REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1787/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Andrei Krstanović Čada, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Nike Skelina, univ. spec. iur., u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., OIB: 85584865987, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, Zagreb, Radnička cesta 82, zastupanog po punomoćniku Jakovu Delipetru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o., Zagreb, Domagojeva 18, protiv tuženice KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, 19. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ivana Tadića, javnog bilježnika u Zagrebu, poslovni broj Ovrv- 18788/2024, UPP/OS-Ovrv-260/2024, od 23. travnja 2024. kojim je tuženici KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naloženo platiti tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., OIB: 85584865987, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, Zagreb, Radnička cesta 82, iznos od 197,85 EUR (sto devedeset i sedam eura i osamdeset i pet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 18,87 EUR (osamnaest eura i osamdeset i sedam centi) obračunatom do 14. siječnja 2024., u roku 8 (osam) dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 74,00 EUR (sedamdeset i četiri eura i nula centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19. kolovoza 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 8 (osam) dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, je protiv ovršenice, sada tuženice, 1. ožujka 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi namirenja novčane tražbine, i to na cjelokupnoj imovini ovršenice.

2. Dana 23. travnja 2024. Ivan Tadić, javni bilježnik iz Zagreba, donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (stranica spisa 20) protiv kojeg rješenja je ovršenica, sada tuženica pravovremeno podnijela prigovor (stranica spisa 22) navodeći u bitnom da su podatci kojima raspolaže tužitelj u "raskoraku" s njezinom evidencijom te da predlaže postupak na kojem bi mogla predočiti uplate.

3. U povodu prigovora ovršenice na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1787/2024-2 od 22. siječnja 2025. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a čime je ovršni postupak prešao u parnični postupak.

Predmetnim rješenjem stranke su, između ostaloga, upozorene da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak (točka III. rješenja) te da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog (točka IV. rješenja).

4. U postupku sud je pročitao cjelokupni spis predmeta vršitelja dužnosti javnog bilježnika, poslovni broj Ovrv-18788/2024, UPP/OS-Ovrv-260/2024, kao i cjelokupnu dokumentaciju u ovom spisu pod poslovnim brojem Povrv-1787/2024.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud zaključuje kako je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet ovog spora male vrijednosti (članak 458. stavak 1. ZPP-a) jest novčano potraživanje tužitelja na ime izvršenih usluga sakupljanja komunalnog otpada u iznosu od 197,85 EUR za nekretninu na adresi u [adresa].

7. U tijeku postupka nije sporno da je tuženica s tužiteljem bila u ugovornom odnosu za objekt koji se nalazi na predmetnoj adresi, kao i da je tužitelj vršio usluge, dok je sporno je li tuženica podmirila dugovanje koje je predmetom ovog postupka.

8. Iz uvida u izvod iz poslovnih knjiga broj 05706 od 15. siječnja 2024. za tuženicu (stranice spisa 13 i 33) na ime objekta koji se nalazi u [adresa], proizlazi kako postoji dugovanje tuženice za razdoblje od siječnja 2021. do rujna 2023. pri čemu su iznosi iz izvoda poslovnih knjiga istovjetni iznosi navedenima u pojedinim računima (stranice spisa 34-164).

Iz navedene dokumentacije proizlazi kako osnovanost tako i visina tužbenog zahtjeva, a koju tuženica svojim navodima nije dovela u pitanje.

9. Naime, tuženica u tijeku postupka nije dostavila odgovarajuću dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je u cijelosti ili djelomično podmirila dugovanje koje tužitelj potražuje u ovom sporu pri čemu se njezini navodi iz podneska od 12. kolovoza 2026. (stranica spisa 178) ne mogu smatrati obrazloženim prijedlogom za održavanje ročišta u sporu male vrijednosti sukladno članku 461.a stavku 4. ZPP-a.

U tom smislu potrebno je navesti kako je tuženica rješenjem ovog suda od 22. siječnja 2025. (stranice spisa 27-29) bila upozorena da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak (članak 461.a stavak 3. ZPP-a), kao i na to da je tuženik dužan najkasnije u odgovoru na tužbi iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (članak 461.a stavak 2. ZPP-a), a na koji način tuženica nije postupila, već je samo paušalno osporila tužbeni zahtjev navodeći pritom kako se "raduje" postupku u kojem će dokazati da su njezine obveze plaćene.

