Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-384/2022-16

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Jasminki Mrčeli u pravnoj stvari tužiteljice LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Macura i Restović j.t.d. u Šibeniku, Stjepana Radića 24, protiv tuženika: 1. NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik ČL, odvjetnik u [adresa], 2. ZL iz [adresa] i 3. JL iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 2. srpnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, Milana Macure, odvjetnika u Šibeniku, te zamjenika punomoćnika tuženika ad.1., Tomislava Lokasa, odvjetnika u Šibeniku, a na ročištu objave odluke dana 19. kolovoza 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1.Ovlašćuje se tužiteljica LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva čest. br. 3206/14 pašnjak 366 m[2] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na svoje ime za 1/6 dijela, uz istovremeni izbris tog prava s imena NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

2. Nalaže se tuženiku ad.1 NL iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], da nadoknadi tužiteljici LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.913.09 eura, u roku od petnaest (15) dana od pravomoćnosti presude."

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica stekla pravnu osnovu za stjecanje upisa prava vlasništva na nekretnini katastarske oznake čest. br. 3206/14 pašnjak površine 366 m[2] K. O. [katastarska općina] za 1/6 dijela."

Obrazloženje

1. Tužiteljica LL je u tužbi i na ročištima navela da je u zemljišnoj knjizi Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na čest. br. 3206/14 pašnjak, površine 366 m[2] upisan NL, tuženik ad.1.

2. Tužiteljica je, međutim, suvlasnica predmetne nekretnine za 1/6 dijela.

3. Naime, prednik tužiteljice, pok. ŠL je rješenjem Općinskog sekretarijata za upravno-pravne poslove Općine Šibenik od 22. srpnja 1971. godine, u svrhu izgradnje obiteljske stambene zgrade dobio na korištenje građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu označeno kao dio čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], površine 366 m[2] na predjelu Vidika.

4. Pok. ŠL ishodio je i rješenje o odobrenju za građenje objekta stambene zgrade na predmetnim nekretninama broj 06-UP/I146/1973 2. srpnja 1973. godine. Danas, dodijeljeni dijelovi nekretnina nose jedinstvenu katastarsku oznaku čest. br. 3206/14 K. O. [katastarska općina].

5. ŠL preminuo je 1985. godine, a temeljem zakona i ustupa, rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj O-409/88 od 28. travnja 1988. godine, njegovim su nasljednicima proglašeni sinovi DL, u 2/6 dijela, KL (pok. suprug tužiteljice te pok. otac tuženika ad. 2 ZL i tuženice ad. 3 JL), u 1/6 dijela, i GL, u 1/6 dijela, kao i kćeri EL, u 1/6 dijela, i LLT, u 1/6 dijela.

6. KL pok. ŠL preminuo je 4. svibnja 2021. godine, a temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Ljiljanke Malenice u [adresa] kao sudske povjerenice Općinskog suda u Šibeniku broj O-987/2021 UP/OS-119/2021 od 12. srpnja 2021.godine njegovim nasljednikom uslijed odreke tuženika ad.2 ZL i tuženice ad.3 JL je proglašena supruga, LL, tužiteljica.

6. GL, brat pok. KL, jedan od nasljednika pok. ŠL upisao se kao vlasnik predmetne nekretnine temeljem presude Općinskog suda u Šibeniku broj P-1644/2007 od 29. studenog 2007. godine, a u kojem postupku nisu sudjelovali ostali nasljednici pok. ŠL.

7. Naknadno, GL je predmetnu nekretninu darovao bratu PL, koji je potom darovao NL, tuženiku ad.1.

8. Zbog izloženog, tužiteljica je predložila da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev uz obvezu tuženika ad.1 NL na nadoknadu parničnog troška.

9. Tuženik ad.1 NL protivio se tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice, te je predložio da se isti odbije kao neosnovan, uz obvezu tužiteljice na nadoknadu parničnog troška.

10. U odgovoru na tužbu istaknuo je da tužiteljica kao pravnu osnovu stjecanja suvlasništva predmetne nekretnine za udio od 1/6 dijela navodi nasljeđivanje iza pok. supruga KL, a koji je taj suvlasnički dio stekao nasljeđivanjem od oca ŠL.

11. Suprotno navodima tužiteljice, tuženik ad.1 je isključivi vlasnik predmetne nekretnine, a vlasništvo je stekao darovanjem od sada pok. oca GL, te je svoje pravo vlasništva uknjižio postupajući sa punim povjerenjem u zemljišnu knjigu.

12. Iz pregleda rješenja o nasljeđivanju iza smrti KL pok. ŠL vidljivo je da predmetna nekretnina nije utvrđena kao ostavinska imovina ostavitelja, a niti je bila utvrđena i u ostavinskom postupku iza smrti ŠL sina L.

13. Tužiteljica, prema tome, nije mogla suvlasništvo predmetne nekretnine steći nasljeđivanjem iza smrti supruga, obzirom da niti isti nije nasljeđivanjem stekao suvlasništvo predmetne nekretnine iza smrti oca ŠL pok. L.

14. Prema saznanjima tuženika ad.1 predmetna nekretnina je bila isključivo vlasništvo SL pok. ŠL, a koja činjenica je dobro bila poznata nasljednicima pok. ŠL, a što unutar obitelji ŠL nikada nije niti bilo prijeporno. Upravo zbog te činjenice predmetna nekretnina nije navedena kao dio ostavinske mase iza pok. ŠL, nitko nikada od nasljednika nije naknadno tražio da se ostavina dopuni u odnosu na predmetnu nekretninu.

15. DL kao isključivi vlasnik predmetne nekretnine je na istoj, vlastitim radom i sredstvima izgradio stambeni objekt koji se i danas zatiče, a koja činjenica je također vrlo dobro bila poznata svima u obitelji DL.

16. Na ročište nisu pristupili tuženik ad.2. ZL i tuženica ad.3. JL, iako uredno pozvani, svoj izostanak nisu opravdali, niti su podneskom osporili tužbeni zahtjev, pa je isto temeljem odredbe članka 295. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje: ZPP) održano u njihovoj odsutnosti.

17. Međutim, na ročištu glavne rasprave 14. svibnja 2026. godine tuženik ad.2. ZL pok. KL i tuženica ad.3. JL su izjavili da priznaju tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja (list 54 spisa).

18. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom spisa ovog suda poslovni broj O-409/88 i O-235/2018 (ex O-1681/2015), P-1644/2007 i P-977/2013, neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], preslike zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], ugovora o darovanju sklopljenog između GL i NL od 19.2.2018., podneska KL uz prijedlog za nadopunu u postupku O-1681/2015 od 29.11.2015., zbirke isprava ovog suda broj Z-7540/2009 (ugovora o darovanju sklopljenog između GL i SL od 27.10.2009.), rješenja Općinskog Sekretarijata za upravno-pravne poslove Općine Šibenik broj 06-53871-1971 od 22.7.1971., podneska Općinskog komiteta za komunalne poslove Uprave za imovinsko pravne poslove Općine Šibenik broj 08-UP/I-4710 od 8.8.1985 upućenog SL pok. ŠL, uvjerenja SIZ-a za komunalnu djelatnost Općine Šibenik broj 1058-U/90-OB od 10.12.1990., ugovora o korištenju zemljišta bez naknade sklopljenog između OL, GL i SL te KL od 3.2.2010., rješenja o odobrenju za gradnju Općinskog Sekretarijata za upravno-pravne poslove Općine Šibenik broj 06-UP/I- 146/1973 od 2.7.1973., izjave KL od 29.11.2017., saslušanjem svjedoka VL pok. N, CL pok. Č, IL i HL pok. Z, tužiteljice LL, tuženika ad.1. NL pok. GL, tuženika ad.2 ZL. KL i tuženice ad.3 JL rođene ZL pok. KL.

19. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

20. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

21. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je stekla valjani pravni osnov za upis prava suvlasništva na čest. br. 3206/14 K. O. [katastarska općina] za 1/6 dijela i uknjižbu.

22. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:

- da je Općinski sekretarijat za upravno-pravne poslove Općine Šibenik po zahtjevu ŠL pok. L za dodjelu na korištenje zemljišta radi izgradnje obiteljske stambene zgrade, donio 22. srpnja 1971. godine rješenje kojim se u svrhu izgradnje obiteljske stambene zgrade dodjeljuje na korištenje ŠL pok. L [adresa] J građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu označeno kao dio čest. 3401, 3402, 3206/1 i 3403 sve K. O. [katastarska općina] površine 366 m[2] koje u regulaciji predjela Vidici nosi oznaku parcele broj 17. s tim da je dužan na navedenom zemljištu u roku od dvije (2) godine računajući od dana donošenja rješenja o dojeli sagraditi obiteljsku stambenu zgradu (točka 1 izreke rješenja)

- da je ŠL pok. L kao korisnik dužan u roku od petnaest (15) dana od dana dostave rješenja sklopiti ugovor s Općinom Šibenik u kojem će se označiti prava i dužnosti korisnika zemljišta (točka 2.izreke), kao i ugovor o uređenju i davanju na korištenje građevinskog zemljišta uz napomenu ako u navedenom roku korisnik ne sklopi ugovor odnosno rješenje gubi pravnu važnost (točka 4. izreke) – (utvrđeno pregledom citiranog rješenja broj 06- 5387/1-1972 – list 6 i 7 spisa)

- da je Općinski sekretarijat za upravno-pravne poslove na zahtjev ŠL u predmetu izdavanja odobrenja za građenje stambene zgrade donio 2. srpnja 1973. godine rješenje o odobrenju za građenje broj 06-UP//- 146/1973, kojim se istom odobrava građenje objekta stambene zgrade na čest. br. 3401, 340, 3206/1 i 3403, sve K. O. [katastarska općina], uz napomenu da odobrenje prestaje važiti ako se sa gradnjom ne otpočne u roku od jedne (1) godine, počev od dana izdavanja odobrenja – (utvrđeno pregledom citiranog rješenja o odobrenju za građenje – list 8 i 9 spisa)

- da je u ostavinskom postupku iza smrti ŠL pok. L (rođenog 1904., a umrlog **.**.1985.) ovaj sud 28. travnja 1988. godine donio rješenje o nasljeđivanju broj O-409/88, kojim su njegovim nasljednicima na temelju zakona i uslijed ustupa UL žene Š, a glede ostavine koju sačinjavaju nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] sve K. O. [katastarska općina], proglašeni sinovi DL za 2/6 dijela, KL (pok. suprug tužiteljice) za 1/6 dijela i GL (pok. otac tuženika ad.1) za 1/6 dijela, te kćeri EL pok. ŠL za 1/6 dijela i LLT za 1/6 dijela - (utvrđeno pregledom spisa ovog suda broj O-409/88)

- da je GL pok. ŠL podnio 20. srpnja 2007. godine tužbu protiv RL pok. IL, AL. ĐL, ĐL i TL pok. ČL kao tuženika, radi utvrđenja vlasništva i uknjižbe, te da je ovaj sud 29. studenog 2007. godine donio presudu na temelju priznanja i zbog izostanka broj P-1644/2007 kojom je utvrđeno da je GL pok. TL vlasnik za cijelo čest. br. 3206/14 K. O. [katastarska općina], te da je pogrešna i ništava uknjižba prava vlasništva na navedenoj nekretnini upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na imenima FL pok. RL, ŽL pok. D, BL pok. D, ĆL, K ud. D, ML, TL, pa je tužitelj GL ovlašten temeljem te presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za cijelo, uz istodoban izbris tog prava s imena upisanih

- da je GL u činjeničnom opisu tužbe naveo da je od oca ŠL stekao čest. br. 3206/14 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], dalje da je još 1971. godine dobio na korištenje čest. br. 3401, 3402, 3206/1 i 3403 K. O. [katastarska općina], što danas odgovara čest. br. 3206/14 K. O. [katastarska općina] radi gradnje obiteljske kuće, a za izgradnju je dobio Odobrenje za gradnju od strane Općine Šibenik, Općinskog sekretarijata za upravno-pravne poslove dana 2. srpnja 1973. godine – (utvrđeno pregledom spisa ovog suda poslovni broj P-1644/2007)

- da se GL pok. ŠL upisao temeljem prijedloga za upis od 14. kolovoza 2009. godine broj Z-5591/2009 i citirane pravomoćne presude na temelju priznanja i zbog izostanka kao vlasnik za cijelo čest. br. 3206/14 K. O. [katastarska općina] - (utvrđeno pregledom preslike zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina])

- da su GL (pok. otac tuženika ad.1 kao darodavatelj) i DL (kao daroprimatelj) sklopili 27. listopada 2009. godine ugovor o darovanju (na kojem je potpis darodavatelja ovjeren kod javne bilježnice Ljiljanke Malenice u [adresa] istog dana pod brojem OV-10533/2009). Ugovorne strane su suglasno ugovorile da je predmet darovanja čest. br. 3206/14 K. O. [katastarska općina] –(utvrđeno pregledom citiranog ugovora koji kao dokaz prileži spisu ovog suda poslovni broj P-977/2013)

- da se sada pok. DL pok. ŠL temeljem prijedloga za upis od 28. listopada 2009. godine broj Z-7549/2009 upisao kao vlasnik za cijelo čest. br. 3206/14 – (utvrđeno pregledom neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina])

