Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-854/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu pojedincu Lani Putrić, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. OIB 43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, zastupanog po punomoćnici Željki Pokupec, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene ŽJ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku, sinu KJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu broj P-1061/2025-8 od 27. veljače 2026. u dijelu pod stavkom II. i III. izreke, dana 19. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu broj P-1061/2025-8 od 27. veljače 2026. u dijelu pod stavkom II. i III. izreke i rješava:

1. Nalaže se tuženoj ŽJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818, trošak parničnog postupka u iznosu od 138,27 EUR (stotridesetosam eura i dvadesetsedam centi) sa zateznom kamatom od dana donošenja ovog rješenja 19. kolovoza 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnog troška.

II. U nepobijanom dijelu pod stavkom I. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

III Nalaže se tuženoj ŽJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818, trošak u povodu žalbe u iznosu od 31,25 EUR (tridesetjedan euro i dvadesetpet centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Tužba u ovom predmetu smatra se povučenom.

II. Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 26,54 eur u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu zatraženih parničnih troškova.“

2. Protiv odluke o troškovima sadržane u dijelu pod stavkom II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja pravovremeno je žalbu podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 153/23. i 146/25. dalje: ZPP) kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu žalbu uvažiti i prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda. Potražuje nadoknadu troškova za sastav žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede postupka na koje je po osnovi čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 381. ZPP dužan paziti po službenoj dužnosti, a niti bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tužitelj.

5. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je tužbom u ovom predmetu tužitelj zatražio od tužene isplatu iznosa od 33,69 EUR sa zateznim kamatama i od 29. listopada 2023., pa sve do isplate, kao i naknadu troškova parničnog postupka. U tijeku postupka, podneskom od 21. siječnja 2026. naveo je da povlači tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu glavnice potraživanja i kamata na istu tvrdeći da je tužena nakon podnošenja tužbe i to 14. travnja 2025. platila glavnicu, ali predlaže dosuditi mu prouzročeni trošak parničnog postupka. Tuženoj je po punomoćniku tek na pripremnom ročištu 26. veljače 2026. uručen taj podnesak tužitelja, te se usprotivila povlačenju tužbe. No, budući da na to ročište nije pristupio tužitelj iako uredno pozvan, a nije opravdao izostanak s ročišta, a tužena se odbila upustiti u raspravljanje, tužba se smatra povučenom na temelju odredbe čl. 291. st. 4. ZPP. Prvostupanjski sud nije priznao tužitelju zatraženi trošak parničnog postupka navodeći da je odredbom čl. 158. st. 1. ZPP propisano da tužitelj koji povuče tužbu dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Stoga je tuženoj dosuđen zatraženi trošak postupka koji se odnosi na plaćenu pristojbu na žalbu protiv presude zbog ogluhe donesene pod poslovnim brojem P-341/2024-5 od 27. veljače 2025. u iznosu od 26,54 EUR. Prvostupanjski sud smatra da tužitelju ne pripada pravo na troškove postupka jer je povlačenje tužbe nastupilo uslijed presumpcije propisane odredbom čl. 291. st. 4. ZPP jer tužitelj nije pristupio pripremnom ročištu, a ne na temelju aktivne radnje tužitelja pa je neodlučno je li njegovo povlačenje tužbe podneskom od 21. siječnja 2026. uslijedilo radi toga što je tužena udovoljila tužbenom zahtjevu (budući da na to povlačenje tužbe nije pristala). Osim toga, navodi da tužba nije povučena odmah nakon što je tužena podmirila glavnicu potraživanja 14. travnja 2025. već nakon više od osam mjeseci od toga plaćanja.

6. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da je čl. 158. st. 2. ZPP propisano ako je tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu 14. travnja 2025., dakle nakon podnošenja tužbe i nakon što mu je tužba dostavljena te nakon što je istu osporio. Nesporno je da je tuženik dao povod za vođenje postupka jer tražbina nije bila podmirena prije pokretanja parnice. Tužitelj je potom povukao tužbu podneskom od 21. siječnja 2026., te je predložio da u svrhu ekonomičnosti postupka prvostupanjski sud donese rješenje o naknadi troška tužitelju, a na koji trošak isti ima pravo, bez održavanja pripremnog ročišta/glavne rasprave, u svrhu daljnjeg smanjenja troška parničnog postupka. Takav prijedlog tužitelja prvostupanjski sud nije uzeo u obzir niti udovoljio istom već je nasuprot tome zakazao pripremno ročište i dosudio trošak postupka tuženiku na štetu tužitelja. Tim postupkom prvostupanjski sud nije ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz čl. 158. st. 2. ZPP, budući da je do pokretanja postupka došlo zbog ponašanja tuženika, a ispunjenje obveze uslijedilo je tek nakon podnošenja tužbe. Vremenski razmak između ispunjenja obveze i povlačenja tužbe, u okolnostima konkretnog slučaja, ne isključuje primjenu članka 158. stavka 2. ZPP.

7. Naime, prilikom odlučivanja o troškovima postupka trebalo je uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja. Dakle, treba uzeti u obzir da je tužitelj imao pravnog interesa podnijeti tužbu i sudskim putem pokušati ostvariti svoje potraživanje, da je imao razloga vjerovati da postoji veliki izgled da će njegov zahtjev biti osnovan, da se priključak struje vodio na tuženu koja je u utuženom razdoblju bila suvlasnik nekretnine, da je tužena ustrajala u vođenju parnice pa čak i podnošenjem žalbe na presudu zbog ogluhe i odgovora na tužbu, da bi dostavila potvrdu o plaćanju glavnice i kamata čime je udovoljeno glavnom tužbenom zahtjevu tužitelja. Prema čl. 193. st. 1. ZPP tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Nadalje čl. 193. st. 2. ZPP je propisano da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. No kada je prvostupanjski sud tužitelju naložio da tuženiku naknadi troškove postupka, a troškovima postupka je pridonijela upravo tužena, neudovoljavanjem očito osnovanom zahtjevu tužitelja, prvostupanjski sud je odluku o trošku donio pogrešnom primjenom materijalnog prava, ne uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja. Odredbom čl. 156. st. 1. ZPP je propisano da je stranka dužna, neovisno o ishodu parnice, nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom. Slijedom navedenog, u skladu sa čl. 158. st. 2. ZPP u vezi s čl. 156. st. 1. ZPP troškove postupka dužna je naknaditi tužena budući da je nesporno da je upravo tužena dala povoda tužbi i vođenju postupka te bi suprotnim tumačenjem, u situaciji kada tužitelj povuče tužbu nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu, tužena strana (koja tek naknadno postupa sukladno utuženom, a zatim se protivi povlačenju) imala pravo na troškove postupka kojeg je sama uzrokovala. Takvo postupanje i posljedično priznavanje troškova postupka tuženoj zbog protivljenja povlačenju tužbe, nedvojbeno predstavlja zlouporabu prava u postupku, a upravo je dužnost suda da u skladu sa čl. 10. ZPP istu onemogući.

8. U Tbr. 7. st. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa) je propisano da za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 EUR, neovisno o odredbi Tbr. 7. toč. 1., ukoliko točkama od 2. do 8. ovog Tbr. za pojedine postupke i sporove nije drugačije određeno, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova. Dakle, tužitelju je valjalo priznati trošak zastupanja u ukupnom iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 46 i 54. Tarife), te zatraženi trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR, dakle ukupno 138,27 EUR. Na parnični trošak tužitelju su dosuđene zatražene zatezne kamate u smislu čl. 151. st. 3. ZPP, a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., 69/26.), tekuće od dana donošenja ovog rješenja 19. kolovoza 2026. do isplate.

9. Stoga je primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP valjalo odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

10. U nepobijanom dijelu pod stavkom I. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno (stavak II. izreke ove drugostupanjske odluke).

11. Tužitelj ima pravo na nadoknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 31,25 EUR koji je u skladu s Tbr. 10. toč. 4. u vezi s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 54. te Tbr. 46. Tarife, o kojem trošku je odlučeno kao pod stavkom III. ove drugostupanjske odluke. Nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu jer spisu ne prileži dokaz da je ista plaćena (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 236/2023-2 od 28. ožujka 2023.).

U Varaždinu, 19. kolovoza 2026.

Sutkinja

Lana Putrić