REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 137 P-3196-2023-22
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Andrei Grugan Šagud, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi isplate i ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 02. srpnja 2026.. godine u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika Andree Grugan Šagud odvjetnice i punomoćnika tuženika MŽ odvjetničkog vježbenika dana 01. rujna 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I . Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 029-50-3107431 sklopljenog dana 21. listopada 2005.godine između tužiteljice OŽ (ranije S) iz [adresa] ( ranije na adresi: [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 , solemniziran od javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić iz Zagreba, pod br.OU-1371/2005, i to čl. 1. koji glasi: „iznos kredita – kunska protuvrijednost CHF 15,659.85 ( petnaesttisućašestopedesetdevet švicarskih franaka i osamdesetpet centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.“
II. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 029-50-3107431 sklopljenog dana 21. listopada 2005.godine između tužiteljice OŽ (ranije S) iz [adresa] ( ranije na adresi: [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 , solemniziran od javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić iz Zagreba, pod br.OU-1371/2005, i to u dijelu čl.7 koji glasi: „Način otplate- Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita poisplati kredita.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisen bank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, da isplati tužiteljici OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.200,99 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na način kako slijedi: - Na iznos od 0,58 eura počevši od 24.11.2005.g. pa do isplate, - Na iznos od 2,48 eura počevši od 21.10.2008.g. pa do isplate, - Na iznos od 4,52 eura počevši od 20.12.2008.g. pa do isplate, - Na iznos od 5,99 eura počevši od 09.01.2009.g. pa do isplate, - Na iznos od 6,65 eura počevši od 17.02.2009.g. pa do isplate, - Na iznos od 4,91 eura počevši od 13.03.2009.g. pa do isplate, - Na iznos od 5,27 eura počevši od 21.04.2009.g. pa do isplate, - Na iznos od 2,42 eura počevši od 01.06.2009.g. pa do isplate, - Na iznos od 0,32 eura počevši od 20.06.2009.g. pa do isplate, - Na iznos od 0,88 eura počevši od 17.07.2009.g. pa do isplate, - Na iznos od 1,98 eura počevši od 21.08.2009.g. pa do isplate, - Na iznos od 1,89 eura počevši od 22.09.2009.g. pa do isplate, - Na iznos od 0,77 eura počevši od 06.11.2009.g. pa do isplate, - Na iznos od 2,87 eura počevši od 20.11.2009.g. pa do isplate, - Na iznos od 4,55 eura počevši od 29.12.2009.g. pa do isplate, - Na iznos od 6,94 eura počevši od 20.01.2010.g. pa do isplate, - Na iznos od 6,39 eura počevši od 20.02.2010.g. pa do isplate, - Na iznos od 9,63 eura počevši od 23.03.2010.g. pa do isplate, - Na iznos od 9,02 eura počevši od 22.04.2010.g. pa do isplate, - Na iznos od 10,22 eura počevši od 21.05.2010.g. pa do isplate, - Na iznos od 20,60 eura počevši od 24.06.2010.g. pa do isplate, - Na iznos od 18,45 eura počevši od 27.07. 2010.g. pa do isplate, - Na iznos od 24,99 eura počevši od 02.09.2010.g. pa do isplate, - Na iznos od 22,73 eura počevši od 30.09.2010.g. pa do isplate, - Na iznos od 19,11 eura počevši od 28.10.2010.g. pa do isplate, - Na iznos od 26,76 eura počevši od 23.11.2010.g. pa do isplate, - Na iznos od 36,50 eura počevši od 02.01.2011.g. pa do isplate, - Na iznos od 29,61 eura počevši od 19.01.2011.g. pa do isplate, - Na iznos od 32,02 eura počevši od 12.02.2011.g. pa do isplate, - Na iznos od 28,94 eura počevši od 26.03.2011.g. pa do isplate, - Na iznos od 29,50 eura počevši od 15.05.2011.g. pa do isplate, - Na iznos od 42,56 eura počevši od 15.05.2011.g. pa do isplate, - Na iznos od 43,82 eura počevši od 07.07.2011.g. pa do isplate, - Na iznos od 54,64 eura počevši od 02.08.2011.g. pa do isplate, - Na iznos od 49,05 eura počevši od 21.08.2011.g. pa do isplate, - Na iznos od 42,93 eura počevši od 14.09.2011.g. pa do isplate, - Na iznos od 42,08 eura počevši od 18.10.2011.g. pa do isplate, - Na iznos od 41,62 eura počevši od 22.11.2011.g. pa do isplate, - Na iznos od 44,52 eura počevši od 17.12.2011.g. pa do isplate, - Na iznos od 47,06 eura počevši od 24.01.2012.g. pa do isplate, - Na iznos od 47,40 eura počevši od 16.02.2012.g. pa do isplate, - Na iznos od 45,65 eura počevši od 15.03.2012.g. pa do isplate, - Na iznos od 46,83 eura počevši od 26.04.2012.g. pa do isplate, - Na iznos od 47,64 eura počevši od 01.06.2012.g. pa do isplate, - Na iznos od 46,28 eura počevši od 04.07.2012.g. pa do isplate, - Na iznos od 46,64 eura počevši od 31.07.2012.g. pa do isplate, - Na iznos od 45,61 eura počevši od 