REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-864/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ivane Zeljko, u pravnoj stvari tužitelja EE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, Trg Marka Marulića 13, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, zastupan po punomoćniku Ivani Štih, odvjetniku iz Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 3. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, radi naknade štete, 19. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976 isplatiti tužitelju EE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.582,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 24. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja EE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 18,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja EE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.582,00 EUR od 22. veljače 2025. pa do 23. travnja 2025.

IV. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976 naknaditi tužitelju EE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 2.013,18 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. kolovoza 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976 za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 28. travnja 2025. navodi da je dana 10. prosinca 2024. na križanju Avenije Marina Držića, Lastovske ulice i Ulice Milke Trnine, tužitelj stradao u prometnoj nezgodi u svojstvu vozača osobnog vozila reg. ozn. [registarska oznaka], da je za nezgodu odgovorna KE, [adresa], koja je osobnim vozilom reg. ozn. [registarska oznaka] udarila u vozilo kojim je upravljao tužitelj i na taj način prouzrokovala prometnu nezgodu, dok je vozilo štetnika u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika po polici br. [broj police]. Također, tužitelj navodi da je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u KBC Zagreb. Temeljem odredbe čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima tužitelj potražuje sljedeću naknadu štete: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 2.918,00 EUR. Ističe da se u mirnom postupku dana 21. veljače 2025. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, a da je tuženik izvršio isplatu nespornog iznos od 1.318,00 EUR na ime naknade neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete, slijedom čega potražuje naknadu štete u iznosu od 1.600,00 EUR sa zateznom kamatom od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, to jest od dana 22. veljače 2025., pa do isplate.

1.1. U podnesku od 16. svibnja 2025., tužitelj je, po rješenju suda, dopunio tužbu na način da u skladu sa odredbom čl. 1095. te čl. 1100., st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima potražuje pravičnu naknadu imajući u vidu sljedeće kvalifikatorne okolnosti: pretrpljene fizičke bolove, za koje potražuje iznos od 1.200,00 EUR; pretrpljeni strah, za koji potražuje iznos od 900,00 EUR; pretrpljene duševne boli radi smanjenja životne aktivnosti, za koje potražuje iznos od 700,00 EUR; tuđu pomoć i njegu, za koju potražuje iznos od 118,00 EUR.

1.2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 13. ožujka 2026. naveo da ne stavlja primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka dr. Miljenka Franića te ostao pri zahtijevanju iznosa od 1.600,00 EUR sa zateznom kamatom od 22. veljače 2025.

2. Tuženik, u odgovoru na tužbu, u bitnom priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 10. prosinca 2024. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – temeljem članka 22. stavak 1). Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari. Ističe kako je točan navod tužbe da je tuženik tužitelju na ime naknade štete isplatio iznos od 1.318,00 EUR te smatra da je navedenom isplatom svoju obvezu ispunio u cijelosti jer navedeni iznos, a uvažavajući težinu povrede i okolnosti slučaja, predstavlja pravičnu novčanu naknadu za štetu koju je tužitelj pretrpio u ovom štetnom događaju. U svakom slučaju, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva. Poziva se na opća pravila o popravljanju neimovinske štete sadržana u ZOO/05 i to u čl. 19, 1046 i 1100. Imajući u vidu naprijed navedeno, tuženik u odnosu na utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva predlaže izvesti sljedeće dokaze: očitovanje tužitelja je li liječenje po predmetnom štetnom događaju okončano i da li se u spisu nalazi sva medicinska dokumentacija sačinjena po predmetnom štetnom događaju, pribavljanje izvornika cjelokupne medicinske dokumentacije (sukladno članku 108. ZPP-a); provjera vjerodostojnosti, autentičnosti i istinitosti medicinske dokumentacije i u njoj utvrđenih činjenica; pribava cjelokupnog zdravstvenog kartona tužitelja. Tuženik osporava i zatraženi tijek kamata te predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

2.1. Tuženik je na ročištu od 3. srpnja 2026. odustao od prijedloga da tužitelj dostavi u spis izvornike medicinske dokumentacije.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete (zbog pružene mu tuđe pomoći i njege) koju je pretrpio zbog štetnog događaja od 10. prosinca 2024.

4. U tijeku postupka sud je pročitao potvrdu MUP-a od 22. prosinca 2024. (list 5- 7), medicinsku dokumentaciju (list 8-19), ispis elektroničke poruke od 21. veljače 2025. (list 20), odštetni zahtjev od 28. studenog 2024. (list 21), obavijest o primitku odštetnog zahtjeva od 24. veljače 2025. (list 22) te je proveo medicinsko vještačenje po vještaku dr. Miljenku Franiću.

5. Sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem kao nepotrebnim.

6. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost tuženika, da se tužitelj u mirnom postupku odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, koji mu je na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplatio ukupan iznos od 1.318,00 EUR te da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani (list 43).

