REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U PAZINU
Dršćevka 1, 52000 Pazin
P-72/2026-380
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tijani Licul, u pravnoj stvari tužitelja 1/ IKH GmbH, OIB: 66150184094, SR Njemačka, 85250 [adresa], 2/ PA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3/ BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4/ ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćnicima Tomislavu Sabljaru i Nikoli Sabljaru, odvjetnicima u Rijeci, Agatićeva 6/I, protiv tuženika 1/ HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., OIB: 46830600751, Pula, Vergerijeva 6, 2/ VALALTA d.o.o. OIB: 94300736117, Rovinj, Cesta za Valaltu – Lim, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić, P i drugi, odvjetnici u Rijeci, Nikole Tesle 9/V i VI, uz sudjelovanje CROATIA OSIGURANJA d.d. Podružnice Pula, Marulićeva 1, OIB:26187994862, kao umješača na strani 2. tuženika, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dana 14. srpnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika stanaka i umješača, dana 19. kolovoza 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Nalaže se I. tuženiku HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o. da II. tužitelju PA na ime dospjele naknade zbog trajno povećanih potreba isplati iznos od 7.266,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos od njegova dospijeća teku po stopi od 12% od 01.01.2012.g. do 31.07.2015.g., po stopi od 8,14% od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g., po stopi od 8,05% od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g., po stopi od 7,88% od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g., po stopi od 7,68% od 01.01.2017.g. do 30.06.2017.g., po stopi od 7,41% od 01.07.2017.g. do 31.12.2017.g., po stopi od 7,09% od 01.01.2018.g. do 30.06.2018.g., po stopi od 6,82% od 01.07.2018.g. do 31.12.2018.g., po stopi od 6,54% od 01.01.2019.g. do 30.06.2019.g., po stopi od 6,30% od 01.07.2019.g. do 31.12.2019.g., po stopi od 6,11% od 01.01.2020.g. do 30.06.2020.g., po stopi od 5,89% od 01.07.2020.g. do 31.12.2020.g., po stopi od 5,75% od 01.01.2021.g. do 30.06.2021.g., po stopi od 5,61% od 01.07.2021.g. do 31.12.2021.g., po stopi od 5,49% od 01.01.2022.g. do 30.06.2022.g., po stopi od 5,31% od 01.07.2022.g. do 31.12.2022.g., po stopi od 5,50% od 01.01.2023.g. do 30.06.2023.g., po stopi od 7,00% od 01.07.2023.g. do 31.12.2023.g., po stopi od 7,50% od 01.01.2024.g. do 30.06.2024.g., po stopi od 7,25% od 01.07.2024.g. do 31.12.2024.g., po stopi od 6,15% od 01.01.2025.g. do 30.06.2025.g., po stopi od 5,15% od 01.07.2025.g. do 31.12.2025.g., po stopi od 5,15% od 01.01.2026.g. pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena kako slijedi: na iznos od 42,00 EUR od 01. siječnja 2012. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. veljače 2012. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. ožujka 2012. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. travnja 2012. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. svibnja 2012. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. lipnja 2012. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. srpnja 2012. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. kolovoza 2012. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. rujna 2012. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. listopada 2012. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. studenog 2012. godine do isplate na iznos od 42,00 EUR od 01. prosinca 2012. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. siječnja 2013. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. veljače 2013. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. ožujka 2013. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. travnja 2013. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. svibnja 2013. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. lipnja 2013. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. srpnja 2013. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. kolovoza 2013. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. rujna 2013. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. listopada 2013. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. studenog 2013. godine do isplate na iznos od 42,00 EUR od 01. prosinca 2013. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. siječnja 2014. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. veljače 2014. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. ožujka 2014. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. travnja 2014. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. svibnja 2014. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. lipnja 2014. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. srpnja 2014. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. kolovoza 2014. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. rujna 2014. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. listopada 2014. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. studenog 2014. godine do isplate na iznos od 42,00 EUR od 01. prosinca 2014. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. siječnja 2015. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. veljače 2015. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. ožujka 2015. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. travnja 2015. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. svibnja 2015. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. lipnja 2015. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. srpnja 2015. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. kolovoza 2015. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. rujna 2015. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. listopada 2015. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. studenog 2015. godine do isplate na iznos od 42,00 EUR od 01. prosinca 2015. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. siječnja 2016. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. veljače 2016. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. ožujka 2016. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. travnja 2016. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. svibnja 2016. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. lipnja 2016. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. srpnja 2016. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. kolovoza 2016. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. rujna 2016. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. listopada 2016. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. studenog 2016. godine do isplate na iznos od 42,00 EUR od 01. prosinca 2016. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. siječnja 2017. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. veljače 2017. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. ožujka 2017. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. travnja 2017. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. svibnja 2017. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. lipnja 2017. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. srpnja 2017. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. kolovoza 2017. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. rujna 2017. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. listopada 2017. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. studenog 2017. godine do isplate na iznos od 42,00 EUR od 01. prosinca 2017. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. siječnja 2018. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. veljače 2018. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. ožujka 2018. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. travnja 2018. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. svibnja 2018. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. lipnja 2018. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. srpnja 2018. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. kolovoza 2018. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. rujna 2018. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. listopada 2018. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. studenog 2018. godine do isplate na iznos od 42,00 EUR od 01. prosinca 2018. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. siječnja 2019. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. veljače 2019. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. ožujka 2019. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. travnja 2019. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. svibnja 2019. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. lipnja 2019. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. srpnja 2019. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. kolovoza 2019. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. rujna 2019. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. listopada 2019. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. studenog 2019. godine do isplate na iznos od 42,00 EUR od 01. prosinca 2019. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. siječnja 2020. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. veljače 2020. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. ožujka 2020. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. travnja 2020. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. svibnja 2020. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. lipnja 2020. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. srpnja 2020. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. kolovoza 2020. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. rujna 2020. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. listopada 2020. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. studenog 2020. godine do isplate na iznos od 42,00 EUR od 01. prosinca 2020. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. siječnja 2021. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. veljače 2021. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. ožujka 2021. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. travnja 2021. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. svibnja 2021. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. lipnja 2021. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. srpnja 2021. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. kolovoza 2021. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. rujna 2021. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. listopada 2021. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. studenog 2021. godine do isplate na iznos od 42,00 EUR od 01. prosinca 2021. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. siječnja 2022. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. veljače 2022. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. ožujka 2022. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. travnja 2022. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. svibnja 2022. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. lipnja 2022. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. srpnja 2022. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. kolovoza 2022. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. rujna 2022. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. listopada 2022. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. studenog 2022. godine do isplate na iznos od 42,00 EUR od 01. prosinca 2022. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. siječnja 2023. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. veljače 2023. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. ožujka 2023. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. travnja 2023. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. svibnja 2023. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. lipnja 2023. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. srpnja 2023. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. kolovoza 2023. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. rujna 2023. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. listopada 2023. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. studenog 2023. godine do isplate na iznos od 42,00 EUR od 01. prosinca 2023. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. siječnja 2024. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. veljače 2024. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. ožujka 2024. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. travnja 2024. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. svibnja 2024. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. lipnja 2024. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. srpnja 2024. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. kolovoza 2024. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. rujna 2024. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. listopada 2024. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. studenog 2024. godine do isplate na iznos od 42,00 EUR od 01. prosinca 2024. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. siječnja 2025. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. veljače 2025. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. ožujka 2025. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. travnja 2025. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. svibnja 2025. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. lipnja 2025. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. srpnja 2025. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. kolovoza 2025. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. rujna 2025. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. listopada 2025. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. studenog 2025. godine do isplate na iznos od 42,00 EUR od 01. prosinca 2025. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. siječnja 2026. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. veljače 2026. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. ožujka 2026. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. travnja 2026. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. svibnja 2026. godine do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 01. lipnja 2026. godine do isplate
te ubuduće sa naslova rente iznos od 42,00 EUR mjesečno počevši od 01. srpnja 2026. godine pa nadalje dok za to budu postojale pretpostavke, s time da je obroke dospjele do pravomoćnosti presude dužan platiti odjedanput, a ostale kako budu dospijevali svakog 1-og u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dospijeća pa do isplate po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se II. tuženiku Valalta d.o.o. da II. tužitelju PA na ime dospjele naknade zbog trajno povećanih potreba isplati iznos od 65.394,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos od njegova dospijeća po stopi od 12% od 01.01.2012.g. do 31.07.2015.g., po stopi od 8,14% od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g., po stopi od 8,05% od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g., po stopi od 7,88% od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g., po stopi od 7,68% od 01.01.2017.g. do 30.06.2017.g., po stopi od 7,41% od 01.07.2017.g. do 31.12.2017.g., po stopi od 7,09% od 01.01.2018.g. do 30.06.2018.g., po stopi od 6,82% od 01.07.2018.g. do 31.12.2018.g., po stopi od 6,54% od 01.01.2019.g. do 30.06.2019.g., po stopi od 6,30% od 01.07.2019.g. do 31.12.2019.g., po stopi od 6,11% od 01.01.2020.g. do 30.06.2020.g., po stopi od 5,89% od 01.07.2020.g. do 31.12.2020.g., po stopi od 5,75% od 01.01.2021.g. do 30.06.2021.g., po stopi od 5,61% od 01.07.2021.g. do 31.12.2021.g., po stopi od 5,49% od 01.01.2022.g. do 30.06.2022.g., po stopi od 5,31% od 01.07.2022.g. do 31.12.2022.g., po stopi od 5,50% od 01.01.2023.g. do 30.06.2023.g., po stopi od 7,00% od 01.07.2023.g. do 31.12.2023.g., po stopi od 7,50% od 01.01.2024.g. do 30.06.2024.g., po stopi od 7,25% od 01.07.2024.g. do 31.12.2024.g., po stopi od 6,15% od 01.01.2025.g. do 30.06.2025.g., po stopi od 5,15% od 01.07.2025.g. do 31.12.2025.g., po stopi od 5,15% od 01.01.2026.g. pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih 7 poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena kako slijedi na iznos od 378,00 EUR od 01. siječnja 2012. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. veljače 2012. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. ožujka 2012. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. travnja 2012. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. svibnja 2012. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. lipnja 2012. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. srpnja 2012. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. kolovoza 2012. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. rujna 2012. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. listopada 2012. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. studenog 2012. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. prosinca 2012. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. siječnja 2013. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. veljače 2013. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. ožujka 2013. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. travnja 2013. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. svibnja 2013. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. lipnja 2013. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. srpnja 2013. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. kolovoza 2013. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. rujna 2013. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. listopada 2013. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. studenog 2013. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. prosinca 2013. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. siječnja 2014. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. veljače 2014. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. ožujka 2014. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. travnja 2014. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. svibnja 2014. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. lipnja 2014. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. srpnja 2014. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. kolovoza 2014. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. rujna 2014. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. listopada 2014. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. studenog 2014. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. prosinca 2014. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. siječnja 2015. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. veljače 2015. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. ožujka 2015. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. travnja 2015. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. svibnja 2015. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. lipnja 2015. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. srpnja 2015. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. kolovoza 2015. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. rujna 2015. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. listopada 2015. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. studenog 2015. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. prosinca 2015. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. siječnja 2016. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. veljače 2016. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. ožujka 2016. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. travnja 2016. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. svibnja 2016. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. lipnja 2016. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. srpnja 2016. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. kolovoza 2016. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. rujna 2016. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. listopada 2016. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. studenog 2016. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. prosinca 2016. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. siječnja 2017. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. veljače 2017. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. ožujka 2017. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. travnja 2017. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. svibnja 2017. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. lipnja 2017. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. srpnja 2017. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. kolovoza 2017. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. rujna 2017. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. listopada 2017. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. studenog 2017. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. prosinca 2017. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. siječnja 2018. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. veljače 2018. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. ožujka 2018. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. travnja 2018. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. svibnja 2018. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. lipnja 2018. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. srpnja 2018. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. kolovoza 2018. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. rujna 2018. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. listopada 2018. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. studenog 2018. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. prosinca 2018. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. siječnja 2019. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. veljače 2019. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. ožujka 2019. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. travnja 2019. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. svibnja 2019. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. lipnja 2019. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. srpnja 2019. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. kolovoza 2019. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. rujna 2019. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. listopada 2019. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. studenog 2019. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. prosinca 2019. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. siječnja 2020. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. veljače 2020. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. ožujka 2020. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. travnja 2020. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. svibnja 2020. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. lipnja 2020. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. srpnja 2020. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. kolovoza 2020. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. rujna 2020. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. listopada 2020. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. studenog 2020. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. prosinca 2020. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. siječnja 2021. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. veljače 2021. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. ožujka 2021. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. travnja 2021. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. svibnja 2021. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. lipnja 2021. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. srpnja 2021. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. kolovoza 2021. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. rujna 2021. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. listopada 2021. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. studenog 2021. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. prosinca 2021. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. siječnja 2022. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. veljače 2022. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. ožujka 2022. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. travnja 2022. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. svibnja 2022. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. lipnja 2022. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. srpnja 2022. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. kolovoza 2022. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. rujna 2022. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. listopada 2022. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. studenog 2022. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. prosinca 2022. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. siječnja 2023. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. veljače 2023. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. ožujka 2023. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. travnja 2023. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. svibnja 2023. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. lipnja 2023. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. srpnja 2023. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. kolovoza 2023. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. rujna 2023. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. listopada 2023. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. studenog 2023. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. prosinca 2023. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. siječnja 2024. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. veljače 2024. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. ožujka 2024. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. travnja 2024. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. svibnja 2024. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. lipnja 2024. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. srpnja 2024. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. kolovoza 2024. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. rujna 2024. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. listopada 2024. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. studenog 2024. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. prosinca 2024. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. siječnja 2025. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. veljače 2025. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. ožujka 2025. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. travnja 2025. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. svibnja 2025. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. lipnja 2025. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. srpnja 2025. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. kolovoza 2025. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. rujna 2025. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. listopada 2025. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. studenog 2025. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. prosinca 2025. godine do isplate na iznos od 378,00 EUR od 01. siječnja 2026. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. veljače 2026. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. ožujka 2026. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. travnja 2026. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. svibnja 2026. godine do isplate
na iznos od 378,00 EUR od 01. lipnja 2026. godine do isplate
te ubuduće sa naslova rente iznos od 378,00 EUR mjesečno počevši od 01. srpnja 2026. godine pa nadalje dok za to budu postojale pretpostavke, s time da je obroke dospjele do pravomoćnosti presude dužan platiti odjedanput, a ostale kako budu dospijevali svakog 1-og u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dospijeća pa do isplate po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
II. Nalaže se tuženiku HEP – Operator distribucijskoj sustava d.o.o. da tužiteljima na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 5.974,94 eura, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku VALALTA d.o.o. da tužiteljima na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 53.774,49 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji su 11. kolovoza 2014. godine podnijeli tužbu protiv tuženika radi naknade štete proizašle iz štetnog događaja od 31. kolovoza 2011. godine kada je došlo do strujnog udara u kampu Valalta uslijed dodira jarbola plovila tužitelja s dalekovodom, pri čemu su ozlijeđeni tužitelji PA, BA i ŽA.
2. Tužitelji PA, BA i ŽA su potraživali imovinsku i neimovinsku štetu zbog posljedica ozljeda pretrpljenih u tom štetnom događaju. Tužitelj IKH GmbH je potraživao štetu po osnovi izgubljene dobiti.
3. Presudom posl. broj: P-74/2025-340 od 13. lipnja 2025. godine sud je utvrdio da je Valalta d.o.o. odgovorna za štetni događaj jer je obavljala kamp djelatnost na području na kojem nije imala dozvolu, uključujući i zonu ispod dalekovoda, što je izričito zabranjeno, a u odnosu na HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., kao vlasnika tog dalekovoda, sud je utvrdio da je također odgovoran jer je bio svjestan da dalekovod prolazi kroz kamp, a nije poduzeo adekvatne mjere upozorenja ili prijave nadležnim tijelima.
4. Sud je utvrdio da je Valalta d.o.o. odgovorna u većem dijelu (90%) za nastalu štetu, dok je odgovornost HEP-Operatora distribucijskog sustava d.o.o. manja (10%). U skladu sa tako utvrđenim omjerom odgovornosti sud je naložio tuženima da tužiteljima isplate štetu.
5. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj: Pž-3763/2025-2 od 25. ožujka 2026. godine potvrđena je prvostupanjska presuda posl. broj: P-74/2025-340 od 13. lipnja 2025. godine (točke I. do VI.), a ukinuta je odluka o troškovima (točka VII.1. i VII.2. presude) i rješenje kojim sud nije dopustio preinaku tužbenog zahtjeva od 15. veljače 2023. godine i 13. ožujka 2023. godine (rješenje posl. broj: P-74/2025-340 od 13. lipnja 2025. godine (točke I., II. i III.) te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak uz uputu da je o preinačenom tužbenom zahtjevu potrebno meritorno odlučiti.
6. Dakle u nastavku ovog postupka bilo je potrebno odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva koji je preinačen u podnescima tužitelja od 15. veljače 2023. godine i 17. ožujka 2023. godine, a koju preinaku je sud dopustio raspravnim rješenjem od 20. svibnja 2025. godine.
7. Radi se o tužbenom zahtjevu drugotužitelja PA (dalje: tužitelj obzirom je u odnosu na prvotužitelja IKH GmbH, trećetužiteljicu BA ŽA i četvrotužitelja ŽA spor meritorno okončan). Naime, do tada tužitelj je na ime tuđe pomoći i njege te pojačane ishrane potraživao iznos od 2.000,00 eura i to je iznos koji je potraživao tužbom, i on mu je priznat u cijelosti sa zakonskom zateznom kamatom od podnašanja tužbe, pa do isplate.
8. Podnescima od 15. veljače 2023. godine i 17. ožujka 2023. godine tužitelj potražuje naknadu štete kao trajne potrebe po osnovi tuđe pomoći i njege te izdataka za nabavku kreme u iznosu od 150,00 eura mjesečno, počev od siječnja 2012. godine (kada je okončano liječenje), pa na dalje (doživotno).