31.08.2012.g. pa do isplate, - Na iznos od 43,41 eura počevši od 27.09.2012.g. pa do isplate, - Na iznos od 45,76 eura počevši od 02.11.2012.g. pa do isplate, po stopi koja je od 30. lipnja 2006. g. pa do 31.prosinca 2007.g. određena u čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja je određena u skladu sa čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.334,73 € uzrokovan ovom parnicom sa zakonskom zateznom kamatom sukladno zakonu o obveznim odnosima i zakonu o zateznim kamatama tekućom od dana presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 21.10.2025. godine sklopila Ugovor o kreditu Sa tuženikom radi kupnje osobnog vozila. Tuženi je tužiteljici isplatio kredit u visini od 15.659,85 CHF na rok otplate od 84 mjeseci prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja ugovorena je redovna kamata u visini od 5,50% koja se mijenjala tj. Bila je promjenjiva. Tužiteljica se poziva na presudu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u kolektivnoj tužbi potrošača protiv banaka pa tako i protiv banke koja je ovdje tužena. Tužiteljica smatra da je odredba koja se odnosi na valutu CHF ništetna, da se o istoj odredbi nije moglo pregovarati, da se ništa nije moglo mijenjati te u konačnici predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška a sve temeljem zahtjeva iz podneska od 16. prosinca 2024. godine.
2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, stavlja prigovor zastare, prigovor potrošača, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnoga troška.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz matice vjenčanih, ugovor o kreditu, prijepis knjigovodstvene kartice, otplatnu tablicu, saslušana je tužiteljica, provedeno je financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o. Petri Blašković.
4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan kako je i odlučeno u izreci ove presude.
5. Nije sporno da je tužiteljica potpisnik kredita sa ovdje tuženikom vezano za kupnju automobila.
6. Odredba čl. 8 ZPP-a sadrži jedna od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno ne postojanje neke činjenice.
7. Prema tome sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a provedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima kojima opravdava zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.
8. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora sadržane u čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu te isplatu svega onoga što je tužitelj preplatio temeljem promjene tečaja CHF.
9. U ugovoru o kreditu je vidljivo da je tužiteljica korisnik kredita, a tuženi davatelj kredita te su se obvezali da će banka tužitelju isplatiti kredit od 15.659,85 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.
10. Nije sporno da je za vrijeme otplate kredita valuta CHF rasla.
11. Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela obveznog prava, a sadržano je u članku 4 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza istih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
12. Prema odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima određeno je da je ugovor ništetan kada je činidba neodređena ili neodrediva. Tuženi nije obavijestio tužitelja niti ga je upozorio na mogućnost rasta tečaja kroz mjesece otplate kredita do njegove konačne isplate. O tečaju tj. o valuti se nije pregovaralo, niti se tužitelja upozorilo na rizike sklapanja ugovora sa valutnom klauzulom odnosno sa valutnom klauzulom u CHF.
13. Također ugovor treba tumačiti i primjenom čl. 320. ZOO-a u korist tužitelja obzirom je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju koji je pripremila i predložila jedna ugovorna strana, ovdje tuženi, pri čemu tužitelj nije mogao prigovarati o navedenom spornom članku ugovora. Tuženi je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Navedena ugovorena valutna klauzula u CHF čiji se tečaj mijenjao ovisilo je o odluci banke bez da su pri tom ugovoreni relevantni kriteriji za takvu odluku i da je tužitelj o istima upoznat.
14. Prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora a putem navedene ugovorne odredbe tuženi je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno čl. 247 Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je Ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
15. S obzirom da je odlukom sudova i to Visokog trgovačkog suda u RH, Trgovačkog suda u Zagrebu, Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kolektivnom sporu kojima je utvrđena ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli sukladno jednostranoj odluci banke, a koje su sadržane i u ugovoru o kreditu isti obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi utvrđenja ništetnosti i isplate protiv banaka, a kako je objašnjeno odnosno odlučeno u izreci pod toč. I i II ove presude.
