Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-22/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Adele Turkalj člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Radničkog vijeća Würth Hrvatska d.o.o., Veliko Trgovišće, Lužec 1, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o., Zagreb, Draškovićeva 40/II, protiv tuženika Würth Hrvatska d.o.o., Veliko Trgovišće, Lužec 1, OIB: 52641439848 kojeg zastupa punomoćnik Saša Pavličić Bekić, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Pavličić Bekić u Zagrebu, radi oglašavanja ništetnim nezakonitog pravilnika, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Zaboku poslovni broj Pr-9/2025-13 od 29. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Radničkog vijeća Würth Hrvatska d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Zaboku poslovni broj Pr-9/2025-13 od 29. prosinca 2025. pod točkom III. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika Würth Hrvatska d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Zaboku poslovni broj Pr-9/2025- 13 od 29. prosinca 2025.pod točkom I., II. i IV. izreke.

III. Odbija se zahtjev tužitelja Radničkog vijeća Würth Hrvatska d.o.o. za naknadom troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR, kao i zahtjev za naknadom troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR kao neosnovan i.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Würth Hrvatska d.o.o. za naknadom troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR, troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 186,45 EUR, kao i zahtjev za naknadom troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda oglašava se ništetnim Pravilnik o korištenju elektroničkih uređaja, koji je tuženik donio 19. studenog 2024. te prilog tom Pravilniku

– Informacije o obradi osobnih podataka radnika vezane uz aktivnosti obrade podataka prilikom korištenja elektroničkih uređaja u vlasništvu tuženika (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 29. prosinca 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana (točka II. izreke), odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 EUR sa zateznom kamatom (točka III. izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.685,81 EUR sa zateznom kamatom (točkom IV. Izreke).

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu protiv točke III. izreke u dijelu koji se odnosi na neodlučivanje prvostupanjskog suda o vrijednosti predmeta spora, te u dijelu u kojem je sud odbio kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 EUR sa zateznom kamatom. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže usvojiti žalbu i utvrditi vrijednost predmeta spora u iznosu od 14.000,00 EUR i pobijano rješenje o trošku (točka III. izreke) preinačiti na način da mu se dosudi daljnji trošak u iznosu od 1.625,00 EUR. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR (uključen PDV).

3. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu pod točkom I., II. i IV. izreke iz svih žalbenih razloga i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o trošku. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužba i tužbeni zahtjev te da mu se dosude troškovi postupka zatraženi troškovnikom, a podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova postupka. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR (uključen PDV), kao i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 186,45 EUR.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu pobija navode tuženika kao neosnovane. Predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR (uključen PDV) i sudske pristojbe na odgovor na žalbu prema odluci suda.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je žalba tužitelja u cijelosti neosnovana te je predlaže odbiti. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR (uključen PDV) te trošak sudske pristojbe po odmjeri suda.

6. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za oglašavanje Pravilnika o korištenju elektroničkih uređaja (dalje - Pravilnik) od 19. studenog 2024. kao i priloga tom Pravilniku - Informacije o obradi osobnih podataka radnika vezane uz aktivnosti obrade podataka prilikom korištenja elektroničkih uređaja u vlasništvu tuženika (dalje - Informacije) ništetnim.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

U odnosu na žalbu tužitelja izjavljenu protiv točke III. izreke pobijane presude:

9. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju žalbom ukazuje tužitelj budući da ne postoji proturječnost između toč. III. izreke i razloga odluke o troškovima postupka.

9.1. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud nije propustio odlučiti o vrijednosti predmeta spora (dalje: VPS). Iz stanja spisa (ročišni zapisnik od 12. studenog 2025. – str. 39 spisa) proizlazi da je sud prvog stupnja, na prijedlog tuženika, donio rješenje na temelju odredbe čl. 40. st. 3. ZPP kojim je odredio VPS u iznosu od 7.000,00 EUR, pa okolnost što prvostupanjski sud nije u izreci pobijane odluke ponovno odlučio o VPS ne predstavlja povredu odredaba parničnog postupka niti čini odluku o troškovima nerazumljivom ili proturječnom njezinim razlozima, a tim više što je sud prvog stupnja u točki 16. obrazloženja pobijane presude iznio razloge zašto smatra da je tužitelj suviše visoko naznačio VPS, a s kojim razlozima se slaže i ovaj drugostupanjski sud. Sud prvog stupnja nije niti bio u obvezi u pobijanoj presudi ponovno utvrditi vrijednost predmeta spora kada je o istoj odlučio rješenjem na ročišnom zapisniku.