7.1. S obzirom da između stranaka nisu sporne gore navedene činjenice, iste, sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a nije bilo potrebno dokazivati, niti ih je sud posebno obrazlagao.

8. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću.

9.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 5. veljače 2026. (list 75-76) proizlazi da je tužitelj stradao dana 10. prosinca 2024. u prometnoj nesreći i da je tom prilikom zadobio je sljedeće ozljede: istegnuće vratne paravertebralne muskulature. Vještak u nalazu i mišljenju navodi da su ozljede koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem. Mišljenja je da se zdravstveno stanje tužitelja u svezi štetnog događaja s ortopedsko traumatološkog stajališta stabiliziralo 23. travnja 2025., a uzevši u obzir karakter zadobivene ozljede te priloženu medicinsku dokumentaciju. Nadalje, vještak navodi da trajne posljedice nakon navedene ozljede vratne kralježnice zaostaju u visini od 1% kao posljedica ovog štetnog događaja, da je strah: tzv. primarni strah koji se javio u samoj situaciji životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 1 dan, srednjeg intenziteta 10 dana, slabijeg intenziteta 15 dana. Nadalje, da je tužitelj bol jakog intenziteta imao 2 dana, srednje jakog intenziteta 15 dana, a manjeg intenziteta još 20 dana, a da je tuđa pomoć i njega kod kućnih poslova, održavanja osobne higijene te odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju bila potrebna 2 sata kroz 10 dana te 1 sat dnevno kroz 20 dana liječenja.

10. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka dr. Miljenka Franića kao stručan, valjano obrazložen i dan u skladu s pravilima znanosti i struke, uzevši u obzir da je vještak pregledao tužitelja i imao na uvid svu relevantnu medicinsku dokumentaciju, kao i da stranke nisu imale prigovor na nalaz i mišljenje.

11. Prema tome, sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Miljenka Franića nalazi utvrđenim da je tužitelj u štetnom događaju zadobio istegnuće vratne paravertebralne muskulature; da se zdravstveno stanje tužitelja u svezi štetnog događaja s ortopedsko traumatološkog stajališta stabiliziralo 23. travnja 2025.; da trajne posljedice nakon navedene ozljede vratne kralježnice zaostaju u visini od 1% kao posljedica ovog štetnog događaja; da je tzv. primarni strah koji se javio u samoj situaciji životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio vrlo intenzivan i kratkotrajan, takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta bio je prisutan 1 dan, srednjeg intenziteta 10 dana, slabijeg intenziteta 15 dana; da je bol jakog intenziteta tužitelj imao 2 dana, srednje jakog intenziteta 15 dana, a manjeg intenziteta još 20 dana, da je tuđa pomoć i njega kod kućnih poslova, održavanja osobne higijene te odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju bila je potrebna 2 sata kroz 10 dana te 1 sat dnevno kroz 20 dana liječenja.

12. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 156/22. i 155/23. - dalje ZOO) čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužitelju sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

13. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda, sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu.

14. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je cijenio jačinu i trajanje fizičkih bolova, zatim karakter, težinu i lokalitet ozljeda, neugodnosti prilikom liječenja (potreba za mirovanjem, fizikalna terapija), kao i intenzitet i trajanje pretrpljenog straha. Treba reći da su orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5), uz obrazloženje VSRH da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir navedene učinke koji su uslijedili nakon 2020. i prethodili donošenju ove presude (isti stav o navedenom pitanju zauzimaju i primjerice ŽS u DU u odluci poslovni broj Gž-546/2023- 2 od 6. studenog 2024., ŽS u ZG u odlukama poslovni broj Gž-3137/2024-2 od 25. srpnja 2024. i Gž- 5040/2024-2 od 18. prosinca 2024. i dr.). Također, napominje se da Orijentacijski kriteriji ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, a što proizlazi iz odredbe čl. 1100. ZOO-a prema kojima se novčana satisfakcija određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-x 645/2018-2 od 3. svibnja 2022.).

15.1. Stoga, po ocjeni ovoga suda, tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u predmetnom štetnom događaju u iznosu od 2.700,00 EUR.

16. Tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći (čl. 1095. st. 1. ZOO- a) i onda kada mu je ta pomoć besplatno pružana. Da je tužitelju nedvojbeno bila potrebna tuđa pomoć utvrđeno je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, dok je među strankama nesporno da je tužitelju tuđa pomoć i njega pružena od strane ukućana. Stoga se predmetna naknada određuje po neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu, a ako takva osoba ne postoji, visina naknade štete dosuđuje se prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. ZPP-a (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-1053/2025-2 od 3. prosinca 2025.). Sud je kao primjerenu odredio cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege u mjestu tužitelja, a prema prilikama, običajima i troškovima života, u iznosu od 5,00 EUR te u trajanju od ukupno 40 sati, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Stoga, po ocjeni ovog suda, tužitelju pripada naknada s osnove imovinske štete (tuđa pomoć i njega) u iznosu od 200,00 EUR (40 sati x 5,00 EUR).

