Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-465/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, u pravnoj stvari tužitelja Stambeni Zg d.o.o. Zagreb, Savska cesta 183, OIB: 43118119983, kao upravitelja Poslovnog kompleksa Ksaver u [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima Gordani Vidmar i dr. iz Odvjetničkog društva Vidmar i partneri j.t.d. u Zagrebu protiv tuženice ZFL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima Davoru Vidoviću i dr. iz Odvjetničkog društva Vidović i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 10665/2021-25 od 27. listopada 2025., dana 19. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10665/2021-25 od 27. listopada 2025. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P - 10665/2021-25 od 27. listopada 2025.:

- potvrđuje pod točkom II. izreke u dijelu kojim je tuženici naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.834,43 EUR-a,

- preinačuje pod točkom II. izreke u dijelu kojim je tuženici naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 624,90 EUR-a na način da se u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 658,61 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.459,33 EUR-a.

2. Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija tuženica u cijelosti zbog svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 354. (ispravno 353.) Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 96/08 – Odluka USRH, 84/08 i 123/08 – ispravak koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 52. stavka 1. uz izuzetke iz stavka 2. tog članka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku objavljen u "Narodnim novinama" broj: 84/08 i 123/08 - ispravak, članka 53. stavka 1. uz izuzetke iz stavka 2., 3. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku objavljen u "Narodnim novinama" broj: 57/11, članka 102. stavka 1. uz izuzetke iz stavka 1., 2. i 3. tog članka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku objavljen u "Narodnim novinama" broj: 25/13, članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje: ZPP) predlažući drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu te preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio sve žalbene navode kao neosnovane te predložio drugostupanjskom sudu da odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP -a, jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR-a, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje iznosa od 658,61 EUR-a na ime neplaćenih iznosa zajedničke pričuve za poslovni prostor tuženice oznake L-27 površine 41,7 m2 u Poslovnom kompleksu ''Ksaver'' na adresi [adresa] za razdoblje od srpnja 2005. do prosinca 2005.

7. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da je nesporno tuženica bila vlasnica ugostiteljskog lokala - caffe bara ''Palma'' u [adresa]

- da nije sporno da je od 1. siječnja 2024. novi upravitelj Poslovnog kompleksa Ksaver Stambeni Zg d.o.o. Zagreb,

- da iz priloženog izvatka iz poslovnih knjiga od 21. siječnja 2006. proizlazi da je tuženica kao suvlasnica predmetne nekretnine bila obveznik plaćanja mjesečnog doprinosa za sredstva zajedničke pričuve u iznosu od 708,90 kn, te da njezin dug u razdoblju od 23. lipnja 2005. do 23. prosinca 2005. (za 7 mjeseci) iznosi 4.962,30 kn/658,61 EUR-a,

- da je uvidom u Međuvlasnički ugovor iz svibnja 1997. zaključenom na temelju čl. 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 81/2015 i 94/2017– dalje: ZV) između suvlasnika Poslovnog kompleksa ''Ksaver'' u svibnju 1997., a koji je mjerodavan u ovom konkretnom predmetu te potpisan od strane većine suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovine vrijednosti svih posebnih dijelova poslovnog kompleksa ''Ksaver'' pa isti obvezuje i tuženicu kao vlasnicu poslovnog prostora L-27 koji se nesporno nalazi u Poslovnom [adresa]', pri čemu se posebno naglašava da je citirani međuvlasnički ugovor potpisao prednik tuženice ZF, vl. Caffe bara Palma, utvrđeno da su se istim suvlasnici obvezali sudjelovati u pokriću troškova za upravljanje i održavanje,

- da je uvidom u Ugovor o upravljanju poslovnim kompleksom Ksaver iz svibnja 1997. utvrđeno da je isti sklopljen između tadašnjeg upravitelja Termo Servisa d.o.o. Zagreb kao upravitelja zgrade (pravnog prednika naznačenog tužitelja Stambeni Zg d.o.o. – opaska ovog suda) i vlasnika posebnih dijelova-poslovnih prostora u Poslovnom kompleksu ''Ksaver'', te da su se čl. 23. istog vlasnici poslovnih prostora obvezali osigurati sredstva zajedničke pričuve (minimalni iznos 0,54 % vrijednosti posebnog dijela zgrade) i svaki mjesec ih uplaćivati na poseban račun,

- da iz zapisnika sa sjednice suvlasnika Poslovnog kompleksa ''Ksaver'' od 21. prosinca 2004. proizlazi da su se suvlasnici čiji zajednički dijelovi čine ukupno preko 50 % ukupnog posebnih dijelova nekretnine usuglasili da se formira Savjet suvlasnika, koji je na temelju čl. 24. Međuvlasničkog ugovora ovlašten donijeti odluku o iznosu sredstava zajedničke pričuve koju svaki vlasnik posebnog dijela Poslovnog kompleksa