- da je GL pok. ŠL (pok. otac tuženika ad.1) podnio ovom sudu 22. travnja 2013. godine tužbu protiv SL kao tuženika, radi raskida ugovora o darovanju, te da je ovaj sud 19. rujna 2013. godine donio presudu na temelju priznanja broj P-977/2013 kojom se raskida ugovor o darovanju na kojem je darovatelj ovjerio svoj potpis kao javne bilježnice Ljiljanke Malenice u [adresa] 27. listopada 2009. godine pod brojem OV-10533/09, pa se ovlašćuje tužitelj temeljem te presude zatražiti i postići uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na čest. br. 3206/14 K. O. [katastarska općina] na način kakvo je bilo prije uknjižbe prava vlasništva na ime tuženika – (utvrđeno pregledom spisa ovog suda broj P-977/13)

- da je GL pok. ŠL kao tužitelj u činjeničnom opisu tužbe kao razlog za raskid ugovora naveo da je između ugovornih strana došlo do nesporazuma o predmetu darovanja – (utvrđeno pregledom tužbe broj P- 977/2013)

- da su GL (kao darodavatelj) i NL (tuženik ad.1 kao obdarenik), 19. veljače 2018. godine sklopili ugovor o darovanju (na kojem je potpis darodavatelja ovjeren kod javnog bilježnika LJ u [adresa] **.**.2018. pod brojem OV-1108/2018). Ugovorne strane su suglasno ugovorile da u predmet darovanja nekretnine položene u K. O. [katastarska općina] i K. O. [katastarska općina] po bliže navedene u točki 1. Ugovora, te čest. br. 3206/14 K. O. [katastarska općina] Z. U. [broj ZK uloška] (točka 1 ugovora) – (utvrđeno pregledom citiranog ugovora – list 27 do 29 spisa)

- da se tuženik ad.1 NL temeljem prijedloga za upis od 12.2.2019. broj Z-1994/2019 citiranog ugovora o darovanju i pravomoćne presude na temelju priznanja ovog suda broj P-977/2013 od 19. rujna 2013. godine upisao kao vlasnik za cijelo predmetne nekretnine – (utvrđeno pregledom neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda – povijesni prikaz Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina])

- da je u ostavinskom postupku iza smrti SL pok. ŠL preminulog **.**.2015. ovaj sud 1. veljače 2018. godine donio rješenje o nasljeđivanju broj O-235/2018 (ranije O-1681/2015) kojim je njegovim nasljednikom, a na temelju usmene oporuke, glede ostavine koju sačinjavaju nekretnine upisane u K. O. [katastarska općina] i K. O. [katastarska općina], te pokretnine, utvrđen nećak NL (tuženik ad.1) za cijelo, te da je na prijedlog tuženika ad.1.ovaj sud 24. prosinca 2018. godine donio dopunsko rješenje broj O-1321/2018 kojim je dopunjeno osnovno rješenje o nasljeđivanju u točki I. izreke na način da pored utvrđene ostavine ostaviteljevu imovinu sačinjavaju i pokretnine-novčana sredstava na računima ostavitelja kod Jadranske banke i Zagrebačke banke, dok u preostalom dijelu osnovno rješenje je ostalo neizmijenjeno – (utvrđeno pregledom spisa ovog suda broj O-235/2018 (ranije O-1681/2015)

23. Svjedok VL, pok. N, iskazao je da o predmetu spora zna vrlo malo. Poznato mu je da je teren od tadašnje Općine Šibenik dobio ŠL, kao žrtva Drugog svjetskog rata, no ne može se sjetiti koje je godine to bilo. Na terenu koji je dobio ŠL, njegov sin DL započeo je graditi kuću, koju nije dovršio, već je izgradio samo garažu, odnosno, kako svjedok navodi, nije siguran je li riječ o garaži ili nekom jednostavnijem objektu. ŠL umro je 80-ih godina. Imao je šestero djece: sinove DL, KL i LJ te kćeri EL, G i UL. Svjedok ne zna kome je pripao predmet spora. Nikada nije bio na predmetnom terenu, pa stoga nije mogao ni viđati osobe koje su ga koristile. Poznato mu je da se predmet spora nalazi na predjelu Vidika. Ne zna na koji je način tuženik ad. 1, NL, stekao predmet spora, niti kakav je dogovor postojao između njega i njegova strica SL. DL živio je u [adresa], u njegovoj blizini. Bili su susjedi i rođaci te je DL često navečer dolazio kod njega, pa je svjedok iz njegovih razgovora znao da je pok. DL gradio garažu. O tome kako su međusobno podijelili imovinu, svjedok ne zna ništa. Gradnja je, prema iskazu svjedoka, izvršena nakon 2010. godine. Prije toga na predmetnom zemljištu nije bilo nikakvih temelja, a postojale su čak i prijetnje oduzimanjem zemljišta od strane Grada Šibenika po sili zakona. – (list 50 i 51 spisa).

24.Svjedok CL, pok. Č iskazao je da je ŠL od tadašnje općine dobio zemljište na predjelu Vidika za izgradnju kuće. To je bilo možda unazad 10 d15 godina. Njegov sin DL sagradio je temelje, podigao zidove i stavio ploču. ŠL je umro misli prije Domovinskog rata, a sin DL oko 2012. godine. ŠL je sve ostavio sinu, jer su živjeli skupa u kući u [adresa]. DL je o njemu brinuo, jer ŠL nije imao mirovinu. Predmet spora DL je ostavio bratu VL, a VL sinu NL. Ne zna kada je izvršeno darovanje. LL misli da nema prava na predmetu spora, jer je ŠL sve ostavio sinu DL za života kada mu je trebalo. Nije mu poznato kada je DL predmet spora ostavio VL. Navedene činjenice zna jer se njegova rođakinja udala za E koji ima teren u blizini predmeta spora, a s pok. DL i njegovom braćom se i družio. Zadnji put je na predmetu spora bio prije 5-6 godina – (list 51 spisa).

25. Svjedok NJ iskazao je da ga je DL angažirao da izvede radove na objektu koji se nalazi na predmetu spora. DL je umro 2015. godine, a predmetne radove svjedok je izvodio otprilike četiri do pet godina prije njegove smrti. Izveo je temelje i prvu etažu s pločom. DL mu je pričao da je zemljište dobio od svojeg oca ŠL, dok svjedok ne zna na koji je način ŠL stekao predmetno zemljište. Objekt je izgrađen u gruboj fazi. DL je živio s ocem ŠL u [adresa]. Svjedok je poznavao ŠL, koji je, prema njegovu saznanju, umro 1985. godine. Nije znao tko je naslijedio SL, niti mu je poznato na koji je način otac tuženika ad. 1 mogao darovati predmet spora, odnosno na koji način ga je mogao darovati. LL mu je poznata; njezin suprug bio je KL, no ne zna ima li ona kakva prava na predmetnom zemljištu. Nadalje je iskazao da je on samo izveo radove na objektu, da mu je DL za izvedene radove uredno platio te da je to sve što mu je poznato. Prije početka gradnje na predmetnom terenu nije se nalazilo ništa, osim što je teren bio očišćen kako bi se na njemu mogla započeti gradnja. Tijekom gradnje na terenu se pojavljivao GL, koji je nadzirao izvođenje radova.- (list 52 spisa).