17. Stoga, tužitelju pripada ukupan iznos od 2.900,00 EUR, a koji iznos je potrebno umanjiti za prethodno nesporno isplaćeni iznos od 1.318,00 EUR, slijedom čega je tužitelju dosuđen iznos od 1.582,00 EUR, dok je tužitelj odbijen za iznos od 18,00 EUR.

18. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamate (čl. 29. st. 1. ZOO-a).

19. Glede zahtjeva za zateznim kamatama na dosuđenu pravičnu novčanu naknadu radi pretrpljene neimovinske štete tužitelju je priznat isti s danom 24. travnja 2025., polazeći od utvrđenja vještaka da je liječenje završeno 23. travnja 2025. (list 76) pa se tek tada mogao utvrditi cjelokupni opseg štete do isplate temeljem čl. 1103. st. 1. ZOO-a i čl. 29. st. 1. ZOO-a jer je riječ o novčanoj tražbini, dok je za preostale zatražene kamate tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao prekomjerno postavljen. Naime, ako je šteta nastala nakon podnošenja odštetnog zahtjeva jer je liječenje kasnije završeno i tek tada je bilo moguće raspolagati svim činjenicama i dokazima o povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao u ovom slučaju, onda dužnik nije niti mogao pasti u zakašnjenje s ispunjenjem obveze za koju nije bilo dokaza da uopće definitivno postoji. Zbog toga je u slučaju kada je liječenje završeno kasnije dužnik pao u zakašnjenje tek nakon što mu je po završetku liječenja dostavljena kompletna dokumentacija o definitivnom zdravstvenom stanju oštećenika i povredi prava osobnosti na zdravlje (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev 2476/2016-2 od 6. rujna 2023.).

20. Glede zahtjeva za zateznim kamatama na tuđu pomoć i njegu valja napomenuti da je odredbom čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23. – dalje ZOOP) propisano da, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 5. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Dakle, budući da tuženik u mirnom postupku nije ispunio svoju obvezu iz čl. 12. st. 1. ZOOP-a, dužan je sukladno odredbi st. 4. istog članka tužitelju na iznos naknade na ime tuđe pomoći i njege platiti zateznu kamatu od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno u predmetnom slučaju od dana nakon dana završetka liječenja tužitelja s obzirom da se tek tada mogao utvrditi cjelokupni opseg štete, do isplate.

21. S tim u vezi, sud ističe da tužitelj nije dokazao (postavljanjem pitanja vještaku i sl.) je li se u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva, mogao i u kojoj mjeri predvidjeti obim svih štetnih posljedica bez obzira na tijek liječenja te tako nije dokazao da je u tom trenutku šteta već nastala, odnosno da je u tom trenutku po redovnom tijeku stvari cjelokupna šteta bila predvidiva. Kako isti to nije dokazao, to proizlazi da je na naknadu sveukupne štete tužitelju valjalo dosuditi zateznu kamatu od dana nakon dana završetka liječenja.

22. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., 69/26. – dalje ZOO/26).

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora i postavljenom zahtjevu za naknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23. – dalje OT) te na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.

24. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje troška sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 32. toč 1. OT) i tužbe (Tbr. 7. toč. 1. OT), troška sastava obrazloženih podnesaka od 8. srpnja 2025. i 13. ožujka 2026. (sve Tbr. 8. toč. 1. OT), troška zastupanja na ročištima od 12. studenog 2025. i 3. srpnja 2026. (sve Tbr. 9. toč. 1. OT), za svaku radnju po 100 bodova. Tužitelju je primjenom Tbr. 8. toč. 4. OT dosuđen trošak podneska od 16. svibnja 2025. jer je po nalogu suda (list 24) naveo kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu te podnesak od 5. prosinca 2025. jer, među ostalim, po nalogu suda (list 44) dostavlja zdravstveni karton tužitelja, za svaku radnju po 25 bodova. Dakle, ukupno 650 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) uvećano za pripadajući PDV 25% (Tbr. 46. OT), navedeno iznosi ukupno 1.625,00 EUR.

25. Ujedno je tužitelju u cijelosti valjalo priznati trošak predujma medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR jer je navedeno bilo neophodno za postupak (tako i VSRH u odlukama poslovni broj Rev 994/2021 i Rev 1265/2022).

26. Tužitelju je dosuđen plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 55,00 EUR prema Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 50/26.) jer tužitelj može platiti polovicu sudske pristojbe u roku od 3 dana.

27. Dakle, ukupno 2.013,18 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO/26.

28. Stoga je odlučeno kao u izreci presude i rješenja.

U Zagrebu 19. kolovoza 2026.

Sudac:

Andrijana Markić Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku