivanje prava osobne služnosti. Radi svega navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice i naložiti joj da tuženoj naknadi parnični trošak. U podnesku od 06.veljače 2020.godine tužena je navela da je Sporazum na kojem tužiteljica temelji svoju tužbu Sporazum čiji sadržaj je podmetnut u vrijeme smrti i ukopa njihove majke. Volja tužene, čak i neovisno o Sporazumu, nikada nije bila da se na predmetnoj nekretnini osnuje ikakvo pravo osobne služnosti, već da svojoj sestri, kao najbližem članu obitelji omogući dolazak u predmetnu nekretninu u vrijeme godišnjih odmora, ali uz prethodnu najavu i suglasnost tužene kao punopravne vlasnice. Činjenica da je tužiteljica imala ključeve nekretnine je potpuno irelevantna obzirom da je tužiteljici ključeve dala tužena i to iz razloga ekonomičnosti, jer tužena ne živi u predmetnoj nekretnini u [adresa]. Da je tome tako razvidno je iz tužbe tužiteljice koja kaže da je postojao dogovor između stranaka o vremenu korištenja nekretnine, dakle, tužiteljica sama faktički priznaje kako nije imala nikakvu osobnu služnost već bi se prethodno dogovarala sa svojom sestrom oko vremena korištenja nekretnine, koje korištenje joj je omogućila tužena kao punopravna vlasnica nekretnine, navodeći da tužena samostalno snosi troškove redovitog održavanja stvari, kao i ostale javne obveze glede predmetne nekretnine. Nadalje, tužena je ukazala na činjenicu kako predmet Sporazuma iz 04.ožujka 2016.g nije suvlasnički dio od 3/8 nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] i čest zgr. 1470 upisane u ZU 6549 K. O. [katastarska općina], posebno navodeći da su tužena i tužiteljica imale namjeru zasnovati ikakvu služnost tada bi jamačno u Sporazum naveo taj suvlasnički dio od 3/8 koji bi predstavljao stvar u prometu koja bi bila podobna za osnivanje ikakvih tereta, s navodom da bez provođenja ikakvog vještačenja, kako običnim pregledom zemljišne knjige i spornog Sporazuma postaje razvidno kako suvlasnički dio od 3/8 dijela cjeline koji se odnosi na obje nekretnine upisane u ZU 6459 K. O. [katastarska općina] predstavlja obimom više nego što je predmet spornog Sporazuma iz 2016.g., pa bi se usvajanjem ovakvog tužbenog zahtjeva ne samo omogućilo tužiteljici da stekne preko Sporazuma na kojeg se poziva, već bi se zadiralo i u vlasnička prava drugih suvlasnika, presumiranih etažnih vlasnika upisanih u ZU 6459 K. O. [katastarska općina], sve bez njihova znanja i sudjelovanja. Imajući u vidu sve gore navedeno, a s obzirom da je iz svih navoda očito kako tužiteljica nema nikakvu osnovu za stjecanje osobne služnosti, to je jasno da je i zahtjev za prestankom uznemiravanja iz točke 2. tužbenog zahtjeva neosnovan, pa je još jednom predloženo odbijanje tužbenog zahtjeva tužiteljice.

3.U tijeku dokaznog postupka ovaj sud je izvršio uvid u Sporazum " [adresa] 04.03.2016.g.", na njemačkom jeziku i ovjereni prijevod s njemačkog jezika po stalnom sudskom tumaču za njemački i engleski jezik dr.sc. Janki Dobranić iz Zagreba, pregledan izvadak iz zemljišne knjige ZU 6459 K. O. [katastarska općina], pregledan Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren od strane Općinskog suda u Trogiru posl.br. R1-168/12 od 17.rujna 2012.godine, pregledan račun Vodovoda i kanalizacije od 12.07.2018.g., pregledani računi "Građa d.d. Solin" od 29.12.2017.g. sadržani na listu 25-27 spisa, proveden očevid na licu mjesta dana 05.lipnja 2020.godine, pregledan Nalaz i mišljenje vještaka Zvonimira Rubić od 04.08.2020.g., pregledano očitovanje vještaka Zvonimira Rubić od 05.09.2021.g., te pregledana dopunjena skica lica mjesta od 13.11.2021.g., pregledano usmeno obrazloženje vještaka Zvonimira Rubić s ročišta od 06.studenog 2023.g., saslušani svjedoci GG žena SG, SG pok. J, MG udova Ž, HG pok. O, OG kći HG, JGŽ te tužiteljica i tužena saslušane kao stranke.

