Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-125/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu po sutkinji Ivani Hrkać u pravnoj stvari tužitelja KRUNA TRADE d.o.o., Split, Ivana Gundulića 26/a, OIB: 03710633411, kojeg zastupaju punomoćnici Dražen Vuković i Saša Lalić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vuković & Lalić d.o.o. protiv tuženika DK COMPANY VEJLE A/S, Danska, Vejle, Edisonvej 4, OIB: 98640004911, kojeg zastupa punomoćnik Toni Nogolica, odvjetnik u Zagrebu Split, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 1. srpnja 2026. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja uz zamjenicu punomoćnika HS, odvjetničku vježbenicu u Odvjetničkom društvu Vuković i Lalić i punomoćnika tuženika Tonija Nogolice, odvjetnika u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 19. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tužitelj-protutuženik DK COMPANY VEJLE A/S, OIB: 98640004911 isplatiti tuženiku-protutužitelju KRUNA TRADE d.o.o., OIB: 03710633411 na ime naknade štete iznos od 875.015,18 HRK, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana podnošenja ovog podneska Sudu, pa nadalje, sve do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

II Nalaže se tužitelju KRUNA TRADE d.o.o., OIB: 03710633411 isplatiti tuženiku DK COMPANY VEJLE A/S, OIB: 98640004911 troškove postupka u iznosu od 18.572,50 eura (osamnaest tisuća petsto sedamdeset dva eura pedeset centi) u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika DK COMPANY VEJLE A/S, OIB: 98640004911 u dijelu kojim je od tužitelja KRUNA TRADE d.o.o., OIB: 03710633411 zahtijevao isplatu troškova postupka u daljnjem iznosu od 18.572,50 eura.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je 29. studenoga 2021. podnio tužbu kojom od tuženika zahtjeva naknadu štete u iznosu od 875.015,18 kuna / 116.513,34 eura. Tužitelj navodi da trpi imovinsku štetu po osnovi izmakle koristi zbog toga što je tuženik s njim prekinuo dugogodišnju poslovnu suradnju te mu nije isporučio naručenu robu – odjevne predmete za sezonu jesen- zima 2020/2021; za koje je tužitelj pravodobno predao narudžbe i tuženik je te narudžbe prihvatio.

2. Naime, tužitelj navodi kako su stranke 8. lipnja 2012. sklopile Ugovor o distribuciji te je tim ugovorom tuženik tužitelja imenovao ekskluzivnim distributerom svojih artikala za područje Republike Hrvatske. Navodi i da se poslovna suradnja stranka uredno odvijala sve do nastupanja izvanrednih okolnosti uzrokovanih pandemijom COVID-19, kada je, prema tužiteljevim tvrdnjama, tuženik isporučio tužitelju velike količine naručene robe, koju tužitelj zbog tzv. "lockdowna" nije mogao prodati. U toj situaciji da je tuženik odbio tužiteljev zahtjev za sniženje cijene isporučene robe za 20%, te da je na koncu tuženik 20. kolovoza 2020. raskinuo Ugovor o distribuciji. Također, da mu je tuženik odbio isporučiti naručenu robu za sezonu zima 2021., za koju je narudžbe tužitelj ranije predao i čiju je isporuku opravdano očekivao.

3. Tužitelj tvrdi da se njegova šteta očituje u izmakloj koristi koju je po redovnom tijeku stvari mogao ostvariti prodajom robe da mu je isporučena sva naručena roba za prodajnu sezonu jesen- zima 2020/2021. jer je u toj sezoni ukinut tzv. "lockdown" i prodaja je mogla teći na uobičajen način.

4. Visinu štete tužitelj temelji na računu usluga EU br. 19-F01-10 od 2. studenoga 2021., kojem je priložio obračun štete uzrokovane neisporukom robe sezona jesen/zima 2020/2021 (list 44-55 spisa). Predmetnim računom i priloženom tablicom popisane su sve predane i potvrđene narudžbe sa šiframa artikala, količinom za svaki artikl te cijena svakog artikla formirana prema preporučenoj cijen i od strane tuženika. Tužitelj je predložio vještačenje po vještaku financijske i knjigovodstvene struke radi izračuna visine nastale štete.

5. Potrebno je navesti da je ovaj tužbeni zahtjev istaknut podnošenjem protutužbe u postupku koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem Povrv - 14/2021 radi isplate na temelju vjerodostojne isprave (dospjelih, a neplaćenih računa za robu koju je tuženik isporučio tužitelju).

6. Protutužbom je, pored predmetnog zahtjeva za naknadu štete, istaknut i zahtjev za raskid odnosno izmjenu pojedinačnih ugovora koji se odnose na isporučenu robu i uzorke, te zahtjev za isplatu naknade za prodaju robe trgovačkom društvu Hervis.

7. Ovaj je sud rješenjem od 18. veljače 2026. odlučio o protutužbenim zahtjevima raspravljati odvojeno te je o protutužbenom zahtjevu za raskid ili izmjenu pojedinačnih ugovora o kupoprodaji nepravomoćno odlučeno presudom P-56/2026 od 25. svibnja 2026., dok je rješenjem pod poslovnim broje P-57/2026 nepravomoćno odbačena tužba podnesena za isplatu naknade za prodaju robe trgovačkom društvu Hervis.

8. Prema odredbi članka 284. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) tužba je tuženiku dostavljena na odgovor.

9. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je tuženik ovlašten na raskid Ugovora o distribuciji odnosno otkazivanje narudžbi budući da je tužitelj u trenutku raskida imao nepodmirena dospjela dugovanja prema tuženiku.

10. Naglašava da je u skladu s Općim uvjetima i odredbama tužitelj ovlašten otkazati sve registrirane narudžbe te naplatiti 20 % naknade za otkazane narudžbe pod uvjetom da kupac ima dospjele račune nepodmirene više od 35 dana. Navodi da je u konkretnom slučaju tužitelj kasnio više od 160 dana s plaćanjem. Ističe da zbog toga nema štetne radnje niti uzročno posljedične veze između tuženikova postupanja i tužiteljeve navodne štete.

11. Također ističe da je tuženik pokazao razumijevanje prema tužitelju i da mu je, uvažavajući okolnosti pandemije, odobravao obročnu otplatu i popuste, sve kako bi tužitelj započeo s otplatom makar dijela dospjelih dugovanja. Navodi da je se, unatoč njegovu nastojanju, tužitelj oglušio te je uporno inzistirao na većem popustu iako nije platio dug niti djelomično. Smatra, konačno, da mogućnost otkaza narudžbi zbog neplaćanja predstavlja odredbu Općih uvjeta koja štiti interese vjerovnika koji nije dužan "vječno" čekati dužnika. Upravo zbog toga da je Ugovorom o distribuciji stipulirano pravo na jednostrani raskid. Zaključno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. U tijeku postupka tužitelj je naglasio kako se utužena tražbina odnosi na narudžbe koje se odnose na sezonu zima 2021., koje razdoblje nije bilo pogođeno negativnim utjecajem pandemije. Pojašnjava kako su njegovi dućani tada bili poluprazni jer je njegova marketinška aktivnost dominantno bila usmjerena upravo prema tužiteljevim "brandovima". Zbog toga, tuženikovim odbijanjem isporuke naručene robe, tužiteljeva prodajna mjesta su, u vrijeme kad je prodaja mogla ići po redovitom tijeku stvari, ostala bez artikala koji predstavljaju najveći i najvažniji dio tužiteljeve ponude.

13. Na okolnost da su dućani zaista bili prazni predložio je saslušanje svjedoka:

CS, BS, SS i ZS, tadašnjih voditeljica pojedinih dućana tužitelja. Naglasio je i da će se, kad sud odluči izvesti dokaz vještačenjem, vještaku omogućiti uvid u potpunu poslovnu dokumentaciju, koju u spis nije prilagao zbog njene opsežnosti. Pojašnjava da je vrijednost robe iskazana u njegovom računu od 2. studenoga 2021. točna, a formirana je uvažavajući cijene koje je tuženik preporučio.

14. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 116.513,34 eura, koja mu je nastala po osnovi izmakle koristi koju je mogao ostvariti prodajom odjevnih predmeta čiju isporuku je očekivao, budući da je narudžbe uredno i na vrijeme predao.

15. U pogledu mjerodavnog prava i nadležnosti suda za slučaj spora, stranke su Ugovorom o distribuciji iz 2012. ( list 347-370 spisa) kao i Općim uvjetima tuženika (list 273-274 spisa) ugovorile primjenu danskog prava za rješavanje sporova koji proisteknu iz Ugovora o distribuciji. Međutim, stranke su se pred ovim sudom na ročištu održanom 8. travnja 2026. usuglasile da sud ovaj spor riješi primjenom hrvatskog materijalnog prava.