''Ksaver'' uplaćuje na poseban račun,

- da je uvidom u Odluku o visini pričuve za 2005. utvrđeno da je Savjet suvlasnika Poslovnog kompleksa ''Ksaver'' utvrdio visinu pričuve za 2005. od 1. siječnja 2005. za poslovni prostor u iznosu od 17,00 kn/m2,

- da je iz priloženih računa utvrđeno da je visina pričuve obračunata na način da je površina poslovnog prostora tuženice od 41,7 m2 pomnožena sa 17,00 kn, što iznosi 708,90 kn/94,08 EUR-a,

- da iz iskaza tuženice u bitnome proizlazi da je bila vlasnica ugostiteljskog lokala u [adresa]' u razdoblju od 2000. do 2008. kada je isti prodala, da nije plaćala pričuvu jer joj je iznos pričuve bio previsok, da ona nije potpisala Međuvlasnički ugovor, da je sve prigovore na visinu pričuve upućivala usmeno tadašnjem upravitelju zgrade Termo servisu dok pisanim putem nije podnosila prigovore na visinu pričuve, da se protiv nje vodilo nekoliko sudskih postupaka zbog neplaćene pričuve u kojima su donesene presude kojima je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja,

- da je neosnovan prigovor tuženice o nedostatku aktivne legitimacije i ovlaštenja upravitelja na pokretanje postupka prisilne naplate pričuve, jer je upravitelj zgrade na temelju odredbe čl. 93. 5. ZV-a ovlašten u ime i za račun suvlasnika zgrade pokretati i voditi sudske postupke radi naplate dužnih iznosa zajedničke pričuve od suvlasnika koji ne plaćaju tu pričuvu,

- da tuženica nije dokazala da je podmirila iznose pričuve utužene u ovom predmetu, niti je dokazala da je sukladno odredbi čl. 88. ZV-a tražila od suda smanjenje iznosa pričuve ukoliko je bila nezadovoljna utvrđenom mjesečnom visinom pričuve,

zaključuje da je tuženica kao vlasnik poslovnog prostora oznake L-27 u Poslovnom [adresa]', a time i suvlasnica predmetne nekretnine, obveznica plaćanja zajedničke pričuve za poslovni prostor oznake L-27, a koja obveza proizlazi iz čl. 89. st. 2. vezi čl. 375. ZV-a. Polazeći od utvrđenja da tuženica nije platila pričuvu za razdoblje od srpnja 2005. do prosinca 2005., utvrdivši visinu zahtjeva iz priloženog izvatka iz poslovnih knjiga i priloženih računa, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te naložio tuženici platiti tužitelju iznos od 658,61 EUR-a.

8. Tuženica, osporavajući pobijanu presudu, i u žalbenom postupku ustraje kod prigovora nedostatka aktivne legitimacije, te navodi da su kao tužitelji u tužbi bili navedeni pojedinačni suvlasnici, da tužitelji tijekom postupka nisu uredili tužbu na način da su ispravno označili tužitelje, njihove pravne sljednike i njihove OIB [osobni identifikacijski broj]e niti su dostavili dokaze o njihovom vlasništvu, niti ih je prvostupanjski sud pozvao da dostave dokaze o vlasništvu svih tužitelja te ispravno označe tužitelje i navedu OIB [osobni identifikacijski broj]e, već je naprotiv u zaglavlju, izreci i više puta u obrazloženju pobijanje presude proturječno cjelokupnoj dokumentaciji u spisu naveo da je tužitelj Stambeni Zg d.o.o. kao upravitelj Poslovnog kompleksa ''Ksaver'' i time ujedno prekoračio tužbeni zahtjev, pa je zbog svih tih navedenih propusta prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8., 11. i 12. ZPP-a.

