REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P Ob-949/2025-26
U I ME R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Katarini Perjanec Prstec, u pravnoj stvari tužiteljice FVB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Tomislav Beloša, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi povišenja uzdržavanja, nakon glavne rasprave održane i zaključene 6. srpnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Marijane Hendić, odvj. vježbenice, i tuženika, dana 19. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Mijenja se iznos uzdržavanja određen točkom IV. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P2-1859/2009 od 13. prosinca 2010. kojom je tuženik FV bio u obvezi plaćati uzdržavanje za tužiteljice FVB iznos od 1.000,00 kuna /132,72 eur mjesečno, na način da se sada nalaže tuženiku ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uzdržavanja tužiteljice FVB, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi mjesečno iznos od 300 eura, počevši od 23. srpnja 2025. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjeseca pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i to na:
- na iznos od 167,28 eura od 16. kolovoza 2025. do isplate (8/2025);
- na iznos od 167,28 eura od 16. rujna 2025. do isplate (9/2025);
- na iznos od 167,28 eura od 16. listopada 2025. do isplate (10/2025);
- na iznos od 167,28 eura od 16. studenog 2025. do isplate (11/2025);
- na iznos od 167,28 eura od 16. prosinca 2025. do isplate (12/2025);
- na iznos od 100 eura od 16. siječnja 2026. do isplate (1/2026);
- na iznos od 100 eura od 16. veljače 2026. do isplate (2/2026);
- na iznos od 100 eura od 16. ožujka 2026. do isplate (3/2026);
- na iznos od 100 eura od 16. travnja 2026. do isplate (4/2026);
- na iznos od 100 eura od 16. svibnja 2026. do isplate (5/2026);
- na iznos od 100 eura od 16. lipnja 2026. do isplate (6/2026);
a nadalje plaćati iznos od 300 eura mjesečno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u slučaju zakašnjenja, sve to na tekući račun tužiteljice.
II. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva preko iznosa dosuđenog u točki I. izreke ove presude do zatraženog iznosa uzdržavanja od 500 eura mjesečno, kao neosnovanim.
III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1. Mlt. tužiteljica, zastupana po majci i zz ĐV, je podnijela ovome sudu 23. srpnja 2023. tužbu u kojoj navodi kako je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. prosinca 2010., poslovni broj: P2-1859/2009, razveden brak tuženika i majke i zz tužiteljice te je tuženiku naloženo da za uzdržavanje mlt. tužiteljice za period od 1. studenog 2009. do 30. studenog 2010. isplati iznos od 600,00 kn mjesečno, a od 1. prosinca 2010. pa nadalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti da plaća mjesečno iznos od 1.000,00 kn/132,72 EUR za uzdržavanje mlt. tužiteljice s dospijećem najkasnije do svakog 5-og u mjesecu za tekući mjesec zajedno za zakonskim zateznim kamatama i to sve na tekući račun majke i zz tužiteljice BV. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 25. kolovoza 2021., poslovni broj: P Ob-300/2020, majci i zz tužiteljice je dodijeljena djelomična samostalna roditeljska skrb u odnosu na mlt. tužiteljicu osim u pogledu bitnih osobnih prava djeteta iz članka 100. st. 1 Obiteljskog zakona za što je potrebna pisana suglasnost tuženika. Od dana donošenja presude kojom je razveden brak tuženika i majke i zz tužiteljice i određen iznos uzdržavanja za potrebe mlt. tužiteljice okolnosti su se bitno promijenile. Naime, u vrijeme donošenja sudske odluke, mlt. FVB je imala svega godinu dana i 5 mjeseci dok je sada u kronološkoj dobi od 17 godina i 3 mjeseca te pohađa srednjoškolsko obrazovanje. Dakle, razvidno je da je od donošenja presude kojom je određen iznos za uzdržavanje mlt. tužiteljice prošlo nepunih 15 godina te da iznos koji tuženik podmiruje nije dostatan za potrebe mlt. tužiteljice te je nesporno da su se potrebe tužiteljice zbog njenog rasta i proteka jako dugačkog vremenskog razdoblja u bitnom promijenile i povećale. Pored navedenog, valja istaknuti da su se troškovi života povećali, slijedom čega su se prosječne potrebe mlt. djeteta povećale. Sukladno Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (NN 75/2025) najniži iznos za uzdržavanje mlt. djeteta u kronološkoj dobi od 17 godina iznosi 290,00 EUR. Dakle, razvidno je da iznos uzdržavanja koji tuženik trenutno plaća za potrebe mlt. tužiteljice nije dostatan za potrebe iste. Posebno je bitno za istaknuti da tuženik, osim mlt. tužiteljice, nema maloljetnu djecu koju bi bio dužan uzdržavati. Uz navedeno, tuženik ne ostvaruje osobne odnose s tužiteljicom sukladno trenutnoj presudi, odnosno uopće