4.Predmet spora je zahtjev tužiteljice da je temeljem Sporazuma sa tuženom od 04.ožujka 2016.godine stekla pravo doživotnog plodouživanja na 3/8 dijela nekretnine kčbr [katastarska čestica], dvor površine 85m2 i kčbr [katastarska čestica] zgrada, stojna kuća, površine 76 m2 sve upisano u ZU 6459 K. O. [katastarska općina], kojeg je vlasnica tužena, te upis toga prava u zemljišnim knjigama kao i zabrana tuženoj uznemiravanja tužiteljice u tom njenom pravu, a čemu se tužena protivila ističući da ona sa tužiteljicom nije zaključila nikakvo pravo osobne služnosti - pravo doživotnog plodouživanja, kako to tužiteljica u tužbi tvrdi.

5.Međutim pregledom Sporazuma " [adresa] 04.03.2016." utvrđeno je da je tim Sporazumom dogovoreno između tužene i tužiteljice da tužiteljica kao sestra tužene sa svojom obitelji ima doživotno pravo korištenja stana u [adresa].

6.S obzirom da se tužena protivila da je temeljem tog Sporazuma tužiteljica stekla pravo doživotnog plodouživanja, to je sud proveo dokaz saslušanjem tužiteljice i tužene kao stranke uz gore pobrojane svjedoke.

7.Iz iskaza tužiteljice kao stranke utvrđeno je da je nekoliko sati prije pokopa majke od tužene saznala da je majka njoj dala stan, a nakon što je tužiteljica kazala da tužena ne može uzimati njeno pravo, tužena kazala da se ne sekira i napisala ovaj Sporazum da tužiteljica ima doživotno pravo biti tu, a kojeg su potpisale njih dvije. Nakon sačinjavanja tog Sporazuma ista da je nastavila dolaziti kao što je dolazila od 1980-ih u vrijeme kada je njihov brat bio živ i poslije majčine smrti, a da je imala ključeve, da u vrijeme kada je dolazila da njoj ni njenoj obitelji nije smetalo što je bila nazočna tu tužena sa svojom partnericom, a kako su one htjele biti same onda su se ona i tužena dogovorile kada će tko doći, takav dolazak nje i njene obitelji je bio sve do proljeća 2019.g dok tužena nije tužiteljičine stvari izvadila iz stana i odnijela kod rodbine supruga tužiteljice, a koji su je o tome i obavijestili kao i o tome da je tužena promijenila brave. U taj stan da je osim nje, njenog supruga, djece i zeta dolazila i djeca muževe sestre, a o čijem dolasku nije prethodno obavijestila tuženu iako su se čule svakog dana na telefon. Tom prigodom da su koristile stan na pravom katu dok je tužena sebi uredila potkrovlje. Taj dogovor o korištenju je bio telefonskim putem jer su dolasci tužiteljice i njene obitelji bili isti kao i u vrijeme dok je majka tužiteljice i tužene bila živa. Glede troškova struje, vode i slično, ista bi plaćala na način da je platila zatečene račune u stanu ili pak ostavljala novac koliko je mislila da je potrebno za te troškove.