16. Stranke su za slučaj spora ugovorile nadležnost suda u Danskoj. Tako je točkom 7.2. Ugovora o distribuciji ugovoreno kako Distributer (tužitelj) neće podnijeti nikakav zahtjev niti pokrenuti bilo kakav spor protiv Društva (tuženika) u svezi s Ugovorom o distribuciji, osim na sudu u Koldingu u Danskoj. Općim uvjetima tuženika je propisano da će se svi sporovi voditi pred Okružnim sudom u Herningu. S druge strane, i Ugovorom o distribuciji i Općim uvjetima je propisana mogućnost da Društvo (tuženik) može odabrati tužiti Distributera (tuženika) i pred sudom prema njegovom mjestu nadležnosti.

17. Prema odredbi članka 16. stavka 3. ZPP-a, sud se može do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti proglasiti nenadležnim, ukinuti provedene radnje i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ovisi o pristanku tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak.

18. Prema shvaćanju ovog suda, citiranim je odredbama Ugovora o distribuciji i Općih uvjeta (čiju valjanost stranke ne spore) za predmetni spor ugovorena nadležnost suda u Danskoj. Međutim, tuženik je se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari time što je u odgovoru na tužbu osporio osnovu i visinu zahtjeva. Premda je kasnije, podneskom od 2. svibnja 2022. i 30. travnja 2025., tuženik istaknuo prigovor nenadležnosti ovog suda, sud je cijenio da njegovo procesno vladanje predstavlja prešutni pristanak na nadležnost suda u Republici Hrvatskoj, pa je meritorno odlučio o tužiteljevom zahtjevu.

19. Za odluku o sporu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. dalje: ZOO), Ugovora o distribuciji s prilozima i dodacima kao i Opći uvjeti tužiteljeva poslovanja otisnuti na narudžbama i računima.

20. Naglasiti je kako stranke nisu osporavale valjanost odredbi Ugovora o distribuciji ili Općih uvjeta.

21. Prema odredbi članka 1045. stavka 1. ZOO-a, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta) (članak 1046. ZOO-a).

22. Prema odredbama članka 1089. ZOO-a oštećenik ima pravo, kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi (stavak 1.). Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo (stavak 2.). Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem (stavak 3.).

23. Izmakla korist predstavlja onu dobit koju bi oštećenik po redovnom tijeku stvari izvjesno ostvario, da nije došlo do protupravne radnje ili propuštanja štetnika.

24. Pravo na naknadu štete postoji kad su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: štetnik (osoba odgovorna za štetu), štetnikova protupravna radnja, šteta i uzročno-posljedična veza između štetne radnje i štete kao posljedice te radnje.

25. Dakle, za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo je ispitati postojanje svih propisanih pretpostavki odštetne odgovornosti, odnosno je li zbog protupravne radnje ili propuštanja tuženika došlo do sprječavanja povećanja tužiteljeve imovine u utuženom iznosu.

26. Ugovorom o distribuciji kojeg su stranke sklopile 8. lipnja 2012., tuženik je tužitelja imenovao ekskluzivnim distributerom za Republiku Hrvatsku (članak 2.1 Ugovora). Sve tužiteljeve (distributerove) narudžbe za proizvode podliježu odredbama i uvjetima navedenima u Ugovoru, prilogu C tog Ugovora koji propisuje cijene, uvjete plaćanja i uvjete dostave, te Općim uvjetima prodaje i isporuke koji su otisnuti na poleđini potvrde svake narudžbe (članak 3. 1 ugovora). Svaka narudžba za proizvode predstavlja zasebni ugovor, a bilo kakvo kršenje od strane tuženika ne daje pravo distributeru smatrati ugovor raskinutim (članak 3.3 Ugovora).

27. Rasporedom C propisane su cijene, uvjeti plaćanja i uvjeti dostave. Člankom 2. Rasporeda C ugovoreno je da će rok plaćanja biti 90 dana od datuma fakture ako se odobri bankovno jamstvo; no ti su rokovi ugovoreni za razdoblje koje počinje 15. prosinca 2011. te je ugovoreno da će se ponovno pregovarati za 2012. godinu.

28. Ako distributer fakturu ne plati pravodobno, tuženik ima pravo (ne dovodeći u pitanje bilo koje drugo pravo ili pravni lijek koji su mu na raspolaganju): otkazati ili obustaviti bilo koju daljnju isporuku distributeru pod bilo kojom narudžbom, naplatiti distributeru kamatu na fakturu po stopi od 7 % godišnje iznad osnovne stope Danske narodne banke koja je na snazi od datuma kada je plaćanje dospjelo do stvarnog plaćanja (članak 3. 11 ugovora).