9. Glede dijela zahtjeva od 1.318,07 eura, za kojeg je sud rješenjem posl. broj:
P-74/2025-340 od 13. lipnja 2025. godine utvrdio da je povučen (točka III.), a što je ukinuto, utvrđeno je da tužitelj u tom dijelu tužbeni zahtjev nije povukao već ga je inkorporirao u sada preinačeni tužbeni zahtjev.
10. Prije nego što je sud donio ukinuto rješenje posl. broj: P-74/2025-340 od 13. lipnja 2025. godine kojim nije dopustio preinaku, rješenjem ovog suda posl. broj:
P-919/2015-307 od 19. svibnja 2023. godine sud je već bio donio isto takvo rješenje (kojim nije dopustio preinaku). No, rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj: Pž-4071/2023-3 od 25. veljače 2025. godine ukinuto je to rješenje posl. broj: P-919/2015-307 od 19. svibnja 2023. godine. Drugostupanjski sud je smatrao da zakon treba tumačiti smisleno kao jednu cjelinu, a ne parcijalno pojedine članke kao da drugih odredbi u zakonu nema. Navodi da je svrha odredbe čl. 190. st. 1. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) usmjerena na ubrzavanje postupka i sprječavanje procesnih zloupotreba, a dodavanje stavka 2. istog članka ima za cilj sprječavanje zloupotreba prava od strane tuženika i izbjegavanje prisiljavanja tužitelja da u trenutku podnošenja tužbe postavlja nerealno visoke zahtjeve zbog bojazni da će u daljnjem tijeku postupka biti onemogućen u usklađivanju svog zahtjeva sa stvarnim stanjem, pogotovo imajući u vidu da se tuženik jednako kao u slučaju preinake tužbe može protiviti i povlačenju tužbe. Kako se navodi u toj drugostupanjskoj odluci, onemogućavanjem preinake tužbe u slučaju kad se radi o povećanju tužbenog zahtjeva nakon nalaza vještaka, tužitelj bi bio onemogućen u ostvarivanju svog prava na pravično suđenje, što je u suprotnosti s odredbama čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14.).
11. Ovaj sud se onda, a i sada, prihvaća takav stav drugostupanjskog suda međutim smatrao je, a i dalje smatra, da se u ovoj pravnoj stvari ne radi o situaciju koja je upravo opisana (da su od ranije utuženi vidovi štete samo povišeni) jer je tužitelj po preinačenom zahtjevu potraživao nešto što do tada nije potraživao (a mogao je).
12. Upravo zato, sud je iz istog razloga ponovno rješenjem posl. broj: P- 74/2025-340 od 13. lipnja 2025. godine odbio preinaku tužbe od 15. veljače 2023. godine s time što je prethodno stavio van snage rješenje doneseno na zapisniku na ročištu za glavnu raspravu od 20. svibnja 2025. godine (sukladno čl. 343. st. 3 ZPP-a) kada je takvu preinaku dopustio vodeći se stavom drugostupanjskog suda, no naknadnim razmatranjem je ipak utvrdio da se ovdje ne radi o situaciju na koju ukazuje drugostupanjski sud. Smatrao je da kada bi se takav stav drugostupanjskog suda primijenio u ovom slučaju da bi se tada u postupnosti osujetio smisao čl. 191. ZPP-a. I tzv. neprava preinaka je u suprotnosti sa onim što je propisano u čl. 191. ZPP-a no upravo radi svrsishodnosti je sudska praksa doskočila da se dopusti preinaka u slučajevima kada stranke potražuju novčano veći iznos od onog kojeg su prvotno potraživale, no ne i da se dopusti „klasična“ preinaka tj. da se uz postojeći doda i novi zahtjev, a što potraživanje po preinačenom zahtjevu po stavu ovog suda jest.
13. Ponovno odlučujući o žalbi, Visoki trgovački sud je rješenjem posl. broj:
Pž-3763/2025-2 od 25. ožujka 2026. godine, u cijelosti ukinuo rješenje posl. broj: P- 74/2025-340 od 13. lipnja 2025. godine uz obrazloženje da prvenstveno ZPP ne predviđa mogućnost da prvostupanjski sud remonstrativno sam sebi ukine rješenje. Radi navedenog navodi da je o preinaci tužbenog zahtjeva koju je sud dopustio svojom odlukom od 20. svibnja 2025. godine potrebno meritorno odlučiti, a sukladno kojoj uputi je sud u nastavku postupka i postupio.
14. Dakle, u nastavku postupka preostalo je odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva sukladno preinaci od 15. veljače 2023. godine i 13. ožujka 2023. godine, a kojim tužitelj na ime trajno povećanih potreba potražuje 150,00 eura mjesečno, počev od 1. siječnja 2012. godine pa na dalje tj. doživotno. U trenutku preinake tužbe radilo se o iznosu od 21.100,00 eura. Također, preostalo je odlučiti i o troškovima postupka.
15. Tužbeni zahtjev o kojem je preostalo odlučiti u ponovljenom postupku glasio je:
„Nalaže se tuženicima da II. tužitelju PA na ime dospjele naknade zbog trajno povećanih potreba solidarno isplate iznos od 21.100,00 eura / 158.977,72 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos od njegova dospijeća teku po stopi od 12% od 01.01.2012.g. do 31.07.2015.g., po stopi od 8,14% od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g., po stopi od 8,05% od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g., po stopi od 7,88% od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g., po stopi od 7,68% od 01.01.2017.g. do 30.06.2017.g., po stopi od 7,41% od 01.07.2017.g. do 31.12.2017.g., po stopi od 7,09% od 01.01.2018.g. do 30.06.2018.g., po stopi od 6,82% od 01.07.2018.g. do 31.12.2018.g., po stopi od 6,54% od 01.01.2019.g. do 30.06.2019.g., po stopi od 6,30% od 01.07.2019.g. do 31.12.2019.g., po stopi od 6,11% od 01.01.2020.g. do 30.06.2020.g., po stopi od 5,89% od 01.07.2020.g. do 31.12.2020.g., po stopi od 5,75% od 01.01.2021.g. do 30.06.2021.g., po stopi od 5,61% od 01.07.2021.g. do 31.12.2021.g., po stopi od 5,49% od 01.01.2022.g. do 30.06.2022.g., po stopi od 5,31% od 01.07.2022.g. do 31.12.2022.g., po stopi od 5,50% od 01.01.2023.g. pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena kako slijedi
- na iznos od 150,00 eura / 1.130,17 kuna od 01. siječnja 2012. godine do isplate …….
