REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
Poslovni broj: 172 K-390/2026-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Antoniji Miočić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Lerge Smokrović, u kaznenom postupku protiv optuženog GT zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., 135/25., dalje u tekstu: KZ) u vezi s člankom 24. KZ -a, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj: KO-DO-118/2026 od 24. veljače 2026., nakon održane javne rasprave zaključene 19. kolovoza 2026., u prisutnosti zamjenice općinske državne odvjetnice Marine Miočić Vatavuk, optuženika i njegove braniteljice po službenoj dužnosti Katarine Kranjčević Zanki, odvjetnice u Zadru, istog dana objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25., 13/526., dalje u tekstu: ZKP),
u t v r đ u j e s e
da je optuženi GT, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. G i pok. A rođene Č, rođen **.**.1939. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom večernjom školom za zidara, umirovljenik, s mirovinom od oko 500,00 eura, udovac, otac dvoje djece, bez čina i bez odlikovanja, lošeg imovnog stanja, bez imovine, neosuđivan,
u n e u b r o j i v o m s t a n j u
22. listopada 2025. oko 09,30 sat, u [adresa], u obiteljskoj kući u kojoj prebiva, zbog nesuglasica oko mjesta održavanja ukopa njegove pokojne supruge AT, u stanju psihičke dekompenzacije u sklopu organskog sumanutog poremećaja intenziteta psihotičnosti, zbog čega nije mogao shvatiti značenje svojeg djelovanja niti upravljati svojim postupcima, u cilju da uplaši svoju kćerku oštećenu ČT, istoj rekao da će doći na sahranu, da će na sahrani napraviti scenu i da će je tamo ubiti nožem, što je sve kod nje izazvalo osjećaj straha za sigurnost i vlastiti život,
dakle, u neubrojivom stanju drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,
čime je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u članku 139. stavku 3. u vezi sa stavkom 2. KZ- a, kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ-a uz primjenu članka 24. KZ-a.
II. Na temelju članka 554. stavka 1. ZKP-a i članka 51. stavka 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 76/14.) optuženom GT
o d r e đ u j e s e
PSIHIJATRIJSKO LIJEČENJE NA SLOBODI
u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
Ako optuženi GT u roku određenom rješenjem o upućivanju u psihijatrijsku ustanovu ne započne liječenje na slobodi, isto će biti zamijenjeno prisilnim smještajem u psihijatrijskoj ustanovi.
III. Na temelju članka 554. stavka 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP-a te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci te nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je optužnicu broj: KO -DO- 118/2026 od 24. veljače 2026. protiv optuženog GT zbog počinjenja protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ-a u vezi s člankom 24. KZ-a.
2. Sukladno odredbi članka 552. stavka 2. ZKP-a, prije početka rasprave, stalna sudska vještakinja psihijatrijske struke dr. Arlena Sabljar je dala nalaz i mišljenje na okolnosti raspravne sposobnosti optuženika, pri čemu je utvrdila da je isti raspravno sposoban.
3. Pozvan da se očituje o optužbi, optuženi GT je naveo kako nije počinio protupravno djelo koja mu se stavljaju na teret.
3.1. Okrivljenik je obranu iznosio u dva navrata te je poricao da bi prijetio kćeri. U bitnom je iskazao da je njega sve to pogodilo jer da je s pokojnom suprugom živio 65 godina, a kćer sada govori okolo da je tukao, a ne bi ona živjela toliko godina s njim da je to istina. U odnosu na inkriminaciju, Marina da je molio da ga u svom autu poveze na groblje i vrati nazad, a on mu je rekao: „Jesi čuo što je mater rekla da ne smiješ doći na groblje.” Đ nisu dolazili u razgovor i on nije prijetio. S R je razgovarao samo o tome gdje će se supruga pokopati i bilo je govora o tome da ako se ne pokopa u obiteljsku grobnicu da se može prebaciti nakon tri mjeseca. P sačuvaj da bi taj dan ČT vrijeđao, prema njoj bio grub ili joj prijetio.
4. Sud je u dokaznom postupku uz ispitivanje optuženika i reproduciranje snimke njegova ispitivanja iz prethodnog postupka (list spisa 74-76) pročitao medicinsku dokumentaciju za okrivljenika (list spisa 17-20), kao i nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje dr. Arlene Sabljar (list spisa 53-59). Na raspravi su ispitani svjedoci ČT i ĐT, a uz suglasnost stranaka pročitani su i njihovi iskazi s dokaznog ročišta (list spisa 47-48 i 49-50). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za optuženika (list spisa 109) iz kojeg proizlazi da je isti neosuđivan.
5. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, svakog pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud smatra utvrđenim da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ-a u vezi s člankom 24. KZ-a, kao i da su u konkretnom predmetu ispunjeni zakonski uvjeti za određivanje psihijatrijskog liječenja na slobodi u trajanju od šest mjeseci, sukladno Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama , sve iz razloga kako slijedi.