29. Trajanje i raskid ugovora propisani su člankom 6. Ugovora. Bilo koja od strana može raskinuti ugovor, što stupa na snagu odmah nakon upućivanja obavijesti drugoj strani, u slučaju da strana koju je takva obavijest poslana postane predmet bilo kakvog stečajnog postupka ili postupka u slučaju insolventnosti ili u slučaju, između ostalog, ako plaćanje u roku ne bude obavljeno u razdoblju od više od 7 dana od podnošenja pisanog zahtjeva za plaćanje. Umjesto raskida ugovora na temelju distributerovu kršenja uvjeta plaćanja, društvo može zadržati neisporučene narudžbe ili isporučiti samo narudžbe koje su dane uz plaćanje u gotovini ili unaprijed. (članak 6.3. Ugovora).

30. Navedena odredba članka 6.3. izmijenjena je Dodatkom 1- Iznimke i dodaci, na način da su stranke ugovorile rok od 15 dana (umjesto ranije ugovorenog roka od 7 dana) za slučaj raskida ugovora zbog neplaćanja, koji rok teče od podnošenja pisanog zahtjeva za plaćanje.

31. Općim uvjetima i odredbama (članak 1.) propisano je da se narudžba (koja predstavlja zaseban ugovor) smatra potvrđenom 10 dana nakon datuma narudžbe. Za sve izmjene/ dopune, djelomična otkazivanja ili potpuna otkazivanja nakon tog datuma naplaćuje se upravna pristojba od 20% od vrijednosti narudžbe. Pod uvjetom da kupac drži račune za već isporučenu robu, koji su dospjeli na naplatu prije više od 35 dana, kupac je suglasan da društvo DK Company Vejle A/S- zbog odnosa s kupcem- ima pravo otkazati sve registrirane (neisporučene) narudžbe kao kompenzaciju gore navedenom.

32. Između stranaka nije sporno da je tuženik neposredno prije nastupanja izvanrednih okolnosti zbog pandemije virusom Covid-19 tužitelju isporučio odjevne predmete za sezonu proljeće-ljeto 2020, te nije sporno da račune za tu robu tužitelj po dospijeću nije platio.

33. Nije sporno ni da je tužitelj narudžbe za odjevne predmete za sezonu jesen- zima 2020/2021 na vrijeme predao, što je prema uobičajenom tijeku stvari značilo mjesecima, čak i godinu ranije, te da je tuženik prihvatio te narudžbe.

34. Sporno je je li tuženik imao pravo uskratiti isporuku naručene robu za sezonu jesen-zima 2020/2021 i je li u okolnostima konkretnog slučaja imao pravo na jednostrani raskid Ugovora o distribuciji. Drugim riječima, spor se svodi na pitanje postoji li protupravnost u postupanju tuženika kad je: a) uskratio isporuku potvrđenih narudžbi i b) raskinuo Ugovor o distribuciji.

35. Sud je cijenio dokaze provedene u predmetu Povrv-14/2021, iz kojeg je predmetni postupak razdvojen, koji su odlučni za predmet ovog spora: saslušan je zastupnik po zakonu tuženika FS, svjedok US, pročitan je ispis komunikacije između stranaka vođen elektroničkom poštom u razdoblju od travnja do kolovoza 2020., prijedlozi otplatnih planova, PD obrasci tužitelja za porezno razdoblje 2019. i 2020., te su saslušani svjedoci TS i GS. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem voditelja pojedinih trgovina tužitelja (točka 13. ovog obrazloženja) jer je smatrao da je predmet dovoljno raspravljen i da se odluka može donijeti i bez izvođenja tih dokaza.

36. U skladu s člankom 8. ZPP-a, brižljivo cijeneći svaki dokaz zasebno, sve dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

37. Svjedok US, koji je kod tužitelja bio zamjenik direktora tijekom 2020. godine, izjavio je da je poslovna suradnja stranaka trajala više od 10 godina i tužitelj je barem 40% svog asortimana kupovao od tuženika. Roba se od tuženika naručivala mjesecima, pa čak i godinu unaprijed. Svjedok je naglasio da je tužitelj i za robu za sezonu jesen/zima 2020. izvršio narudžbu još 2019., koju narudžbu je tuženik prihvatio, ali nije izvršio.