9.2. Nadalje, neosnovan je i žalbeni navod tužitelja da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu nije priznao daljnji zatraženi trošak postupka u iznosu od 1.625,00 EUR. Naime, sud prvog stupnja je sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora od 7.000,00 EUR uz primjenu odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP donio odluku o naknadi troškova postupka.

9.3. Slijedom navedenog, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pod točkom III. izreke na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, kako je to navedeno pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude.

9.4. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom ne pripada mu trošak postupka u povodu pravnog lijeka. Stoga je, na temelju čl. 166. st. 1., u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U odnosu na žalbu tuženika izjavljenu protiv točke I., II. i III. izreke pobijane presude:

10. Pobijana presuda ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima, ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati te nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik. Naime, sud prvog stupnja je utvrdio sadržaj spornog Pravilnika i Informacija, utvrdio je okolnosti njihova donošenja i primjene te je obrazložio svoj zaključak o ništetnosti istih, zbog čega je presudu moguće ispitati.

10.1. Sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP, sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Dakle, neprihvaćanjem dokaznog prijedloga tuženika za saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika kao i svjedoka ŽK, sud prvog stupnja nije počinio niti relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP, na koju sadržajem žalbe upire tuženik, budući da to nije rezultiralo donošenjem nepravilne i nezakonite odluke.

11. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja na temelju provedenog postupka, pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu.

12. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

- da je tuženik 19. studenog 2024. donio Pravilnik o korištenju elektroničkih uređaja, kao i Informacije o obradi osobnih podataka radnika vezane uz aktivnosti obrade podataka prilikom korištenja elektroničkih uređaja u vlasništvu tuženika,

- da je tuženik e-mailom od 20. studenog 2024. obavijestio radničko vijeće tuženika o donošenju gore navedenog Pravilnika i pripadajućim Informacijama,

- da tuženik prije donošenja gore navedenog Pravilnika nije proveo savjetovanje s Radničkim vijećem te je isti sukladno odredbi čl. 150. st. 12. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR) ništetan,

- da tuženik nije sukladno odredbi čl. 151. st. 1. toč. 7. ZR zatražio prethodnu suglasnost za donošenje gore navedenih Informacija te su iste ništetne.

13. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev.

14. Odredbom čl. 27. ZR propisano je da se o donošenju pravilnika o radu poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem, u slučaju, na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom (st. 1.), da se u pravilniku iz stavka 1. ovoga članka mora naznačiti dan stupanja na snagu (st. 2.), da pravilnik iz stavka 1. ovoga članka ne može stupiti na snagu prije isteka roka od osam dana od dana objave (st. 3.), da ministar pravilnikom propisuje način objave pravilnika iz stavka 1. ovoga članka (st. 5.), da radničko vijeće može od nadležnog suda tražiti da nezakoniti pravilnik o radu ili neke njegove odredbe oglasi ništetnima (st.6.).

15. Odredbom čl. 151. st. 1. ZR propisano je da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika (st. 1.), da se između ostalih, važnim odlukama iz stavka 1. ovoga članka, smatraju i odluke o donošenju pravilnika o radu (st. 3. toč. 1.), da se podaci o namjeravanoj odluci moraju dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke (st. 4.), da je odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovoga Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna (st. 12.).

16. Odredbom čl. 151. st. 1. toč. 7. ZR propisano je da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o prikupljanju, obrađivanju, korištenju i dostavljanju trećim osobama podataka o radniku.

17. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o pravilniku o radu već o internom tehničko-organizacijskom aktu na koji se ne mogu primijeniti odredbe čl. 27. i čl. 150. ZR. Naime, odlučno za ocjenu pravne naravi spornog akta nije naziv istog, već njegov sadržaj, svrha i učinci koje proizvodi prema radnicima. Ako se određenim aktom uređuju prava i obveze radnika, odnosno pitanja koja se odnose na radnopravni položaj radnika, takav akt po svojoj naravi predstavlja opći akt poslodavca na koji se primjenjuju odredbe Zakona o radu, neovisno kako je poslodavac taj akt formalno nazvao.