26. Svjedok ČJ pok. iskazao je da ga je, u vezi s predmetom spora, DL, koji je dugi niz godina radio u arhivu, zamolio da pokuša pronaći dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je njegov otac ŠL dobio predmetni teren od tadašnje Općine Šibenik, smatrajući da to negdje mora biti evidentirano. Naveo je da je ŠL taj teren ostavio svojim sinovima kako bi na njemu izgradili kuću. Svjedok je pregledao arhivsku dokumentaciju te pronašao samo podatak o izvršenoj dodjeli zemljišta. Nakon toga ga je Danin brat, GL, zamolio da, koristeći svoj utjecaj, pokuša utjecati na DL kako bi pokrenuli postupak radi uknjižbe prava vlasništva u zemljišne knjige. DL je bio iznenađen činjenicom da predmetna nekretnina nije bila uknjižena na ime njegova oca, odnosno na njegovo ime, pa je postupak pokrenut. Nakon određenog vremena svjedok je ponovno susreo DL, koji mu je rekao da se više ne želi time zamarati jer će predmetni teren ionako ostaviti svojim sinovcima. Naveo je da je bio kod odvjetnice, gdje je dao izjavu da predmetnu imovinu ostavlja sinovcima NL i ZL. Također ga je zamolio da bude svjedok toj izjavi, navodeći da njegovo odricanje vrijedi odmah, dok bi odricanje u odnosu na kuću i teren u [adresa] imalo odgođeno djelovanje, odnosno da bi ti dijelovi nakon njegove smrti pripali NL i P. Nakon nekog vremena svjedok je ponovno susreo DL, koji je tada bio vrlo ljut jer se njegov brat GL upisao na predmetni teren u gradu, odnosno na nekretninu koja je predmet spora. Svjedok je GL upozorio da je DL zbog toga vrlo ljut na njega, na što mu je GL odgovorio da je riječ o pogrešci koju će ispraviti. DL i GL su se, prema iskazu svjedoka, oko toga prepirali, no svjedok nije slušao njihov razgovor te mu nije poznato što se nakon toga događalo. Svjedok je nadalje iskazao da nikada nije bio na predmetu spora te da nema saznanja da bi GL predmet spora darovao svojem sinu NL. Naveo je da je između sunasljednika ŠL oduvijek postojao sukob, najprije između ŠL i njegove sestre ZJ, zbog čega se nikada nisu podijelili. U tom smislu iskazao je i da mu je DL jednom prilikom, dok se nalazio u bolnici, a on ga je došao posjetiti, rekao da sve ostavlja sinovcu NL, dok jedan dio ostavlja sinovcu P. Tada je čovjek koji je bio pokraj DL upitao: „ DL, preciziraj koji dio ostavljaš P“, na što je DL odgovorio: „Kako ću precizirati kad se nismo podijelili.“ Svjedok je naveo da je DL bio uvjeren da je njegov pokojni otac ŠL bio uknjižen kao vlasnik predmetnog zemljišta, budući da je problem nastao tek kada se utvrdilo da ŠL nije bio upisan u zemljišne knjige. Također je smatrao da je njegov otac predmetni teren darovao svojim sinovima. Svjedok se ŠL vrlo slabo sjeća jer je, prema njegovu iskazu, imao oko sedam godina kada je ŠL preminuo. Sjeća ga se kao mršavog i žgoljavog čovjeka. Ne zna je li na predmetnoj nekretnini bilo što izgrađeno jer tamo nikada nije bio. Kada je DL saznao da se njegov brat GL upisao kao vlasnik predmetnog zemljišta, svjedok je naveo da su se pred njim DL i GL dogovorili da će pokrenuti odgovarajuće pravne postupke kako bi se njihova prava i obveze podijelile na tri jednaka dijela, odnosno između trojice braće. Svjedok je o tome kontaktirao i KL, koji ga je pitao kako je do toga došlo, jer mu to nije bilo jasno. Svjedok ne zna je li KL nakon toga pokrenuo kakav postupak, budući da su mu, kako je naveo, postali pomalo naporni te ih je počeo izbjegavati. Na kraju je iskazao da mu nije poznato je li između DL i GL ikada sklopljen bilo kakav ugovor. – (list 52 i 53 spisa).

27. Tužiteljica LL, pok. ŠL, u stranačkom iskazu navela je da je njezin pokojni svekar ŠL sedamdesetih godina od tadašnje Općine Šibenik dobio predmetni teren na predjelu Vidika radi izgradnje, kao stradalnik Drugog svjetskog rata. U obitelj ŠL došla je 1975. godine te se sjeća da je njezin svekar ŠL već tada posjedovao predmetni teren. Govorio je da je teren namijenjen njegovim trima sinovima, DL, KL i AL, te da želi da na njemu izgrade zajednički objekt u kojem bi svaki od njih imao svoj stan. Udala se 1976. godine, nakon čega je sa suprugom KL živjela u garsonijeri u Ražinama, pa su razmišljali o rješavanju stambenog pitanja. Od pok. svekra tražili su da im ustupi predmetni teren radi izgradnje kuće. ŠL rekao je da bi to bilo moguće, ali uz suglasnost S i AL. Kako djever DL tada nije bio oženjen, nije bio zainteresiran za takav dogovor, dok je AL u to vrijeme bio u Njemačkoj te također nije bio zainteresiran. Pok. suprug KL tražio je od braće da mu ustupe svoje dijelove, ali oni na to nisu pristali. Budući da je tužiteljica rodom iz [adresa], odlučili su kuću izgraditi u [adresa], ali pritom nisu odustali od svojeg dijela na predmetnom terenu. Pok. svekar ŠL umro je 1985. godine, bez oporuke. Braća su se međusobno podijelila u pogledu toga tko će obrađivati pojedine dijelove zemljišta, dok je predmetni teren i dalje ostao na pok. svekru.