6. Naime, u konkretnom predmetu nije sporno da su optuženik i oštećena ČT u odnosu oca i kćeri, dakle da su bliske osobe u smislu kaznenog zakonodavstva, kao i da se između u vrijeme i mjesto kako je to i navedeno u činjeničnom opisu djela odvio razgovor i to glede ukopa AT, međutim sporn im se ukazuje je li optuženik prilikom tog razgovora prijetio oštećenici.
7. U odnosu na sporno, sud je iz iskaza ispitanih svjedoka ČT i RT utvrdio da je optuženik postupao na inkriminirani način, pri čemu nije mogao vladati svojom voljom niti upravljati postupcima, a koje utvrđenje proizlazi iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje dr. Arelene Sabljar.
7.1. Naime, iz iskazivanja oštećene ČT proizlazi u bitnom da je njezina majka preminula **.**.2025., a 22. listopada 2025., odnosno na dan njezinog sprovoda, da je od oca, koji je branio ukop u obiteljsku grobnicu, tražila da majku sahrane dostojanstveno, da će je zakopati u grobnicu njenog supruga, a onda da se mogu naknadno dogovoriti da mamino tijelo prebace u grobnicu u [adresa], što da je njezin otac odbijao i da je počeo govoriti da će doći na sahranu, da će na sahranu napraviti scenu i da će je na sahrani ubiti nožem. Zbog toga se bojala oca i to zbog količine mržnje u njemu dok je to sve govorio. Svjedokinja je iskazala kako je optuženik uvijek, pa i taj dan spominjao prijetnju nožem i da će je ubiti nožem, ali da ona isti nije vidjela u njegovoj ruci. Također i da je govorio da će na sprovod doći Đ, da će je raščetvoriti, pri čemu je pojasnila da je sin optuženikove sestre H, pa da pretpostavlja da je optuženik na to mislio. Svjedokinja je nadalje iskazala kako je ona kod sina, koji živi u istoj kući kao njezin otac, došla oko 9,30 sati, a cijela situacija da je trajala 15-ak minuta. Jednako toliko da je otprilike čekala policiju, a onda da je doslovno u pidžami, papučama i krožetu otišla u postaju. Svjedokinja je opisa la i događaj u kojem je, nakon što su optuženika odvezli da vidi majku, pitala ga, klečeći pred njim, da majku pokopaju u obiteljsku grobnicu, na što da je on pristao, ali da suprug i svjedokinja ne mogu doći na sprovod i ako dođu, da će ih ubiti.
7.2. Nadalje, iz iskaza svjedoka RT proizlazi u bitnom da je optuženikov unuk, a oštećenica da mu je majka. Između djeda i majke su narušeni odnosi i on nije vidio što se događa na dan sprovoda između majke i djeda, ali je čuo s kata svađu i da djed govori da će se na sahrani čuda događati, da će presuditi svima, pogotovo njegovoj majci te da joj je zabranjivao da dođe na sprovod. Naveo je da je djed govorio da će ubiti mamu na sprovodu, da će doći Đ i da će je raščetvoriti te da je to jutro zvao policiju i hitnu pomoć. Iskazao je da je djed doista rekao da njegovi roditelji nisu poželjni na sprovodu. Svjedok je na raspravi pojasnio da je od početka do kraja čuo razgovor između njih dvoje, a stajao je iza kantuna, da ne nastane neki problem. Djed je to jutro prijetio majci da će je ubiti. Nije vidio nož u djedovoj ruci, a majka mu nije niti trebala prepričavati što joj je djed rekao jer je sve čuo. Nadalje je iskazao da je majka najprije nazvala policiju, ali da nitko nije dolazio, da je to bilo oko 10,00, 11,00 sati, a sprovod misli da je bio oko 14,00 sati i da ih je bilo strah da ne dođe do problema, pa je majka otišla u policijsku postaju i inzistirala na prijavi, pa su tek onda policijski službenici došli i odveli djeda. Svjedok je iskazao da je njega djed odgojio, da mu je sve dao i on svojom voljom živi iznad djeda, koji da je sada bolje nego što je bio tih dana oko sprovoda, pri čemu da je to sve na dane.
8. Dakle, suprotno optuženikovoj obrani, oštećena ČT i svjedok ĐT su dosljedno i u cijelosti neproturječno iskazali da je optuženik inkriminirane prigode svojoj kćeri uputio riječi prijetnje kako se to i navodi u činjeničnom opisu, odnosno da će na sahrani napraviti scenu i da će je ubiti nožem, a sve uslijed njegova protivljenja da se pokojna AT pokopa u obiteljsku grobnicu u [adresa]. Sud je iskaze imenovanih svjedoka prihvatio kao istinite i vjerodostojne jer su dosljedni, uvjerljivi i logični te je istima obeskrijepljena optuženikova obrana da ne bi prijetio kćeri. Posebno je u ovom dijelu za istaknuti kako sud ne pronalazi kod ovih svjedoka motiv za lažno svjedočenja protiv optuženika, posebno s obzirom da je oštećenica u očitovanju na primjedbe, po ovom sudu iskreno i kroz suze navela da ona za optuženika želi liječenje, dok iz iskaza svjedoka RT proizlazi kako je isti blizak s djedom, odnosno optuženikom. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio obranu optuženika kojom on spori prijetnje, odnosno istu sud ne smatra istinitom.
9. Nadalje, iz pročitanog vještačenja psihijatrijskim pregledom optuženika koji je izrađen po stalnoj sudskoj vještakinji dr. Arleni Sabljar proizlazi da optuženik boluje od organskog sumanutog poremećaja koji je nastao kao posljedica organskog oštećenja mozga uslijed aterosklerotičnih promjena u starijoj životnoj dobi te da se tempore criminis nalazio u stanju psihičke dekompenzacije u sklopu organskog sumanutog poremećaja intenziteta psihotičnosti, zbog čega nije mogao upravljati svojom voljom i postupcima, niti shvatiti značenje svog postupanja. Također, iz vještačenja proizlazi i da postoji visok stupanj vjerojatnosti da bi optuženik mogao ponoviti i počiniti teže kazneno djelo, zbog čega mu je potrebno izreći obvezno psihijatrijsko liječenje od duševne bolesti u psihijatrijskoj ambulanti, budući da se radi o starijoj osobi sa organskim oštećenjima koja do sada nikada nije bila bolnički liječena, uz pretpostavku da će pokazati dostatnu suradljivost za liječenje ambulantnim putem.
9.1. Sud je u cijelosti prihvatio ovakav nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje jer je isti jasan i precizan te dan na temelju pravila struke i znanosti, pri čemu stranke nisu niti imale primjedbi na isti.
10. Slijedom navedeno, sud je na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nesporno utvrdio da je optuženik u stanju neubrojivosti, dakle u stanju u kojem nije mogao vladati svojom voljom niti upravljati vlastitim postupcima počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ-a u vezi s člankom 24. KZ-a, odnosno izgovorio riječi prijetnje upućene kćerki ČT kako bi je uplašio, čime su se u njegovom postupanju ostvarila sva bitna subjektivna i objektivna obilježja navedenog protupravnog djela. Prijetnja koju je optuženik uputio inkriminirane prigode je u okolnostima u kojima je izrečena objektivno pogodna izazvati strah, do čega je uostalom i došlo, kako to proizlazi iz iskaza oštećenice.
11. U odnosu na subjektivne elemente protupravnog djela, s obzirom da je optuženik u vrijeme počinjenja bio u neubrojivom stanju, isključena je njegova krivnja za protupravno postupanje te mu se ne može izreći kazna, sve sukladno članku 24. KZ-a, već je prema njemu primijenjen Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.
11.1 Naime, odredbom članka 51. stavka 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, propisano je da će sud u kaznenom postupku odrediti psihijatrijsko liječenje neubrojive osobe na slobodi u trajanju od šest mjeseci, ako je na temelju mišljenja vještaka psihijatra utvrdio da postoji vjerojatnost da bi ta osoba zbog težih duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njezina neubrojivost mogla ponovno počiniti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti dovoljno njezino liječenje na slobodi, a što je u ovom postupku i utvrđeno na temelju provedenog psihijatrijskog vještačenja. Imajući na umu navedene odredbe, kao i nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje dr. Arlene Sabljar, sud je optuženiku odredio psihijatrijsko liječenje na slobodi u trajanju od šest mjeseci. Sukladno odredbi članka 51. stavka 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, optuženik se upozorava i da će biti prisilno smješten u psihijatrijsku ustanovu ako do dana određenog rješenjem o upućivanju u psihijatrijsku ustanovu iz članka 53. stavka 4. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ne započne liječenje na slobodi.
10. Slijedom navedenog, imajući na umu gore izneseno, sud je na temelju članka 554. stavka 1. ZKP-a utvrdio da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio kazneno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ-a i u vezi s člankom 24. KZ-a te mu je, s obzirom na mišljenje vještaka da kod njega postoji opasnost da u budućnosti počini teže kazneno djelo, odredio psihijatrijsko liječenje na slobodi u trajanju od šest mjeseci, sukladno članku 51. stavku 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.
11. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 554. stavak 1. ZKP-a po kojoj troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točaka 1. do 5. ZKP -a te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci, kao i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Zadar, 19. kolovoza 2026.
Sutkinja
Antonia Miočić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.
DNA:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru na broj: KO-DO-118/2026,
2. optuženi GT,
3. braniteljica Katarina Kranjčević Zanki, odvjetnica u Zadru,
4. oštećena ČT.