ne ostvaruje osobne odnose s mlt. djetetom. Nesporno je da majka i zz tužiteljice provodi vrijeme s tužiteljicom one dane koje je sukladno odluci tuženik trebao provoditi s mlt. djetetom, čime je razvidno da je sav trošak i potrebe mlt. djeteta za navedene dane generiran na strani majke i zz tužiteljice koje ista u cijelosti sama snosi. Tuženik, osim iznosa dužnog uzdržavanja, ne obavlja niti jedan drugi sadržaj roditeljske skrbi niti na bilo koji drugi način doprinosi za potrebe mlt. tužiteljice te sve pada jedino i isključivo na majku i zz tužiteljice. Takvim načinom i pristupom životno je i logično da majka i zz tužiteljice podmiruje sve dodatne troškove koji nastaju usporedno s rastom mlt. tužiteljice bez ikakve dodatne pomoći i potpore tuženika. Mlt. FVB ima zdravstvenih problema s vidom zbog čega mora nositi naočale. Obzirom se ista profesionalno bavi jahanjem za isto su joj potrebne i kontaktne leće koja tužiteljica koristi. Majka i zz tužiteljice je mlt. djetetu kupila naočale kao i kontaktne leće i otopinu za leće te sama podmirila cjelokupni iznos. Mlt. tužiteljica pohađa srednjoškolsko obrazovanje u IV. Gimnaziji Zagreb, dvojezični program na engleskom jeziku, zbog čega ista ima povećane i posebne troškove obrazovanja koje plaća majka i zz tužiteljice. U programu srednjoškolskog obrazovanja tužiteljica je sudjelovala zajedno s razredom na višednevnim izletima i to u Londonu, Verona- Gardeland, Kopenhagen, Postojna-Ljubljana. Majka i zz tužiteljica je podmirila sve troškove putovanja tužiteljice. Isto tako obzirom na dob tužiteljice, očekuje se polaganje vozačkoga ispita, maturalno putovanje te pripreme za maturu. Kao što je prethodno navedeno, tužiteljica se profesionalno bavi jahanjem te je registrirana kao članica Hrvatskog konjičkog saveza. Ista ima jahačku dozvolu za preponsko i daljinsko jahanje te natjecateljsku licencu za dresurno jahanje. Troškovi licenci su ukupno iznosili 1.100,00 kn/145,96 EUR (prva licenca 500,00 kn i druga licenca 600,00 kn). Godišnji troškovi članarine u Hrvatskom konjičkom savezu iznose 40,00 EUR, individualni treninzi jahanja koje tužiteljica pohađa 180,00 EUR do 300,00 EUR mjesečno, mjesečni najam konja 550,00 EUR i oprema za jahanje minimalno 600,00 EUR. Sve navedene troškove u cijelosti podmiruje majka i zz tužiteljice. Nedvojbeno je da je od 2010. kada je donesena predmetna presuda, protekao period od nepunih 15 godina, da je mlt. tužiteljica tada bila iznimno niske kronološke dobi dok je sada u dobi od 17 godina i 3 mjeseca čime ista ima povećane potrebe zbog kronološkog rasta, da su uslijed inflacije porasli mjesečni troškovi života u vidu povećanja troškova odjeće, obuće, škole, hrane, režija, goriva, slijedom čega je iznos uzdržavanja kojeg tuženik doprinosi za potrebe mlt. tužiteljice nedostatan za pokrivanje njenih životnih potreba te tužiteljica smatra da bi tuženik trebao doprinositi iznos od 500,00 EUR mjesečno za njeno uzdržavanje. Dakle, tužiteljica ovom tužbom traži da se povisi iznos uzdržavanja s 1.000,00 kn/ 132,72 EUR na iznos od 500,00 EUR, sve obzirom da su se potrebe mlt. tužiteljice povećale. Tuženik je zaposlen te uz redovna primanja, prema saznanjima majke i zz tužiteljice, isti ostvaruje i honorarni prihod od svirki na svadbama. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojim će izmijeniti raniju presudu u dijelu uzdržavanja te naložiti tuženiku da za uzdržavanje mlt. tužiteljice plaća mjesečni iznos od 500 eura od dana ponošenja ove tužbe pa dok za to postoje zakonski uvjeti te da se naloži tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
2. S obzirom da je tužiteljica u međuvremenu postala punoljetna, ista je podneskom od 27. svibnja 2025. (str. 175-176 sudskog spisa) obavijestila sud kako nastavlja ovaj postupak te je specificirala tužbeni zahtjev predloživši da tuženik za njezino uzdržavanje plaća iznos od 500 eura mjesečno na njezin tekući račun te joj naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude pa do isplate. Nadalje, tužiteljica ustraje da na okolnosti troškova tužiteljice bude saslušana isključivo njena majka ĐV s obzirom da tužiteljica nema saznanja o konkretnim troškovima jer je majka ta koja je vodila i vodi cjelokupnu financijsku brigu o mlt. djetetu zbog čega tužiteljica ustraje isključivo na saslušanju majke ĐV te ne predlaže svoje saslušanje. Dodatan razlog zbog kojeg se ne predlaže saslušanje tužiteljice jest i zbog činjenice da otac i kćer nemaju doslovno nikakav međusobni kontakt te bi susret s ocem na sudu za tužiteljicu predstavljao izuzetan stres koji bi možebitno dodatno narušio psihofizičko stanje tužiteljice obzirom je ista nakon posljednjeg susreta s istim imala ozbiljnih problema sa zdravljem.