- na iznos od 150,00 eura / 1.130,17 kuna od 01. veljače 2023. godine do isplate, te ubuduće sa naslova rente iznos od 150,00 eura mjesečno počevši od 01. ožujka 2023. godine pa nadalje dok za to budu postojale pretpostavke, s time da su obroke dospjele do pravomoćnosti presude dužni platiti odjedanput, a ostale kako budu dospijevali svakog 1-og u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dospijeća pa do isplate po stopi od 5,31%, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
16. U nastavku postupka, podneskom od 12. lipnja 2026. godine tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev tako da sada umjesto 150,00 eura mjesečno za svo razdoblje potražuje 420,00 eura mjesečno što za razdoblje od 1. siječnja 2012. godine do 1. lipnja 2026. godine iznosi 72.660,00 eura, a koji iznos potražuje i za ubuduće, sve kako je pobliže specificirano u izreci ove odluke.
17. Sud je takvu preinaku dopustio temeljem čl. 191. ZPP-a (neprava preinaka) i unatoč protivljenju tuženika iz razloga što je tužitelj samo povisio iznos štete koji potražuje.
18. Tuženi su osporavali tako postavljen tužbeni zahtjev te su istaknuli prigovor zastare.
19. U ponovljenom postupku održano je jedno ročište za glavnu raspravu na kojem je ista zaključena.
20. Proveden je dokazni postupak istovjetno onom koji je prethodio donošenju presude posl. broj: P-74/2025-340 od 13. lipnja 2025. godine (odjeljak 4.3. i 4.4. navedene presude).
21. Sud smatra prigovor zastare osnovanim.
22. Tužba je podnesena 11. kolovoza 2014. godine. U to vrijeme liječenje tužitelja PA je već bilo okončano (okončano je početkom 2012. godine, u veljači se vratio na posao) i to je ključno za odlučivanje o preostalom tužbenom zahtjevu.
23. Tužbom tužitelj PA potražuje na ime troškova zbog pojačane ishrane i troškova lijekova iznos od 5.000,00 kn, te na ime tuđe pomoći i njege iznos od 20.000,00 kuna.
24. On je u tužbi taj zahtjev postavio kao konačan. On u tužbi ni tijekom postupka (do preinake 2023. godine), nije nikada tvrdio da ima trajno povećane potrebe po osnovi tuđe pomoći i njege i troškova lijekova, niti je tako što potraživao.
25. Radi navedenog je medicinskim vještacima dan nalog da li je tužitelju PA bila potrebna tuđa pomoć i njega, na koji način i koliko vremena, kao i da li mu je bila potrebna pojačana ishrana i posebni lijekovi, i u kojem iznosu i koliko vremena. Da je tužitelj potraživao tuđu pomoć i njegu kao trajnu potrebu (i troškove lijekova) sud bi već tada bio dao drugačiji nalog vještacima. Zato vještacima nije ni dan nalog da vještače na okolnost da li tužitelj ima trajno povećane potrebe zbog posljedica štetnog događaja ni u vidu tuđe pomoći i njege, ni u vidu troškova lijekova. Njima je dan nalog da li je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega, kao i pojačana ishrana i lijekovi jer je tako tužitelj to i potraživao. Tužitelj u tužbi nije ni tvrdio da ima trajno povećane potrebe nego da je imao potrebu za tuđom pomoći i njegom za vrijeme liječenja (koje je okončano), kao i za pojačanom ishranom i lijekovima, ne i da ima i dalje. On je tužbeni zahtjev konačno postavio. Nije ga postavio na način da po toj osnovi potražuje troškove doživotno ili dok za to ima potrebe.
26. Tek je vještačenjem prvi put utvrđeno da bi tužitelj imao trajnu potrebu za tuđom pomoći i njegom u trajanju od 2 sata dnevno, kao i da će doživotno imati financijske izdatke po osnovi kupnje krema.
27. Međutim, to što je vještačenjem utvrđeno da tužitelju pripada nešto što on nije potraživao, ne daje tužitelju pravo da to sada potražuje samo zato što je to utvrđeno vještačenjem. Jer ako je tužitelj imao trajnu potrebu za tuđom pomoći i njegom, kao i ako ima trajan izdatak za kupnju krema, i to od okončanja liječenja, a to je bilo u siječnju 2012. godine onda je on tu potrebu i izdatak imao i u trenutku podnašanja tužbe (11. kolovoza 2014. godine) i trebao ju je potraživati tužbom. Umjesto toga, tužitelj takvo što potražuje tek 15. veljače 2023. godine nakon što je provedeno medicinsko vještačenje. Ovako proizlazi da tužitelj ima trajne potrebe zato što je to utvrđeno vještačenjem ne i zato što je ona smatrao da takve potrebe ima. Ovaj sud smatra da kod oštećenika mora postojati svijest da je kod njega nastupio određeni vid štete (materijalne ili nematerijalne), ne i da on postane svjestan takve štete tek po provedenom vještačenju. Vještačenje se provodi upravo zato što oštećenici tvrde da ima je nastala određena šteta (npr. fizičke boli). Vještačenje se ne provodi općenito na način da bi se vještacima dao nalog da oni sami utvrđuju koji vid štete je nastao kod oštećenika. Tako i tužitelj, on je morao već u tužbi postaviti tužbeni zahtjev tako što će potraživati naknadu štete po osnovi trajnih potreba jer obzirom je liječenje okončano početkom 2012. godine, on je takve potrebe imao i u trenutku podnašanja tužbe i trebao ih je obuhvatiti tužbom.