38. Svjedok je naveo da je tuženik početkom 2020. jednu isporuku izvršio puno ranije nego je to uobičajeno, te potom izdao fakture. Radilo se o razdoblju "lockdowna" te je isporuka za tužitelja bila "u nevrijeme". Svjedok je osobno u svibnju 2020. ime tužitelja pregovarao i zahtijevao popust za preuzetu robu, ali tuženik nije pristajao sve do 19. ili 20. kolovoza 2020. kada je odobrio popust od 15% za predmetnu robu. To je, međutim, za tužitelja bilo prekasno jer je taj popust odobren na samom kraju turističke sezone.

39. Tuženik robu koja je naručena za zimsko razdoblje nije isporučio uopće te je tužitelju otkazao Ugovor o distribuciji. Napomenuo je svjedok da je tužitelj uredno naručio robu za sezonu jesen/zima 2020., ali je tuženik otkazao i te narudžbe te je raskinuo ugovor i poslovnu suradnju.

40. Svjedok je naveo da računi za isporuke izvršene u veljači i ožujku 2020. tuženiku nisu plaćeni zbog toga što se nikako nije mogao postići dogovor oko popusta na isporučenu robu.

41. Svjedok je također naveo da je osobno, u telefonskom razgovoru, upozorio TS u kolovozu 2020. će tužitelju nastati velika šteta zbog neisporučene robe za sezonu jesen/zima 2020., a kad je tužitelju šteta zaista nastala, nije ga o istoj obavijestio budući da je komunikacija bila prekinuta. Tek je naknadno tužitelj izračunao razmjere štete i za tu štetu ispostavio račun koji je dostavljen uz tužbu.

42. Zastupnik po zakonu tužitelja FS u svom je iskazu naveo da su stranke ovog postupka u poslovnim odnosima od 8. lipnja 2012. , kad su zaključile Ugovor o distribuciji. Tuženik je tužitelju prije nastupanja pandemije COVID-19, već tijekom veljače i ožujka 2020. isporučio gotovo svu naručenu robu, što nije bilo uobičajeno. Kako je isporuka bila ranije, ranije su računi dospjeli na naplatu. Ipak, izjavio je zastupnik po zakonu tužitelja da je tužitelj unio račune za isporučenu robu u svoje poslovne knjige.

43. Naveo je da je tužitelj, zbog izvanrednih okolnosti vezanih za pandemiju od tuženika tražio popust od 20% na te isporuke i odgodu plaćanja; što je s drugim dobavljačima bilo uobičajeno u tim okolnostima. Međutim, tuženik da je prihvaćao jedino mogućnost da tužitelj zadrži primljenu robu dok se ne vidi kako će se odvijati turistička sezona. Tzv. "lockdown" je završio 11. svibnja 2020. te se nakon toga prodaja u dućanima odvijala uz propisane mjere zaštite pa je tekla lošije. Tuženik nije odobrio nikakav popust tužitelju, a nije želio primiti natrag robu. Potvrdio je da je tuženik tek sredinom kolovoza 2020. odobrio popust od 15% ali je to za tužitelja bilo kasno jer je turistička sezona bila pri kraju.

44. Stav je zastupnika po zakonu tužitelja da je nakon toga tuženik naprasno i bez pravne osnove raskinuo Ugovor o distribuciji, odbio isporučiti robu za sljedeću sezonu jesen/zima 2020./2021. i time je tužitelju uzrokovao veliku štetu.

45. Svjedok TS, direktor prodaje u društvu tuženika potvrdio je da je tužitelj bio tuženikov distributer u Hrvatskoj. Suradnja je bila uredna do pandemije, a o "lockdownu" u Hrvatskoj ga nije upoznao direktor tužitelja nego je o istome saznao iz medija. Zadnja isporuka tužitelju prije Covida-19 bila je 13. ožujka 2020. i smatra da je bila isporučena na vrijeme, a ne preuranjeno. Pri preuzimanju te robe tužitelj isporuku nije osporio, nije odbio primitak niti je isporuci prigovarao. Direktor tužitelja je tek kasnije, u travnju ili svibnju 2020., isticao probleme oko količine dostavljene robe.