3. Tuženik je podneskom od 20. listopada 2025. (str. 84-85) odgovorio na tužbu navodeći kako je svjestan da su se okolnosti promijenile od donošenja presude kojim je reguliran iznos mjesečnog uzdržavanje tužiteljice, međutim smatra da iznos naveden u tužbenom zahtjevu nije primjeren. Smatra kako povećanje iznosa uzdržavanja mora biti u skladu s njegovim primanjima i njegovim osnovnim životnim potrebama jer će u suprotnom njegova vlastita egzistencija biti ugrožena. Nadalje ističe kako do prekida odnosa s kćerkom nije došlo njegovom krivnjom niti željom, već željom same kćeri, a i njezine majke koja te odnose nije poticala. Netočno tužiteljica u tužbi navodi da uz redovna primanja ostvaruje i honorarni prihod od svirki na svadbama. Naime, on je unatrag nekoliko godina imao dodatni izvor prihoda od angažmana u jednom restoranu u kojem angažman nema već nekoliko godina. Kod banke se zadužio podizanjem kredita kako bi zadovoljio elementarne životne potrebe. Također ističe da je do unatrag nekoliko dana bio podstanar te se preseljenjem rada u poslovnicu u Rijeci preselio te trenutno živi, odnosno spava na kauču u uredu svoje supruge.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu te je proveden dokaz saslušanjem tuženika te svjedokinje ĐV. Tužiteljica nije saslušana jer je sud prihvatio navode tužiteljice da na okolnosti troškova tužiteljice bude saslušana isključivo njena majka ĐV s obzirom da tužiteljica nema saznanja o konkretnim troškovima jer je majka ta koja je vodila i vodi cjelokupnu financijsku brigu o njoj koja je postala punoljetna tek tijekom ovog postupka te je sud na temelju saslušanja majke tužiteljice utvrdio troškove i potrebe tužiteljice.
5. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sud je utvrdio na temelju čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP) da je tužbeni zahtjev tužiteljice za povišenjem uzdržavanja djelomično osnovan.
6. Uvidom u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P2- 1859/2009 od 13. prosinca 2010. (str. 6-10) utvrđeno je kako je razveden brak tuženika i majke tužiteljice, određeni su susreti i druženja tada mlt. tužiteljice i tuženika te je tuženiku naloženo da za uzdržavanje mlt. tužiteljice za period od 1. studenog 2009. do 30. studenog 2010. isplati iznos od 600,00 kn mjesečno, a od 1. prosinca 2010. pa nadalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti da plaća mjesečno iznos od 1.000,00 kn/132,72 eur-a. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je tada mlt. tužiteljica pohađala dječji vrtić, da je bolovala od hipoplazije bubrega te su njezine potrebe tada utvrđene u iznosu od 1.000,00 kuna mjesečno. Nadalje, iz obrazloženja presude proizlazi kako je tuženik tada ostvarivao plaću u iznosu od 2.300,00 kuna mjesečno, da je s njim tada živjela mlt. kćer iz drugog braka koja je tada bila polaznica 1. razreda osnovne škole, da tuženik nije imao druge vrijednije imovine, a sud je smatrao kako ima mogućnost dodatne zarade jer je glazbenik te je i do tada ostvarivao dodatne prihode na taj način.
7. Uvidom u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P Ob-300/2020 od 25. kolovoza 2021. (str. 12-19), utvrđeno je kako je majci i zz tužiteljice dodijeljena djelomična samostalna roditeljska skrb u odnosu na tada mlt. tužiteljicu osim u pogledu bitnih osobnih prava djeteta iz članka 100. st. 1 Obiteljskog zakona za što je potrebna pisana suglasnost tuženika.
8. Odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona (NN 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023 i 156/2023; dalje ObZ-a) propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promjeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.
9. U ovom postupku potrebno je utvrditi jesu li se u međuvremenu promijenile okolnosti na temelju kojih tužiteljica traži povišenje uzdržavanja, odnosno potrebno je utvrditi potrebe tužiteljice te mogućnosti tuženika za plaćanjem višeg iznosa uzdržavanja.
10. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da su se u konkretnom slučaju okolnosti promijenile na strani tužiteljice samom činjenicom njezinog odrastanja s obzirom da je u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju bila u dobi od dvije i pol godine, dok sada ima 18 godina i učenica je 4. razreda srednje škole pa su stoga njezini troškovi sada zasigurno veći nego u vrijeme donošenja ranije presude o uzdržavanju. U odnosu na tuženika okolnosti su se također izmijenile jer je u vrijeme donošenja prethodne odluke o uzdržavanju bio otac još jednog mlt. djeteta koje je bio dužan uzdržavati dok je sada tužiteljica jedino dijete koje je dužan uzdržavati. Također su tijekom godina rasla njegova primanja što je razvidno iz potvrda Porezne uprave.
11. Tužiteljica je u vrijeme podnošenja tužbe pa do 24. travnja 2026. bila maloljetna te se za to razdoblje primjenjuju slijedeći članci ObZ-a: čl. 288. st. 1. ObZ- a kojim je propisano da su roditelji dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta; čl. 309. ObZ-a kojim je propisano da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu te čl. 310. st. 1. ObZ-a kojim je propisano da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. S obzirom da je tužiteljica 24. travnja 2026. postala punoljetna, sud je primijenio i odredbu čl. 290. st. 1. i 2. ObZ-a kojom je propisano da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta, a punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje, a ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo 26 godina. Također je sud uzeo u obzir odredbu kojom je propisano da je kod uzdržavanja punoljetnog djeteta potrebno primijeniti i čl. 316. st. 2. ObZ-a kojim je propisano da su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz čl. 290. ovog Zakona, s tim da se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja.
12. U ovom postupku je nesporno utvrđeno da je tužiteljica punoljetno dijete tuženika koje se školuje u srednjoj školi, što proizlazi iz iskaza majke tužiteljice, a tuženik navedenu činjenicu nije osporio.
13. Nadalje, u odnosu na visinu uzdržavanja čl. 307. st. 1. ObZ-a je propisano da će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Na temelju čl. 307. st. 1. i st. 2., čl. 311., 316. st. 2. i čl. 317. st. 1. ObZ- a sud je na temelju iskaza majke tužiteljice i dokumentacije u spisu utvrdio ukupan iznos potreban za uzdržavanje tužiteljice. Tako je utvrđeno iz iskaza majke tužiteljice da je tužba podnesena s obzirom da je ranija odluka o uzdržavanju donesena 2010. i od tada nije bilo nikakvih izmjena. FVB je sada u lipnju 2026. završila 3. razred IV. Gimnazije te ide u dvojezični program koji se godišnje plaća 120,00 eura. Traži se povišenje uzdržavanja zbog povećanja troškova života. Osim što se ovaj program dodatno plaća, cijela škola je koncepirana na način da ima puno terenske nastave te cijeli razred sudjeluje u putovanjima. Sada u školskoj godini 2025/2026 FVB je imala terensku nastavu u Sevilli što je koštalo 1.250,00 eura na što je potrebno pribrojiti i džeparac, a također je sada uplatila maturalac na Maltu u iznosu od 1.250,00 eura gdje će ići u kolovozu 2026. FVB je još upisala auto-školu što je platila 1.450,00 eura, međutim ti troškovi rastu jer se FVB prebacila u drugu školu s obzirom da je bila prevelika gužva u prvoj školi i kako zapravo ne može voziti prije rujna sada je dodatno platila 250,00 eura te će morati dodatno plaćati sate vožnje. S ocem je dogovoreno da FVB ide u dvojezični program dok auto-školu nije