Njezin suprug KL umro je 2021. godine. Na njegovu sprovodu u [adresa] od mještana je saznala da je brat AL predmetni teren prepisao na svoje ime. Ona i njezin suprug ostali su iznenađeni jer o tome prethodno ništa nisu znali. Pok. suprug KL pitao je brata AL što se dogodilo, na što mu je AL odgovorio da je riječ o pogrešci koju će ispraviti. Međutim, nakon toga je, prema njezinu iskazu, uslijedila „teška muljaža“. AL je predmet spora darovao bratu DL, a oni o tome nisu bili obaviješteni. Nakon toga je DL predmet spora ponovno vratio AL, no tužiteljica ne zna što se dalje događalo. Ne zna je li se radilo o usmenom ili pisanom darovanju, budući da o tim radnjama nisu imali nikakvih saznanja. Prema njezinu saznanju, negdje oko 2010. godine DL je počeo nešto graditi na predmetnom terenu, uz obrazloženje da nema djece te da će ono što izgradi ostaviti svojoj braći i njihovoj djeci. Misli da je izgradio prizemlje i ploču. Nakon što je njezin suprug doživio infarkt, rijetko su odlazili na predmetni teren. Pok. supruga predmet spora je zanimao, ali su ga zbog njegova zdravstvenog stanja nastojali poštedjeti dodatnog opterećenja. Što se danas nalazi na predmetnom terenu, tužiteljica ne zna. DL umro je 2015. godine. Tužiteljici je poznato da je GL namjeravao pokrenuti tužbu radi utvrđenja prava vlasništva, ali joj nije poznato da je pokrenuo postupak protiv brata DL radi raskida ugovora, niti zna jesu li DL i GL ikada sklopili ugovor o darovanju. Njezin pok. suprug KL imao je tri infarkta i umro je 2021. godine. Kada su pristupili ostavinskoj raspravi iza njegove smrti, utvrdili su da predmetni udio nije bio obuhvaćen ostavinskom masom. Javna bilježnica Ljiljanka Malenica savjetovala im je da prikupe svu raspoloživu dokumentaciju i utvrde što se dogodilo, nakon čega su podnijeli tužbu. Tužiteljica ne zna je li predmet spora bio uključen u ostavinsku masu iza smrti njezina svekra ŠL niti u ostavinsku masu iza smrti djevera SL. U ostavinskom postupku iza smrti SL njezin pok. suprug prigovarao je, pitajući gdje je njegov dio, budući da je smatrao da i on ima pravo na predmetnoj nekretnini. Međutim, zbog svojeg zdravstvenog stanja morao se prvenstveno posvetiti vlastitom liječenju i oporavku, zbog čega nikada nije pokrenuo postupak vezan uz predmet spora. Kada je DL počeo graditi na predmetnom terenu, pok. suprug nije poduzeo ništa jer je već bio operiran. Tužiteljica navodi da bi, da je bio dobrog zdravstvenog stanja, zasigurno reagirao, budući da je i ranije negodovao zbog postupanja braće u vezi s predmetnim terenom. Na kraju je istaknula da je njezin pok. svekar ŠL uvijek govorio da predmetni teren pripada njegovim sinovima. – (list 55 i 56 spisa).

28. Tuženik ad.1 NL, pok. GL u stranačkoj izjavi izjavio je da je njegov pok. djed ŠL kao stradalnik Drugog svjetskog rata, od Općine 1971. godine dobio teren na korištenje radi izgradnje. U građevnoj dozvoli piše prizemlje plus kat. DL je pok. djedu rekao da će on platiti porez na promet nekretninama, komunalnu naknadu i troškove izvedbenih nacrta, ali pod uvjetom da mu djed ostavi teren. Navedenu činjenicu zna cijela obitelj,te su mu otac i majka mu pričali, kao i stric DL. Gradnja na terenu započela 2006/2007. Njegov pok. otac je bio autoprijevoznik. JJ, direktor autoprijevoza bio mu je dužan novac i rekao da može tražiti sve osim novca. Tada je njegov otac došao kod brata DL i rekao “ DL, sad je prilika. JJ ne da novac, ali će nam dati materijal. “Tako je napravljen suteren koji se može koristiti i kao garaža. Godine 2007. stric DL je rekao njegovom ocu da će pripisati teren na njega, jer mu je puno pomagao. Kako se plaćao porez između braće, odvjetnica Danira Grčić je napisala kako djed da je ocu teren, kako ne bi platio porez. Daljnji razlog je prema kazivanju strica DL bio što stric KL nije da ništa za djedov sprovod, grob, niti uzdržavanje. Godine 2010. njegov otac je teren vratio stricu DL kako bi on sebi odabrao uzdržavatelja i da sam odredi kome će ostaviti. Postupak je išao preko odvjetnice Danire Grčić i bila je odluka Općinskog suda u Šibeniku da je ugovor raskinut. DL je trebao platiti porez za teren u iznosu od 5.000/6.000 tadašnjih DEM, ali on je rekao kako to nema smisla jer će on teren ostaviti bratu GL, a on njemu. Godine 2015. Njegov otac i stric DL su sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju. U ugovoru nema predmetne nekretnine, jer je sud 2013. godine vratio ocu. Tada mu je otac temeljem ugovora o darovanju darovao predmetnu nekretninu., kako bi se izbjeglo plaćanje poreza. Na terenu danas je suteren. On je vlasnik, a na teren ode jednom godišnje, pokosi travu kako mu ne bi dolazili komunalni redari. Predmetna nekretnina nije bila predmetom ostavine iza smrti djeda ŠL. Svi su znali da je djed govorio kako će predmetnu nekretninu ostaviti stricu DL, jer su živjeli u istom domaćinstvu bez ičije pomoći – (list 56 i 57 spisa).

29. Tuženik ad.2 ZL, pok. KL u stranačkoj izjavi naveo je da u cijelosti ostaje pri stranačkoj izjavi tužiteljice LL. Dodaje da bi se referirao od 2000. godine, jer obzirom na vrijeme svog rođenja, ne može drugačije. Upisom GL kao vlasnika predmetne nekretnine, preko oca KL dobili su informaciju da se stric GL na nepoznat način upisao vlasnikom predmetne nekretnine. Iz priča, kako svog oca tako i stričeva DL i GL, koji su bili u dobrim odnosima, poznato mu je da je dogovor ŠL s trojicom sinova bio da se na tom terenu izgradi obiteljska kuća. Nakon toga, iza 2010. godine, DL je započeo gradnju objekta. Posvjedočio nam je, dakle njemu, sestri i majci, da on nema obitelj i da će on ionako tu nekretninu, odnosno zemljište, ostaviti dvojici živuće braće. Ostali razvoj događaja nije mu poznat, već samo iz papira koje se dobili kad je majka odlučila pokrenuti postupak. Bilo im je čudno da nakon Josipovog darovanja DL, taj ugovor se raskida i vraća ponovo na GL. Uvidom u tužbu iz 2007. godine, koju je pokrenuo GL, a uknjižio se 2009. kao vlasnik, ne stoje tvrdnje ni dokazi da mu je to otac ŠL to ostavio, kao ni da bi GL dobio pravo gradnje, a kako to stoji u tužbi. Nasljednikom iza Danine smrti je proglašen GL. Bilo im je čudno kako se nekretnina koja se cijelo vrijeme vodila kao Danina, nije našla u ostavinskoj masi nakon njegove smrti

– (list 57 i 58 spisa).