46. Svjedok je naveo da je tužitelj narudžbe predavao tuženiku uobičajeno 6-8 mjeseci prije isporuke.

47. Naveo je da je tuženik nakon proglašenja "lockdowna" izdao tužitelju dopuštenje za dugoročnu otplatu duga i zaustavio isporuku daljnjih 1180 artikala, što je tuženiku (također pogođenom pandemijom) uzrokovalo trošak. Iskazao je da je tuženik u kolovozu 2020. tužitelju na početni, već iskorišteni, popust od 25% odobrio i dodatni popust od 15% ali tužitelj nije pristao na to. Zbog toga je tužiteljev dug prema tuženiku još uvijek nepodmiren.

48. Svjedok GS, zaposlen kod tuženika na radnom mjestu upravitelja dugovanja radi naplate potraživanja saznao je za predmet spora tek kad tužitelj kojem je poslana roba nije platio robu.

49. Svjedok je naveo da je upoznat s komunikacijom između US i TS u proljeće i ljeto 2020. te je tuženik u kolovozu 2020. bio u uvjerenju da je dogovor postignut. Kako, međutim, tužitelj nije poštivao dogovor, odnosno nije platio niti dio duga, svjedok smatra da je tuženik imao pravo na otkaz Ugovora i neisporuku daljnjih narudžbi. Nadalje je svjedok izjavio da prije podnošenje predmetne tužbe nije bio upoznat sa zahtjevom za naknadu štete.

50. Naveo je da su narudžbe za artikle "jesen 2020." bile otkazane jer tuženik nije odobrio tužitelju dodatnih 7,5% popusta za tu robu, ali i zbog neplaćenih dugovanja tužitelja prema tuženiku. Istaknuo je da je ipak tuženik bio spreman isporučivati robu tužitelju u skladu s otplatnim planom kojeg je svjedok osobno izradio uz dogovor s TS. Međutim, navodi da se tužitelj nije držao otplatnog plana.

51. Iz računa tužitelja EU br.19-F01-10 od 2. studenoga 2021. proizlazi da je tužitelj obračunao štetu uzrokovanu neisporukom robe za sezonu jesen/zima 2020/2021, popisujući artikle po količini, modelu i boji, kojima je cijenu formirao prema maloprodajnoj cijeni preporučenoj od strane dobavljača, te ukupna tržišna vr ijednost iste iznosi 1.698.084,00 kuna / 226.109,72 eura (u što je uključeno 339.616,80 kuna / 45.221,94 eura PDV-a). Uzevši u obzir ukupnu tržišnu vrijednost robe i njenu nabavnu vrijednost (483.452,04 kuna / 64.374,44 eura) iz računa proizlazi da tužitelj obračunava izgubljeni prihod u iznosu od 875.015,18 kuna / 116.513,34 eura.

52. Iz PD obrasca za porezno razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. proizlazi da je tužitelj u 2019. godini ostvario dobit od 240.041,90 kuna. Iz PD obrasca za porezno razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. proizlazi da je tužitelj u 2020. godini ostvario gubitak od 92.699,84 kune.

53. Iz komunikacije stranaka koja se vodila elektroničkom poštom (stranice 191- 208 i 253-268 spisa), sud zaključuje da je tuženik više puta tužitelja pozivao na plaćanje dospjelih računa za artikle isporučene u ožujku 2020.

54. Također je zaključiti da su stranke o okolnostima pandemije i otplati duga komunicirali od 9. travnja 2020. do 20. kolovoza 2020., a od lipnja su pregovarali o obročnoj otplati duga. Tako RS **.**.2020. elektroničkom poštom poziva US da javi plan otplate: "ako je moguće određeni iznos uplate svakog tjedna tijekom možda 4-5 tjedana". US **.**.2020. odgovara NS, traži popust od 20% na isporučenu robu i predlaže plan otplate preostalog iznosa u 6 rata, pri čemu ne poriče činjenicu dospjelosti dugova: "Iz Vaše izjave proizlazi da imamo neplaćena potraživanja od 81.434,85 eura (nisu sva dospjela)". Također, **.**.2020. TS obavještava US o velikom "neplaćenom, a dospjelom dugovanju".

55. Na temelju ovoga sud zaključuje da između stranaka nema spora oko činjenice da su 20. kolovoza 2020., kad je otkazan Ugovor o distribuciji, postojale dospjele i nepodmirene tražbine tuženika prema tužitelju. Ovu odlučnu činjenicu tužitelj nije osporio. Iz sadržaja spisa proizlazi da je tužitelj s time bio upoznat najkasnije 17. lipnja 2020. (e-mail US od 17. lipnja 2020., stranica 201 spisa), te da je od strane tuženika pozvan na obročno plaćanje duga najkasnije 19. lipnja 2020. (e-mail TS, stranica 200 spisa).

