REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 15

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-599/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji toga suda Anđeli Bionda Martić, u parničnom postupku, u pravnoj stvari tužiteljice DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Hećeimović i partneri d.o.o., odvjetnicima u Pisarnici u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, radi ništetnosti, 19. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj 918-50-4088920 od dana 11.05.2007. godine, sklopljenog između tuženika, Raiffeisenbank Austria d.d., kao kreditora i tužiteljice DD iz [adresa], 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnice kredita, u dijelu kojim je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 4,50 % od iznosa odobrenog kredita.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naplaćene naknade za obradu kredita isplati iznos od 128,76 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 12.05.2007. godine do 31.12.2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 122,50 EUR (jednu stotinu dvadeset i dva eura i pedeset centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], za više zatraženi, preko dosuđenog, iznos od 125,00 EUR (jednu stotinu dvadeset i pet eura) na ime troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovome sudu 3. srpnja 2026. podnijela tužbu protiv tuženika, a radi utvrđenja ništetnim dijela odredbe članka 3. Ugovora o kreditu broj 918-50- 4088920 od dana 11.05.2007. godine, u kojem dijelu je ugovorena obveza korisnice kredita na plaćanje ugovorene naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 4,50 % od iznosa odobrenog kredita.

1.1. Tužiteljica je u tužbi navela kako je on s tuženikom sklopila predmetni ugovor o kreditu, a prema kojem ugovoru je tuženik je, kao kreditor, odobrio tužiteljici, kao korisnici kredita, kredit u iznosu od 21.558,35 kuna. Nadalje, tužiteljica je u tužbi navela kako je člankom 3. predmetnog ugovora ugovorena obveza korisnice kredita na plaćanje jednokratne naknade u visini od 4,50 % od odobrenog iznosa kredita, a što iznosi 128,76 EUR. S tim u svezi tužiteljica je navela kako je temeljem navedene odredbe tuženik 11. svibnja 2007. tužiteljici naplatio naknadu za obradu kredita, odnosno ulaznu naknadu, u iznosu 128,76 EUR.

1.2. Tužiteljica je, nadalje, navela kako je samim sklapanjem Ugovora o kreditu koji sadrži predmetnu odredbu, a o kojoj se izvjesno nije pojedinačno pregovaralo, neravnoteža u pravima i obvezama je znatna i postoji jer se radi o odredbi u tipskim formuliranim ugovorima sastavljenim od strane tuženika, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja u kojem potrošač preuzima rizik i ne znajući za njega jer o tome nije informiran. S tim u svezi naveo je kako tužiteljica nije raspolagala informacijama koje bi joj omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za nju iz te odredbe proizlaze i nije se odrekla pravne zaštite koju mu jamči Direktiva EU broj 93/13. Tužiteljica se u prilog svojih navoda pozvala na odredbe Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) te je navela da je sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, navela je da sukladno odredbi st. 2. istog članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Tužiteljica se pozvala i na odredbu članka 1111. ZOO-a te navela kako je istom propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. S tim u svezi navela je kako obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Također, tužiteljica je navela i kako u smislu odredbe članka 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dodatno, navela je kako Zakon o zaštiti potrošača, kao lex specialis propisuje pojam nepoštene ugovorne odredbe gdje se između ostalog navodi da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; smatra se da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj. Nepoštena odredba je ništetna.

1.3. Tužiteljica je, dodatno, navela i kako predmetnu tužbu podnosi ovome sudu kao mjesno nadležnom, temeljem članka 19.l stavka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju, kojom odredbom je propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište .

2. Temeljem odredbe članka 284. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22., 155/23. 46/25., dalje: ZPP), sud je dostavio primjerak tužbe tuženiku koji je tužbu uredno primio 16. srpnja 2026. što je vidljivo iz potvrde o otpravku koja prileži stranici spisa 16, ali nije podnio odgovor na tužbu. Uz rješenje ovog suda poslovni broj: P -599/2026-2 od 6. srpnja 2026. kojim je tuženik pozvan da podnese odgovor na tužbu, tuženik je upozoren na posljedice nedavanja odgovora na tužbu, kao i na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe (stranica 14-16 spisa).

3. S obzirom da tuženik, iako uredno pozvan da u roku 30 dana podnese odgovor na tužbu u smislu odredbe članka 284. stavka 1. i članka 285. stavka 2. ZPP, uz upozorenje na posljedice propuštanja, odgovor na tužbu nije podnio, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje tužitelj podnosi i ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem odredbe članka 331. b ZPP-a.

4. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP, a trošak je odmjeren u skladu sa naznačenom vrijednosti predmeta spora od 69,08 EUR, te prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: Tarifa) uvažavajući činjenicu da je tužiteljica zastupana po punomoćniku iz redova odvjetnika. Sud je odlučujući o troškovima parničnog postupka iste odmjerio u skladu sa odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife i Tbr. 54. Tarife, prema kojoj jedan bod iznosi 2,00 EUR.

4.1. Tužiteljica je potraživala trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 128,76 EUR, od čega iznos od 50,00 EUR na ime sastava tužbe, iznos od 100,00 EUR na ime konferencije sa strankom, te PDV od 25% u iznosu od 37,50 EUR, kao i troškove sudskih pristojbi u iznosu 30,00 EUR na ime pristojbe na tužbu i iznos od 30,00 EUR na ime sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu,

4.2. Odlučujući o osnovanim i nužnim troškovima parničnog postupka sud je tužitelju priznao i dosudio trošak sastava tužbe u iznosu 50,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1 Tarife, kao PDV na taj iznos u iznosu 12,50 EUR sukladno Tbr. 46 Tarife, sveukupno 62,50 EUR.

4.2.1. Pored navedenoga iznosa sud je kao osnovan utvrdio i zatraženi trošak na ime sudske pristojbe te je tužiteljici priznao trošak zatražene sudske pristojbe za tužbu u iznosu 30,00 EUR sukladno odredbi članka 4. točka 1. Zakon o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23. -dalje: ZSP) i članka 7. stavak 1. ZSP. Nadalje, osnovanim troškom sud je tužiteljici priznao i zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 30,00 EUR sukladno Tbr. 2. točka 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 50/2026 – dalje: Uredba) jer je sukladno članku 3. stavak 2. ZSP tužiteljica obvezna platiti susku pristojbu na prvostupanjsku odluku u navedenom iznosu. Slijedom navedenoga sud je tužiteljici kao osnovan priznao i dosudio ukupan iznos od 122,50 EUR.

4.2.2. Prema odredbi članka 151. stavka 3. ZPP na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka kamate teku od dana donošenja presude 19. kolovoza 2026. do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO.

5. Sud nije tužiteljici priznao zatraženi trošak u iznosu 100,00 EUR na ime troška konferencije sa strankom, kao niti PDV na taj iznos od 25,00 EUR, dakle, ukupno 125,00 EUR jer tužiteljica nije dokazala da su takvi troškovi nastali, pa je sud za navedeni iznos odbio zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka.

6. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 19. kolovoz 2026.

Sutkinja

Anđela Bionda Martić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a).

O tome obavijest:

1. Tužiteljica DD po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o., odvjetnicima u Pisarnici u Slavonskom Brodu -e- komunikacijom

2. Tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 65 -e- komunikacijom