16. Radi utvrđenja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja po Petri Blašković te je istim vještačenjem utvrđeno da ukupan iznos preplate uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju otplate kredita do kraja otplate kredita iznosi 1.200,99 €. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio iznosi 234,35 €.
17. Na isti nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbi, dok tuženi također nije imao primjedbi na računski dio nalaza i mišljenja.
18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje Centra za financijska vještačenja po vještaku Petri Blašković smatrajući da je isti sačinjen stručno, objektivno, prema pravilima financijske struke.
19. Tužitelj je nakon dostavljenog nalaza postavio tužbeni zahtjev kao u podnesku od 16. prosinca 2024.. godine pa je sud slijedom provedenog dokaznog postupka i utvrđenja prihvatio zahtjev tužitelja u cijelosti temeljem odredbe čl. 323. Zakona o obveznim odnosima kojim je tuženi dužan vratiti sve što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu temeljem stjecanja bez osnove.
20. Također za napomenuti jest da je sud tužiteljici dosudio zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od dana izvršenog plaćanja svakog pojedinog iznosa anuiteta pa do isplate sukladno čl. 323 i čl. 29 . st 2 i 8 ZID-a ZOO-a.
21. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika sud smatra u cijelosti neosnovanim, s obzirom da se isplata utuženih iznosa temelji na ništavosti odredbe Ugovora o kreditu koja prema stajalištu ovoga suda ne podliježe zastari.
22. Ništavost je sredstvo pomoću kojeg se sprečava pravno djelovanje učinka ugovora koji je u suprotnosti s prirodnim propisima, a posljedica je u konkretnom slučaju je da tuženik mora tužiteljici vratiti ono što je od nje primio s osnove ništave ugovorne odredbe pa bi ograničenje zastarom prava tužitelja obveze vrijedio institut ništetnosti koje je bez vremenski. U ovom konkretnom slučaju primjenjuje se zastarni rok od 5 godina sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima a isti rok počinje teći od 14. lipnja 2018. godine što znači da tužiteljica nije u zastari jer je tužba podnesena 03. svibnja 2023. godine. Glede zastare sve je odlučeno i objašnjeno u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12.
23. Sud je saslušao tužiteljicu koja je navela da je podigla kredit za kupnju osobnog automobila. Rekli su joj u banci da je to najpovoljniji kredit. U početku joj je rata bila 950,00 kn , a kasnije 1.400,00 kn. Kredit je otplatila ,auto je u međuvremenu prodala. Bila je u to vrijeme zaposlenica kao radnik u firmi. Ona je otplaćivala kredit. Ugovor je pročitala, bio je unaprijed odštampan, dobila je otplatni plan. Nitko joj nije objašnjavao odredbe ugovora i kako će se promjenjiva kamata mijenjati .Nije mogla mijenjati odredbe ugovora. Nitko joj se nije obratio iz banke kad je tečaj počeo rasti.
24. Sud je povjerovao iskazu tužiteljice u cijelosti jer smatra da je iskaz logičan, životan, istinit. Isti iskaz govori u prilog svemu onome što je sud gore u obrazloženju istakao.
25. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.
26. Što se tiče protivljenju tuženika glade preinake tužbenog zahtjeva ovaj sud je preinaku dozvolio iz razloga što je tužiteljica uskladila tužbeni zahtjevom sa nalazom i mišljenjem financijskog vještačenja, koji dokaz obzirom na spornu visinu je trebalo provesti jer sud za to nema znanja. Nadalje sud nije prihvatio dokaz saslušanjem javnog bilježnika jer isti nakon 21 godinu od ovjere potpisa sigurno se ne sjeća tužiteljice uopće što je ista potpisivala i je li tužiteljici išta objašnjavao iz ugovora. Iskaz bi bio nesvrsishodan.
27. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT I to za sastav tužbe 100,00 €, podnesak 21.9.2023. 100,00 €, ročište 3.10.2024. 100,00 €,podnesak 16.12.2024 100,00 €.,ročište 23.09.2025. 100,00 €, podnesak 23.04.2026. 100,00 €, ročište 2.7.2026. 100,00 € odnosno 700,00 eur. Sud priznaje 25% PDV-a tužitelju tako da je troška 875,00 €. Sud priznaje predujam za vještačenje u visini od 400,00 € eur kao i pristojbu na tužbu u iznosu od 19,91 €, pristojbu na presudu u iznosu od 39,82 € tako da je ukupan trošak tužiteljice u ovom postupku 1.334,73 €.
U Zagrebu, 01. rujna 2026.. godine
Sutkinja
Ines Gutzmirtl Špehar
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.
DNA:
- pun tužitelja
- pun. tuženika