28. Vrijeme zastare potraživanja naknade štete počinje teći kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (čl. 230. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021, 114/2022, 156/2022, dalje: ZOO). Za buduće štete rok zastare počet će teći od dana kad u budućnosti ta šteta bude nastala. To vrijedi za štetu koja je posljedica uzroka ranije štetne radnje koja vremenski nije s njom povezana, niti je njeno nastupanje izvjesno. Međutim, ako se buduća šteta mogla sagledati u trenutku podnašanja tužbe zajedno sa onom koja je do tada nastala (dospjela), ako je ona već tada po redovnom tijeku stvari bila izvjesna (trebala je biti), tada je očito riječ o šteti za koju je oštećenik znao (ili treba znati) u trenutku podnašanja tužbe, a ne o šteti za koju će on doznati tek u ono vrijeme kad ona nastupi (dospijeće pojedinačnih iznosa). Zbog toga u tom slučaju i rok zastare za tu buduću štetu počinje teći već saznanjem za nju, a ne tek onim danom kada u budućnosti šteta nastane.
29. Dakle, u konkretnom slučaju, to znači da je tužitelj u trenutku podnašanja tužbe (koja je podnesena nakon okončanja liječenja) već imao trajne potrebe i morao ih je potraživati u tužbi (ili u roku od 3 godina od okončanja liječenja). Štete poput ove, koje nastaju sukcesivno, sada i ubuduće, i u pravilu, traju sve dok traju štetne posljedice (uključujući i doživotno), imaju svoj uzrok u već svršenoj štetnoj radnji, a sama šteta je već nastala. To je buduća šteta, ali takva koja je u sadašnjosti već izvjesna, na koju oštećenik odmah ima pravo, za čije su određivanje u odštetnom pravu sadržana sva potrebna pravna pravila. Stoga je tužitelj po završenom liječenju, znajući za štetnika, i u pogledu buduće štete (jer je izvjesna), s gledišta zastare, u istom položaju kao i u odnosu na zahtjev za naknadu štete koja je do tada nastala i dospjela. On jednako zna za jednu i drugu, ima sve elemente koji omogućuju da zatraži da mu se na teret odgovorne osobe dosudi naknada sve dok traju štetne posljedice. Vrsta štete, o kojoj je riječ, nastaje u jednom određenom trenutku (okončanje liječenja) i oštećeni zna za nju i njenu osobinu, zna i da će trajati i ubuduće, on za nju dobije saznanje u jednom određenom trenutku pa zastarijevanje počinje teći istog dana kada počinje i za štetu čija ukupnost nastaje odjednom.
30. U pitanju je, naime, trajna šteta koja je već nastala i koja traje i koja će nastajati u budućnosti sa svim štetnim posljedicama, no takva šteta po prirodi stvari čini cjelinu te svako sukcesivno utuživanje u smislu čl. 241. ZOO-a treba shvatiti kao radnju oštećenoga poduzetu pred sudom ne samo za ostvarenje naknade za proteklo razdoblje, ali i da se očuva osnovno pravo iz kojeg proistječu buduća potraživanja.
31. Radi navedenog je tužbeni zahtjev kojim tužitelj tek u podnesku od 15. veljače 2023. odnosno 13. ožujka 2023. godine potražuje tuđu pomoć i njegu te naknadu troškova lijeka kao trajno povećanu potrebu u zastari jer je tužitelj za opisane trajne potrebe znao ne samo u trenutku podnašanja tužbe (11. kolovoza 2014. godine), nego već po okončanju liječenja (početak 2012. godine), a utužio ga je 15. veljače 2023. godine odnosno 13. ožujka 2023. godine, dakle van subjektivnih i objektivnih rokova zastare iz čl. 230. st. 1. ZOO-a. Iz tog razloga je takav tužbeni zahtjev valjalo odbiti.
32. Stranke su potraživale troškove postupka.
33. Odredbom članka 154. stavka 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovaraju postotku koji je preostao nakon provedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
34. Stranke su u ovoj parnici uspjele djelomično. Temeljem presude posl. broj:
P-74/2025-340 od 13. lipnja 2025. godine tužitelji su uspjeli sa tužbenim zahtjevom u iznosu od 252.913,03 eura, dok su odbijeni u iznosu od 51.662,57 eura. Ukupna vrijednost predmeta spora je tada iznosila 304.575,60 eura. Po preinačenom tužbenom zahtjevu isti je povećan za 72.660,00 eura tako da je vrijednost predmeta spora nakon preinačena iznosila 377.235,60 eura. Kako je preinačeni tužbeni zahtjev odbijen to su tužitelji u ovoj parnici uspjeli sa 252.913,03 eura, a odbijeni su za 124.322,57 eura.
35. Obzirom na navedeno, tužitelji su uspjeli sa 67%, a tuženi sa 33% te se tužiteljima ima priznati, primjenjujući odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a, 34% dosuđenih troškova pri čemu je troškove elektrotehničkog i medicinskog vještačenja sud priznao tužiteljima u cijelosti jer je izvođenje tih dokaza bilo nužno obzirom na osporavanje osnove tužbenog zahtjeva.
36. Osnovanost zatraženih troškova postupka sud je utvrđivao temeljem čl. 155. ZPP-a, dok je visinu utvrđivao primjenom pravila Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., 107/25.) i vrijednosti predmeta spora koja je do 15. veljače 2023. godine kada je izvršena preinaka iznosila 304.575,60 eura, do 12. lipnja 2026. godine 325.675,60 eura, a od 12. lipnja 2026. godine 377.235,60 eura, slijedom čega tužitelju za svaku poduzetu radnju, za koju mu se priznaje 100% iz Tbr. 7.1., pripada 4.584,00 eura, odnosno 4.900,00 eura odnosno 5.676,00 eura. Kako tužitelj za svaku radnju potražuje 4.500,00 eura to je sud polazio od tako potraženog iznosa.
37. Tužitelju je priznat kao opravdan zatraženi trošak kako slijedi (troškovnik na listu 2337 spisa, dopunjen podnescima na listu 2547 i 2574 spisa):
- trošak sastava tužbe u iznosu od 4.500,00 eura, u skladu sa Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., 107/25., dalje: Tarifa);
- trošak sastava podnesaka od 14. siječnja 2015., 9. travnja 2015., 1. srpnja 2016. i 24. kolovoza 2018., za svakog u iznosu od po 4.500,00 eura, u skladu sa Tbr. 8. t. 1. u vezi sa Tbr 7. t. 1.; ukupno 18.000,00 eura (4 obrazložena podneska)
- trošak sastava podnesaka od 26. rujna 2017., 1. listopada 2018., 15. srpnja 2019., 3. studenog 2020., 24. prosinca 2020., 12. travnja 2021., 28. travnja 2021., 4. lipnja 2021., 15. studenog 2021., 21. prosinca 2021., 5. rujna 2022., 14. veljače 2023., 22. veljače 2023., 24. ožujka 2023. i 7. lipnja 2023. godine, za svakog u iznosu od po 100,00 eura, u skladu sa Tbr. 8. t. 3. u vezi sa Tbr. 7. t. 1. Tarife; ukupno 1.500,00 eura (15 podnesaka)
- trošak zastupanja na ročištima održanim 13. svibnja 2016., 12. ožujka 2018., 27. rujna 2018., 28. listopada 2020., 24. veljače 2021., 16. veljače 2023., 17. veljače 2023., 7. travnja 2023., 14. srpnja 2026. godine, za svakog u iznosu od po 4.500,00 eura po ročištu, u skladu sa Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife., ukupno 40.500,00 eura (9 ročišta)
- tužitelju je djelomično priznat trošak za sastav podnesaka od 8. studenog 2018., 14. ožujka 2019., 13. kolovoza 2019., 30. rujna 2019., 23. travnja 2020., 1. rujna 2020., 22. prosinca 2020., 15. ožujka 2021., 12. travnja 2022., 4. svibnja 2022., 3. studenog 2022., 8. veljače 2023., 15. veljače 2023., 17. ožujka 2023., 23. travnja 2025. godine i 12. lipnja 2026., odnosno priznat mu je iznos od 100,00 eura, za svaki od navedenih podnesaka prema Tbr. 8. t. 3. u vezi sa Tbr. 7. t. 1., umjesto zatraženih 4.500,00 eura po podnesku, s obzirom na to je da je tužitelju priznat maksimalan broj od 4 podnesaka čiju naknadu troškova ima pravo potraživati prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, pa su mu preostali troškovi koji su se odnosili na sastav podnesaka priznati po Tbr. 8. t. 3. u iznosu od po 100,00 eura po podnesku, umjesto u zatraženom iznosu, ukupno 1.600,00 eura (16 podnesaka)
- za sastav žalbe protiv presude iznos od 622,18 eura (toliko je zatraženo) prema Tbr. 10.1.i za sastav odgovora na žalbu iznos od 4.500,00 eura prema Tbr. 10.6. (u odnosu na presudu P-919/2015-307 od 19. svibnja 2023. godine)
- za sastav žalbe protiv presude iznos od 622,18 eura (toliko je zatraženo) prema Tbr. 10.1.i za sastav odgovora na žalbu iznos od 4.500,00 eura prema Tbr. 10.6. (u odnosu na presudu P-74/2025-340 od 13. lipnja 2025. godine)
- sveukupno u iznosu od 76.344,36 eura.
38. Na prethodno priznate iznose svake pojedine radnje, tužitelju je kao opravdan priznat trošak povećanja od 30%, na ime zastupanja više osoba, i to u ukupnom iznosu od 22.903,31 eura, a u skladu sa Tbr 36. t. 1. Tarife, te je na svaku pojedinu radnju zaračunat kao opravdan i trošak PDV-a (na iznos od 99.247,67 eura), u ukupnom iznosu iznosi 24.811,92 eura, u skladu sa Tbr. 42. Tarife.
39. Ukupno na ime troškova zastupanja tužitelju se priznaje iznos od 124.059,59 eura.
40. Nadalje, tužitelju je kao opravdan priznat i zatraženi trošak koji se odnosi na:
- sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 eura, u skladu sa Tar. br. 1. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19., 92/21., dalje: Uredba);
- sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eura, u skladu sa Tar. br. 2. stavak 1. u vezi sa Tar. br. 1. stavak 1. Uredbe;
- sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 264,12 eura (potvrda o plaćanju na listu 2263 spisa)
- sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 165,90 eura (list 2281 spisa)
- sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 331,81 euro (potvrda o plaćanju na listu 2450 spisa)
- troškovi prevođenja tumača Miroslave Suda Tičić, prema računu broj 114/1/1 od 22. prosinca 2014. u iznosu od 1.009,36 eura te prema računu broj 115/1/1 od 22. prosinca 2014. u iznosu od 199,08 eura;
- troškovi vještačenja sudskog vještaka Jerke Perice u iznosu od 1.274,14 eura;
- troškovi uviđaja na licu mjesta i troškovi vještačenja elektrotehničke struke u iznosu od 796,34 eura;
- troškovi manjka predujma za vještaka elektrotehničke struke i trošak najma dvorane u iznosu od 262,13 eura;
- troškovi medicinskog vještačenja u iznosu od 11.945,05 eura,
- troškovi financijskog vještačenja PAO u iznosu od 1.532,28 eura te u iznosu od 114,72 eura;
- troškovi najma dvorane Spomen doma u Pazinu 28. listopada 2020. u iznosu od 235,58 eura;
- troškovi najma dvorane Spomen doma u Pazinu 24. veljače 2021. u iznosu od 164,84 eura;
- troškovi prevođenja tumača Marine Peršurić Antonić Poreznih rješenja prema računu broj 28/P/1 od 26. rujna 2018. u iznosu od 305,26 eura, prema računu broj 31/P/1 od 16. listopada 2018. u iznosu od 318,53 eura, umjesto zatraženih 324,00 eura (tužitelj je za iznos od 5,47 eura odbijen, budući da je račun koji je dostavljen glasio na plaćanje na iznos od 2.400,00 kuna, što prema valjanom tečaju eura proizlazi 318,53 eura, a ne zatraženih 324,00 eura) te prema računu broj 67/P/1 od 29. listopada 2020. u iznosu od 277,29 eura;
- troškovi usmenog prevođenja tumača Mirne Marotti na ročištu održanom 16. i 17. veljače 2023. u iznosu od 1.212,00 eura;
- putni trošak za 2. tužitelja PA, na relaciji Altomunster – Pazin – Altomunster (624 km x 2 x 0,40 eura po prijeđenom kilometru, odnosno sveukupno 499,20 eura / 3.761,22 kune), za pristup ročištima od 27. rujna 2018. (prisustvo 2. tuženika PA je na očevidu bilo nužno, s obzirom na to da je pokazivao put kojim se kretao i kako je došlo do štetnog događaja na licu mjesta), 28. listopada 2020. te 24. veljače 2021. (ročišta na kojima je 2. tuženik PA saslušavan), ukupno 1.497,60 eura
- troškovi usmenog prevođenja tumača Mirne Marotti na ročištu 24. veljače 2021. u iznosu od 760,00 eura (račun na listu 2549 spisa)
- troškovi prevođenja BAO, prema računu broj 62/1/2021 u iznosu od 80,00 eura, prema računu broj 72/1/2021 u iznosu od 40,00 eura, prema računu broj 80/1/2021 u iznosu od 200,00 eura te prema računu broj 90/1/2021 u iznosu od 1.700,00 eura (računi na listu 2551 do 2554 spisa).