17.1. Sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je sporni Pravilnik opći akt poslodavca te da nije bitan naziv, već sadržaj akta i da je za njegovo donošenje sukladno odredbi čl. 150. ZR potrebno savjetovanje s radničkim vijećem, a koje je u konkretnom slučaju izostalo. Naime, Pravilnik propisuje da poslodavac nadzire i pohranjuje podatke i komunikaciju ostvarenu uređajima, uključujući podatke, govornu poštu, telefonske zapise, korištenje interneta, geolokaciju, i mrežni promet radi zaštite povjerljivih informacije i provjere sigurnosti sustava. Navedeno nije samo tehnička uputa o korištenju službenih uređaja jer se sadržajem istog prelazi okvire tehničke organizacije rada te se Pravilnikom uređuje način nadzora radnika i pravila korištenja sredstava rada, što proizvodi pravne učinke prema radnicima, odnosno neposredno utječe na prava radnika.

17.2. Nisu osnovani ni žalbeni navodi tuženika u kojima tvrdi da Informacije nisu sastavni dio Pravilnika, niti akt poslodavca, već dokument izrađen od Odjela ljudskih resursa radi ispunjenja obveza iz čl. 13. i 14. Opće uredbe o zaštiti podataka. Naime, okolnost da navedene Informacije predstavljaju ispunjenje zakonske obveze poslodavca u smislu zaštite osobnih podataka ne isključuje mogućnost njihove povezanosti sa spornim Pravilnikom, niti isto utječe na ocjenu zakonitosti njihova donošenja i sadržaja u konkretnom slučaju. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio svrhu i sadržaj Informacija te utvrdio da se Informacijama određuje voditelj obrade osobnih podataka, prikupljanje osobnih podataka, način i svrha prikupljanja osobnih podataka, primatelji podataka, rok čuvanja podataka te prigovor i opoziv privole za obradu podataka i zaključio da s obzirom na sadržaj Informacija nije dovoljno samo savjetovanje s radničkim vijećem, već je potrebna prethodna suglasnost sukladno odredbi čl. 151. st. 1. toč. 7. ZR. S navedenim shvaćanjem se slaže i ovaj drugostupanjski sud budući da Informacije nisu samo akt kojim se radnike informira o obradi podataka, već se istim opisuje sustav prikupljanja i obrade osobnih podataka radnika, određuju se kategorije podataka koje će poslodavac prikupljati (lokacija, promet, tehnički podaci, vjerodajnice i dr.) i svrha obrade, tko obrađuje osobne podatke radnika, prava na ispravak i brisanje osobnih podataka kao i pravo na ograničenje obrade podatka i prenosivost istih te pravo na prigovor ili opoziv za obradu podataka.

17.3. Kako je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju zaključio da Informacije sadržajno predstavljaju odluku o prikupljanju, obrađivanju, korištenju i dostavljanju trećim osobama podataka o radniku, nije odlučno je li te Informacije predstavljaju sastavni dio Pravilnika ili ne.

18. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st.1. ZPP-a).

19. Sukladno naprijed navedenom, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 27., 150., 151. st. 1. toč. 7. ZR kada je usvojio tužbeni zahtjev te je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu pod točkama I., II. i IV. izreke, kako je to navedeno po točkom II. ove drugostupanjske presude.

19.1. I odluka o troškovima postupka donesena je uz pravilnu primjenu čl . 154. st. 1. i čl. 155. ZPP sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje Tarifa) i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora. Neosnovano tuženik u žalbi pobija dosuđeni trošak tužitelju za sastav podnesaka od 3. rujna 2025. i 16. rujna 2025. smatrajući ih nepotrebnim za vođenje postupka. Naime, podneskom od 3. rujna 2025. tužitelj se očitovao na navode odgovora na tužbu, a podneskom od 16. rujna 2025. (točno 17. rujna 2025.) očitovao se na podnesak tuženika od 12. rujna 2025. te je osnovano sud prvog stupnja tužitelju dosudio trošak navedenih podnesaka sukladno Tbr 8.1 . Tarife.

19.2. Ostale troškove postupka, tuženik u žalbi ne osporava konkretnim i argumentiranim razlozima, pa kako prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud u žalbenom postupku ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, to žalba tuženika u odnosu na preostali dio odluke o troškovima postupka nije osnovana.

20. Kako tuženik nije uspio sa žalbom ne pripada mu trošak postupka u povodu pravnog lijeka. Stoga je, na temelju čl. 166. st. 1., u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

U Velikoj Gorici 19. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat