Broj: Ppž-9986/2022

-1-

 

 

                             

 

 

                               U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene I. V. H., zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.) rješavajući o žalbi okrivljenice, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 11. travnja 2022., broj: 31 PpP-9013/2020, u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2024.

 

 

             p r e s u d i o   j e

 

 

I               Odbija se žalba okr. I. V. H. kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

II               Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

 

    Obrazloženje

 

             

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. I. V. H. proglašena je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te joj je uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku od devedeset dana po pravomoćnosti.

 

1.1.   Istom presudom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca.

                 

1.2.              Okrivljenica je nadalje obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

 

2.              Protiv prvostupanjske presude okrivljenica je podnijela pravodobnu žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i zbog odluke o zaštitnoj mjeri.

 

2.1.              Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njezina žalba prihvati.

 

3.              Žalba je neosnovana.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a prvostupanjski sud je na temelju provedenog postupka izveo na zakonu osnovan zaključak da je okrivljenica počinila djelo prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. 

 

5.    Neosnovano žaliteljica ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona navodeći da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna sebi u dijelu koji se odnosi na zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom, budući da je u izreci te presude jasno i određeno navedeno da se izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca, i za takvu odluku o zaštitnoj mjeri su dani dostatni i dovoljno razumljivi razlozi, koji u bitnome nisu u proturječju. Naime, iako se prvostupanjski sud bespotrebno i nespretno poziva na odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za izricanje zaštitne mjere mjerodavna je odredba članka 58. Prekršajnog zakona, kojom je zaštitna mjera propisana kao fakultativna, međutim, u predmetnom slučaju je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasan razlog, upravo  navodeći da je zbog ranije kažnjavanosti okrivljenice za istovrsni prekršaj opravdano izreći takvu mjeru. Zbog navedenih razloga, ocjena je ovog suda da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to ističe žaliteljica.

 

6.              Razmatrajući u povodu žalbe odluku o kazni ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, s time da je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri vrednujući olakotne okolnosti i poznate životne prilike okrivljenice kaznu izrekao uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane najniže mjere kazne, smatrajući da će se, s obzirom na pokajničko ponašanje i ublaženom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na njezino buduće ponašanje, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Budući da žaliteljica ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove okolnosti od utjecaja na kaznu, to nema uvjeta za preinačenje takve odluke o kazni.

 

6.1. Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22.) koji zbog konverzije novčane valute propisuje nešto nižu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis  koji je najblaži za počinitelja. Međutim, ovaj sud nije izmijenio pravnu kvalifikaciju  djela i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa, jer je mišljenja da je kazna već odmjerena uz primjenu instituta ublažavanja, u velikoj mjeri ispod propisane kazne za taj prekršaj zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koja i prema novom zakonu predstavlja ublaženu novčanu kaznu. Stoga u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni blažeg propisa, jer novi zakon ne bi doveo do povoljnije kazne za počiniteljicu.

 

7.               Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.               

 

8.              Odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca utemeljena je na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. Naime, suprotno tvrdnji žaliteljice i ovaj sud je mišljenja da je, s obzirom na značaj počinjenog prekršaja te stupanj ugrožavanja drugih sudionika u prometu i njihove imovine (s obzirom na frekventnost vremena i mjesta) opravdano za zaključiti, imajući na umu kažnjavanost zbog istovrsnog prekršaja, da postoji opasnost od ponavljanja takvog prekršaja. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je potrebno otkloniti uvjete koji joj omogućavaju i poticajno djeluju na ponovno činjenje takvih prekršaja, s time da je zaštitna mjera već određena u najkraće zakonom propisanom vremenu trajanja i razmjerna je naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu odredbe članka 51.a Prekršajnog zakona, dok okolnosti na koje žaliteljica upire u žalbi nisu od utjecaja na osnovanost i trajanje zaštitne mjere. Naime, i sama žaliteljica navodi kako je dva dana uzastopce prekoračila dopuštenu brzinu kretanja, a pogrešno smatra kako se pravomoćna osuđivanost za ranije protupravno postupanje ne može cijeniti otegotnom okolnošću, budući da je iz stanja predmeta razvidno da je odluka za raniji događaj postala pravomoćna 5. srpnja 2021., dakle prije donošenja pobijane presude (s time da se tek protekom tri godine od pravomoćnosti odluke o prekršaju počinitelj prekršaja smatra se neosuđivanim po toj odluci). 

9.              Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), uzimajući u obzir složenost i trajanje tog postupka. 

 

10.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                                 U Zagrebu 15. veljače 2024.

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

 

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

             

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.