- sveukupno iznos od 13.219,19 eura za elektrotehničko i medicinsko vještačenje, što se priznaje u punom iznosu, te 12.794,06 eura za preostale troškove, što se priznaje u omjeru razmjerno uspjehu u postupku.
41. Tužitelj je odbijen za zatraženi trošak koji se odnosi na:
- trošak sastava podneska od 18. ožujka 2016. u iznosu od 4.500,00 eura, budući da tim podneskom tužitelj predlaže odgodu ročišta, pa se isti ne smatra potrebnim za vođenje postupka, u smislu članka 155. ZPP-a;
- trošak sastava podneska od 13. svibnja 2016. u iznosu od 4.500,00 eura, budući da je riječ o dokumentaciji koja je predana neposredno na ročištu održanom 13. svibnja 2016.;
- trošak sastava podneska od 3. srpnja 2017. u iznosu od 4.500,00 eura, budući da sud istog ocjenjuje nepotrebnim za vođenje postupka, u smislu članka 155. ZPP-a;
- trošak sastava podneska od 27. rujna 2017. u iznosu od 100,00 era, budući je riječ o sadržajno istom podnesku predanom 26. rujna 2017., koji je prethodno priznat kao opravdan;
- trošak sastava podneska od 14. ožujka 2018. u iznosu od 100,00 eura, budući da tim podneskom tužitelj dostavlja adresu svjedoka koju je mogao dostaviti u ranijim podnescima ili u tužbi;
- trošak sastava podneska od 18. rujna 2018. u iznosu od 100,00 eura, budući da ne postoji podnesak s tim datumom u spisu;
- trošak sastava podneska od 19. rujna 2018. u iznosu od 100,00 eura, budući da ne postoji podnesak s tim datumom u spisu, odnosno tužitelj je dostavio e-mail, a to se ne smatra podneskom;
- trošak sastava podneska od 9. srpnja 2019. u iznosu od 4.500,00 eura, budući da je riječ o sadržajno istom podnesku predanom 14. ožujka 2019., koji je prethodno priznat kao opravdan;
- trošak sastava podneska od 12. srpnja 2019. u iznosu od 100,00 eura, budući je riječ o sadržajno istom podnesku predanom 14. ožujka 2019., koji je prethodno priznat kao opravdan;
- trošak sastava podneska od 2. kolovoza 2019. u iznosu od 100,00 eura, s obzirom na to da tužitelj predlaže produljenje roka, pa se isti ne smatra potrebnim za vođenje postupka, u smislu članka 155. ZPP-a;
- trošak sastava podneska od 22. listopada 2022. u iznosu od 100,00 eura, s obzirom na to da se tužitelj očituje na prijedlog za odgodu ročišta, pa se isti ne smatra potrebnim za vođenje postupka, u smislu članka 155. ZPP-a;
- trošak sastava podneska od 29. listopada 2020. u iznosu od 100,00 eura, s obzirom na to da tužitelj predlaže prezakazivanje ročišta, pa se isti ne smatra potrebnim za vođenje postupka, u smislu članka 155. ZPP-a;
- trošak sastava podneska od 24. prosinca 2020. u iznosu od 100,00 eura, s obzirom na to da je tužitelj podnesak mogao predati zajedno uz podnesak od tog dana, koji mu je priznat kao opravdan;
- trošak sastava podneska od 1. travnja 2022. u iznosu od 100,00 eura , s obzirom na to da tužitelj predlaže produljenje roka, pa se isti ne smatra potrebnim za vođenje postupka, u smislu članka 155. ZPP-a;
- trošak sastava podneska od 19. listopada 2022. u iznosu od 100,00 eura, s obzirom na to da tužitelj predlaže prezakazivanje ročišta, pa se isti ne smatra potrebnim za vođenje postupka, u smislu članka 155. ZPP-a;
- trošak sastava podneska od 27. ožujka 2023. u iznosu od 100,00 eura, s obzirom na to da u spisu ne postoji podnesak s tim datumom;
- putni trošak odvjetnika Nikole Sabljara u iznosu od 387,79 eura s obzirom na to da je u sjedištu suda bilo odvjetnika koji su mogli zastupati tužitelje.
42. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženi su tužiteljima dužni platiti: 34% troškova zastupanja odnosno 42.180,26 eura (od 124.059,59 eura), puni iznos troškova elektrotehničkog i medicinskog vještačenja u iznosu od 13.219,19 eura te 34% ostalih stvarno nastalih troškova odnosno 4.349,98 eura (od 12.794,06 eura) odnosno sveukupan iznos od 59.749,43 eura od čega će im tužena VALALTA isplatiti 90% tog iznosa ili 53.774,49 eura, a tuženik HEP – ODS 10% ili 5.974,94 eura. U preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadom troškova je odbijen.
U Pazinu, 19. kolovoza 2026. godine.
Sutkinja:
Tijana Licul
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Tuženiku HEP - ODS
3. Pun. tuženika B
4. Pun. umješača