56. Iz dopisa tuženika tužitelju od 20. kolovoza 2020. kojeg je tužitelj nesporno primio (stranica 205 spisa) proizlazi da tuženik izražava nezadovoljstvo jer ugovorne strane tjednima pokušavaju postići dogovor. Tuženik navodi da je popust od 15 % već odobren, da je tužitelj obećao plaćanje koje nije izvršio. Nadalje, da je tuženik već omogućio tužitelju dodatno vrijeme počeka od 4 mjeseca, te mu nudio obročnu otplatu do kraja rujna. Ipak, da se tužitelj nije držao dogovora nego (nakon što je tuženik stekao uvjerenje da je dogovor postignut) ima nove zahtjeve preko dogovorenoga: kredit u trajanju od 1 godine za pola duga i 7,5 % popusta na sljedeće isporuke, te vraćanje primljenih uzoraka. Jasno navodi tuženik- to su novi zahtjevi koji nisu bili dio izvornog dogovora, prekida pregovore i najavljuje pokretanje odgovarajućih postupaka radi naplate duga.

57. Sadržajno, ovaj dopis predstavlja izjavu o raskidu Ugovora o distribuciji.

58. Člankom 3.11. Ugovora o distribuciji izričito je propisano da, ako distributer fakturu ne plati pravodobno, tuženik ima pravo otkazati ili obustaviti bilo koju daljnju isporuku distributeru pod bilo kojom narudžbom.

59. Člankom 6.3. Ugovora o distribuciji (u verziji izmijenjenoj Dodatkom 1.) propisano je pravo tuženika na jednostrani raskid Ugovora, koji stupa na snagu odmah nakon obavijesti, u slučaju da tužitelj ne izvrši plaćanje u roku od 15 dana od pisanog zahtjeva za plaćanjem.

60. Tuženik je pozvao tužitelja na plaćanje pisanom obavijesti (mail NS od **.**.2020. i TS od 19. lipnja 2020.), a dostavom dopisa od 20. kolovoza 2020. iskoristio ugovoreno pravo na raskid Ugovora o distribuciji. Zbog toga ovaj sud smatra da korištenje prava koje je valjano ugovoreno i po zakonu dopušteno, ne može biti protupravna radnja koja bi povlačila odštetnu odgovornost. Radi se o ugovornoj odredbi koju su stranke slobodnom voljom ugovorile Ugovorom o distribuciji iz 2012. godine i koju je, po ocjeni suda, u okolnostima konkretnog slučaja tuženik imao pravo iskoristiti.

61. Nadalje, Općim uvjetima i odredbama (članak 1.) jasno je i nedvosmisleno uređeno da pod uvjetom da kupac drži račune za već isporučenu robu, koji su dospjeli na naplatu više od 35 dana, tuženik ima pravo otkazati sve registrirane (neisporučene) narudžbe.

62. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj u trenutku raskida Ugovora o distribuciji (20. kolovoza 2020.) imao dospjela, neplaćena dugovanja prema tuženiku, i to u trajanju dužem od propisanih 35 dana (US u mailu 17. lipnja 2020. potvrđuje da je dio duga dospio), sud je stajališta da niti tuženikovo uskraćivanje daljnje isporuke potvrđenih narudžbi nije bila protupravna radnja, već izvršavanje prava kojeg su stranke stipulirale Općim uvjetima koji obvezuju stranke u smislu članka 295. stavak 5. ZOO-a.

63. Prema odredbi članka 3.3. Ugovora o distribuciji svaka narudžba je zasebni ugovor, pa kako je tužitelj imao neplaćena dugovanja prema tuženiku u trajanju dužem od propisanih 35 dana, sud smatra da je tuženik bio ovlašten uskratiti isporuku narudžbi koje su se odnosile na odjevne predmete za sezonu jesen -zima 2020/2021, iako su te narudžbe nesporno na vrijeme predane i od strane tuženika potvrđene.

64. Protupravnost u smislu odštetnog prava predstavlja postupanje koje je protivno zakonu ili ugovornoj obvezi. Međutim, posezanje za pravom koje je valjano ugovoreno i zakonski dopušteno, po definiciji, ne može biti protupravna radnja.

65. Konačno, tuženikovo postupanje je u skladu s odredbom članka 360. ZOO- a, koja propisuje da u dvostranoobveznim ugovorima kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može zahtijevati ispunjenje ili raskinuti ugovor. Upravo to je tuženik učinio.