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženice, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, već naprotiv žalbeni navodi tuženice kojima obrazlaže navedenu bitnu povredu proturječni su stanju spisa, jer je ovaj sud utvrdio da u tužbi kao tužitelji nisu bili navedeni pojedinačni vlasnici posebnih dijelova u Poslovnom kompleksu ''Ksaver, već su kao tužitelji bili navedeni ''Suvlasnici Poslovnog kompleksa ''Ksaver'' u [adresa] zastupani po upravitelju TERMO SERVISU d.o.o. Zagreb. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu (u koje ovaj sud ne može ulaziti s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti), a iz kojeg proizlazi da je tuženica bila vlasnica poslovnog prostora oznake L-27 u [adresa]' i posljedično tome suvlasnica istoga u razdoblju od srpnja 2005. do prosinca 2005., da je postupak radi plaćanja zajedničke pričuve pokrenuo tadašnji upravitelj zgrade TERMO SERVIS d.o.o. (u trenutku zaključenja glavne rasprave upravitelj je bio navedeni tužitelj Stambeni ZG d.o.o., a kako to proizlazi iz podneska tužitelja od 21. veljače 2025.) kao zakonski zastupnik u ime suvlasnika Poslovnog kompleksa ''Z' te da nesporno tuženica nije platila pričuvu za razdoblje od srpnja 2005. do prosinca 2005., to je i prema ocjeni ovog suda upravitelj zgrade aktivno legitimiran u ovoj parnici radi naplate zajedničke pričuve. Navedeno je sukladno pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske zauzetom u više odluka, primjerice odluci poslovni broj U-III-2569/2015 od 28. veljače 2019. i poslovni broj U-III-4678/2011 od 19. prosinca 2012., kao i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Revd-3603/2022-1 od 20. prosinca 2023., u kojem je pod točkom 6. obrazloženja naveo da je u više svojih odluka odgovorio na pitanja koja su u osnovi identična pitanjima tuženika na način da je upravitelj zgrade ovlašten ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju te da to ovlaštenje proizlazi iz čl. 90. ZV-a kojim je propisano da je zajednička pričuva namjenska imovina svih suvlasnika zgrade, koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, kao i za otplaćivanje zajmova za pokriće tih troškova i da zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici odnosno upravitelj zgrade kojeg oni imenuju međuvlasničkim ugovorom ili ga imenuje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave (prinudni upravitelj), kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika, a koja pravna shvaćanja prihvaća i ovaj sud. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim prigovor tuženice o nedostatku aktivne legitimacije upravitelju zgrade za pokretanje ovog parničnog postupka, te protivno žalbenim navodima tuženice nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8., 11. i 12. ZPP -a.

10. Iako žalbenim navodima da Poslovni kompleks ''Ksaver'' ne postoji kao zasebna cjelina već da isključivo egzistira Stambeno-trgovački-poslovni kompleks Ksaver koji ima više od 600 suvlasnika i da Međuvlasnički ugovor iz svibnja 1997. nije potpisan od većine suvlasnika čiji udjeli čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine Stambeno-trgovačko-poslovnog kompleksa ''[adresa]' pobija činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, a zbog kojeg se žalbenog razloga ne može pobijati presuda u sporu male vrijednosti, valja odgovoriti tuženici da u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZV-a međuvlasničkim ugovorom suvlasnici zgrade utvrđuju svoje uzajamne odnose u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine, pri čemu sudska praksa (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-874/2021-2 od 11. srpnja 2023.) potvrđuje da je moguće urediti upravljanje zgradom koja ima više ulaza ili kompleksom zgrada, kao u ovom konkretnom slučaju gdje se kompleks sastoji od stambenog i poslovnog dijela, na način da suvlasnici svakog ulaza odnosno suvlasnici poslovnog i stambenog dijela sklope zasebne međuvlasničke ugovore i izaberu svoje upravitelje pod uvjetom da su ti ugovori potpisani potrebnom većinom suvlasnika pojedinog dijela, a kojem uvjetu je u ovom konkretnom slučaju udovoljeno obzirom da iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da su Međuvlasnički ugovor iz svibnja 1997. potpisali suvlasnici Poslovnog kompleksa ''Ksaver'' čiji udjeli čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine (točnije 98,61% posebnih dijelova Poslovnog kompleksa ''Ksaver'').

11. Žalbenim navodima kojima osporava način utvrđivanja visine iznosa pričuve odnosno načina obračuna iznosa pričuve koji bi tuženica trebala platiti kao vlasnica posebnog dijela poslovnog prostora oznake L-27, tuženica pobija činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, pa kako se presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to ovaj sud nije uzeo u obzir žalbene navode tuženice kojima obrazlaže žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja vezano za visinu pričuve.

12. Žalbeni navodi tuženice kojima tvrdi da nije jasno na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da se ovaj postupak odnosi na poslovni prostor L-27 kada to ne tvrdi niti tužitelj, proturječni su stanju spisa, konkretno samoj tužbi tužitelja u kojoj je u točki 1. jasno navedeno da je tuženica vlasnica poslovnog prostora u Zagrebu, u Poslovnom [adresa]' u to lokala oznake L-27 površine 41,7 m2 i da za isti nije platila pričuvu u utuženom razdoblju.

13. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke.

14. Prvostupanjski sud je odluku o trošku donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, dok je visinu utvrdio primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023 i 107/2025, dalje: Tarifa) , te je tužiteljima na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku za pravne radnje navedene u točki 20. obrazloženja priznao trošak u iznosu od 2.725,00 EUR -a uvećano za trošak PDV-a, te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu, odnosno ukupni parnični trošak u iznosu od 3.459,33 EUR-a.

15. Tuženica, osporavajući odluku o trošku, u žalbi navodi da je prvostupanjski sud neosnovano priznao tužiteljima troškove za sastav 4 obrazložena podneska od 12.4.2010., 1.8.2012., 18.3.2013. i 27.11.2023. po 100 eura protivno čl. 155. ZPP -a jer svi nisu bili potrebni za vođenje parnice obzirom su tužitelji u istima ponavljali navode, te troškove za pristup na 15 ročišta i to 2.10.2007., 11.12.2008., 18.5.2009., 1.2.2010., 13.9.2012., 5.4.2013., 6.5.2013., 16.9.2014., 22.10.2014.,13.1.2015.,19.9.2017., 4.12.2023., 14.10.2024., 2.7.2025. i 8.9.2025. po 100,00 EUR jer da se nije radilo o ročištima iz Tbr. 9.1. Tarife, kao i trošak za sastav 15 podnesaka od 10.1.2007., 25.5.2007., 15.6.2007., 9.7.2007.,4.7.2008., 2.3.2009., 28.4.2016., 4.7.2016., 31.8.2016., 24.7.2018., 28.5.2020., 13.1.2022., 16.9.2024., 21.2.2025. i 16.7.2025. po 25,00 eura, jer svi nisu bili potrebni za vođenje parnice.

16. Protivno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilno priznao tužiteljima trošak podneska od 12. travnja 2010. s PDV-om u iznosu od 125,00 EUR- a (obrazloženi podnesak kojim su se očitovali na tuženičin zahtjev za povrat u prijašnje stanje), trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave 2.10.2007., 11.12.2008., 18.5.2009.,1.2.2010.,13.9.2012., 5.4.2013., 6.5.2013., 16.9.2014., 22.10.2014., 19.9.2017., 14.10.2024., 2.7.2025. i 8.9.2025. po Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od po 125,00 EUR-a (uključen troška PDV-a) za svako ročište, kao i trošak sastava podnesaka od 10.1.2007., 25.5.2007., 2.3.2009., 28.4.2016., 4.7.2016., 24.7.2018., 16.9.2024., 21.2.2025. i 16.7.2025. po Tbr. 8.4. u iznosu od 31,26 EUR-a (uključen trošak PDV-a) jer su isti u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a bili potrebni za vođenje parnice.

17. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešnom primjenom materijalnog prava priznao tužiteljima troška sastava podneska od 27. studenoga 2023. te trošak zastupanja na ročištima 13.1.2015. i 4.12.2023. u iznosu od 100,00 EUR-a, jer tužiteljima za sastav navedenog podneska pripada nagrada po Tbr. 8.3. Tarife u iznosu od 62,50 EUR-a (uključen trošak PDV-a), dok im za pristup na navedena ročišta pripada nagrada po Tbr. 9.2. Tarife u iznosu od po 62,50 EUR-a (uključen trošak PDV-a) za svako ročište.

18. Prvostupanjski sud je pogrešnom primjenom materijalnog prava dosudio tužiteljima trošak sastava podnesaka od 1.8.2012. i 18.3.2013. u iznosu od po 100,00 EUR-a za svaki, te sastava podnesaka od 15.6.2007., 9.7.2007., 4.7.2008., 31.8.2016., 28.5.2020. i 13.1.2022. u iznosu od po 25,00 EUR-a za svaki, jer isti u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a nisu bili potrebni za vođenje parnice obzirom su u istima tužitelji ponavljali već ranije iznijete navode.

19. Slijedom navedenog, valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženice te primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi točku II. izreke (odluku o trošku) u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 2.834,43 EUR-a, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a žalbu tuženice valjalo djelomično uvažiti te preinačiti točku II. izreku u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 624,90 EUR-a i u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka.

20. Obzirom da tuženica u odnosu na glavnu stvar nije uspjela sa svojom žalbom, već je uspjela samo u odnosu na trošak postupka koji sukladno odredbi čl. 35. st. 2. ZPP - a nije mjerodavan za ocjenu uspjeha u žalbenom postupku, to joj sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak žalbenog postupka.

U Varaždinu 19. kolovoza 2026.

Sutkinja

Amalija Švegović