30. Tuženica ad.3 JL, rođena GL, u stranačkoj izjavi istaknula je da u cijelosti ostajem pri stranačkim izjavama tužiteljice i tuženika ad. 2 ZL, te je dodala da joj je u cijelosti poznata činjenica da je djed kao žrtva Drugog svjetskog rata dobio taj teren i da je djedova želja kao i dogovor bio da to bude za tri sina. Nekakva kuća s 3 stambene jedinice. 1984. -1985. godine otac je napravio kuću u [adresa] jer nije bilo dogovora vezano za tu gradnju za teren na Vidicima. To ustvari zna iz njihovih priča. Otac i stric bi pričali. 1985. godine djed umire i o tom terenu se nije puno razgovaralo. Ne može sigurno reći, ali otac joj je 2008.-2009. rekao da mu nije jasno kako se GL upisao kao vlasnik predmetne nekretnine kad je dogovor bio da nekretnina bude na tri brata, kao i da je stric DL također negodovao, ali što se u međuvremenu događalo ne zna, jer živi u [adresa]. Kako je otac bio bolestan, imao je 3 infarkta, liječio se u Splitu, potom u KBC Zagreb te kad bi išao na rehabilitaciju u Krapinskim toplicama, došao bi kod nje u Zagreb, 2-3 puta godišnje i boravio bi po desetak dana. Znao bi otvoriti tu temu, ali obzirom na njegovo zdravstveno stanje i da je bilo kakav stres rizičan, ona je izbjegavala tu temu. Kad je otac 2021. godine umro, pozvani su na ostavinsku raspravu i tad se pojavila informacija nakon koje je uslijedila tužba. Odnosi su se zahladili. Ne zna tko je financirao nacrte i slično, kao ni kad je počela gradnja. Kad se otac razbolio, bili su usmjereni na njegovo zdravstveno stanje

– (list 58 spisa).

31. Ocjenom izvedenih dokaza kako pojedinačno, tako i skupno (članak 8. ZPP- a) ovaj sud je ocijenio da tužiteljici pripada pravo zahtijevati utvrđenje suvlasništva predmetne nekretnine u dijelu od 1/6.

32. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebno sadržaj spisa ovog suda poslovni broj O-409/88 i O-235/2018 (ex O-1681/2015), P-1644/2007 i P-977/2013, neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], preslike zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], ugovora o darovanju sklopljenog između GL i NL od 19.2.2018., podneska KL uz prijedlog za nadopunu u postupku O-1681/2015 od 29.11.2015., zbirke isprava ovog suda broj Z-7540/2009 (ugovora o darovanju sklopljenog između GL i SL od 27.10.2009.), rješenja Općinskog Sekretarijata za upravno-pravne poslove Općine Šibenik broj 06-53871-1971 od 22.7.1971. (koje dokaze je ovaj sud cijenio vjerodostojnim i prihvatio) u postupku je utvrđeno da je Općinski sekretarijat za upravno-pravne poslove Općine [adresa] po zahtjevu ŠL pok. L za dodjelu na korištenje zemljišta radi izgradnje obiteljske stambene zgrade, donio 22. srpnja 1971. godine rješenje kojim se u svrhu izgradnje obiteljske stambene zgrade dodjeljuje na korištenje ŠL pok. L [adresa] J građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu označeno kao dio čest. 3401, 3402, 3206/1 i 3403 sve K. O. [katastarska općina] površine 366 m2 koje u regulaciji predjela Vidici nosi oznaku parcele broj 17. s tim da je dužan na navedenom zemljištu u roku od dvije (2) godine računajući od dana donošenja rješenja o dodjeli sagraditi obiteljsku stambenu zgradu, što znači do 22. srpnja 1973. godine.

33. Nadalje, da pok. ŠL pok. L u određenom roku nije na dodijeljenom zemljištu sagradio obiteljsku stambenu zgradu (koja činjenica nije prijeporna), već je sada pok. DL pok. ŠL 2010. godine na dodijeljenom zemljištu izgradio suteren koji se može koristi kao garaža, te da je ŠL pok. L preminuo **.**.1985..

34. Također, da bivša općina [adresa], nakon isteka određenog roka (22. srpnja 1973.) do smrti ŠL pok. L (**.**.1985.), tako i do 1. siječnja 1997. godine kao dana stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV ) nije pokrenula postupak sukladno odredbi članka 53. Zakona o građevinskom zemljištu „Narodne novine“ broj 54/80 koji je stupio na snagu 8.1.1981. dalje: ZGZ)

35. Prema odredbi članka 53. stavka 1. ZGZ-a Skupština općine (ili komisija iz člana 41. stava 2.) će rješenjem utvrditi da je prestalo pravo korištenja građevinskog zemljišta i da ga je korisnik dužan predati u posjed općini ako nije u određenom roku izgradio predviđeni objekt ili nije na njemu izveo znatnije radove u odnosu na prirodu objekta koji je bio dužan izgraditi na tom zemljištu. Prije donošenja rješenja utvrdit će se koji radovi i u kojoj vrijednosti su izvedeni.

36. Slijedi, dakle, da bi pravo korištenja prestalo, Skupština općina je morala provesti upravni postupak i donijeti rješenje o prestanku prava korištenja korisniku (koje rješenje je imalo konstituvno svojstvo). Budući da niti u odnosnom rješenju iz 1971. godine nije bilo izričito i strogo propisano kao raskidni uvjet da ako pok. ŠL pok. GL u roku od dvije godine od dana donošenja rješenja ne izgradi obiteljsku stambenu zgradu da mu prestaje pravo korištenja na dodijeljenom zemljištu (točka 1. rješenja iz 1991.) to znači da pravo korištenja nije moglo prestati po sili zakona (ex lege) samo zbog činjenice da pok. ŠL pok. L u određenom roku nije izgradio stambeni objekt. Obzirom da je obitelj ŠL ostala u neometanom posjedovnom odnosu s tim terenom, ima se smatrati se da je predmetna dodjela ostala na snazi.

37. Budući da se nasljeđivati mogu stvari i prava koja pripadaju pojedincima (članak 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 47/78 koji je stupio na snagu 6.12.1978. i bio na snazi u vrijem smrti prednika stranaka) nedvojbeno je da i pravo korištenja na predmetnoj nekretnini koje nije prestalo može biti predmet nasljeđivanja iza smrti ŠL pok. L.

38. Stupanjem na snagu ZV-a 1. siječnja 1997. godine prestao je važiti Zakon

o građevinskom zemljištu (»Narodne novine«, br. 48/88. – pročišćeni tekst, 16/90. i 53/90.), a postupci započeti po odredbama toga Zakona, dovršit će se po odredbama ovoga Zakona, ako su povoljniji za nositelja prava korištenja (članak 394. točka 2. ZV- a).

39. Prema odredbi članka 361. stavku 1. ZV-a pravo korištenja neizgrađenoga građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu koje nije prestalo do donošenja ovoga Zakona pretvara se njegovim stupanjem na snagu u pravo vlasništva dotadašnjega nositelja toga prava ili njegova pravnoga slijednika.

40. Dotadašnje pravo korištenja po sili zakona se pretvorilo u pravo vlasništvo, a time i predmet spora je postao izravno suvlasništvo nasljednika pok. ŠL pok. L, pri čemu je prednik tužiteljice sada pok. suprug KL pok. ŠL postao suvlasnik u 1/6 dijela.

