Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-578/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, u ostavinskom predmetu iza pok. ŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], umrle **.**.2014., odlučujući o žalbi nasljednika NP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupanog po punomoćnici Marini Matković, odvjetnici u [adresa] izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-2295/2025-2 od 12. ožujka 2026., dana 19. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba nasljednika NP i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-2295/2025-2 od 12. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbacio kao nepravovremen prigovor nasljednika NP od 28. ožujka 2025. protiv rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŠP donesenog po javnoj bilježnici Heleni Dragun pod poslovnim brojem O-2502/2014, UPP/OS-93/2014 od 6. rujna 2024. (dalje: rješenje o nasljeđivanju od 6. rujna 2024.).

2. Navedeno rješenje pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija nasljednik NP (dalje: nasljednik) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023– dalje: ZPP), koji se Zakon u ostavinskim predmetima primjenjuje temeljem čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (''Narodne novine'' broj: 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015 i 14/2019, dalje: ZN), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz nalog da u ponovnom postupku pribavi i izvrši uvid u cijeli ostavinski spis javne bilježnice broj O-2295/2025-2, a posebno zapisnika s održanih ročišta, punomoć na koju se eventualno poziva javna bilježnica kao povjerenica suda, dokaz o dostavi rješenja o nasljeđivanju punomoćnici i nasljedniku, kao i svu dokumentaciju na temelju koje je zaključeno da je nasljednik valjano zastupan i da je postojala pravna osnova za donošenje rješenja o nasljeđivanju.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je nasljednik dana 28. ožujka 2025. dostavio sudu podnesak u kojem navodi da nikada nije dao nasljedničku izjavu niti je ovlastio svoju punomoćnicu da u njegovo ime i za njegov račun na ostavinskom ročištu da nasljedničku izjavu da prihvaća nasljedstvo, pa je javna bilježnica protivno nalogu nasljednika i bez njegove izričite suglasnosti o davanju nasljedničke izjave samovoljno donijela rješenje o nasljeđivanju a da se nasljednik nikada nije prihvatio nasljedstva iza pok. ŠP, da je nasljednik u privitku citiranog podneska dostavio nasljedničku izjavu kojom se odrekao u cijelosti nasljedstva iza pok. ŠP te predložio staviti izvan snage rješenje o nasljeđivanju od 6. rujna 2024. koje je doneseno protivno iskazanoj volji osobe pozvane na nasljedstvo. Polazeći od utvrđenja da je rješenje o nasljeđivanju od 6. rujna 2024. punomoćnica nasljednika primila 20. rujna 2024. (kako to proizlazi iz potvrde Hrvatske pošte, a isto je potvrdila i punomoćnica nasljednika) i da je isto postalo pravomoćno 30. rujna 2024., prvostupanjski sud primjenjujući čl. 185. ZN-a zaključuje da je prigovor nasljednika od 28. ožujka 2025. izjavljen protiv rješenja o nasljeđivanju od 6. rujna 2024. nepravovremen, slijedom čega ga je na temelju odredbe čl. 187. st. 1. ZN-a odbacio.

5. Nasljednik u vrlo opširnoj žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud predmetnu stvar pravno kvalificirao i sveo isključivo na pitanje roka za izjavljivanje prigovora protiv rješenja javne bilježnice, iako iz samog sadržaja podneska od 28. ožujka 2025. proizlazi da nasljednik nije samo osporavao pravilnost rješenja o nasljeđivanju od 6. rujna 2024. u okviru redovnog pravnog lijeka, već je prije svega ukazivao na to da nikada nije dao nasljedničku izjavu, da nije ovlastio punomoćnicu za davanje takve izjave u njegovo ime, da punomoćnica takvu izjavu nije ni dala te da je javna bilježnica kao povjerenica suda samoinicijativno donijela rješenje o nasljeđivanju od 6. rujna 2024. protivno stvarno iskazanoj volji osobe pozvane na nasljedstvo, a u istom podnesku se naknadnom izjavom ovjerenom u Mostaru 29. siječnja 2025. i potvrđenom Apostilom 31. siječnja 2025. odrekao nasljedstva iza pok. ŠP. Stoga u situaciji kada je podneskom ukazivao na nezakonitost ostavinskog postupka u kojem je doneseno rješenje o nasljeđivanju i nezakonitost samog rješenja o nasljeđivanju prvostupanjski sud nije smio ostati na uskom formalističkom pristupu i jednostavno odbaciti podnesak od 28. ožujka 2025. kao nepravovremen, a da prethodno nije ispitao njegovu stvarnu pravnu prirodu i sadržaj. Navodi da pobijanim rješenjem prvostupanjski sud nije raspravio odlučne navode iz njegovog podneska od 28. ožujka 2025. odnosno nije odgovorio na pitanje je li rješenje o nasljeđivanju uopće doneseno uz poštovanje odredaba Zakona o nasljeđivanju koje uređuju nasljedničku izjavu, način njezina davanja i ovlaštenja za njezino davanje, pa je upravo to osnovna i bitna povreda postupka. Daljnjim navodima žalbe navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je odredbu čl. 185. ZN-a primijenio mehanički i izolirano, bez da sadržaj podneska od 28. ožujka 2025. ocijeni u njegovoj cjelini polazeći od pitanja je li time pokrenuto pitanje valjanosti i zakonitosti samog temelja na kojem je rješenje o nasljeđivanju doneseno i bez da je izvršio ikakvu sadržajnu kontrolu rada javne bilježnice kao povjerenice suda.

6. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga nasljednika, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže nasljednik u svojoj žalbi, jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ga je moguće ispitati. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer je uvidom u spis ovaj sud utvrdio da je nasljednik tijekom cijelog prvostupanjskog postupka bio zastupan po kvalificiranoj punomoćnici – odvjetnici, kojoj je uredno dostavljeno rješenje o nasljeđivanju od 6. rujna 2024., da je citirano rješenje sadržavalo pouku o pravnom lijeku te je punomoćnica nasljednika u skladu s urednom punomoći mogla protiv rješenja o nasljeđivanju od 6. rujna 2024. podnijeti prigovor u roku od 8 dana od njegovog primitka i u tom prigovoru iznijeti sve navode kojima u žalbi protiv pobijanog rješenja osporava zakonitost i pravilnost provedenog ostavinskog postupka i rješenja o nasljeđivanju, pa okolnost da su nasljednik i njegova punomoćnica propustili izjaviti prigovor na rješenje o nasljeđivanju od 6. rujna 2024. u zakonom propisanom prekluzivnom roku te da se prvostupanjski sud donoseći pobijano rješenje o odbačaju prigovora nasljednika od 28. ožujka 2025. nije očitovao na navode nasljednika kojima osporava pravilnost i zakonitost provedenog ostavinskog postupka i rješenja o nasljeđivanju ne upućuje da bi time nasljedniku bio onemogućen pristup sudu i sudjelovanje u postupku. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 175. st. 2. ZN-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

7. Prema čl. 185. i 187. ZN-a prigovor na rješenje javnog bilježnika mora biti pravovremen i potpun, a sud će nepravovremene prigovore odbaciti. Imajući u vidu da je punomoćnica nasljednika rješenje o nasljeđivanju od 6. rujna 2024. primila dana 20. rujna 2024., to je od tog dana počeo teći rok za izjavljivanje prigovora na citirano rješenje, pa kako je nasljednik po istoj punomoćnici dana 28. ožujka 2025. podnio prvostupanjskom sudu podnesak, koji po svom sadržaju predstavlja prigovor na rješenje o nasljeđivanju od 6. rujna 2024., to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 187. ZN-a odbacio prigovor nasljednika od 28. ožujka 2025. kao nepravovremen, koja činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima nasljednika. Naime, pravovremenost prigovora procesna je pretpostavka za razmatranje zakonitosti rješenja o nasljeđivanju pa stoga žalba ne može služiti za naknadno osporavanje činjenica koje su mogle i trebale biti iznesene u pravovremeno izjav ljenom prigovoru protiv rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice niti je sud dužan u žalbenom postupku ponovno utvrđivati zakonitost pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju ako je prigovor na to rješenje bio nepravovremen, jer prema aktualnoj sudskoj praksi pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ima karakter presuđene stvari i ne može se osporavati u žalbi novim činjenicama koje su mogle (i trebale) biti iznesene u postupku pred javnim bilježnikom.

8. Iako ostali žalbeni navodi nisu odlučni za odlučivanje u žalbenom postupku, nasljedniku ipak valja odgovoriti da je odredbom čl. 220. st. 1. ZN-a propisano da je svatko ovlašten, ali nitko nije dužan dati nasljedničku izjavu, dok se za osobu koja nije dala izjavu o odricanju od nasljedstva smatra da želi biti nasljednikom (stavak 2. istog članka), time da prema stavku 8. istog članka sud neće zahtijevati nasljedničku izjavu ni od koga, ali nasljednik koji ju želi dati može to učiniti usmeno pred ostavinskim sudom ili pred svakim drugim općinskim sudom, odnosno predajom ostavinskom sudu ovjerovljene isprave o tome. Dakle, iz citirane zakonske odredbe proizlazi da je nebitno je li u ostavinskom postupku prije donošenja rješenja o nasljeđivanju nasljednik dao nasljedničku izjavu ili nije jer se za osobu koja nije dala izjavu o odricanju od nasljedstva smatra da želi biti nasljednikom. U ovom postupku nije sporno da nasljednik u ostavinskom postupku pred javnom bilježnicom nije dao nasljedničku izjavu o odricanju od nasljedstva pa je javna bilježnica pravilno zaključila da isti želi biti nasljednikom, dok njegova nasljednička izjava kojom se odrekao nasljedstva dostavljena nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju predstavlja novu činjenicu koju nije dopušteno iznositi u žalbenom postupku.

9. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu nasljednika kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi čl. 175. st. 2. ZN-a potvrditi pobijano rješenje.

U Varaždinu, 19. kolovoza 2026.

Sutkinja

Amalija Švegović