dogovorila s njim, a niti ga je o tome obavijestila. FVB ima zdravstvenih poteškoća s obzirom da je joj je jedan bubreg smanjen i redovno ide na kontrole nefrologa te iste kontrole idu na teret HZZO-a, međutim zbog navedenog FVB mora imati određenu prehranu u smislu da mora jesti brusnice, treba koristiti određene lijekove, a prehrana i poneki lijekovi ne idu na recept. Također FVB ide privatno kod dermatologa jer nisu uspjeli dobiti termin preko HZZO-a te jedan pregled kod dermatologa košta 40,00 eura, a prošlu jesen je FVB bila 5 puta kod dermatologa. FVB također ide kod stomatologa privatno iz razloga što su imali loše iskustvo kod državnog stomatologa te ide privatno kod ginekologa jer i ona ide privatno kod ginekologa. Uglavnom, kada zbroji sve troškove može reći da po toj osnovi FVB ima troškova oko 200,00 eura mjesečno. FVB također nosi naočale, a i leće posebice jer se bavi jahanjem te je naočale potrebno mijenjati otprilike jednom u 2 godine, a cijena ovisi, a to bude oko 300,00 eura. Što se tiče leća, iste naručuje 4 puta godišnje, a cijena istih s tekućinama iznosi oko 400,00 eura godišnje. FVB također od 2020. ide kod psihijatra s time da je prvih 2,5 godine išla intenzivno, a sada ide prema potrebi te je od podnošenja tužbe do sada bila dva puta, a jedan razgovor je do 100,00 eura. To je bila preporuka profesora F iz [adresa] kod kojeg je FVB prestala ići 2022. i sada ide kod dr. Č kod koje može otvoreno razgovarati. FVB još ima troškova za školski pribor što bude 50-tak eura mjesečno. Ide na rođendane kod prijatelja što isto bude oko 50,00 eura mjesečno. FVB je do studenog 2025. išla na jahanje i time se zapravo profesionalno bavila, ali kako su ti troškovi jako veliki malo ih je stopirala zbog ovog puta u Sevillu i maturalca te vozačkog ispita. Sam najam konja košta 550,00 eura + treninzi koji su 300,00 eura mjesečno + oprema koja košta od 600 do 700,00 eura. Jahanje je bilo dobro i za njezinu psihičku potporu i izgradnju, a i imala je dobre rezultate što je pozitivno djelovalo na FVB. Otac je znao da ona ide na jahanje s obzirom da FVB jaše od 3. razreda osnovne škole, međutim ona od njega zapravo nikada o ničemu nije dobila povratnu informaciju. FVB i ona žive same u njezinom stanu za koji režije plaća u iznosu od 300,00 eura mjesečno, hrana za nju i FVB iznosi od 500,00 do 700,00 eura mjesečno, higijena oko 100-tinjak eura za njih obje, odjeća i obuća za FVB 200,00 eura mjesečno, mjesečna pretplata za mobitel što uključuje Netflix i Spotify iznosi 30,00 eura mjesečno, a također imaju i kućni Internet koji je također 30-tak eura mjesečno. FVB za džeparac daje mjesečno oko 100,00 eura, ali to često bude i više. Tuženik za uzdržavanje FVB je plaćao mjesečni iznos od 132,72 eura kako je bilo određeno ranijom presudom, a od siječnja 2026. plaća iznos od 200,00 eura mjesečno. Izvan toga tuženik Teni ništa drugo ne kupuje niti plaća. Također ne sudjeluje u većim troškovima, primjerice za izlete, aktivnosti i slično. Ona tuženiku pošalje obavijest o izletima koji predstoje, međutim ona od njega ne dobije nikakvu povratnu informaciju. FVB se s tuženikom ne viđa sukladno donesenoj presudi, zadnji susret su imali 14. studenog 2019. Trošak sata dodatne vožnje je 42,00 eura i FVB će sigurno biti potrebno barem još 10 sati. Također ima trošak prijevoza djeteta u vidu pokaza koji iznosi 14,00 eura mjesečno. Kada je FVB prestala s jahanjem, u studenom 2025. je krenula u teretanu gdje je mjesečna članarina 23,00 eura. FVB također ima potrebu za instrukcijama iz matematike na koje kontinuirano ide od 1. razreda srednje škole i to je mjesečni trošak u iznosu od 150,00 eura, a kojeg nema jedino kada nema škole. FVB također u sklopu škole svakih mjesec i pol ide u kazalište, a predstave se kreću u iznosima od 35,00 do 55,00 eura. Nema troškova za FVB u pogledu dopunskog zdravstvenog osiguranja, ali kada je išla na natjecanja iz jahanja trebala je obavljati sistematske preglede koji su vrijedili 6 mjeseci, a takav jedan pregled košta sada 60,00 eura, a ranije je bio 50,00 eura.