41. Obzirom da je tužiteljica temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Ljiljanke Malenice u [adresa], kao sudske povjerenice ovog suda broj O- 987/2021 UPP/OS-119/2021 od 12. srpnja 2021. godine, utvrđena njegovom nasljednicom, a tuženik ad.2 ZL i tuženica ad.3 JL rođena ZL kao zakonski nasljednici pok. KL pok. ŠL priznali su tužbu i tužbeni zahtjev, to je nedvojbeno da je tužiteljica nasljeđivanjem iza smrti supruga KL pok. ŠL koji je u trenutku smrti bio vanknjižni (su)vlasnik predmeta spora (članak 128. ZV-a) stekla suvlasništvo predmeta spora u dijelu od 1/6 dijela.

42. Kada se radi o nasljeđivanju vanknjižne nekretnine, tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje da je tužiteljica stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje upisa prava vlasništva nije pravilno postavljen, jer u slučaju nasljeđivanja i vanknjižnog vlasništva nasljeđivanjem se vlasništvo stječe ex lege. Prema odredbi članka 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015 i 14/2019) u trenutku smrti ostavitelja, njegovi nasljednici postaju vlasnici njegove imovine. Nasljeđivanje nije samo "pravna osnova (titulus)", ono je ujedno i sam način stjecanja (modus), radi čega je trebalo tužbeni zahtjev usmjeriti na utvrđenje da je tužiteljica stekla suvlasništvo predmetne nekretnine.

43. Kako je utvrđeno da je tužiteljica stekla nasljeđivanjem suvlasništvo predmetne nekretnine za 1/6 dijela iz smrti supruga KL pok. ŠL, u dijelu tužbenog zahtjeva kojim se zahtijeva utvrđenje da je stekla pravnu osnovu za stjecanje upisa prava vlasništva na čest. br. 3206/4 K. O. [katastarska općina] nije osnovan. Međutim, obzirom da je utvrđeno da je tužiteljica stekla (su)vlasništvo predmetne nekretnine na opisani način, ovaj sud je prihvatio tužbeni zahtjev na ovlaštenje za uknjižbu.

44. Kraj takva stanja stvari navodi tuženika ad.1. NL izneseni u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja ukazuju se neosnovanima.

45. Prije svega, valja istaknuti da je 24. travnja 1973. godine stupio na snagu Zakon o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta („Narodne novine“ broj 14/73 dalje: ZPUKGZ) koji je prestao važiti stupanjem na snagu Zakona o građevinskom zemljištu.

46. Navedeni zakon je pravo korištenja uređivao u odredbi članka 118., a prvenstveno pravo korištenja za izgradnju u odredbi članka 119. Ta prava mogla su se ugovorom ili oporukom prenijeti na bračnog druga, potomke, usvojenike, roditelje.

47. Odredbom članka 35. ZGZ-a je određen prijenos prvenstvenog prava korištenja građevinskog zemljišta, s tim da se taj prijenos mogao vršiti isključivo na temelju pravnog posla.

48. U konkretnom, pok. otac tuženika ad.1 GL je u tužbi temeljem koje je pokrenut postupak pod brojem P-1644/2007 naveo da je od oca ŠL pok. L stekao čest. br. 3206/14 K. O. [katastarska općina] bez da je na tu okolnost predložio dokaz (ugovor o prijenosu prava korištenja) dalje navodeći da je tužitelj još 1971. godine dobio na korištenje čest. br.3401, 3402, 3206/1 i 3403 K. O. [katastarska općina], kojim danas odgovara čest. br. 3206/14 K. O. [katastarska općina] radi izgradnje obiteljske kuće. Na pasivnoj strani bile su obuhvaćene osobe koje su u zemljišnoj knjizi bile upisane kao suvlasnici, dok nisu bili obuhvaćeni ostali nasljednici iza smrti oca ŠL pok. L i to: sada pok. DL pok. ŠL, KL pok. ŠL (pok. suprug tužiteljice), EL pok. ŠL i LLT žena O.

49. Sukladno Zakonu o parničnom postupku, pravomoćna presuda djeluje isključivo inter partes (među strankama tog postupka), pa kako u tom postupku kao stranka nije sudjelovao kako KL pok. ŠL (pok. suprug tužiteljice) tako i ostali sunasljednici pok. ŠL pok. L, to citirana presuda na temelju priznanja i zbog izostanka ovog suda ne može proizvoditi pravne učinke prema tužiteljici kao zakonskoj nasljednici supruga KL pok. ŠL.

50. Cijeneći sadržaj spisa ovog suda broj P-1644/2007 u kontekstu citiranih odredbi zakona ZPUKGZ i ZGZ koji su bili na snazi do smrti sada pok. ŠL pok. L (**.**.1985.) po ocjeni ovog suda proizlazi da prijenos prava korištenja sa sada pok. ŠL na pok. oca tuženika ad.1. ŠJ pok. Ante za cijelo predmetne nekretnine nije izvršen, a ako je izvršen eventualno usmeno takav prijenos nije pravno valjan (niti po odredbama Zakona o prometu zemljišta i zgrada).

51. Upravo obzirom na gornja utvrđenja, znači, da je pok. otac tuženika ad. 1 ŠJ pok. ŠL mogao biti utvrđen samo suvlasnikom predmeta spora za 1/6 dijela koliko je utvrđen sunasljednikom iza smrti oca ŠL pok. L temeljem rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-409/88 od 28. travnja 1988. godine, a ne nikako za cijelo.

52. Da pok. ŠL nije prenio pravo korištenja predmetne nekretnine na pok. oca tuženika ad.1 GL pok. ŠL nedvojbeno proizlazi i iz stranačke izjave tuženika ad.1 NL, koji je decidirano izjavio da je 2007. godine stric DL je rekao njegovom ocu da će pripisati teren na njega jer mu je puno pomagao, kako se plaćao porez između braće, odvjetnica Danira Grčić je napisala kako djed daje ocu teren, kako ne bi platio porez (list spisa).

53. Stoga, iako se pok. otac tuženika ad.1 GL temeljem citirane presude na temelju priznanja i zbog izostanka ovog suda upisao u zemljišnoj knjizi kao vlasnik za cijelo predmetne nekretnine, takav upis se ima smatrati neistinitim.

54. Budući da pok. otac tuženika ad.1 ŠJ pok. L nije bio vlasnik za cijelo predmetne nekretnine, isti nije mogao nekretninom raspolagati u cijelosti na način da je ugovorom o darovanju od 27. listopada 2009. godine daruje bratu sada pok. SL pok. ŠL, već u okviru svog suvlasničkog udjela od 1/6 dijela, jer nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima (Nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet). Takav ugovor nije pravno valjan, kao niti daljnji ugovor o darovanju sklopljen sa tuženikom ad.1 NL (sinom) nakon pravomoćne presude na temelju priznanja ovog suda broj P-977/2013 od 19. rujna 2013. godine (kojom je raskinut ugovor o darovanju od 27. listopada 2009. godine sklopljen između GL pok. ŠL i SL pok. ŠL, pa je tužitelj GL ovlašten temeljem te presude zatražiti uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na čest. br. 3206/14 K. O. [katastarska općina]) 19. veljače 2018. godine.