8.Tužena saslušana kao stranka porekla je bilo kakvo postojanje služnosti koje je ona tužiteljici neposredno prije sprovoda majke dala tužiteljici, navodeći da je taj Sporazum potpisala pod prisilom, da nije znala što potpisuje jer je bila psihički loše, jer je tužiteljica govorila joj da sa njene strane neće biti problema za dolazak u posjetu te da joj je za vlasništvo stana rekla prije sprovoda, budući da se tužiteljica nije brinula o majci, rijetko da je dolazila, da bi dolazila svako treću godinu zbog čega je majka plakala, te da je na dan majčinog sprovoda ovaj Ugovor o doživotnom uzdržavanju upisala u zemljišnim knjigama na svoje ime, da je tužiteljica plaćala vodu i struju, a ne komunalije, jer se ti iznosi skidaju sa tuženičinog računa, a do 2019.g da bi tužiteljica koja je dolazila jedan ili dva puta godišnje nakon majčine smrti, za utrošak vode i struje ostavila pare. Potvrdila je i činjenicu da su ona i njena partnerica tražile od tužiteljice da stan tužiteljica sa svojom obitelji koristi u drugo vrijeme, odnosno da ga ne koriste istovremeno, kada tužena i njena partnerica nisu tu, i da je ona tužiteljici na dan sprovoda majke 2016.g dala ključ od stana jer tužiteljica ga prije nije imala, nije dolazila, a na upit suda "ako nije dolazila kako je onda ona izbacila tužiteljičine stvari iz stana i odnijela u Bunu kod rodbine tužiteljičinog supruga" kazala: "to je zato što je ona kada je dolazila počela mijenjati raspored stana, premještala namještaj, ja ne poznam ormar o kome ona priča, ona ormare nije donosila nikakve", a na traženje suda da reče koje je to stvari odnijela u Bunu, kazala:" roba, lampe, suđe, stvari za more, zavjese koje je imala namjeru objesiti", te dodala da je tužiteljica počela diktirati kada će dolaziti, nije se pridržavala dogovora da dođe kada ja nisam tu, te da je po dolasku u stan vidjela da fale stvari njene majke, njena roba, uzela album, a da joj tužiteljica nije ništa rekla, zbog čega je promijenila bravu te da nema služnosti i da nije svojevoljno potpisala Sporazum, već pod pritiskom, ali je kazala da bi tužiteljica od 2016.g do 2019.g došla dva ili tri puta i tu boravila dva ili tri tjedna, tako je to bilo godinama, te na poseban upit suda da objasni taj zadnji dio rečenice, kazala: "htjela sam reći da je to bilo prije par godina". Na traženje punomoćnika tužitelja da se tužiteljica i tužena suoče u svezi tko je pisao taj Sporazum, kazala da je ona, tužena, svojom rukom napisala ono što je tužiteljica diktirala, a tužiteljica svojom rukom mjesto i datum, te da je tužiteljica kazala tuženoj da napiše da tužiteljica i njena obitelj imaju pravo dolaska i govorila potpiši, potpiši, dok je tužiteljica iskazala da je to tužena napisala jer je znala da njen dio ne može oduzeti i da će tražiti na sudu.

9.O dolasku i korištenju stana tužiteljice u predmetni stan utvrđeno je iz iskaza saslušanih svjedoka HG supruga tužiteljice, OG kćeri tužiteljice i JGŽ kojoj je tužiteljica od brata žena, a čiji dolazak u predmetni stan je u svom iskazu potvrdila i sama tužena, dok je iz iskaza saslušanih svjedoka MG, GG i SG koji su susjedi i upisani zemljišno knjižni suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] zgr K. O. [katastarska općina], je utvrđeno da nikada nisu vidjeli tužiteljicu, a kamoli članove njene obitelji u tom stanu, već tuženu koja je živjela s majkom i vodila brigu o njoj.

10.Ovaj sud je, temeljem provedenih iskaza i to iskaza tužiteljice i tužene u bitnom utvrdio da su tužiteljica i tužena dana 04.03.2016.g uoči sprovoda njihove majke zaključile i potpisale Sporazum, gdje je tužena taj Sporazum sačinila kako bi dokazala da je vlasnica stana kojeg je od svoje majke dobila temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju i koji Ugovor je tog istog dana kroz jutro odnijela zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda ovog suda, a tužiteljica isto potpisala da bi na neki način sačuvala svoje pravo i nakon kojeg zaključenog Sporazuma tužena tužiteljici dala ključ, a u koji je ista dolazila sa svojom obitelji do 2019.g kada je tužena promijenila brave jer je tužiteljica počela mijenjati namještaj, dovoditi treće osobe mimo dogovora sa tuženom. Pregledom Sporazuma od 04.03.2016.g na koji se tužiteljica poziva da su ona i članovi njene obitelji stekli pravo osobne služnosti, odnosno prava doživotnog plodouživanja, nije u skladu sa odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji određuje što je to osobna služnost i način stjecanja te osobne služnosti.

11.Naime, sukladno članku 199. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12), osobna služnost je stvarno pravo koje ovlašćuje pojedinačno određenu osobu da se na određeni način služi tuđom stvari (poslužna stvar), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti, dok stavkom 2. se kaže da su osobne služnosti pravo plodouživanja, pravo uporabe i pravo stanovanja. Pravo plodouživanja je osobna služnost koja svojega nositelja (plodouživatelja) ovlašćuje da se u svakom pogledu služni nečijom stvari ( poslužna stvar) u skladu sa njezinom namjerom čuvajući njeno sučanstvo kako to određuje stavak 203. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Člankom 219. stavak 1. propisano je da na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje služnosti osniva se pravo služnosti izvođenjem iz vlasništva poslužne stvari, odnosno iz pripadanja prava koje je poslužna stvar, a na način određen Zakonom. Točkom 2. istog članka određeno je da sadržaj služnosti određuje vlasnik poslužne stvari, odnosno nositelj prava koje poslužna stvar svojom voljom ili u sporazumu sa stjecateljem pravnim poslom iz stavka 1. ovog članka, s time da je točkom 4 određeno da pravni posao kojemu je cilj osnutak služnosti, osim što mora zadovoljavati opće pretpostavke za valjanost, treba biti u pisanom obliku ako je poslužna stvar nekretnina, a točkom 5. je određeno da kada je nekretnina u vlasništvu nekolicine suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, samo svi oni suglasno mogu odrediti da se ona optereti služnošću.

12.Sukladno gore navedenim zakonskim odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Sporazum od 04.03.2016.g je dogovor između tužiteljice i tužene, a ne pravni posao kojim je ugovoreno osnivanje prava osobne služnosti-pravo doživotnog plodouživanja kako to tužiteljica tužbenim zahtjevom traži. Naime, za stjecanje prava stvarne služnosti je potrebna pravna osnova (pravni posao), dosjelost, odluka nadležnog tijela i način stjecanja ( upis u javnu knjigu za nekretnine). Upis u zemljišnu knjigu ima konstitutivno značenje. Kako tužiteljica nije stekla pravo osobne služnosti temeljem Sporazuma od 04.03.2016.g ovaj sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice s napomenom da tužbenim zahtjevom tužiteljica traži utvrđenje da su ŽGŽ i HG pravo osobne služnosti stekli temeljem tog Sporazuma, a da pri tome isti nisu označeni kao tužitelji, a niti su dali ovlaštenje tužiteljici za ovako postavljen tužbeni zahtjev, te kako se radi o strogo osobnim pravima koja su neprenosiva, zbog čega je tužbeni zahtjev tužiteljice iz tog razloga odbijen.

13.S obzirom da je utvrđeno da je tužiteljica to osobno pravo služnosti-pravo doživotnog korištenja, odnosno pravo doživotnog plodouživanja, kako to ista tužbenim zahtjevom traži, je koristila temeljem Sporazuma tri godine, od 2016.g do 2019.g., kada su promijenjene brave od strane tužene, to u konkretnom slučaju nije proteklo niti vrijeme potrebno za dosjelost koja sukladno članku 229. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iznosi 20 godina, pa je zbog neispunjenja tog vremena određenog za stjecanje prava osobne služnosti dosjelošču bio razlog da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti točno onako kao što stoji u izreci Presude, jer ista nije stekla pravo osobne služnosti temeljem narečenog Sporazuma, a iz kojih razloga ne stoji zahtjev za zabranom uznemiravanja, kako je to tužbenim zahtjevom traženo.

14. Odluka o trošku donesena je sukladno čl. 154. st. 2 Zakon o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91,3 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 96/08, 125/08 ) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj: 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05 ) a odnosi se na trošak punomoćnika tuženika i to sastav odgovora na tužbu od 06.02.2020.g., 500,00 Eura, pristupna ročištima od 12.02.2020.g., 05.06.2020.g., 04.11.2021.g., 17.05.2023.g., 12.09.2023.g., 06.11.2023.g., 29.03.2024.g., 28.05.2024.g., 17.09.2024.g., 11.02.2025.g., 30.09.2025.g., 20.02.2026.g., 03.07.2026.g., svako po 500,00 Eura, sastav tri podneska od 17.07.2020.g., 30.10.2025.g., 14.04.2026.g., svako po 500,00 Eura, daje trošak punomoćnika tuženika od 8.000,00 Eura, a sve uvećano za 2.000,00 Eura koliko iznosi PDV od 25%, daje trošak punomoćnika tuženika od 10.000,00 Eura, koliko je i dosuđeno u točci II izreke presude.

U Trogiru, 18. kolovoza 2026.

Sudac

Divna Ivančev

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na nadležni Županijski sud pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

1. pun tužitelja

2. pun tuženika

3. spis