14. Iskaz majke tužiteljice sud je prihvatio jer je ista opisivala potrebe tužiteljice pri čemu je osnovne životne potrebe tužiteljice u odnosu na troškove stanovanja, hrane, higijene, školovanja, mobitela, džeparca realno i životno opisala. Također iz iskaza majke te medicinske dokumentacije za tužiteljicu (str. 20-24) proizlazi kako tužiteljica ima potrebu za nošenjem naočala i leća zbog čega ima troškove kako ih majka opisuje te da tužiteljica ima zdravstvene probleme vezano za bubreg (što je imala i u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju) zbog čega zasigurno ima potrebu za specifičnom prehranom te pojedinim lijekovim koji ne idu na recept pa i u tom dijelu ima povećane materijalne potrebe povezane s njezinim zdravstvenim stanjem u smislu odredbe čl. 312. ObZ-a. Međutim, sud nije prihvatio troškove tužiteljice vezano za jahanje i auto školu jer isti zasigurno nisu osnovni životni troškovi, odnosno ne radi se o redovnoj životnoj potrebi tužiteljice, već s obzirom da se radi o visokim troškovima, navedeno mora biti jasno dogovoreno između roditelja ukoliko se želi da u navedenim troškovima sudjeluju oba roditelja. Slijedom navedenog sud je utvrdio kako je ukupan iznos potreban za uzdržavanje tužiteljice 300 eura mjesečno.
15. Nadalje, sud je na temelju čl. 307. st. 3. i čl. 313. ObZ-a utvrdio materijalne prilike tuženika koji je dužan uzdržavati svoju kćer. Mogućnosti tuženika utvrđene su na temelju iskaza tuženika te podataka Porezne uprave.
16. Iz iskaza tuženika proizlazi kako je zaposlen kod poslodavca Euromusic Agency d.o.o. već 20 godina. Do listopada 2025. je radio u zagrebačkom dućanu navedenog poslodavca, a otada radi u Rijeci. Od prosinca 2025. ili siječnja 2026. prima plaću u iznosu od 1.052,00 eura + putni trošak jer svakodnevno putuje 80 km na relaciji [adresa] – [adresa], prehrana te eventualna nagrada. On je jedini zaposlen u tom dućanu. On je do 1. listopada 2025. živio kao podstanar u Zagrebu gdje je najam stana plaćao 500,00 eura mjesečno + režije u iznosu od 250,00 eura, a kada se preselio u [adresa] kod supruge gdje živi u njezinoj garsonijeri od 40 m2, a gdje ona ima i ured te su režije od 200,00 do 250,00 eura mjesečno. Kreditno je opterećen kreditom podignutim u Imex banci s mjesečnom ratom od oko 300,00 eura, a kredit je podignut radi plaćanja ranijih dugova 2 godine prije korone. Taj kredit mora plaćati još 3,5 do 4 godine. Također ima još jedan kredit s mjesečnom ratom od 70,00 eura podignut u PBZ-u, a PBZ je taj kredit prodao Eox Matrixu te je imao ovrhu od 85,00 eura koju više nema, ali i dalje plaća taj kredit. Prije par mjeseci mu je umro otac pa je naslijedio male komadiće livade i šume u Sv. Ivanu Zelini i od toga zapravo nema ništa. Nije vlasnik nikakvih drugih nekretnina, također nije vlasnik niti udjela niti dionica, ima samo automobil marke Kia koji je star 20 godina. Do unatrag 7 godina bavio se i sviranjem, bio je bubnjar u bendu Maredo koji je svirao u istoimenom lokalu. On se razišao s njima i više ne svira. Njegovo radno vrijeme je od 10-18 sati tako da ni ne stigne nešto raditi dodatno uz ovaj posao, a i kada dođe s posla zajedno sa suprugom brine o njezinom bolesnom ocu koji ima Parkins Plus. Osim FVB ima još troje odrasle punoljetne djece koje više nije dužan uzdržavati. Osim iznosa uzdržavanja FVB na žalost ništa drugo ne kupuje. Tenu nije vidio od 2019. kako je navela i njezina majka. Troši i sat vremena u jednom smjeru na svakodnevno putovanje tako da ništa drugo ni ne stigne raditi. Nema zdravstvenih poteškoća. Dok je svirao, još je mjesečno ostvarivao iznos od 2.500,00 do 3.000,00 kn. Točno je da na društvenoj mreži Instagramu ima javno objavljen svoj broj mobitela uz poruku da mu se može javiti radi angažmana, međutim nikada mu se nitko nije javio. Njegov profil je nazvan RV and A Dente, ali on taj profil vodi sam i tako se nazvao prije par godina, a zapravo je njegovo umjetničko ime RV. Njegova zadnja objava je iz ožujka 2026., a on nekad nešto snimi ili objavi ili objavljuje neke stare snimke. Ništa ne zarađuje po toj osnovi.
17. Uvidom u potvrde o visini dohotka i primitaka Porezne uprave (str. 98-130) utvrđeno je kako je tuženik u 2010. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 27.014,40 kuna, što umanjeno za porez i prirez od 862,52 kuna iznosi 26.151,88 kuna, odnosno mjesečno prosječno 2.179,32 kune/289,25 eura; u 2011. tuženik je ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 27.014,40 kuna, što umanjeno za porez i prirez od 766,73 kuna iznosi 26.247,67 kuna, odnosno mjesečno prosječno 2.187,31 kuna/290,31 eura; u 2012. tuženik je ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 27.014,40 kuna, što umanjeno za porez i prirez od 200,33 kuna iznosi 26.814,07 kuna, odnosno mjesečno prosječno 2.234,41 kuna/296,56 eura; u 2013. tuženik je ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 28.252,61 kuna, što umanjeno za porez i prirez od 262,34 kuna iznosi 27.990,27 kuna, odnosno mjesečno prosječno 2.332,52 kuna/309,58 eura; u 2014. tuženik je ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 44.121,25 kuna te drugi dohodak u iznosu od 15.589,83 kuna, odnosno ukupno 59.711,18 kuna što umanjeno za porez i prirez od 5.777,04 kuna iznosi 53.934,14 kuna, odnosno mjesečno prosječno 4.494,51 kuna/596,52 eura uz neoporezivi primitak od 500 kuna; u 2015. tuženik je ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 51.554,30 kuna te drugi dohodak u iznosu od 18.850,97 kuna, odnosno ukupno 70.405,27 kuna što umanjeno za porez i prirez od 8.443,16 kuna iznosi 61.962,11 kuna, odnosno mjesečno prosječno 5.163,51 kuna/685,32 eura uz neoporezivi primitak od 500 kuna; u 2016. tuženik je ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 52.671,12 kuna te drugi dohodak u iznosu od 17.486,30 kuna, odnosno ukupno 70.157,42 kuna što umanjeno za porez i prirez od 7.442,68 kuna iznosi 62.714,74 kuna, odnosno mjesečno prosječno 5.226,22 kuna/693,64 eura uz neoporezivi primitak od 700 kuna; u 2017. tuženik je ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 54.939,52 kuna te drugi dohodak u iznosu od 6.627,06 kuna, odnosno ukupno 61.570,47 kuna što umanjeno za porez i prirez od 4.522,27 kuna iznosi 57.048,20 kuna, odnosno mjesečno prosječno 4.754,02 kuna/630,97 eura uz neoporezivi primitak od 1.200,00 kuna; u 2018. tuženik je ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 58.920,55 kuna, dohodak od kapitala u iznosu od 11,09 kuna te drugi dohodak u iznosu od 3.360,47 kuna, odnosno ukupno 62.292,11 kuna što umanjeno za porez i prirez od 4.725,55 kuna iznosi 57.566,56 kuna, odnosno mjesečno prosječno 4.797,21 kuna/636,70 eura uz neoporezivi primitak od 3.395,00 kuna; u 2019. tuženik je ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 72.635,28 kuna i dohodak od kapitala u iznosu od 11,40 kuna, odnosno ukupno 72.646,68 kuna što umanjeno za porez i prirez od 7.658,01 kuna iznosi 64.988,67 kuna, odnosno mjesečno prosječno 5.415,72 kuna/718,79 eura, uz neoporezivi primitak od 8.648,00 kuna; u 2020. tuženik je ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 70.305,16 kuna i dohodak od kapitala u iznosu od 10,92 kuna, odnosno ukupno 70.316,08 kuna što umanjeno za porez i prirez od 6.318,37 kuna iznosi 63.997,71 kuna, odnosno mjesečno prosječno 5.333,14 kuna/707,83 eura uz neoporezivi primitak od 8.108,60 kuna; u 2021. tuženik je ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 72.251,34 kuna i dohodak od kapitala u iznosu od 10,38 kuna, odnosno ukupno 72.261,72 kuna što umanjeno za porez i prirez od 5.724,55 kuna iznosi 66.537,17 kuna, odnosno mjesečno prosječno 5.544,76 kuna/735,92 eura uz neoporezivi primitak od 8.272,00 kuna; u 2022. tuženik je ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 74.075,92 kuna i dohodak od kapitala u iznosu od 2,39 kuna, odnosno ukupno 74.078,31 kuna što umanjeno za porez i prirez od 6.154,19 kuna iznosi 67.924,12 kuna, odnosno mjesečno prosječno 5.660,34 kuna/751,26 eura uz neoporezivi primitak od 12.863,00 kuna; u 2023. tuženik je ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 10.211,54 eura što umanjeno za porez i prirez od 906,42 eura iznosi 9.305,12 eura, odnosno mjesečno prosječno 775,43 eura uz neoporezivi primitak od 2.111,72 eura; u 2024. tuženik je ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 11.472,37 eura što umanjeno za porez i prirez od 1.121,56 eura iznosi 10.350,81 eura, odnosno mjesečno prosječno 862,57 eura uz neoporezivi primitak od 2.675,94 eura; u 2025. tuženik je ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 11.701,76 eura što umanjeno za porez i prirez od 1.017,62 eura iznosi 10.684,14 eura, odnosno mjesečno prosječno 890,35 eura uz neoporezivi primitak od 2.743,39 eura.
18. Uvidom u obračune plaće (str. 183-194) utvrđeno je kako je tuženik u rujnu 2025. ostvario neto plaću u iznosu od 852,20 eura; u listopadu 2025. ostvario je neto plaću u iznosu od 1.052,20 eura; u studenom 2025. ostvario je neto plaću u iznosu od 1.052,20 eura; u prosincu 2025. ostvario je neto plaću u iznosu od 1.052,20 eura; u siječnju 2026. ostvario je neto plaću u iznosu od 1.052,20 eura; u ožujku 2026. ostvario je neto plaćuu iznosu od 1.052,20 eura; u travnju 2026. ostvario je neto plaću u iznosu od 1.052,20 eura; u svibnju 2026. ostvario je neto plaću u iznosu od 1.052,21 eura.
19. Čl. 311. st. 2. ObZ-a je propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Sud je uzeo u obzir i odredbu čl. 316. st. 2. ObZ-a kojom je propisano da su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz čl. 290. ovog Zakona, s tim da se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja.
20. Stoga je sud odredio da je tuženik dužan plaćati uzdržavanje za tužiteljicu od dana podnošenja tužbe sukladno čl. 306. ObZ-a, u iznosu od 300 eura mjesečno dok za to postoje zakonski uvjeti (jer su i tada bili ispunjeni uvjeti za povišenje iznosa uzdržavanja), a koji iznos je odmjeren sukladno mjesečnim potrebama tužiteljice koje su ranije obrazložene, činjenici da su, od trenutka punoljetnosti tužiteljice, sukladno čl. 316. st. 2 ObZ-a oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz čl. 290. ovoga Zakona, s tim što se majci kao roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja (režije) pa je sukladno ovoj odredbi i majka tužiteljice dužna plaćati uzdržavanje za tužiteljicu koja je punoljetna. Nadalje, sud je uzeo u obzir i materijalne mogućnosti tuženika za uzdržavanjem tužiteljice te smatra da je tuženik mora i može kao zaposlen i radno sposoban plaćati dosuđeni iznos uzdržavanja, a tim više što isti ne ostvaruje osobne odnose s djetetom iz čega se može zaključiti da, osim plaćanja uzdržavanja, nema nikakvih dodatnih troškova koje bi zasigurno imao da s kćerkom provodi vrijeme. Tuženik, ukoliko smatra da mu je dosuđeni iznos previsoko određen, mora i dodatnim radom ostvariti sredstva za uzdržavanje svog djeteta, posebice uzimajući u obzir da se nekada bavio sviranjem te je i od toga ostvarivao dodatan prihod. Također je sud uzeo u obzir da je tužiteljica njegovo jedino dijete koje je dužan uzdržavati. Sud je također u iznose uzdržavanja uračunao dosad plaćene iznose uzdržavanja u iznosu od 132,72 eura mjesečno, a od siječnja 2026. iznos od 200 eura mjesečno. Zatezna kamata je dosuđena temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).
21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.
22. Nadalje, tužiteljica je odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva za uzdržavanje preko iznosa dosuđenog u točki I. izreke ove presude do zatraženog iznosa od 500 eura mjesečno, kao neosnovanim, budući je tuženiku naloženo da sukladno potrebama tužiteljice i svojim mogućnostima doprinosi za uzdržavanje tužiteljice dosuđeni iznos, a kako je to ranije obrazloženo. Stoga je odlučeno je kao u točki II. izreke.
23. Kako ni jedna stranka svojim postupanjem nije utjecala na trajanje ovog postupka, niti je svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio uzrokovala dodatne troškove protivnoj stranci, temeljem odredbe čl. 366. ObZ-a, odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, odnosno odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.
U Zagrebu, 19. kolovoza 2026.
Sutkinja:
Katarina Perjanec Prstec
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka.
O žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. pun. tužiteljice
2. tuženiku