Ujedno je predmetnim rješenjem tuženica jasno upozorena da će se ročište u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ako sud to smatra potrebnim odnosno ako barem jedna od stranaka podnese obrazloženi prijedlog (članak 461.a stavak 4. ZPP- a), a što tuženica prema shvaćanju ovoga suda nije učinila pri čemu sud ne smatra potrebnim u konkretnom predmetu održati ročište uzimajući u obzir ne samo vrijednost predmeta spora, već i jasno dana upozorenja kojima je tuženica kao neuka stranka poučena o svojim pravima i obvezama na jasan i nedvosmislen način.

Dakle, ročište u sporu male vrijednosti iznimka je, a ne pravilo, a što je nužna posljedica načela ekonomičnosti iz članka 10. stavka 1. ZPP-a koje obvezuje ne samo sud, već i stranke.

U tom smislu zakonodavac je prilikom izmjene glave tridesete (postupak u sporovima male vrijednosti) ZPP-a imao za cilj postići kompromis između načela de minimis non curat praetor (hrv. sudac ne sudi o sitnicama) te potrebe da se strankama osiguraju određena postupovna jamstva radi zaštite njihovih prava i pravnih interesa, kao i da se ubrza trajanje takvih postupaka postavljajući pritom prvostupanjskom sudu zahtjev da se takav postupak okonča u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od godine dana od podnošenja tužbe (članak 461. ZPP-a).

Takve zahtjeve zakonodavca, kao predstavničkog tijela građana, ovaj sud ne može ostvariti ako će ekstenzivno i nekritički pukim pozivanjem na pretjerani pravni formalizam u svakom pojedinom slučaju neukim strankama zakazivati ročišta s ciljem da ih zaštiti od protivne stranke jer bi na predmetni način ujedno i povrijedilo procesnu ravnopravnost stranaka postajući time "zaštitnik" jedne stranke u postupku.

10. U tom smislu tuženica je trebala uz svoj podnesak priložiti odgovarajuće dokaze kojima osporava navode protivnika, a ne paušalno navesti da se "raduje" postupku u kojem će dokazati da su njezine obveze podmirene, tim više kada se uzme u obzir da je postupak već započeo samim donošenjem rješenja od 22. siječnja 2025. kada je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrhe te su ukinute sve provedene radnje, a postupak se nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

11. Kako tuženica, dakle, ni na koji način nije dovela u pitanje navode tužitelja, a koji navodi proizlaze iz spisu priležeće dokumentacije, to sud zaključuje kako je tuženica sukladno članku 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) u vezi s člankom 342. stavkom 1. ZOO-a u obvezi podmiriti predmetno dugovanje prema tužitelju u iznosu od 197,85 EUR pa je slijedom navedenoga platni nalog valjalo u cijelosti održati na snazi (točka I. izreke) zajedno s prethodno obračunatom zakonskom zateznom kamatom u iznosu od 18,87 EUR tekućom do 14. siječnja 2024. te zakonskom zateznom kamatom na iznos od 197,85 EUR tekućom od

15. siječnja 2024. pa do isplate.

Zakonska zatezna kamata dosuđena je na temelju članka 29. stavka 2. ZOO-a.

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, a sami trošak odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/2023. i 107/2025. – dalje u tekstu: OT).

Tako je tužitelju priznat trošak predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 EUR, podneska od 4. veljače 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1. OT-a u vezi s Tbr. 54. OT-a) uvećano za pripadajući PDV (25%) sukladno Tbr. 46. OT-a u iznosu od 12,50 EUR, a što iznosi 62,50 EUR.

Slijedom navedenoga, tužitelju je ukupno priznat trošak u iznosu od 74,00 EUR na koji iznos je valjalo priznati i zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude pa do isplate sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a pri čemu je stopa zakonske zatezne kamate odmjerena sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a.

Trošak "ostatka" naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 EUR nije priznat s obzirom na to da tužitelj nije dokazao da je taj trošak nastao (nije priložio odgovarajući račun) odnosno nije dokazao da ga je platio (spisu predmeta ne prileži dokaz o izvršenom plaćanju).

U Zagrebu 19. kolovoza 2026.

Sutkinja

Andrea Krstanović Čada

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove odluke (članak 348. stavak 1. ZPP-a), a o žalbi odlučuje županijski sud (članak 348. stavak 3. ZPP-a).

Osoba koja nije obveznik e-Komunikacije (članak 106.a stavak 5. ZPP-a) podnosi žalbu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku (članak 357. ZPP-a).

Presuda donesena u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP- a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Osoba koja podnosi žalbu dužna je platiti sudsku pristojbu u iznosu od 60,00 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i na temelju njega donesene Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, osim u slučaju da je oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi.

Dostaviti:

- tužitelju, zajedno s rješenjem o pristojbi na prvostupanjsku presudu

- tuženici