66. Budući da, po shvaćanju ovog suda, postupanju tuženika nedostaje element protupravnosti kao nužna pretpostavka odštetne odgovornosti u smislu članka 1045. ZOO-a, sud drži da nema ni odgovornosti tuženika za eventualnu štetu tužitelja. Zbog toga je trebalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Kako je sud našao da tužiteljev zahtjev nije osnovan, nije provodio dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđivanja visine zahtjeva.

67. Tužitelj tijekom postupka nije sporio odlučne činjenice: postojanje dospjelih dugovanja, pozive na plaćanje od strane tuženika i primitak izjave o raskidu Ugovora o distribuciji. U odnosu na njegove tvrdnje da u izvanrednim okolnostima pandemije tuženik nije bio ovlašten iskoristiti pravo na raskid Ugovora o distribuciji i zadržati naručene artikle za sezonu jesen-zima 2020/2021, sud dodatno navodi da smatra kako je u ovom slučaju tuženik pokazao zadovoljavajuću razinu savjesnosti i poštenja.

68. Iz dopisivanja elektroničkom poštom između stranaka razvidno je da je tijekom vođenja pregovora oko plaćanja dospjelog duga, tužitelju ponuđena obročna otplata duga. Također mu je bila ponuđena mogućnost daljnje isporuke artikala u omjeru 1:1 nakon djelomične obročne otplate (koliko duga plati- toliko će mu se daljnje robe isporučiti; e- mail poruke TS od 5. kolovoza 2020. i 10. kolovoza 2020.). Konačno, i sam US u e-mailu od 20. kolovoza 2020., dakle, pred sam raskid Ugovora o distribuciji, zahvaljuje TS na svim naporima koje je osobno uložio u pronalaženje rješenja za "ružnu situaciju" u kojoj se tužitelj našao. S druge strane, tužitelj je inzistirao na popustu od 20% ali dug nije platio niti djelomično, u dijelu koji je nesporan; a iz stanja spisa se može zaključiti da je time mogao zadržati poslovnu suradnju s tuženikom i tako smanjiti poslovne gubitke koje tvrdi da je imao.

69. Dakle, prema shvaćanju ovog suda, u konkretnom slučaju je tuženik imao pravo raskinuti Ugovor o distribuciji jer je na to ovlašten člankom 6.3. tog Ugovora, te je bio ovlašten odbiti isporučiti artikle na temelju potvrđenih narudžbi jer ga na to ovlašćuje članak 1. Općih uvjeta tuženika; a ne postoje razlozi koji bi isključili valjanost ili primjenu navedenih odredbi Ugovora i Općih uvjeta.

70. S obzirom na tužiteljev neuspjeh u parnici, troškovi postupka pripadaju tuženiku primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a i odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa).

71. U skladu s njegovim zahtjevom, tuženiku za odgovor na tužbu pripada nagrda u visini 874 boda (Tbr. 8.1. Tarife). Tuženiku je priznata nagrada u toj visini i za ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi: 20. srpnja 2022, 14. studenoga 2022., 14. veljače 2024., 30. listopada 2024., 29. siječnja 2025. i 1. srpnja 2026. (Tbr. 9.1. Tarife). Polovica te nagrade priznata mu je za ročišta na kojima se nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili kakvi dokazi: 14. ožu jka 2022., 17. srpnja 2024. i 8. travnja 2026. (Tbr. 9.2. Tarife).

72. Tuženiku je, dakle, priznat trošak zastupanja po punomoćniku u visini 7429 bodova, što prema vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV (Tbr. 46. Tarife), daje iznos od 18.572,50 eura.

73. U preostalom dijelu, za daljnji iznos od 18.572,50 eura, tuženikov zahtjev za troškove je odbijen. Ročište 18. svibnja 2025. nije održano, a podnesci koje je tuženik dostavljao u spis nisu bili potrebni za vođenje parnice.

74. Prema odredbi članka 155. ZPP-a, sud će kod odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

75. Članak 10. ZPP-a nalaže sudu, ali i strankama, nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova . Brižljivo cijeneći okolnosti postupka, sud smatra da trošak sastavljanja tuženikovih podnesaka (osim odgovora na tužbu) nije bio potreban trošak za vođenje ove parnice.

76. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu 19. kolovoza 2026.

Sutkinja

Ivana Hrkać

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka presude, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju –po punomoćniku uz poziv na plaćanje pristojbi na presudu

- tuženiku –po punomoćniku

- u spis