55. Pod pretpostavkom da je ugovor o darovanju sklopljen između pok. oca tuženika ad.1. GL i tuženika ad.1. NL pok. GL valjan, isti po ocjeni ovog suda je ništetan jer je sklopljen protivno odredbi članka 482. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, 69/2026) i odredbi članka 53. stavka 1. točke 2. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj Narodne novine br. 78/1993, 29/1994, 162/1998, 16/2007, 75/2009, 120/2016, 57/2022).

56. Prema odredbi članka 482. stavak 2. ZOO-a ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, dok javnobilježnički akt potreban je osobito za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca (članak 53. stavak 1. točka 2. Zakona o javnom bilježništvu.

57. Cijeneći stranačku izjavu tuženika ad.1 NL pok. GL (koju izjavu je ovaj sud cijenio vjerodostojnom i prihvatio) da ode na teren jednom godišnje i pokosi travu kako mu ne bi dolazili komunalni redari (list 57 spisa) kao i činjenicu da tuženik ad.1 prebiva u [adresa], dakle, u kući katastarske oznake čest. br. 3111/41 K. O. [katastarska općina] (utvrđeno pregledom Geoportala) očigledno je da nije izvršena predaja stvari jer tuženik ad.1 ne stanuje u predmetnoj nekretnini.

58. U svezi navoda tuženika ad.1 NL da je predmetna nekretnina bila isključivo vlasništvo pok. SL pok. ŠL, a koja činjenica unutar obitelji SL nije bila prijeporna, radi čega nije niti navedena kao ostavinska masa iza pok. ŠL pok. L, ističe se da je prijenos prava korištenja predmetne nekretnine s oca ŠL na sina DL mogao biti izvršen za vrijeme njegova života, dakle, do 25. svibnja 1985. godine, jer prema odredbama gore navedenih zakona prijenos prava korištenja isključivo se mogao prenijeti temeljem pravnog posla, dakle, u pismenom obliku, a što iz rezultata dokaznog postupka to nije utvrđeno.

59. Cijeneći iskaz svjedoka HL pok. Z (koji iskaz je ovaj sud cijenio vjerodostojnim i prihvatio) da ga je DL zamolio da mu u arhivi proba naći papire o dodjeli zemljišta pok. ocu ŠL od strane tadašnje općine [adresa] i da je njegov otac taj teren ostavio sinovima s namjerom da isti grade kuću, kao i da je sada pok. DL bio ljut na brata GL što je predmetni teren prepisao na sebe, koji mu je kazao da je to greška i da će on ispraviti (list 52 spisa), kao i da su se GL i DL ispred njega dogovorili da će pokrenuti postupke u kojima će prava i obveze dijeliti na tri dijela-tri brata, nedvojbeno je da predmetna nekretnina je bila isključivo vlasništvo pok. SL. Činjenica je pok. DL bio upisani vlasnik predmetne nekretnine temeljem ugovora o darovanju sklopljenog sa pok. bratom GL, takav prijenos nije valjan iz razloga naprijed navedenih. Iskaza ostalih svjedoka: IL pok. O, CL pok. Č i VL pok. N ovaj sud nije posebno cijenio, jer navedeni svjedoci su samo potvrdili činjenicu da je pok. Dane Višnjić 2010. godine započeo izgradnju na predmetu spora i izgradio je suteren.

60. Također, a u svezi pozivanja tuženika ad.1 NL na načelo povjerenja u zemljišne knjige, valja istaknuti kako u praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske članovi obitelji, srodnici i osobe koje žive u obiteljskoj zajednici gotovo nikada ne mogu uživati zaštitu načela povjerenja u zemljišne knjige.

61. Načelo povjerenja u zemljišne knjige prema odredbi članka 122. ZV-a propisano je radi zaštite trećih osoba. Članovi obiteljske zajednice ne smatraju se takvim trećim osobama jer su zbog naravi suživota upućeni u to tko je nekretninu stvarno kupio, gradio ili unio u zajednicu.

62. Upravo sudska praksa je zauzela stav da se stjecatelj ne može opravdavati pukim uvidom u zemljišnoknjižni izvadak ako su mu obiteljske prilike, razgovori i stvarni posjed nekretnine ukazivali na drugačije stanje.

63. Kada se nekretnina unutar obitelji prenosi darovnim ugovorom (besplatno) kao što je u konkretnom, zaštita povjerenja u zemljišne knjige uopće ne dolazi u obzir, jer načelo povjerenja štiti isključivo naplatne stjecatelje koji su postupali u dobroj vjeri.

64. S tim u svezi, cijeneći stranačke izjave tužiteljice LL ud. KL, tuženika ad.1 NL (koje izjave je ovaj sud cijenio vjerodostojnima i prihvatio), proizlazi da se u konkretnom radilo o bliskim srodnicima unutar obitelji (pok. suprug tužiteljice i pok. otac tuženika ad.1 GL, kao i pok. DL su bili braća), da je sada pok. DL pok. ŠL živio s ocem ŠL pok. L u zajedničkom domaćinstvu u [adresa], što ukazuje da je tuženik ad.1 znao i mogao znati činjenice u svezi predmeta spora i ne može se smatrati poštenim stjecateljem, jer je znao i mogao znati za status predmeta spora.

65. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

66. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članak 154. stavka 1. i 155. ZPP-a, a tužiteljici su priznati troškovi koje je imala za:

- sastav tužbe po kvalificiranom punomoćniku (v.p.s. = 11.000,00 kuna / 1459.95 eura) – 100 bodova sukladno Tbr.8. t. 1. i 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje: Tarife)

- sastav obrazloženog podneska po kvalificiranom punomoćniku od 18.10.2022.

– 100 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife

- pet (5) zastupanja na ročištu po kvalificiranom punomoćniku (19.5.2023., 31.3.2026., 21.4.2026., 14.5.2026. i 2.7.2026.) – 500 bodova (5x100 bodova) sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife - ukupno 700 bodova ili 1.400,00 eura (Tbr. 54. Tarife) koji iznos uvećan za iznos PDV-a na trošak odvjetnika (25%) (350 eura), te sudsku pristojbu tužbe (53.09 eura) sukladno Tar. br. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023) i odluke (110 eura sukladno Tar. br. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 50/2026) ukupno 1.913,09 eura.

Šibenik, 19. kolovoza 2026.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24, 136/24, 84/2026).

DN-a:

- punomoćniku tužiteljice, Odvjetničkom društvu Macura i Restović j.t.d.- odvjetnici Sanji Restović Mirčeti

- punomoćniku tuženika ad.1, odvjetniku ČL

- tuženiku ad.2 ZL, [adresa]

- tuženici ad.3 JL, [adresa]